koyot

.PRIJE NEGO ŠTO PROKOMENTARIŠEŠ MOJ ŽIVOT MORAT ĆEŠ DA GA PROŽIVIŠ. BITNO MI JE SAMO MIŠLJENJE LJUDI DO KOJIH MI JE STALO. ŽIVOT JE KRATAK DA BIH VOLIO ONE KOJI TO NE ZASLUŽUJU.JA SAM ONO ŠTO JESAM A NE ONO ŠTO DRUGI ŽELE.

21.03.2017.

EVANDJELJE PO DUSKI


POŠTENO rečeno, uranila naša Duška !

 Samo što je istekao prvi dan završnih obrana šest Haaških uznika, naša Duška na Federalnoj TV htjede donijeti konačnu presudu HR HB! Čuli smo samo Jadranka Prlića, i prije nego dobiše šansu da svoju obranu iznesu Stojić,Praljak,Petrković,Ćorić i Pušić, Duška zaboravi nazov svoje emisije i dopusti da Alija Behram “pošteno” osudi HR HB, a pratar Ivan Šarčević pošteno izblamira.
Vještim voditeljskim presjecanjem ispresjeca i zbuni i onako zbunjena, usuđujem se reći nedorasla za onaj vid emisija, Željka Raguža. Pripremljeni intervjui sa Ivom Lučićem i Miroslavom Tuđmanom samo su pokazali Duškinu vještinu tendencioznog nametanja i umjeća izvlačenja rečenica iz sugovornika. Naravno, koje u datom trenutku njoj odgovaraju. Lučić je objasnio, po najbolje, okolnosti događaja i kako ih treba analizirati i onda eventualno suditi.
Profesor Tuđman je uvjek odmjereni intelektualac, koji naročitu kontrolu ( zbunjenost i nedorečenost ) riječi ima kada mu se pokojni otac spominje, poglavito u kontekstu povjesne krivnje. Ustvari Duška je htjela i napravila da ova dva ništa ne kažu ! Moj stav je kada ih se zove na razgovor o domovinskom ratu, onda ih treba pitati kao sudionike istog sa pozicije načelnika SIS-a i HIS-a, jer to su obnašali, bili! Vrhunac poštenog brukanja i novinarske presude našoj Herceg Bosni i šestorici heroja Haaških uznika,
 Duška režira kroz završni dijalog sa profesorom teološkog učilušta Ivanom Šarčevićem, našim pratrom koji skide habet i ugura se u svjetovne političare. Pratar Ivan održa propovjed kojom zasigurno ulazi u skupinu onih malobrojnih koji tako sočno pljuju po vođama svoga naroda, presuđujući njihova djela kao krivnju, ne razmatrajući ni povjesne okolnosti, a ni volju upravo naroda.
Naš dragi pratar optuži i Tuđmana i Šuška i Bobana i...Bobetka, samim time i njih šest u Haagu. Kako ga Duška nije prekidala (namjerno), valjda je umislio da je veličasni za oltarom i da drži propovjed, a tada se valjda “ne razmišlja” o onim koji su sa druge strane oltara, pa makar bili i iza TV-e ekrana.
 Nije to bila propovjed sa svetog misnog slavlja, a veličasni uživaše upravo iz razloga što ga slušaše i oni koji nisu katolici, Hrvati iz njegove Bosne i Hercegovine. Poslije svega što sam čuo, nemogu reći uvaženi, pa ću, poštovani Ivane Šarčeviću, nacionalna svijest i potreba branjenja svog doma nije navijačka euforija. Veličasni ma kako vam odozgo, sa oltara izgledali, nismo bili nepismeni i dezorjentirani da bi nas netko zadojio zabludama i vodio u nemoguće. Nismo bili sljednenici nikakvih prošlih režima i totalitarizama. Nismo imali niti projekat Hrvatske do Drine, a niti velike Hrvatske. Govorili ste kao da se bojite franjevačkog poslanja i službe unutar Katiličke crkve, pa nam čitate lekcije gdje nikada nismo bili , gdje netrebamo biti ili gdje nikada nećemo biti. Priznajem vaše znanje o Katoličkoj Crkvi je neuporedivo veće od mog, pa neću puno niti o zadaći franjevaca unutar nje. To prepuštam vama i crkvi, vi bolje od nas, mene, znate gdje su naše crkve i samostani nekada bili, ali nikom pa niti vama ne prepuštamo da nam određujete gdje više ne trebamo biti ili kakvi moramo biti da bi tu bili!
 Puno ste se u svojoj propovjedi pogubili, a Duška vas nije prekidala, valjda je žena očekivala i malo duhovnosti, pa joj se ipak ote pitanje; "Jeli to propovjed beznađa?". U uvjerenju sam da ste i 1990. godine politički bili opredjeljeni. Lako mi je odrediti i kako i u kojem pravcu to političko, vaše opredjeljenje je bilo. Međutim, pitam vas zar se baš svega dobrog što mi Hrvati napravišmo za našu BiH, zar se baš svega dobrog ne sjećate? Da ne biste analizirali, da se ne morate raspitivati, jedan sam od onih Hrvata koji je ušao u rat sa isto godina kao Jadranko Prlić (moj školski kolega), Bruno Stojić, Valentin Ćorić, znači sa 33 godine svijestan političkog trenutka i Hrvatskog naroda u njemu, svijestan sebe. Kao ni danas nisam bio zadojen mržnjom, nisam niti sljedbenik partizana, a ni ustaša, ali.., ali ponavljam bio sam jako svijestan političkog trenutka, značaja HZ HB u okviru Bosne i Hercegovine, moje i nedjeljive, pa vas molim, držite se oltara, propovjedi po evanđelju i ne sudite narodu, svome narodu, ako i jeste vaš.
Pošteno, Duška napravila si lošu emisiju i pošteno izvrijeđala BiH Hrvate. Pošteno mi je i priznati Franjo moraš se odlučnije i više zauzeti za “Hrvatski kanal”, Hrvatski medijski prostor, ako ni zbog čega ono zbog poštene prezentacije istine. Ne znam što ćeš ti pratre Ivane, ali ja sada odoh u svoju crkvu, bogu se pomoliti, da moji prijatelji, njih šest Haaških uznika, tom i svim ovozemaljskim sudovima dokažu svoje poštenje, siguran sam da bogu ne moraju!


Autor teksta
Franjo Cvitković

koyot
<< 03/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

. najmračnija mjesta u paklu rezervirana su za one koji ostaju neutralni u vrijeme krize morala

M O J I L I N K O V I
Blogger.ba
Sarajevo-x.com
Market.ba
index.hr
seo.hr
tutorijali
monitor
ask.com
via
sutra
novilist
osvemu
24sata












-U svakom slučaju zakone formira vladajuća elita za vlastite interese ~ Platon

Nikad ništa ne izaziva pobunu više od nepravde; sva druga zla, koja trpimo, nisu ništa prema ovom ~ Kant




















............................
I kao što istinu ne možemo posjedovati, niti njome upravljati, tako smo samo suputnici ovozemaljskih bića gdje istina svijetli upravo onim čime mi prihvaćamo njezinu bit.
Povijest nije ono što se dogodilo, nego ono što je imperij ostavlja iza sebe. Iako te događaje imperij plaća tuđom krvlju, službena povijest je već napisana, a činjenice negdje stoje. Zar se može promijeniti ono što je bilo? Mi smo samo svjedoci istine o događajima kojih se dotakla prolaznost osobne naravi i života po kojima tumačimo svijet oko sebe. A laž; zar se može svjedočiti laž? Laž je samo iskrivljena interpretacija tuđe nesreće u kojoj zaboravljamo kako se obećana radost krije u nama; u našim mislima i u našim nakanama.Ne osuđuj i ne proklinji, jer ne znaš zašto se nešto događa i s kojom svrhom. I pamti ovo: ono što ti proklinješ proklet će tebe, a ono što osuđuješ, jednog ćeš dana postati.







B E Z R I J E Č I
Jer ima pozne mudrosti, krvave osvete vremena kada čovjek providi svoju šupljinu i svoje bivše neznanje. Treba čekati deset i dvadeset i daleko više godina da se uzmogne kazati: Bili smo u zabludi. Nas su prevarili. Ta će daleka mudrost stići jednoga dana da nas kazni prije same smrti za čitav jedan život zabluda i propusta.
Ima kasnih spoznaja kada su gole riječi moćne bez nakita, i kada se sni proziru, ili će se prozreti. Koji poživimo, doći ćemo k njima. One će doći k nama. Ja ih ne pozivam, jer su kasne i zato žalosne. Ja bih želio ranijih, boljih spoznaja, otkrića o podlozi stvari, dok još sat nije minuo, dok je na vrijeme. Ja vas opominjem.
Ne pozivam se ni na kakvo pokajanje, ali ura ispaštanja putem istine će doći, mora doći. Kao pjesnik koji je upozorio svoju draganu: „Jedne večeri, kada ostarite, uz svijeću...“ Ura istine i kazne će doći. Sve će biti golo, sve će biti jasno, ali kasno.
Bit će kasno. I za mnoge utjehe i revanše koje ćemo dobiti (mi rijetki, jedini, izabrani), ja se ne veselim, jer će doći kasno. Stariji naraštaj i potomstvo moći će opet da beskorisno i sasvim ututanj kažu: Bio je jedan glas, jedan čovjek koji je na vrijeme govorio istinu, ali ga nisu slušali.
Za bivše načinjene nepravde, za ispade iz vremena nezrelosti, mnoge će vikače i istupnike prekoriti, kao glas savjesti, razboritije sjećanje na naša prošla vremena i sat kasnih spoznaja kada večernje sunce neumitnih jeseni na izmaku obasja zlatni vinograd i bakarne lugove.

TIN UJEVIC

UPLOAD ALAT
brojac poseta



widgets


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
341849

Powered by Blogger.ba