beats by dre cheap

ODKAD CANE VOLI HDZ-e BIH

OTKAD ĆANE VOLI HDZ-e BIH

 Ne ulazeći u sve detalje prošlosti, da bi se razumjela poruka ovog teksta, samo neke ćemo nabrojati i povući paralele.
 U vremenima velikog nacionalnog naboja, u vremenima raspadanja jedne velike i za Hrvate loše države, ništa nenormalno nije da se jedan Hercegovac, Ljubušak opredijeli za hrvatsku opciju koja je startno bila ekstremno desnija. Ne treba se govoriti o nacionalnoj svijesti nekoga od 22 godine, jer u toj dobi svoje hrvatstvo i katoličanstvo Hercegovci su u genima imali. Ekstremizam koji je ipak i uglavnom bio deklarativan, jer nikako ne prihvaćamo teze da su pripadnici HOS-a, HVO-a i HV-a bili krvožedna teroristička vojska, nastao je nekad ranije, a očuvao se kroz kućna, obiteljska predanja. Nije sramota bilo biti pripadnik hrvatske vojske ni 1941, a niti 1991. godine, bez obzira na savezništva koja su politički lideri hrvatskog naroda sklapali.
 Stanko Primorac Ćane je jedan od onih hercegovačkih momaka (imao je 21 godinu) koji je 1990. godine kao svoje političko opredjeljenje izabrao članstvo u HSP-u. Naravno, ništa loše! U to vrijeme je tu stranku s nekolicinom Hrvata osnovao i u BiH, naravno, ništa loše, jer hrvatstvo nije bilo upitno. Međutim, jedan dio HSP-a u BiH, a njima se idejom priklonio Ćane, ipak je ostao na promišljanjima iz onih godina kada su hrvatski poglavnici muslimane zvali "hrvatskim cvijećem"!
Nije za zamjeriti, oni koji su desetljećima bili u političkoj emigraciji nisu imali uvida u nacionalne odnose i omjer snaga u Jugoslaviji, a poglavito u vrijeme raspadanja te države. Naravno, govorimo o onima koji su došli u svoju BiH u svoj hercegovački zavičaj. U Hrvatskoj je HSP imao drugu dimenziju, rekli bi i zrelost. Emigrantima domoljubima, BiH HSP-ovcima prvi su pristupili upravo oni čiji je križ obiteljske prošlosti bio najteži. Reći ćemo, dobar dio njih je bio upravo kao Stanko Primorac, u venama Hrvat, obrazovanjem skroman, a povijesne spoznaje su mu bile na nivou kućne radinosti.
 Otišao je rujna '91. godine da vojnu obuku i znanje stekne u IX. bojni HOS-a, u Splitu. Brzo stečeno vojno znanje je donio početkom 1992. g. u svoj Ljubuški i pristupio osnivanju satnije pa bojne HOS-a. U to vrijeme, činovi i diplome u Hercegovini su se mogle dobiti na svakom stranačkom šalteru, pa nas, koji smo srcem ušli u rat upravo te '91. i '92., a imali neupitno hrvatstvo i akademsko obrazovanje, jako je zbunjivala ta činjenica. Nismo se bavili tom pojavom, ali smo bili jako iznenađeni okolnostima i političko-vojnim previranjima na relaciji HVO-a i HOS-a, za nas jednakih nacionalnih vojnih komponenti. Kao u pjesmi grupe TBF, nismo se bavili niti pričama “čiji je stari bija ustaša, a čiji partizan", bilo je bitno da branitelj do tebe je Hrvat i da mu možeš vjerovati!
 Onda nastaje period hrvatske gluposti! Čelništvo HOS-a, a tu je bio i Primorac, mada s neusporedivo manjom postrojbom, ne priznaje politički vrh HZ HB, a iz zapovjedništva HVO-a prihvaćaju one zapovjednike za koje se znalo da su potomci najzloglasnijih udbaša? Razmišljanje da se i HVO-a bori za cjelovitu BiH nisu prihvaćali. Oni kao HOS bili su skloniji muslimanima i ABiH, nego nama Hrvatima i HVO-u. Prava nacionalna tragedija, koja i završava tragičnim ubojstvom, zapovjednika, pukovnika HOS-a Blaža Kraljevića.
Bila je to sramotna nacionalna glupost koja se trebala i morala spriječiti, ako ni od kog drugog, onda od strane katoličke crkve u Hercegovini, HDZ-a i HSP-a Hrvatske. Poslije se ipak sve stišalo i počelo ubrzano pospremati, mora se priznati po neočekivanom scenariju. Do tada glavne perjanice HOS-a postadoše uvaženi časnici HVO-a, a za ne povjerovati, prvi i najveći među njima su bili Ivica Primorac i Stanko Ćane Primorac.
Kao rekosmo na početku ove priče, napredovanje činovima i obrazovanjem njima, kao i mnogima, bilo je brže i kraće od nedjeljne mise na Humcu. Kako to uvijek biva, kada nekog naglo visoko digneš, nestane mu kisika u mozgu pa nastaje selektivno i jako često nesuvislo pamćenje. Naglo se takvi, a Ćane je bio upravo takav, sjetiše da su Vice Vukojević, Mate Boban i Valentin Ćorić bili udbaši. Visoko pozicioniran, sebi u glavi, mada počašćen da vodi Ljubušku brigadu, daje za pravo odbiti i takve zapovijedi da njegova postrojba neće ratovati protiv muslimana. Odluka i postupak zapovjednika Stanka Primorca. Vojnički, nema što, u pravim vojskama za takav postupak se sudi i strijelja po kratkom postupku! Baveći se sobom i svojom karijerom, vođen predrasudama i tankim znanjem, Ćane nije mogao shvatiti da su upravo pripadnici MUP-a i ABiH prvi digli ruku na Hrvate, Hrvate Zenice i drugih dijelova Srednje Bosne, i da su oni, ABiH i muslimanski ekstremisti isprovocirali sukobe u Uskoplju i Mostaru. Ćani se nije ratovalo, dobio je što nije niti sanjao, Dayton mu je išao na ruku, a on, ratni bojnik-pukovnik-general, ili što već jest, i novopečeni intelektualac, krenuo u obnovu BiH HSP-a i pravljenje sada već nemale političke karijere.
 Manipulacija ljudima nije plod njegova obrazovanja, to je patološka želja da bude prvi. Namjera je pretvorena u djelo, da on, Ćane, mora biti i jeste lider poglavnik HSP-a BiH u ovih 20 godina iza rata, a tko bi drugi i mogao biti? Pitajte ga. Kada bi uvidio da netko drugi jača u članstvu, neumoran je bio u rušenju struktura stranke, pa u objedinjavanju, i tako u krug. Bilo je tu krasnih momaka, domoljuba, dokazanih branitelja, priznatih intelektualaca, ali mašući navodnom velikom ratnom prošlošću, Ćane je te konzumirao i odbacivao onako kako su politički trenutak i njegova procjena zahtijevali. Majstorski, nema što, poglavito biti u skupštinskim klupama države 15 i više godina, priznajemo, umijeće je kalibra velikih političkih varalica! Grubo bi bilo reći da su drugi tek došli do pameti, ali evo neki uvaženi HSP-ovci ipak pokazaše prkos i iskazaše neslaganje politici koju vodi Ćane. Namjeru da ujedini HSP-ove u BiH, Stanko Primorac je shvatio kao nužnost upravo ovog trenutka. Pritom svjesno zanemarujući da ih je baš on razjedinio, ipak prihvaća da je ujedinjenje realnost nemogućeg.
Kasno, ili ipak na vrijeme, spoznaje da ustvari te razbijene stranke sada i nemaju neki brojan kadar. Mi ćemo reći: njegov veliki grijeh, velika šteta! Međutim, po onoj u BiH dokazanoj, "dušu prodajem, a fotelju i mandat ne dajem", Stanko postade od ustaše drug i prikloni se Draganu Čoviću. Zna se, za biti članicom HNS-a nije bitno koliko članstvo stranka ima, bitno je da ima ime i da je neupitna lojalnost Draganu Čoviću. Naš Ćane ima oboje, ima ostatke jednog od nesretnih HSP-ova, a lojalnost mu je takva da su kod Čovića ugrožene pozicije Bože Ljubića i Ivana Muse, jer to je preduvjet za još jedan skupštinski mandat.
 Iskreno se nadamo i želimo da u BiH oživi i zaživi neki pravi HSP, jer je ta stranka uvijek potrebna kao korektiv političkih lutanja onih koji zaborave nacionalni identitet i interes! Glavni glumac ove priče, naš Ćane, dobiva novi mandat, novo auto i CD grupe TBF. U to smo sigurni! Svjestan je da se Vici Vukojeviću ne mora ispričavati, jer je ionako Dragan Čović veći udbaš i osigurava bolju zaštitu. Tko zna, možda i akademsko napredovanje nastavi, Čović je i dosad najposlušnije nagrađivao doktoratima i profesorskim katedrama na svom sveučilištu! Zamislite prof. dr. Stanko Ćane Primorac, prof. dr. Ivan Lasić, akademik prof. dr. Dragan Čović, govornici tribina na temu: “Zašto sam mrzio HR HB, Matu Bobana, kao uloga i značaj Stanka Čolaka u istrebljenju Hrvata”. Možda bi ipak trebalo Čoviću reći da ubrza proces Ćanine integracije u HDZ BiH. Neozbiljno bi mu bilo, s obzirom na Staka Ćanine Primorca dugogodišnje političke stavove, ako mu već treba, da zanemari njegovu ljubav prema muslimanima koju ovaj desetljećima pokazuje.

Tko zna, i Šepiću fali Hrvata, a u karakter i zube im ne gleda!

koyot
http://koyot.blogger.ba
05/03/2017 23:31