beats by dre cheap

DOKTUR DO DOKTURA


Napravi sebi kao naviku dvije stvari; pomaži, ili bar ne čini nikome štetu.
Hipokrat


 Nekada, sada već davne 2013.godine za Dnevni list je dao intervju gastroenterlog, danas prof.dr.sc.Milenko Bevanda.
 Tada već dekan Medicinskog fakulteta na Sveučilištu u Mostar. Prof.dr.sc.Bevanda odmah u početku intervjua spominje svoje teško djetinjstvo (mada se zna da njegove Bevande i nisu bile siromašne), koje je bilo u istinu takvo samom spoznajom da je ostao bez oca sa 14est godina. U tome intervjuu Bevanda govoti da ga je otac na samrti (na žalost umro je sa 37 godina) nagovorio da bude liječnik, da mu je rekao: "Budi liječnik, ali sačuvaj dušu !"
 Ne sumnjamo u ovu izjavu, mada mnogi liječnici imaju tvrdnju da su od ranog djetinstva znali da će za životni poziv izabrati upravo taj, da su za liječnika predodređeni. Malo nevjerovatno, ali neka im bude. U uvodu, tog intervjua, je najavljen je kao jedan od najboljih gastroenterologa u KBCu Mostar. Naš kratak komemtar, u konkurenciji sa prof.dr.sc.Mladenom Mimicom (njih dva su tada bili jedini), stvarno jeste, moramo dodati, to i nije teško bilo biti!
U intervju 11.06.2015.godine, novinaru Marku Karačiću, povodom simpozija gastoenterologa prof.dr.sc.Milenko Bevanda izjavljuje : "Nema dana da nisam dijagnosticirao jedan tumor !" Strašna činjenica, ako je istinita? Kada je ovo izjavljivao dekan Bevanda se trebao sjetiti onog djela izjave koju mu je pokojni otac rekao: "Budi lijekar, ali ne gubi dušu!" Pokoj mu duši mada je mlad preminuo, ali roditeljski je prepoznao koga je napravio! Prof.dr.sc.Milenko Bevanda, medicinu je studirao 9 godina, radni vjek je počeo u DZ Čitluk (logično). U Čitluku ga i rat zateče. Postao je načelnik ratnog saniteta u Čitluku, a na prvu crtu Ratne bolnice u Mostaru dolazi kada su se ratna događanja stišala. Ipak u malo starijoj životnoj dobi od kolega koji cijeli rat provedoše na prvoj Mostarskoj crti i uz pomoć Čitlučkih generala dr.Bevanda priliku za napredovanje dobija prije drugih. Split i Zagreb su obilježili taj obrazovni napredak, naravno uz onaj dobropoznati Broćanski štih, valja znati koga, gdje i kako počastiti. Bez loze, blatine, pršuta i škije, a svakako uz koju markicu, ni u crkvu se ne ide. Zna dr.Milenko košta, ali se isplati. Za steći specijalizacije, magisterij i zvanje doktora znanosti Bevanda “dušu” (iz ćaćine molbe) ostavi upravo u Mostarskoj bolnici. Kako reče, svaki dan je dijagnosticirao jedan rak (to je talentirano naučio od dr.Mimice), samo nije rekao da je svaki tjedan i izliječio jedan do dva raka! Ta statistika gastroenterologa Bevande, nije propraćena kroz medicinsku dokumentaciju pacijenata, jer je naučna fantastika, ali kroz dojč marke itekako. Svi sretni, i rodbina i pacijent, a i doktor je zadovoljen.
 Ćaća je i onako davno umro, a koga briga za “dušu”? Kada bolje razmislimo i prisjetimo se, to su svakako bilo bezdušna vremena u kojima su prednjačili i današnji njegovi uzori, rođak Vjeko Bevanda i otac nacije Dragan Čović. O bezdušnosti Vjeke, Dragana, Brane, Mire...nećemo trošiti vrijeme, jer nikome se nisu niti zakleli, a nitko im nije niti tražio da dušu čuvaju. Izjavi dr.Bevanda, tada 2013 za Dnevni list, kako su plaće u Mostarskoj bolnici male, nedostatne za normalan život, pa se moramo zapitati, kako dr.Milenko uskladi obrazovanje doškolovavanje, izvan mjesta boravka. Kako i od kojih novaca otvori i opremi privatne ordinacije. Kojim novcima odhrani obitelj i školova djecu i ono najbitnije pitanje, kako to sve uskladi i vremenski stiže napraviti. Stiže prof.dr.sc.Bevanda, napraviti i veliku kuću na Tromeđi, naravno tu je i ordinacija, stiže kupiti stan u Baškoj Vodi, otvoriti ordinaciju u Mostaru, a najnovija saznanja potvrđuju da je Milenko Bevanda u zgradi zvanoj Mljekara, naravno u Mostaru kupio 6 stanova i 8 parking mjesta, navodno za veću i bolju privatnu ordinaciju ili polikliniku. Dobro danas su djeca odrasla pa je u obitelji više i plaća. Može se! Kada smo kod djece, opet se moramo pozvati na doktorovu izjavu iz 2013 godine gdje pred kraj intervjua reče: " Isto tako, moraju osnivači bolnice skrbiti o "svom djetetu", a ne pustiti "djete" na milost i nemilost vremenu"!
 Nitko tada nije razmišljao koliko doktorske djece studira na Medicinskom fakultetu u Mostaru, nitko nije niti razmišljao o težini završavanja, tako ozbiljnog fakulteta, kao ni o činjenici da roditelji predaju svojoj djeci! Doktorsko profesorska suradnja na toj razini je takva da nikome nije niti na kraj pamet da kolegino ili kolegicino djete ne počasti najboljom ocjenom, o gubljenju ispita ili godina se nije smijelo niti razmišljati. Kojeg li kodeksa? U takav stil ponašanja morala se uklopit čak i i rektorica prof.dr.sc. Ljerka Ostojić. Mada poznata kao jako strog profesor. Znala je da nije pametno zamjeriti se kolegama. Nije se smijela zamjeriti ni doktoru Bevandi, mada mu je ona uveliko pomogla u profesorskom napredovanju. Prof.dr.sc.Bevanda je u usponu karijere i uz pomoć rođaka Vjeke i aktualnosti političkog trenutka, nikome pa niti prof.Ljerka nije jasno koje su mu namjere i ambicije. Ovaj čas je dekan Medicinskog fakulteta, uz njega je i fakultet stomatologije, predaje na svim višim i visokim zdravstvenim školama u krugu KBC-a Mostar. Naravno, interna bolnica i gastroenterologija mu je baza i to je zabranjena zona za sve druge.
 Već smo spomenuli višelokacijsku privatnu praksu, a u koliko je komisija na nivou zdravstva u BiH i jeli još negdje angažiran kao profesor, to vjerojatno ni rodijak Vjeko ne zna. Ustvari, što bi i znao, rođo je tu i poslušan je. Može jedino ponekada biti ljubomoran, jer se čuje da prof.Milenko ljubi, ovu pa onu doktoricu i da mu prestaju biti zanimljive kada ga stignu u titulama. Primjetna su i sve bolja auta kod prof.dr.sc.Bevande, radi se, a valja svugdje stići i pokazati se. Čak u velikom stilu, više i ne kuka kada napravi prometnu, jer ima se i može se. Nema šta, ide ga, a i razigro se naš prof.dr.sc. gastroentorolog, poduzetnik i švaler, ali valja mu reći: Mostar nikada ne prašta, ali ni ne zaboravlja svoje mangupe, intelektualce, graditelje one koji su najviše kroz povjest doprinijeli gradu. Jedan od tih i takvih je zasigurno prof.dr.sc.Ante Kvesić. Ratni, poratni i ako bog da vječni ravnatelj Mostarske bolnice. Popularno znan i zvat kao doktor Kvesić ili naš Ante. Veličina bez presedana i u društvenim, političkim , a poglavito narodnim krugovima. Čovjek, naš Ante poslije 30 godina gradnje (ne njegove nego nekih drugih “velikana”) napravi i opremi bolnicu u Mostaru. Sudjelovao je kao najveća snaga i pokretač u osnivanju svih visokoškolskih ustanova vezanih za medicinu i Mostarsku bolnicu, naravno prvenstveno Medicinskog fakulteta. To da će Ante ući u anale bolnice, kao odličan dječiji kiturg, kao nepokolebljivi vizionar, čovek ljudina koji obožava svoju Hercegovinu, to je nesporno ! Međutim, nesporno je i to da mu nikada Mostar i Hercegovina neće oprostiti Bevandu ili danas sve Bevande u Mostarskoj bolnici i još desetak jednako talentiranih doktora ! Što ih pusti pridase dobri Ante? Pošto nije prof.dr.sc.Ante Kvesić tema ove pisanije, ostavimo ga na miru i zapitajmo se gdje je kraj prof.dr.sc.Bevandi i njegovim Bevandićima?
Po bolnici, a to znači po Mostaru i Hercegovini se uveliko priča kako je na Mostarskom internom došao Bevanda, gori od Bevande. Naravno misli se na mladu doktoricu Bevandu, kćerku dekana Bevande o kojoj tako "pohvalno" pacijenti pričaju da je više radne kolege niti ne moraju hvaliti ! To što sve više Mostarske i Hercegovačke djece ide polagati državnu maturu, kako bi svoje obrazovanje nastavili u Hrvatskoj, to dekana Bevandu ne sekira, a i što bi? Biti liječnik je atraktivno svugdje u svijetu, a dekan u intervju sa početka ove priče reče:”Medicina je jako skup fakultet te se mora imati malo više sluha za njegovo financiranje. Naš studij je znatno skuplji od bilo kojeg drugog te bi takva trebala biti i raspodjela novca od Sveučilišta.”.
 Naravno, ovo su bile riječi upućene vlastima i rektorici Ostojić, obzirom da roditelji studenata već jako dobro znaju koliko je skup studij, a i rektor medicine. Da nebi sve bilo kritizerski prema prof.dr.sc. Milenku Bevandi, mora se priznati, za Mostarski Medicinski fakultet, više se ne govori “skupo, a brzo”, novina je “skupo, a dugo”. Da po onoj narodnoj, pravilo ima izuzetak, njegova i druga doktorska djeca ipak fakultet završavaju u roku što potvrđuje onu medicinski dokazanu, djeca nose gene od oba roditelja. Ponovimo veliki dekan je studirao 9 godina. Poštovani čitatelji, ne pljujte po Draganu Čoviću i Vjeki Bevandi, istina oni vas iseljavaju! Kvaliteta liječenja je takva, ako ovdje i ostanete, od Bevanda do Bevande, pa do posljednjeg hrvata.

 Što nedavno jedan stari Mostarac reče, veće bolnice,a manje prezimena, e to nema nigdje. Zovu ih Bevanda stariji, Bevanda mlađa, Tomić prva, drugi, treća. Pa Ostojić stari, Ostojić mladi ili Markota jedan,dva,tri... Što kažete, bolesno, a kako bi drugačije i bilo, pa ta ustanova se i zove bolnica.

koyot
http://koyot.blogger.ba
10/03/2017 00:29