koyot

.PRIJE NEGO ŠTO PROKOMENTARIŠEŠ MOJ ŽIVOT MORAT ĆEŠ DA GA PROŽIVIŠ. BITNO MI JE SAMO MIŠLJENJE LJUDI DO KOJIH MI JE STALO. ŽIVOT JE KRATAK DA BIH VOLIO ONE KOJI TO NE ZASLUŽUJU.JA SAM ONO ŠTO JESAM A NE ONO ŠTO DRUGI ŽELE.

31.01.2012.

UDBASE U HRVATSKOJ HVATA PANICNI STRAH




Izvanredna presica KosoriceVIDEO: 'Dirnula sam u neke centre moći'

VIDEO: 'Dirnula sam u neke centre moći'

'NIKAD nikom nisam prijetila', kazala je šefica HDZ-a na konferenciji za novinare, dodavši kako 'apsolutno odbacuje sva podmetanja'. Nije htjela reći tko joj od kandidata za šefa stranke podmeće, iako je Karamarkovo ime jedino koje se spominjalo na presici.

Jadranka Kosor novinarima je na početku konferencije kazala da odbacuje sve insinuacije i podmetanja kojima je podvrgnuta posljednjih tjedana.

"Bila sam svjesna da se borba protiv korupcije može okrenuti protiv mene, kao bumerang", kazala je Kosor, dodajući kako je "uvijek govorila da ono što je dobro za Hrvatsku dobro i za HDZ. Vjerojatno i nesvjesno, radeći taj posao, dotaknula sam neke centre moći, to će se vjerojatno pokazati u budućnosti".

Zato, nastavlja, želi "novi, pravi, puni mandat, kako bi tu borbu iz oporbe mogla voditi".

"Pritiske doživljavam kao dio unutarstranačke kampanje, ali sam uvjerenija nego ikad da će mi biti nagrađena borba protiv korupcije", nastavila je, dodajući da obrušavanje na nju od strane drugih kandidata doživljava kao pokušaj da ju se eliminira. Što se pak tiče napisa o tome da joj zbog Fimi Medie prijeti zatvor, odnosno zato što je čuvala četiri milijuna kuna iz crnoga fonda, kazala je:


"O sefu se već pisalo i sve što sam znala, rekla sam USKOK-u", tvrdi predsjednica HDZ-a. Ističe da je zanimljivo "kako se Damir Mihanović (iz Croatia Osiguranja, op.a.) sad opet pojavio, kao krunski svjedok". 

Prije početka presice novinarima podijelila četiri e-maila koje je dobila od Damira Mihanovića, bivšeg člana uprave Croatia osiguranja. "Sa zadovoljstvom pratim Vaše akcije i potpore 'uvođenju reda' u državi, mogu samo pretpostaviti koliko je to težak zadatak i drago mi je da ustrajete...", piše u jednome od njih, poslanom 29. rujna 2010. godine. U mailovima se Mihanović žali na na pritiske i zbog toga što je dobio otkaz u Croatia osiguranju. U drugom, koji se tiče raspuštanja valpovačkog HDZ-a, poziva na to da je jedan od utemeljitelja mladeži HDZ-a, da je u stranci od 1989. i piše da bi mu bilo žao da ga "stranka koju smatram drugom obitelji izbaci ili marginalizira zbog neistina". Tko je žena iz Vlade koja je prijetila Mihanoviću? Teške optužbeTko je žena iz Vlade koja je prijetila Mihanoviću? Zanimljivo, Hrvoja Vojkovića, za kojega je rekao da se s njim dogovorio da ne popuste pritisku i ne sklapaju ugovore s Fimi Mediom, naziva 'sanaderovcem'. U mailovima Mihanović traži sastanak s Kosoricom i tadašnjim ministrom financija i predsjednikom Nadzornog odbora CO-a oko nezakonitog otkaza u CO, te piše da želi izbjeći probleme u javnosti. Skretanje pažnje na Soboli, bez direktnog prozivanja Zbog "zanimljive pojave" Mihanovića, Kosor je predočila mailove u kojima je Mihanović hvali, ali i u kojima "spominje zanimljive osobe", pojasnila je. "NIKAD nikom nisam prijetila", dodala je Kosor.

Budući da sve pripisuje unutarstranačkim izborima, a u mailovima koje je podijelila novinarima spominje se jedino ime Tomislava Karamarka, od svih njenih protukandidata, upitana je o tome.

"Ne želim raspravljati o tome tko mi od kandidata podmeće", kazala je.

No, zanimljivo je kako je na konferenciji demantirala samo dio Mihanovićeva maila iz prosinca 2009. godine koji se odnosi na Krunoslava Mesarića za kojega Mihanović navodi da mu je šef CO Hrvoje Vojković zaposlio suprugu.

S druge strane, nije demantirala Mihanovićev navod da se Vojković umrežava s vrlo važnim osobama u "poput Tomislava Karamarka čijoj je privatnoj tvrtki Soboli dodijelio konzultantski posao u Croatia Osiguranje d.d.".

Osim Vojkovića i Karamarka, Mihanović je ondje prozvao i tadašnjeg ravnatelja policije Olivera Grbića.

Kosor je kazala da joj nije žao što je Karamarko ušao u HDZ

"Dobro da na to podsjećate. Bilo bi lijepo vidjeti što je tada izjavio i o meni i mojoj borbi protiv korupcije. Nije mi žao ni zbog čega, jako važno da ne uđete ni u kakvu političku borbu, a da se date razočarati. Jasno mi je da imao neke druge planove prije izbora i da je od toga odustao. Tada je rekao da podupire mene i vjerujem da će tako ostati i nakon 20. svibnja", kazala je Kosor, ali i naglasila kako ne sumnja ni na koga pojedinačno, jer pritisci na nju dolaze iz raznih izvora.

Također je izrazila punu podršku Josipu Salapiću, zastupniku HDZ-a koji se požalio da je prisluškivan i time također prozvao Karamarka.

"Salapić je pokrenuo nekoliko mehanizama - obratio se MUP-u i drugim institucijama", kazala je Kosor, dodajući da on ima njenu potporu i da ju je "upoznao s indicijama o Karamarku".

I tako mic po mic klupko se razmotava,,samo hoce li nova vlada imat muda da odmota ovo do kraja ili ce letjet "KUKURIKU" perje na sve strane?

31.01.2012.

DRAGI MOJ PRIJATELJU IVO KUD TI TUD I JA




Šefica HDZ-a čuvala je prljav novac, kazna je i do 10 godina zatvora!

KLJUČNI PODACI
  • Jadranka Kosor devet je mjeseci čuvala 4 milijuna kuna pribavljenih protuzakonitim izvlačenjem iz državnih tvrtki
  • Novac je Uskoku predao tajnik Branko Bačić, ali tek nakon što je uhićen Mladen Barišić
Piše: D.M.
Objavljeno prije 60 minuta
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Šefica HDZ-a čuvala je prljav novac, kazna je i do 10 godina zatvora!

Foto: Damjan Tadić / Cropix

ZAHVALJUJUĆI slobodnom protoku informacija iz istraga protiv Sanadera i družine iz HDZ-a, javnosti se pružila prilika da i sama kreira svoje mišljenje o tijeku kaznenih postupaka. Dobra je stvar što to mogu učiniti i pouzdanici Uskoka, poput Damira Mihanovića, koji je u emisiji Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića iznio par zanimljivih detalja. 

Najvažnije pitanje je zašto predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor već nije optužena za prikrivanje kaznenog djela, odnosno, onih milijuna koje je dobila od Mladena Barišića, šefa Carine i glavnog Sanaderovog operativca za prikupljanje novca izvučenog iz operacije Fimi-media. Novac je Uskoku predao tajnik Branko Bačić, ali tek nakon što je dobrih devet mjeseci skupljao prašinu u stranačkom trezoru. Učinio je to tek kada su istražitelji konačno došli po njegovog prethodnika Mladena Barišića. Kao što je poznato, radi se o lijepoj svoti, 2 milijuna kuna i 300 tisuća eura. Tih devet mjeseci razdoblje je koje bi se trebalo razjasniti. Svakako ne smijemo zaboraviti ni onu da su pred zakonom svi jednaki. I bivši i sadašnji predsjednici HDZ-a. Ne bi smjelo biti razlike. Ili?

Više>>>>

 

29.01.2012.

ABOLIRANI CETNIK U HRVATSKOM SABORU



 

Vojislav STANIMIROVIĆ

za originalni dokument kliknuti ovdje

VK (VOJSKA KRAJINE)
LIST SRPSKE VOJSKE KRAJINE
broj 7-8, X-XI.1993.


Obnova zdravstvenih ustanova u Vukovaru 1991.-1993.

BOLNICA U PRAVOM RUHU

18. novembra 1991. oslobođena je bolnica u gradu na Vuki, poslednjem ustaškom uporištu. Mesec i po dana kasnije rođena je u njoj prva beba, početkom marta "Trudbenik" osposobljava Hitnu medicinsku pomoć, a šest meseci kasnije počinje sanaciju kompletne zgrade "nove bolnice". Za dve godine osposobljeno je oko 70 odsto kapaciteta i oko 250 ležajeva, a vrednost radova je oko 5,5 miliona maraka.

Tog 18. novembra 1991. pao je i poslednji bastion, poslednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru - vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar, nekada grad lepotan. Ljudska mašta ne može da zamisli ono što se tada u gradu moglo videti kao stvarnost. Rečju, grad koga više nema, koji pruža sliku pakla, pun dima, paljevine, leševa, smrada, a ponajviše nepreglednih ruševina.Rat je i dalje besneo u našoj blizini, što nas je teralo da radimo brzo na obnovi i pružamo pomoć ranjenicima, koji su to od danas s pravom očekivali. Bilo je teško u zimskom periodu živeti bez vode, struje, grejanja, te bez ijednog stakla na prozorima.

Veliku pomoć i razumevanje ispoljili su pripadnici JNA, te bratski gradovi Srbije. Raščišćavani su prilazi bolničkim objektima, uz uporedne radove na osposobljavanju grejanja, zastakljivanju suterenskih prostora, bušenju arteškog bunara, osposobljavanju elektroinstalacija, servisiranju i popravci zatečene medicinske opreme…


Posle nepunih mesec i po dana počinju u našoj bolnici da se leče prvi pacijenti i rađaju prve bebe, da bi 13. januara 1992. obavili crkveno osvećenje bolnice, kao prvog delimično obnovljenog objekta u Republici Srpskoj Krajini. Radovi se obavljaju još intenzivnije, a prvi i najveći donator za bolnicu Vukovar - beogradski KMG "Trudbenik" oglasio se već marta 1992. godine osposobivši zgradu Hitne medicinske pomoći sa rehabilitacijom. U junu 1993. "Trudbenik" počinje sanaciju kompletne zgrade "Nove bolnice", uz minimalnu naknadu. U naprednim mesecima, velikim trudom i požrtvovanjem pojedinaca, nabavljen je repromaterijal po celoj Jugoslaviji, uz pomoć darodavaca i sponzora, te bez novca i finansijske pomoći započeo je veliki građevinski zahvat koji je trajao narednih šest meseci. Uporedno se radilo na obnovi potpuno uništenog voznog parka, osposobljavanju centralnog vešeraja, kuhinje i laboratorije. Počeli su radovi i na obnovi zgrade transfuziologije i izgradnja nove zgrade patologije. Radovi su pri kraju, a novi objekti biće pušteni u rad prilikom obeležavanja druge godišnjice oslobođenja Vukovara. Nabavljenim su aparati za hemodijalizu i ta radna jedinica takođe počinje sa radom za drugu godišnjicu oslobođenja, s obzirom na to da su radom oko montaže opreme u toku. Inače, Vukovar nije do sada imao Centar za hemodijalizu.


Bolnica je u sastavu Zdravstvenog centra "Sveti Sava" Vukovar. Do sada je obnovljeno 70 odsto kapaciteta. Osposobljeno je 250 bolničkih ležajeva, stanica HMP, rehabilitacija, hirurgija (sa dve operacione sale), ginekologija (dve operativne sale i porodilište), interno odeljenje sa centrom za hemodijalizu (koji je u završnoj fazi), neuropsihijatrija sa EER i EMG kabinetom, ORL odeljenje, očno odelenje, pedijatrija, Radna jedinica za patologiju i transfuziologiju i kožno-venerične i infektivne bolesti, kabinet sa RTT sa ultrazvukom, medicinsko-biohemijska laboratorija i tehnička služba. Vozni park sada ima 10 automobila, dva kombi-vozila i minibus.


Vrednost do sada izvedenih radova, nabavljene opreme, voznoga parka i nezavršenih investicija iznosi 5,5 miliona nemačkih maraka. Ako se uzme u obzir da smo od tih sredstava oko 5 odsto dobili od republičkih institucija, možemo biti izuzetno zadovoljni postignutim, jer je bolnica objekat koji je na sebi svojstven način vratio život i sigurnost u Vukovar.

Zdravstveni centar "Sveti Sava", osim bolnice na terenu, u svom sastavu ima dom zdravlja, 25 ambulanti, 10 zubnih ambulanti, osam apoteka sa centralnom apotekom u bolnici.

U celom Zdravstvenom centru ima 620 zaposlenih, a 70 zdravstvenih radnika visoku stručnu spremu.


Prioritetna obaveza nam je dalje osposobljavanje odeljenja za plućne, te kožnovenerične i infektivne bolesti. Započeti su radom i na obnovi "stare zgrade", a pok je šest meseci. Nadamo se da će i na ovom poslu biti uspeha i da će bolnica u skoroj budućnosti biti kompletirana, sa svim potrebnim odeljenjima i medicinskom opremom.

Prim. Dr. Vojislav Stanimirović

Više>>>>

 

28.01.2012.

COVIC NA BRANIKU BRATSTVA I JEDINSTVA




Internet-srpstvo likuje

Podrška huliganima

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Photo: jutarnji.hr

Povodom napada na hrvatske navijače u Novom Sadu gde se koristila i sekira – u „Večernjim novostima“ i „Pressu“, medijskim bastionima srpstva, odmah su se oglasili profesionalni, žestoki Srbi, sa svojim komentarima. Izbor Greatest Shits Navijačkog Srpstva prenosimo u originalnoj moždanoj matrici

Photo: Stock
1. COMMENT: Dobro su prosli, kako su zasluzili. Nezelim da nabrojavam koliko ZLO su Hrvati u istoriju naneli SRBIJI.A svi vi sto ih zalite ,vama bi preporucio da se obucete u SRBSKE dresove i prosetate malo u hrvatsku.Uvericete se da su oni svi ( ZA DOM SPREMNI) Više>>>>
Ne procitah nigdje da se COVICA DRAGANA brat po kriminalu Milorad Dodik javio i osudio napad huligana na Hrvate niti se "OTAC hrvata "ocitao o neredu. Pa se postavlja logicno pitanje;da li  se Mile pjeni i podrzava hrvatski entitet ili podrzava brata kriminalca?pokazat ce vrijeme...

 

28.01.2012.

PASIVNOST PREDSJEDNIKA JOSIPOVICA



Vijesti Crna kronika 'Čermak mi je nudio nagodbu preko Josipa Perkovića, a sa svime je bio upoznat i Ivo Josipović'

SAŠA RADOVIĆ PROGOVARA O SLUČAJU IZNUDE

'Čermak mi je nudio nagodbu preko Josipa Perkovića, a sa svime je bio upoznat i Ivo Josipović'

Istarski publicist otvoreno govori o pozadini slučaja, ulozi Josipa Perkovića i emisara Tomislava Mičića, te otkriva kako je sa svime bio upoznat i predsjednik RH Ivo Josipović!

  • Autor: Mladen Prenc|
  • Photo: dnevno.hr |
  • Četvrtak, 19.01.2012 22:29

Saša Radović, pisac, aktivist, bivši časnik SIS-a i dragovoljac u Domovinskom ratu, okrivljen da je od umirovljenog generala Ivana Čermaka pokušao iznuditi milijun eura, nakon izlaska iz pritvora u ekskluzivnom razgovoru za portal Dnevno otkriva nove detalje slučaja i daje svoje mišljenje o pozadini uhićenja i iznude za koju je optužen. Dok u svom domu u istarskom gradiću Premantura s odvjetnikom priprema obranu za suđenje, njegov slučaj je, kako smo već izvijestili, neobjašnjivo prebačen pod jurisdikciju Županijskog suda u Zagrebu.

Više>>>>

Dali ce se i kada stat na kraj  ovoj bagri UDBASKOJ u Republiki Hrvatskoj? Ko ima m..a se suprostavit ovom zlu od (ne)ljudi? Kada ce Josip Perkovic i njegova udbaska kopilad  koja se nalazi na interpolovoj tjeralici zavrsit iza resetaka ?kada ce pocet radit policija i pravosuđe u Hrvatskoj?To su pitanja na koja treba odgovorit Vlada i premijer..a oni uporno sute!!!!!!!

 

26.01.2012.

HDZ BIH-KRIMINALAC DO KRIMINALCA



'Zemljište za zgradu Vlade FBiH plaćeno 3,2 milijuna KM, a na njemu se ne može graditi'
M.U.
Četvrtak, 26. siječnja 2012. 14:41
Fena

Očekivao sam od FUP-a i Tužiteljstva BiH da će pokrenuti određene istrage protiv dužnosnika HDZ-a BiH, kazao je danas novinarima u Sarajevu predsjednik HSP-a Zvonko Jurišić.

Pojasnio je da konkretno misli na kupovinu zemljišta u Mostaru na kojem bi trebala biti napravljena zgrada Vlade FBiH.

"Zemljište je plaćeno 3,2 milijuna KM, kupljeno od poduzeća na čijem je čelu Ante Vidačak, istaknuti član HDZ-a BiH", kazao je Jurišić.

Ono što je sporno jest da, tvrdi Jurišić, Vlada FBiH ne može na to zemljište dobiti građevinsku dozvolu jer tu postoji još nekoliko suvlasnika.

"Plaćena su 3,2 milijuna za zemljište na kojem se ne može graditi. To je ništa drugo nego kriminal", rekao je Jurišić.

Naveo je i primjer bivše uprave Elektroprivrede Hrvatske zajednice HB koja je u potpunosti bila sastavljena od članova HDZ-a, a koja je kupila zgradu u Mostaru. I ništa čudno tu ne bi bilo, kaže Jurišić, da ta zgrada postoji.

"Ali, te zgrade nema, a plaćena je 1,7 milijuna KM", pojasnio je Jurišić.

Prodaja srbima(u ratu)rezervnih djelova za avione i helikoptere.... Ovomu treba jos nadodat ugostiteljsku skolu (danas dom HDZ-a BiH),hotel Mostar,sindikalnu imovinu "SOKO"Mostar,hale navedene tvornice,stanovi tvornice ,preko 50000m2 zemljista itd,itd,itd.
26.01.2012.

HDZ BiH JE LEGITIMNI ZASTUPNIK HRVATA



Kako je Stanko Primorac prvog dana zasjedanja Parlamenta napao HDZ
M.M.
Četvrtak, 26. siječnja 2012. 11:00
Bljesak.info
Stanko Primorac

Prvog dana 11. sjednice Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH obilježilo je istup Stanka Primorca, dopredsjedatelja Zastupničkog doma Parlamenta FBiH kojega HDZ smatra bošnjačkim predstavnikom na hrvatskom mjestu.

Primorac je prije predlaganja i usvajanja inicijative pročitao ekspoze u kojem kaže da postoje dokazi da se HDZ BiH bavio te da se i danas bavi organiziranim kriminalom, osmišljavanjem, poticanjem i izvršavanjem političkih ubojstava, likvidacija, ucjenama, prijetnjama... Izrazio je svoj stav da HDZ BiH nije demokratska stranka već dobro ustrojena kriminalna organizacija.

''Gospodo, nema mjesta za sumnju, HDZ je kriminalna organizacija i veleizdajnička oligarhija koja se dogodila u nedavnoj povijesti Hrvata u BiH. Rat i ratna uloga kriminalne i mafijaške organizacije HDZ-a BiH, mafijaške likvidacije, politička ubojstva i premlaćivanje sudaca i načelnika općina, kidnapiranje ljudi, privatizacijske pljačke, neviđeni kriminal preko tvrtke Monitor iz Gruda u vlasništvu ministarstva obrane RH i HZ HB, pljačka Sokola Mostar i pljačka i gašenje Erotela Mostar, povezanost kriminalne organizacije HDZ-a BiH u bezbroj afera i pljački sa sestrinskom strankom HDZ u Hrvatskoj. Ovo je samo dio afera. Kao član parlamentarne komisije odgovorne za reviziju proračuna i potrošnje u javnom sektoru nadležnom tužiteljstvu podnijet ću prijavu i zahtjev za pokretanje postupaka protiv 20 i nešto osoba, znači većine članova prošle federalne Vlade, najodgovornijih za najteža kaznena djela koja su vidljiva najobičnijem čovjeku. Također, to ću učiniti i protiv šefova velikog broja javnih poduzeća u vlasništvu FBiH. Podnijet ću prijavu i protiv šefova tzv. Neovisnog ureda za reviziju institucija u Federaciji”, dio je ekspozea Primorca.

Primorac je u izjavi za medije zahvalio zastupnicima na podržanoj inicijativi te je naveo da postoje dokazi USKOK-a da ''mafijaška hobotnica često dodiruje i prelazi granicu BiH kroz nezakonite projekte''.

''Ako tražite odgovor u Tužiteljstvu što znači udruživanje tri ili više osoba radi počinjenja kaznenog djela, dobit ćete odgovor da se to zove organizirana skupina i ja sam danas tako nazvao HDZ BiH. Sanader i Mravak su male bebe za ove naše Sanadere i članove vrha HDZ-a BiH'', poručio je Primorac.

Neprimjeren istup osudili su brojni zastupnici a u ime Kluba HDZ-a BiH u Zastupničkom domu,a na Primorčeve navode reagirao je Marinko Čavara iz Kluba HDZ-a koji je kazao kako neće komentirati navode ''onih osoba koje ne poštuju volju svog naroda”, koji su ispod svake razine te je ocijenio da ovaj postupak dokazuje da se HSP nalazi u velikoj panici.

''Poznavateljima lika i djela Stanka Primorca jasno je da se on jedino javlja da govori kako su drugi Hrvati loši s ustaljenim parolama i neargumentiranim optužbama protiv članova HDZ BiH, svoju zastupničku obvezu, u teškom trenutku za hrvatski narod, u Sarajevu smatra ''pucaj u leđa svom narodu'' jer to se u Sarajevu najviše cijeni'', smatraju neki od hrvatskih zastupnika u Parlamentu.

Mišljenja su kako je ovo očigledno potez očajnika kojem je jedini problem u Federaciji drugi Hrvati, a svi ostali su mu politički prijatelji jer su im zajednički protivnici Hrvati.

Pošto se bliži kraj trgovine HSP-a hrvatskim interesima u zamjenu za mrvice proračunskog novca sa platformaškog stola u HSP-u je očigledno ovladala nervoza i panika zbog njihovog potpunog političkog kraja, mišljenja su ovi zastupnici.

Ovi navodi bili bi smjesni da nisu istiniti.Primorca mi volili ili ne rekao je istinu koja se moze dokumentima podkrijepit.
26.01.2012.

OVO JE LIJEPA NASA



Mesić je omogućio Dragičeviću pljačku INE, no njegov štićenik napokon će u pritvor!

INTERVJU VESNA BALENOVIĆ

Mesić je omogućio Dragičeviću pljačku INE, no njegov štićenik napokon će u pritvor!

Predsjednica udruge Zviždač govori o satisfakciji koju doživljava dok USKOK rješava kriminal u koji su upetljani oni koji su je potjerali iz INE, o borbi za goli život, prijetnjama likvidacijom njene djece, te o izvjesnoj činjenici da se vraća u INU, dok njeni protivnici odlaze u Remetinec.

  • Autor: Damir Kramarić|
  • Photo: Ana Šesto |
  • Utorak, 24.01.2012 22:58

Pojedini hrvatski mediji zadnjih su dana objavili informacije prema kojim bi napokon mogao biti riješen slučaj milijunskih pronevjera u INI, kao i misterij supervrijednih naftnih polja u Siriji, čije postojanje se u vrijeme prodaje prvog dijela INE MOL-u tajilo od hrvatskih vlasti, zbog čega je hrvatska država oštećena za milijarde dolara. Kao glavni osumnjičenici spominju se Tomislav Dragičević, bivši direktor INE, te njegovi bliski suradnici Milovan Buchberger i Željko Vrbanović, na čije je malverzacije Vesna Balenović, kasnije otpuštena djelatnica INE, upozoravala još prije punog desetljeća. Povod je to za razgovor s najpoznatijom hrvatskom zviždačicom, koja je u posljednjih jedanaest godina zbog svoje pravdoljubivosti proživljavala doista pravi pakao, o čemu progovara za Dnevno.hr.

Više>>>>

Sve junak do junaka,biser do bisera

 

25.01.2012.

KRIMINALCI KOCE PROCES U BIH




Europa traži reviziju Daytona!
Srijeda, 25 Siječanj 2012 14:28

STRASBOURG - Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila je jučer dugo najavljivanu rezoluciju o BiH na osnovi izvješća pod nazivom “Funkcioniranje demokratskih institucija u BiH”, u kojoj se po prvi put jasno traži opsežnija ustavna reforma u zemlji.
Osim promjene Ustava u dokumentu se kritizira zloporaba entitetskog glasovanja i imenuju krivci za zastoj u reformama, ali i navodi kako je BiH u dubokoj političkoj krizi. Rezoluciji je prethodilo izvješće Odbora za poštivanje obveza zemalja članica Vijeća Europe, u kojem je jasno naznačen rok za implementaciju presude Europskog suda za ljudska prava u slučaju “Sejdić - Finci”, kao prvog koraka k široj ustavnoj reformi. Iako su srpski predstavnici u izaslanstvu BiH u Vijeću Europe pokušavali amandmanima spriječiti spominjanje bilo kakve šire ustavne reforme, to im, izgleda, nije pošlo za rukom.
Inače, 15. ožujka je naveden kao rok kada će se vršiti novi monitoring političkih procesa u BiH u odnosu na zahtjeve Vijeća Europe, a ukoliko se do tada ne riješi pitanje presude “Sejdić - Finci”, BiH će biti suspendirana iz članstva u Vijeću Europe.

Više>>>>

 

25.01.2012.

GRABIMIR GRABI PREKO MRTVIH





FOTO Nastavljeno suđenje Čačiću za nesreću u Mađarskoj. Vještak: Vozio je između 140 i 150 km/h


  • Ronald Gorsic / CROPIX

  • Ronald Gorsic / CROPIX

(1/3)

Objavljeno: prije 7 h i 3 min

U slučaju da ga proglase krivim, Čačić je svojedobno najavio odlazak iz aktivne politike

NOVO >>>> 14:45 - Na klupu za svjedoke sjeo je vještak s prvog suđenja te odmah izrazio nezadovoljstvo što je čakao puna dva sata na svjedočenje. Naglasio je kako se metodika slaže s prijašnjim vještakom. Prema njoj, Čačić je vozio između 145 i 150 kilometara na sat te se potom smanjila. Nije mogao reći je li bila ispod maksimalno dozvoljene brzine na autocesti. On također nije mogao dati konkretan odgovor.

Više>>>>

Mislio sam da je Jaca nesposobna vodit politicki kriminalni HDZ,al sada vidim da je MILANOVIC DRUGA VIOLINA kriminalne vlade u BANANA DRZAVI
Ovom idiotu od covjeka nista nije sveto,cak ni smrt dvoje ljudi.Grabimir Cacic ne odstupa ni milimetra naprotiv jos je bezobrazniji.Nema funkcije niti polozaja koji nece uzet bez imalo stida i savjesti.Jos da bude gore postao je toliko arogantan i bezobrazan da ga se novinari plase i ustrucavaju intervijusat.Dzaba nama €U i obecanja dok god budemo imali ovakve napuhane mjesine i kurceve politicare....bit ce "gdje god odemo sa balkana,balkan ce ostat u nama"

 

25.01.2012.

SANADER JEDAN OD NJIH 200 BOGATIH OBITELJI





Sanaderovi austrijski računi: Austrija želi slučaj pranja novca prepustiti Hrvatskoj, no iz Hrvatske još nema odgovora

  • Boris Kovačev / CROPIX

Objavljeno: prije 1 h i 3 min

Prijavu je 2010. podigla jedna tirolska banka jer je otkriveno da se na računima koji su pripadali Sanaderu ili članu njegove obitelji nalazilo 1,3 milijuna eura

ZAGREB - Austrija će hrvatskom pravosuđu prepustiti kazneni postupak protiv bivšeg predsjednika hrvatske vlade Ive Sanadera u slučaju sumnje u pranje novca, javlja austrijska novinska agencija APA.

Austrijsko državno odvjetništvo u Beču zaduženo za borbu protiv korupcije već je Hrvatskoj poslalo zahtjev Hrvatskoj za preuzimanje slučaja, no hrvatski odgovor još nije stigao.

Podsjetimo, jedna je tirolska banka u prosincu 2010. podnijela je prijavu zbog sumnje u pranje novca nakon što je ustanovljeno da se na računima koji su pripadali Sanaderu ili članu njegove obitelji nalazilo 1,3 milijuna eura.

APA prenosi izjavu Sanaderova odvjetnika koji tvrdi da je riječ o 'novcu što ga je Sanader zaradio prije svoje političke karijere, kao poduzetnik'.

Sanader je odbacio bilo kakvu upletenost u aferu koruške banke Hypo Alpe Adria , odnosno primanje provizije. Osim toga, od zemljaskog kaznenoga suda u Beču zatražio je obustavu postupka za pranje novca, no sredinom siječnja taj je zahtjev odbačen. Još uvijek nije poznato hoće li Sanader uložiti žalbu protiv te odluke jer dvotjedni rok od pisane odluke još nije istekao.

Austrija je slučaj odlučila prepustiti hrvatskom pravosuđu jer se navodno djelo dogodilo u Hrvatskoj, a glavni se osumnjičeni također nalazi u Hrvatskoj.

Glasnogovornica austrijskog državnog odvjetništva Eva Habicher potvrdila je kako bi Sanader, u slučaju da u Hrvatskoj bude oslobođen optužbe, ne bi više bio osumnjičen ni u Austriji.

Tako rade premijeri "BANANA" drzava...De malo pronjuskajte po Bosni i Hercegovini hrvatskim politickim idiotima da vidite koliko su oni opljackali sa Sanaderom love
24.01.2012.

B I H POLICIJA NEVIDI I NECUJE






PUT SVILE VODIO JE PREKO SARAJSTANA: Iz budžeta HT Mostar, kojeg pune Hrvati u BIH, namirivao se SDP i FTV klan!

Ponedjeljak, 23 Siječanj 2012 21:19

Financijska policija FBiH i Financijsko-obavještajni odjel (FOO) Agencije za istrage i zaštitu BiH (SIPO) u suradnji s policijskim agencijama iz Slovenije, Hrvatske i Austrije, potpuno su rasvijetlili tokove izvlačenja novca iz "Hrvatskog telekoma" iz Mostara i plaćanja visokih provizija putem agencije SV-RSA.

Kako piše Glas srpske (većina hrvatskih novina i medija ignorira ovu informaciju) pokrovitelji pljačke u "HT Mostaru" bili su nit manje nit više nego SDP BiH i Federalna televizija, čije su probrane perjanice dobivale bogate "bakšiše" za ovaj posao.

Slučaj je do kraja dokumentiran, dobiveni su financijski izvaci, uplate na račune osumnjičenih Nevena Kulenovića iz SV-RSA, direktora "HT Mostara" Stipe Prlića i njegovog zamjenika Zorana Bakule, kao i suvlasnika televizijskih kuća "Hayat", ATV i xafsinških agencija koje su zastupale "Mrežu plus".

Sve ove dokumente predstavili su istražitelji federalne Financijske policije i FOO SIPO na nedavnom tajnom sastanku u Kantonalnom tužiteljstvu Hercegovačko-neretvanskog kantona u nazočnosti glavnog tužitelja Nijaza Mehmedbašića i Predraga Tomića, koji je zadužen za istragu isplate xafsinških usluga "HT Mostara".

Sastanku je nazočio i predsjednik Nadzornog odbora "HT-a" Ante Krešić.

Poslije prijave slovenskog Interpola, Financijska policija je prikupila veću količinu dokumentacije iz "HT-a" o obavljenim xafsinškim uslugama koje ukazuju na velike, u najmanju ruku, nelogičnosti.

"HT Mostar", pa i Eronet ", izdvajao je ogroman novac za xafsing kako bi navodno "penetrirali " na tržište BiH. Rezultat je bio zanemariv. Istovremeno, posrednik za sve xafsinško oglašavanje bila je SV-RSA Nevena Kulenovića.

"Eronet "je plaćao nešto niže cijene nego da je samostalno nastupao prema medijima koji su objavljivali njihove poruke, a istovremeno SV-RSA je na Federalnoj televiziji dobivala popust za emitiranje i do 95 posto.

Dio razlike novca slijevao se nerezidentni račun tvrtke u Sloveniji, da bi se putem tvrtke "3 Media" Nevena Kulenovića registrirane na Gibraltaru, vraćali novčani iznosi na račune Kulenovića, Prlića, Bakule, ali i hrvatskog tajkuna i zastupnika tvrtke "Biersdorf" Branka Kotarci .

On je bio veza za pranje novca putem hrvatske xafsinške agencije "Digitel", koji je za "Eronet" radio sve poslove od nabavljanja kokica za Sarajevo film festival, snimanja reklamnih spotova, plaćanje ulaznica za Europsko prvenstvo u nogometu 2008. godine ...

Na taj je način samo putem računa na Gibraltaru prebačeno oko 1,9 milijuna eura, od čega je 440.127 eura doznačeno osobama koje su upravljački ili vlasnički povezane s tvrtkama iz BiH, Nevenu Kulenoviću, Darku Aleksiću i Anisu Kadriću, a preostala sredstva od 1.507. 065 eura doznačena su Nijazu Graciću, Stipi Prliću, Edinu Nuhić, Rusmiru Nefiću, Sanjinu Kulenoviću, Zoranu Bakuli i Branku Kotarci.

U prijavi dostavljenoj Tužilaštvu BiH, SIPO, USKOK-u iz Hrvatske i njemačkoj policiji navedeno je da se radi o zločinačkom udruženju od 12 osoba i tvrtki koji su pronevjerili 100 milijuna KM u "HT Mostar". SIPO je završila istragu u tom predmetu i proslijedila ga Tužiteljstvu BiH.

 

Normalno sada ce drugovi bit kaznjeni oduzimanjem partijske iskaznice i micanjem na veci polozaj..a narod u kontener
23.01.2012.

NEMOC CETNICKE OBAVESTAJNE SLUZBE



Jon Voight, otac Angeline Jolie – ustaša!

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Ustaška poza genocida: Jon Voight kreće u potragu za Srbima u Holivudu
Ustaška poza genocida: Jon Voight kreće u potragu za Srbima u Holivudu
Photo: Stock

Po nalogu Borisa Tadića i Ivice Dačića, izvršena je policijska diferencijacija u srpskim tabloidima; đilasovski „Press“ dobio je zadatak da smeni Sretena Ugričića, uništi Forum pisaca i pronađe krtice koje rade za neprijatelja; poremećenim „Večernjim novostima“ u vlasništvu Milana Beka dodeljena je laka kontraobaveštajna vežba – da svakodnevnim napisima unište Angelinu Jolie i njen tzv. film „Blood & Honey“, što je moralo da rezultira šokantnim naslovom: „Anđelinin otac u školi Alojzija Stepinca“, tekstom u vlasništvu poznatog četničko-emigrantskog autora Marka Lopušine. Nestrpljivo-krvoždernim čitaocima e-novina predstavljamo ovo remek-delo dačićevskog novinarstva, obojeno laganim, terorističkim naslovima

Više>>>>

 

23.01.2012.

KRIMINALAC NA KRILIMA POLITIKE




Bakir Izetbegović nikada nije ni prstom mrdnuo da odbrani ni živog ni mrtvog Aliju

U vrijeme kad je optuživan za pronevjeru dvije milijarde dolara humanitarne pomoći u BiH, unajmljen mu je advokat koji je plaćen 700.000 maraka

Autor | Objavljeno 23.01.2012. u 06:12
Bakir Izetbegović: Da postoji zakon o borbi protiv korupcije, on ne bi danas obavljao državničku funkciju 
  
  Bakir Izetbegović: Da postoji zakon o borbi protiv korupcije, on ne bi danas obavljao državničku funkciju
Pamflet koji je prije nekoliko sedmica priredila i štampala SDA, a distribuirali medijski pisani SDA-ovi lakeji nije izazvao javne reakcije. Radi se o pamfletu od dvadesetak novinskih stranica, umotanom u "zelene" jufke, okusa "Klasa", s "tiritom" od prežvakanih ogriza, pa i bljuvotina iz kloaka obavještajno-medijskog podzemlja. Više>>>>

 

22.01.2012.

SRBI UGROZENI OD SVOJE DB



CALL SLOBA FOR MURDER: Miloševićeva Državna sigurnost imala je odjel za politička ubojstva
 
 
Šesti odjel Centra Državne sigurnosti u Beogradu, čiji se pripadnici sumnjiče za politička ubojstva na kraju vladavine Slobodana Miloševića, formiran je izvan svih propisa i protokola, navodi se u strogo povjerljivom izvješću srbijanske sigurnosne agencije BIA koji je dostavljen Višem tužiteljstvu u Beogradu. BIA je jedino otkrila da se za radna mjesta u Šestom odjelu navodi da su "za pripremu i tehničku realizaciju". Odjel je formirao 1999. tadašnji šef Državne sigurnosti Radomir Marković, a ukinut je 2001. kada je bila jasna njihova umiješanost u politička ubojstva.

No, podsjeća Blic, izvješće je otvorilo i pitanje sumnje je li Šesti odjel upotrebljen za politička ubojstva jer u izvješću se navodi da 'nije napravljena nadležnost i djelokrug rada Šestog odjela, a nije postojao ni akt koji je definirao opise poslova za radna mjesta sistematizirana u ovom odjelu'.

U izvješću BIA-e se navodi da je šef Odjela bio Ratko Romić, kojega sumnjiče za umješanost u ubojstvo novinara i izdavača Slavka Čuruvije. BIA je jedino otkrila da se za radna mjesta u Šestom odjelu navodi da su 'za pripremu i tehničku realizaciju' te dodaje da se 'takav termin nije inače koristio u DB'.

U djelovodniku beogradskog centra DB, koji sada BIA posjeduje, nije evidentiran 'ni jedan prijedlog za primjenu operativno-tehničkih sredstava ili zavođenje složenog oblika operativnog rada potekao iz Šestog odjela', što znači da ne postoje nikakvi pisani nalozi, odluke ili rješenja za poslove koje je obavljalo ovo Odjeljenje. Kako je BIA doznala, Odjel je trebalo brojati 15 djelatnika, ali ih je u stvarnosti bilo devet, od kojih su samo trojicu uspjeli identificirati.


Pripadnike ovog tajnog odjela tereti se za ubojstva Ivana Stambolića, Slavka Čuruvije, četvorice tjelohranitelja i dužnosnika stranke Vuka Draškovića i pokušaj atentata na Draškovića. Odjel je formirao 1999. tadašnji šef DB i Miloševićev čovjek Radomir Marković, a ukinut je 2001. kada je bila jasna umiješanost ovog odjela u politička ubojstva u Srbiji.


Nakon pronalaska oruzja u BORIKU u Banja Luci vidjeli srbi da su ugrozeni od svojih pa poceli prebirat po sestom odjelu DB.prije tog odjela je postojala ista sluzba samo pod drugim imenom i kodom.Kao sto postoji u RS kod Milorada Dodika  ista ili gora sluzba za zastitu njega i njegovih mutnih rabota samo kad koknu nekog  politicki jaceg onda ce se pisat.  
22.01.2012.

HRVATSKA JE U SIGURNIM RUKAMA






Hrvatska u €U

 

A sada ako je vlada Republike Hrvatske vjerodostojna i nekorumpirana odmah ce  udbase,ubojice ili narucioce politickih ubojstava diljem svijeta i zlikovce isporucit pravosuđu €uropskih drzava interpoloovih potjernica.

22.01.2012.

DODIKOVA PODVALA




Hrvati odlučuju o budućnosti Hrvatske; Dodik pozvao Hrvate da izađu na referendum
Z.S.
Nedjelja, 22. siječnja 2012. 10:06
Bljesak.info/HRT

Na današnjem drugom referendumu u hrvatskoj povijesti građani će se izjašnjavati o pristupanju Europskoj uniji. Hrvatska je s Unijom pregovarala od listopada 2005. do 30. lipnja prošle godine, kada su zaključeni pristupni pregovori te potpisan Pristupni ugovor. Referendumsko pitanje glasi: Jeste li za članstvo Hrvatske u Europskoj uniji?.

Biračka mjesta otvorena su do 19 sati u Hrvatskoj i inozemstvu. Zbog vremenske razlike jučer su prvi na referendum izašli birači na Novom Zelandu u Aucklandu, a referendum završava 23. siječnja u 4 sata ujutro u Los Angelesu u SAD-u.

Na drugom referendumu u hrvatskoj povijesti može glasovati nešto više od 4,5 milijuna birača na ukupno 6749 biračkih mjesta.

"Sve kojima moje mišljenje nešto znači pozivam da na referendumu glasuju za pristupanje Hrvatske EU-u", izjavio je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik na konferenciji za novinare održanoj u Banja Luci.

Dodik je istaknuo kako je za BiH i RS važno da Hrvatska uđe u EU.

U Hrvatskoj se mogu izjasniti na 6573 redovita biračka mjesta, a na 70 posebnih, odnosno mješovitih glasovat će pripadnici vojske, zatvorenici i pomorci te osobe koje su izvršile privremeni upis prema mjestu boravaka na dan referenduma.

Po podacima Ministarstva uprave, izvan mjesta prebivališta može glasovati 21.476 birača. U inozemstvu se glasuje u 52 zemlje na 106 biračkih mjesta, od čega najviše, 24 u Bosni i Hercegovini.

Odluče li građani glasovati za EU, Republika Hrvatska će 1. srpnja 2013. postati punopravna članica te asocijacije, nakon što Hrvatski sabor i parlamenti 27 država članica ratificiraju Pristupni ugovor.

Za odluku o udruživanju Hrvatske s EU potrebno je da od ukupnog broja birača koji pristupe referendumu najmanje 50 posto plus jedan birač glasuju valjanim zaokruživanjem odgovora "za".

Danas, na dan održavanja referenduma neće biti šutnje osim na biračkim mjestima i u krugu od 50 metara od pojedinog biračkog mjesta. Državno izborno povjerenstvo (DIP) će na svojoj internetskoj stranici (www.izbori.hr) u 12 i 17 sati objaviti podatke o odazivu birača sa stanjem u 11 i 16 sati. Od 20 sati započet će s objavom nepotpunih privremenih rezultata koje će ažurirati svakih deset minuta. Podaci će biti objavljivani po županijama, gradovima i općinama, kao i na državnoj razini. U 22 sata DIP će održati konferenciju za novinare na kojoj će objaviti nepotpune privremene rezultate državnog referenduma, a očekuje se da će se ti podaci temeljiti na oko 98 posto obrađenih listića.

Koja patetika i drskost. Milosevicev ideolog Milorad Dodik nije pozvao Hrvate da se vrate u "republiku srpsku"na svoja ognjista i svoje kuce iz kojih su istjerani, ponizeni izgnani od strane CETNICKE politike a danas ih  poziva na glasanje za €U.
22.01.2012.

VRANA VRANI OCI NEVADI




povukli međusobne sudske tužbe

SLUČAJ "BIJELI PRAH" Velika pomirba Keruma i Ostojića: Bolje nam je da smo u miru

Nakon što su se prije dvije godine, tijekom izborne utrke za mjesto gradonačelnika Splita, javno častili raznim epitetima zbog kojih su naposljetku završili pred sudom svatko sa svojom tužbom, Ranko Ostojić, budući ministar policije, i aktualni splitski gradonačelnik Željko Kerum zakopali su ratne sjekire.

Naime, Kerum je pred Općinskim sudom u Sinju, gdje je u četvrtak trebala biti održana zadnja rasprava, povukao privatnu tužbu kojom je od Ostojića tražio milijun kuna kao naknadu štete prouzročene time što je budući prvi čovjek MUP-a u predizbornoj promidžbi za Keruma rekao da bi se, da je Indijanac, zvao “Bijeli prah“, što je Kerum shvatio kao klevetu jer ga je Ostojić na taj način, kako je tada rekao, označio kao narkomana.

Istovremeno, Ostojić je Keruma, nakon što ga je ovaj tužio, “napao“ protutužbom od 100 tisuća kuna.


Sada su obje tužbe povučene, pa neće biti “sudskog okršaja“ dvojice bivših političkih suparnika.


- Tužio sam ga zbog izjave da sam špijun, jednako kao što sam tužio i njegovog voditelja kampanje zato što mi je imputirao da sam za Keruma rekao da je narkoman - kazao je tada novinarima Ranko Ostojić.


U četvrtak je, pak, kad smo ga zamolili da prokomentira Kerumovo i svoje odustajanje od tužbe kazao:


- Kerum je nakon moje protutužbe odustao od svoje tužbe. Naravno da to mora sud potvrditi. Da me nije tužio, ne bi bilo ni protutužbe. Sutkinja izdaje rješenje nakon kojeg će se, kad ga zaprimimo, moći potvrditi da je tužitelj nakon protutužbe predložio nagodbu o obostranom povlačenju.

‘Javne smo osobe’

Gradonačelnik Kerum kazao nam je kratko da ne može ništa komentirati bez konzultacija sa svojim odvjetnikom Mirom Šarićem.

- Radi se o dvije javne ličnosti koje rade javni posao i smatram da je bolje biti u miru nego u nemiru. Moj i Ostojićev odvjetnik dat će zajedničku izjavu, to je pravna stvar, tužbe su bile obostrane, a i odustajanje je bilo obostrano - kazao je vrlo ljubazni Kerum.


No, kad smo ga zamolili za komentar, odnosno upitali znači li to da su se on i Ostojić dogovorili da se stvar tako riješi jer odvjetnici sigurno nisu radili na svoju ruku, mimo svojih klijenata, Kerumova je ljubaznost značajno splasnula.


- Gospodine, ja vas poštujem, poštujte i vi mene i moj posao. Tužbe su bile obostrane i odustajanje je obostrano. Hvala - kazao je i prekinuo vezu.

Za fotelju guzice daju,prostace,laju svađaju se a kad se uhljebe onda se ljube i placu jedan drugom na ramenu kako je to bilo samo u kampanji kao fol u zaru borbe,,,fuuujjjj
22.01.2012.

KAD DOKTORI PROLUPAJU



Kad stranci odu, BiH se raspada

Subota, 21. siječnja 2012. 8:26
Srna

Velikobošnjački hegemonizam najodgovorniji je za tešku političku krizu u BiH koja će se, odmah po odlasku međunarodne zajednice, definitivno raspasti, ocijenio je profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu Nino Raspudić.

On ističe da su bošnjačke političke elite potpisivanje Dayjtonskog mirovnog sporazuma shvatile isključivo kao znak da je završeno "prvo poluvrijeme" ratnih sukoba, zbog čega je logično sklapanje političkog savezništva između Srba i Hrvata u BiH.

"U situaciji kad u zemlji imate na sceni agresivni bošnjački unitarizam i hegemonizam, za Hrvate je bilo logično tražiti saveznike tamo gdje ih mogu naći. Savezništvo najjačih stranaka iz Republike Srpske i dva HDZ-a je sasvim prirodno i logično", rekao je Raspudić za "Pres RS" .

On smatra da je kriza - jedino na šta BiH uvijek može računati.

Prema njegovim riječima, BiH se kao država održava samo zahvaljujući pritiscima međunarodne zajednice. "Kada bi se međunarodna zajednica povukla, BiH bi se sigurni raspala", smatra Raspudić.

On kaže da je međunarodna zajednica najveći krivac što bošnjački narod gaji iluzorna nadanja da je unitarno uređenje BiH jedino moguće.

Komentirajući odluku Tužiteljstva BiH da obustavi istragu protiv glavnoosumnjičenih u slučaju "Dobrovoljačka", Raspudić je rekao da se ovom odlukom ponovo otvorilo pitanje elementarnog povjerenja u rad pravosudnih institucija. "Mislim da to pitanje treba razjasniti do kraja i konačno reći priznaje li se rad Suda i Tužiteljstva na cijelom teritoriju BiH", rekao je Raspudić.

Brucee Lee neprica o kriminalu i pljacki hrvatskih politicara.Zabavio se ratnim temama..zivi u Zagrebu,Hrvatska ode u €U,a on  doktur o glupostima.
Prebirem po malom mozgu i nemogu se sjetit sto je Nini Raspudic pametno rekao zadnjih nekoliko godina.Ili me uhvatila amnezija ili bas covjek lupeta gluposti,al nije bitno papir trpi svasta.
21.01.2012.

OBAVJESTAJNE SLUZBE VLADAJU BALKANOM





General Grahovac: Đavolje klupko KGB-a na Balkanu

Godinama sam uporan u dokazivanju da organizovani kriminal i korupcija postaju gornje geopolitičko sredstvo. Uporan sam i u dokazivanju da je zloglasni KGB glavni razbijač SFRJ. KGB je, kao osnovna snaga u razbijanju Jugoslavije, zaigrao na nacionalističku matricu. Treba priznati da je sve to bilo veoma prihvatljivo i nekim političkim krugovima na Zapadu, piše Blagoje Grahovac, general u penziji i geopolitički analitičar, u autorskom tekstu za “Vijesti”, koji "Blic" prenosi u nešto skraćenom obliku.

Nagorno Karabah je jedan od zamrznutih konflikata u Zakavkazju oko koga se preko dve decenije spore Jermenija i Azerbejdžan. Ovaj zamrznuti konflikt može biti geopolitička priča.

 

Više>>>>

Zbog ovih i ovakvih likova Hrvatska treba pod HITNO u €U

 

20.01.2012.

KO SPASAVA BOSNU?





Tekst koji je "Oslobođenje" odbilo da objavi

Nindža kornjače spasavaju BiH

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
U BiH je ostalo jedino vjerovanje u prevarante: Mekki Torabi i čarobna vodica
U BiH je ostalo jedino vjerovanje u prevarante: Mekki Torabi i čarobna vodica
Photo: www.alternativnahistorija.com

U što, uostalom, živa Bosna da vjeruje, za koga da glasa kad joj se premijeri, ministri i stranački lideri uzdaju u energije Sunčevih piramida, kamenih kugli i vanzemaljaca kornjačolike kože? Za koga je, najzad, do sada glasala nego za raznorazne torabije što energiju dobijaju – molim, vrlo doslovno – izvan zemlje?

Više>>>>

 

20.01.2012.

GADAFIJEVI GRIJESI





'Gadafi imao neprijavljene zalihe kemijskog oružja'

Nova libijska vlast prošle je godine izvijestila OPCW o ranije nepoznatim zalihama kemijskog oružja nađenim nakon svrgavanja Gadafija s vlasti

ArhivaArhivaBivši libijski čelnik Moamer Gadafi imao je neprijavljenu zalihu kemijskog oružja, priopćila je u petak Organizacija za zabranu kemijskog oružja (OPCW), sa sjedištem u Den Haagu.

U priopćenju se navodi da su inspektori OPCW-a posjetili Libiju ovoga tjedna te da su među kemijskim streljivom koje su pronašli bile zalihe bojnog otrova iperita, koji izaziva plikove na koži i sluznici.

Nova libijska vlast prošle je godine izvijestila OPCW o ranije nepoznatim zalihama kemijskog oružja nađenim nakon svrgavanja Gadafija s vlasti.

"Inspektori su verificirali prijavljeno kemijsko oružje koje se sastoji od iperita s kojim nije bilo napunjeno streljivo", navodi OPCW i dodaje da su na zahtjev libijskih vlasti inspektori također "pregledali streljivo, uglavnom topničke granate, za koje su utvrdili da su kemijsko streljivo te da stoga podliježe prijavi".

Svi novoprijavljeni materijali pohranjeni su u skladištu u Rowaghi na jugoistoku Libije, zajedno s određenim količinama iperita i kemikalija za njegovu izradu, koje je Gadafijeva vlada prijavila kada se Libija pridružila OPCW-u 2004. godine. Gadafijeva vlada uništila je 54 posto deklariranog iperita i oko 40 posto kemikalija za njegovu izradu do veljače 2011., kada se pokvario pogon za njihovo uništavanje.

Libija sada mora podnijeti detaljan plan i rokove za uništenje svog materijala prijavljenog OPCW-u.

Da li su ameri,Italijani,Francuzi i ostali prijavili koliko su bili duzni Gadafiju i Libiji DOLARA?
20.01.2012.

ZBOG KRIMINALA DRAGAN COVIC I MILORAD DODIK TREBAJU RS




Politika | 19.01.2012

Ukidanje Republike Srpske kao - "civilizacijski iskorak"?

 
Zastava Republike Srpske

Tekst crnogorskog književnika Nikolaidisa "Šminkanje političkog monstruma" izazvao je burne reakcije u regiji. On je, komentirajući 20 godina Republike Srpske, kazao da bi njeno ukidanje bio – civilizacijski iskorak.

 
Više>>>>

 

Kakve razloge ima Dragan Covic da brani zlocinacku tvorevinu i njenog vazala,ako nije isti kao i ON?
19.01.2012.

PARANOJA POTROSENIH IDIOTA





Snajper vreba iz svake žardinjere

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Ovako je sve počelo: Boris Tadić uspešno izbegava atentat u Banjaluci
Ovako je sve počelo: Boris Tadić uspešno izbegava atentat u Banjaluci
Photo: news.soc.mil

Da li su rezultati predizbornih anketa toliko katastrofalni da Demokratska stranka mora da igra bljutavo patetično - da je krunski dokaz da je Tadić dosledan naslednik Zorana Đinđića (koji u današnjoj Srbiji ne bi prešao cenzus) to što je neko i njega želeo da ubije (jer drugih sličnosti i ne može biti), ili se predsednik Srbije jednostavno okružio idiotima koji mu, po potrebi, pumpaju ego i/ili paranoju, više nije važno. Ludilo udvoje koje su pokrenuli Tadić i Dodik, ne bi li, sumnja se doživotno, prigrabili predsedničke stolice tako što će optužiti ćelavu pevačicu oličenu u Božidaru Stanišljeviću da je hteo da ih smakne, dobro se, kao i svako ludilo, primilo u narodu

Više>>>>

Ili je u pitanju nesto drugo..........

 

Više>>>>
19.01.2012.

PASI LAJU KARAVANA PROLAZI



Hrvatska svojim lopovima sudi, za one iz BiH nema ni istraga

Indolentnost domaćih istražnih i pravosudnih tijela kada je u pitanju otkrivanje i procesuiranje velikih korupcijskih afera ipak nije spriječilo da se klupko mnogih korupcijskih afera počne odmotavati i u BiH.
Fotografija vijesti
Print Tekst
19.01.2012 u 12:04 BIH
Tagovi: BIH, hrvatska, kriminal, suđenje

Na koji način su "isparili" milijuni maraka iz naše zemlje, polako dolazi na vidjelo otvaranjem afera u susjednoj Hrvatskoj. Hoće li sve to utjecati i na pokretanje istraga u BiH, za sada je neizvjesno, ali ovakvim ponašanjem domaćih institucija na neki način se stimuliraju svi oni koji se bave nelegalnim djelatnostima da to i u budućnosti nastave. Dnevni list donosi nekoliko najvećih afera koje posljednje dvije godine potresaju BiH i Hrvatsku.

Više>>>>

Da vidimo kako ce i hoce li  "KUKURIKAT"hercegovacki politicki kriminalci?

 

18.01.2012.

LAZE SELO LAZU LJUDI






AUDIO Uhvaćen u laži: Biskup zanijekao da je optužio ateiste za rat. Ali nije računao na snimke




Vojni ordinarij svoju je istinu u priopćenju branio svjesno lažući. To dokazuju snimke novinara Jutarnjeg. Naime, preslušavanjem snimke i čitanjem njegove propovijedi na webu nedvojbeno je da je falsificirao ono što je pričao u karlovačkoj crkvi

KARLOVAC - Bog je u svakome koji ljubi. Ovaj agresorski rat koji je bio - to je posljedica ateizacije, bezboštva i odbijanja Boga - ovu svoju izjavu koju je izrekao tijekom propovijedi u Crkvi Presvetog Trojstva u Karlovcu u subotu, 14 siječnja, služenom povodom 20.godišnjice priznanja Hrvatske, vojni ordinarij, biskup Juraj Jezerinac, kao i još nekoliko političkih poruka izrečenih za oltarom, u današnjem je priopćenju oštro demantirao.


Više>>>>

18.01.2012.

MOSTARSKA POSLA





Mostar pred bankrotom
.
Srijeda, 18. siječnja 2012. 11:22
Bljesak.info/Večernji list

Općinski sud u Sarajevu presudio je protiv grada Mostara da mora platiti dio Kuvajtskoga kredita u iznosu od 3,1 milijuna eura kojega su iskoristile isključivo bivše općine s bošnjačkom većinom prije ujedinjenja gradskih općina što je obećala a nije izmirila međunarodna uprava u BiH pa bi isplata dugovanja mogla dovesti mostarski proračun do potpunog kolapsa, piše Večernji list.

Kako je u utorak priopćeno iz Gradske uprave u Mostaru, Investicijska banka Sarajevo je dobila spor kao koncesionar dugovanja kojega su vlasti Kuvajta putem kredita odobrile tri većinske bošnjačke općine u Mostaru u ukupnom iznosu od oko 7,6 milijuna eura.

Grad Mostar prema prvome od nekoliko sporova vezanih za ovo kreditno zaduženje mora platiti 3.5 milijuna maraka te 2.6 milijuna dospjelih kamata na što će Gradska uprava u roku od 30 dana dostaviti žalbu.

Kuvajtski krediti podigle su bivše tri mostarske gradske općine s bošnjačkom većinom Stari Grad, Jugoistok i Sjever 1999. godine s rokom otplate od 20 godina, a s namjenom saniranja cesta Gornja Drežnica-Donja Drežnica, Potoci-Rasoje-Vrapčići, navodi Večernji list.

U Mostaru je 2004. Visoki predstavnik Paddy Ashdown ukinuo šest općina, uspostavio jedinstvenu gradsku upravu te je prema priopćenju iz Gradske uprave Mostara obećao kako će riješiti pitanje Kuvajtskog kredita, ‘ali to obećanje nije ispunio ni on ni njegovi nasljednici na toj funkciji’.

Prema odredbama Statuta Grada Mostara članak 56., ovaj presuđeni iznos, bi se trebao izmiriti iz kapitalnih sredstava Gradskog područja-Sjever, jer su sredstva iz kredita utrošena za prometnu infrastrukturu toga dijela grada bez obzira što je Mostar danas jedinstvena sredina, no u njemu postoji još uvijek šest gradskih područja po uzoru na šest općina koje dobivaju novac iz proračuna ali i najveći dio novca od renti za prodano građevno zemljište.

Večernji list piše da u slučaju ako cijeli grad bude morao platiti troškove samo jedne strane, onda se položaj Hrvata u najvećem dijelu može usporediti s prevarenim jamcima koji vraćaju tuđe kredite. A takvim je u Bosni i Hercegovini oko 220.000 tisuća dok se broj mještana koji žive u zapadnom većinskom hrvatskom dijelu grada broji ne blizu 70.000 stanovnika.

Dopredsjednik Gradskog vijeća Mostara Danijel Vidović rekao je da će mostarski proračun doživjeti kolaps ukoliko bude morao platiti iznos po kreditnome zaduženju.

Ovom gospodinu za bjeg iz HDZ-a90 u HDZ BiH se gradi mansarda na Balinovcu i vikendica na IVANJICI

“Potpuno je licemjerno i nepravično taj teret prebacivati na leđa Mostara kada je Visoki predstavnik Paddy Ashdown obećao da će međunarodna zajednica posredovati da kredit preuzme Federacija ili se pak riješi iz nekog međunarodnog izvora. Ova odluka grad dovodi u kolaps”, rekao je Vidović.

Predsjednik Gradskog odbora HDZ-a Mostara Slađan Bevanda smatra da zajam trebaju isplatiti većinska bošnjačka gradska područja koja su dobila kredit koja imaju posebne podračune i dobivaju novac od rente ili pak međunarodna zajednica koja je obećala da će kredit platiti Federacija BiH, pojasnio je Bevanda.

Ovaj gospodin unistio HERCEGOVINA OSIGURANJE  DOBIO LOVU ZA MUTNE RABOTE SEFA COVICA

Prijedlog prošlogodišnjeg proračuna je zbog drastičnog smanjenja prihoda sa 62 milijuna maraka rebalansom potkraj godine smanjen na 52 milijuna dok je proračunom za 2012. predviđen proračun u iznosu od tek 46 milijuna maraka.

S novim proračunskim rezanjem zasigurno će se morati razmišljati o drastičnijim mjerama i uštedama u Gradskoj upravi Mostara, navodi Večernji list.

Od rata naovamo samo su banditi,lopovi,kriminalci i lizogusci HDZ-aBiH i SDA vladali gradom..gdje je lova?
Covic okrenuo tok rijeke Radobolje PRAVI MATANOVE DVORE opljackala njegova druzba sve osim zeca i mjeseca u Mostaru.Safet Orucevic odnio lovu vani,njegovi kriminalci reketiraju gradjane,napravio svoju televiziju.GRAD U BANKROTU -  NAROD U KONTENERIM TRAZI POJEST  idu izbori pa opet glasajte za koaliciju HDZ BiH - SDA - KONTENER
18.01.2012.

DZEMAL BIJEDIC





35 godina smrti Džemala Bijedića

Srijeda, 18. siječnja 2012. 11:30
Bljesak.info




Kao i most u Mostaru, gospodine premijeru, most između naših država i naroda je izdržao breme vremena. Izrastao je u impresivan rast u trgovini, biznisu, znanstvenoj i kulturnoj suradnji, kao i u turizmu

izjavio je američki predsjednik Gerald Ford 1975. u zdravici jugoslavenskom izaslanstvu predvođenom premijerom Džemalom Bijedićem u posjeti Washingtonu.

Malo manje od dvije godine kasnije, 18. siječnja 1977., jugoslavenski premijer u drugom mandatu Džemal Bijedić je poletio iz Beograda za Sarajevo gdje je trebao prisustvovati sjednici CK SKBiH. Tog jutra je, u svojstvu premijera, ispratio Josipa Broza Tita na put u Libiju. U avionu Learjet 25 su, osim Bijedića, bili i njegova supruga Razija, pratitelj i vozač Zijo Alikalfić, tajnik u kabinetu Smajo Hrle i domaćica rezidencije predsjednika SIV-a Anđelka Muzička. Avionom su upravljali već ostarjeli piloti Stevan Leka i Murat Hanić, a uz njih se nalazio i aviomehaničar Ilija Jevđenović.

Kontrola leta u Sarajevu je nedugo potom počela provjeravati je li avion s visokim dužnosnikom sletio u neku drugu jugoslavensku zračnu luku. Avion je već trebao sletjeti u Sarajevo. 

Ovom prilikom portal Bljesak.info se zahvaljuje osoblju i direktoru Muzeja Hercegovine na ukazanoj mogućnosti za slikanje spomen sobe Džemala Bijedića.

 Istovremeno, u Kreševu se javlja Almasa Bejtić koja je primijetila udar aviona u brdo ispod kojeg je hranila stoku. Na snijegom pokrivenu planinu Lisin iznad Kreševa ubrzo dolaze pripadnici SUP-a i SDB-a. Pronalaze ostatke aviona u čijem padu nitko nije preživio. Prema riječima očevidaca, na mjestu tragedije je među ostacima aviona, leševima i razbacanim dokumentima pronađena i šerpa sa sarmom.

Na vijest o pogibiji Džemala Bijedića, Tito prekida službeni posjet Libiji i vraća se u Jugoslaviju gdje prisustvuje njegovoj sahrani u Sarajevu.

Jugoslavijom se ubrzo počinju širiti glasine o atentatu na jugoslavenskog premijera. Kao nalogodavci su se spominjali i sam Tito, vrh JNA, ali i SSSR. Širila se i glasina kako je Jovanka Broz Bijediću dala poklon za njegovu unuku u kojem se nalazio eksploziv. Jedna od glasina govori i kako je Bijedić osobno upravljao avionom. Neki izvori navode i kako je visinomjer aviona podešen na pokazivanje visine 20 metara više od stvarne, kao i na manipulaciju brzinomjerom.

Također se navodi i kako piloti Hanić i Leka, iako iskusni, nisu bili pravilno obučeni za upravljanje tada vrlo modernim avionom.

Ipak, službena verzija pogibije Džemala Bijedića i pratnje nikad nije opovrgnuta. Prema pisanju Bahrudina Bijedića, Džemalovog nećaka, avion je brzinom od 950 kilometara na sat, 300 više od predviđene, ušao u zonu slijetanja, preletio Sarajevo i nastavio prema Kreševu gdje je i udario u brdo.

Džemal Bijedić je rođen 12. travnja 1917. u Mostaru. Nakon sudjelovanja u NOB-u, obnašao je funkcije predsjednika skupštine BiH i u dva navrata predsjednika Saveznog izvršnog vijeća. Smatra se kako ga je smrt spriječila u dobivanju i trećeg mandata.

Faktički drugi čovjek u državi od 1971. do smrti, Džemal Bijedić je imao karizmu koja je nedostajala bilo kojoj osobi koja se mogla smatrati Titovim nasljednikom. Iako nije bio omiljen u partijskim krugovima izvan BiH, Džemal Bijedić je u narodu stekao reputaciju pragmatičnog političara što je karakteristika koja nije bila toliko svojstvena tadašnjim jugoslavenskim političarima.

Građanski sloj se u marksizmu smatrao neprijateljem proleterijata, ali ubrzo nakon II. svjetskog rata dolazi do formiranja tzv. jugoslavenske buržoazije sastavljene većinom od sudionika NOB-a i viših partijskih dužnosnika koji su uživali povlastice i smatrani su nedodirljivim.

Unatoč tome što je u Jugoslaviji na snazi bio jednopartijski sustav, Džemal Bijedić je smatrao da Partija mora imati potporu u narodu, posebice na onim područjima gdje duh socijalizma nije bio toliko razvijen. Aktivno je sudjelovao u emancipaciji jugoslavenskih Muslimana, kao i na skidanju negativnih predrasuda s krajeva u kojima NOB nije prihvaćen tijekom II. svjetskog rata.

Za razliku od ostalih političara koji su oštrom retorikom nastupali prema tim krajevima, Džemal Bijedić je tolerantnim pristupom nastojao pridobiti povjerenje naroda.

Prema pisanju Husnije Kamberovića, Bijedić je oštro osudio isključivanje struje na nekom crkvenom skupu koje je izazvalo revolt vjernika. Također je apelirao na niže partijske dužnosnike da ne zakazuju partijske sastanke u isto vrijeme kad se održavaju mise ili drugi vjerski skupovi. Smatrao je agresivnu antireligijsku kampanju neproduktivnom istovremeno se zalažući za fleksibilnost Partije po tom pitanju.

Kamberović navodi i kako je Bijedić, na Titovu inicijativu, krenuo s jačanjem političke periferije u Jugoslaviji. To je značilo stvaranje i drugih političkih centara izvan Beograda, što je na primjeru Sarajeva značilo dobivanje potpore i iz Bosanske krajine, te zapadne Hercegovine. Jugoslavenski unitarizam je smatrao nepotrebnim i štetnim.

Na mjestu predsjednika SIV-a ga je zamijenio Veselin Đuranović. Od četiri nasljednika na tom mjestu do raspada Jugoslavije, dvojica su dolazila iz BiH – Branko Mikulić i Ante Marković.

U spomen-kući Džemala Bijedića u Mostaru, u sklopu Muzeja Hercegovine, se nalaze ostaci aviona u kojem je poginuo Bijedić, njegove osobne stvari i knjiga žalosti.



Velikosrpska i cetnicka politika je ubila ovog divnog covjeka prijatelja naroda.Svu infrastrukturu Zapadne Hercegovine je poceo obnavljat i modernizirat ovaj iskreni prijatelj i covjek.






17.01.2012.

DRZAVA UDBASA I PROBISVJETA

Predmet: Damir Lončarić - v.d. ravnatelja Obavještajne agencije Vlade RH, -
 saznanja, dostavljaju se Napomena: U prilogu su kronološkim redom prezentirana prikupljena djelomična saznanja državnih tajnih službi koja su prikupljena tijekom dugog niza godina kada su službe pratile njegovo protuzakonito djelovanje. Damir Lončarićje povezan sa organiziranim kriminalom već od 1993.g. kadaje bio načelnik u PU Zagrebačkoj, za vrijeme dokje načelnikPU bio njegov bliski suradnik i prijatelj Tomislav Karamarko, bivši suradnik KOS-a. Te godine Damir Lončarićje službeno obaviješten i dostavljena su mu saznanja SZUP-a o organiziranom kriminalu koji je vodio Josip Lončarić, u ovom trenutku uhićen i nalazi se u zatvoru II Sloveniji, a odnosio se na ilegalno krijumčarenje ljudi preko aerodroma "Pleso", te još nekih graničnih prijelaza iz BiH-a prema RH, a putovi ilegalnog prebacivanja ljudi išli su prema zemljama Zapadne Europe. Tadašnji načelnik Operativnog sektora PU Zagrebačke Damir Lončarićznao je za sve ove aktivnosti i nije ništa poduzimao, jer je već tada primio novac od Lončarića. Štoviše, da bi "posao" bolje funkcionirao Damir Lončariću posao uvodi i svog prijatelja poznatog organiziranog mafijaškog "bossa" Hrvoja Petrača, koji investira novac u organizaciju Josipa Lončarića i ovaj tokom godina postaje jedan od najopasnijih krijumčara ljudi na prostoru Evrope. Da bi povećao i poboljšao posao Josip Lončarić i investitor Petrač osnivaju svoju avio-kompaniju, a "zaštitnik" Damir Lončarić redovno ubire svoj "danak" u velikim sumama novca. Da bi efikasno proveo kontrolu posla na aerodromu "Pleso" odakle se prebacuje najviše ilegalnih migranata iz cijelog svijeta, Damir Lončarić zajedno s Karamarkom uspijeva posmjenjivati sve poštene policajce na aerodromu, a svi oni mogu posvjedočiti o ovom organiziranom kriminalu (jedan od zapovjednika je prebačenna Policijsku akademiju). U to vrijeme (1993-95.g.) SZUP prikuplja podatke o ovim ilegalnim aktivnostima i spoznaje tko je sve u njih uključen iz državnog sustava. Dio tih podataka prezentiranje Damiru Lončariću još 1993.g., dok je bio načelnik Operative u PU Zagrebačkoj, ali kako se on osobno uključio u organizirani kriminal, SZUP mu nije više dostavio niti jednu informaciju o nezakonitim aktivnostima na Plesu, već je nastavio sa operativnim prikupljanjem informacija i nakon toga. Više>>>>

Ovo je hrvatska stvarnost ...nezna se ko koga jasi i ko komu podmece

 

16.01.2012.

TOMISLAV MICIC PROVJERENI UDBAS




Bivši pukovnik SIS-a i suradnik Udbe Tomislav Mičić bio je posrednik između Čermaka i Radovića

OTKRIVAMO NOVE DETALJE SLUČAJA IZNUDE

Bivši pukovnik SIS-a i suradnik Udbe Tomislav Mičić bio je posrednik između Čermaka i Radovića

Osoba koja je predala kuvertu s označenim novcem Saši Radoviću, nalazi se na internoj tjeralici njemačke policije zbog prijetnji svjedoku protiv Josipa Perkovića, a istu je Josip Manolić u jednoj obavještanoj zabilješci označio 'Perkovićevim zujalom'.

Saša Radović, pisac i aktivist, okrivljen da je od generala Ivana Čermaka pokušao iznuditi milijun eura, pušten je 29. prosinca prošle godine iz pritvora u kojem je boravio duže od mjesec dana.

U međuvremenu je Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu protiv Radovića podiglo optužnicu zbog kaznenog djela ucjene.

Sumnjive aktivnosti u Njemačkoj

Iako je o ovom slučaju u javnosti objavljeno pregršt detalja, portal Dnevno ekskluzivno otkriva osobu čiji je identitet dosad bio nepoznat, a koja je ujedno bila posrednik između Radovića i Čermaka i jedini svjedok kaznenog djela koje se stavlja na teret istarskom publicistu.

Riječ je Tomislavu Mičiću, umirovljenom pukovniku SIS-a za kojim je Njemačka raspisala internu tjeralicu zbog ometanja rada pravosuđa u istrazi koja se vodi protiv bivšeg šefa hrvatske Udbe Josipa Perkovića zbog sumnje da je umiješan u ubojstvo hrvatskog emigranta i nekadašnjeg šefa xafsinga Ine Stjepana Đurekovića.

Kako neslužbeno saznajemo, upravo je Mičić bio osoba od povjerenja generala Čermaka koja je s Radovićem kontaktirala nekoliko puta tijekom ljeta i jeseni prošle godine, te koja je dogovarala detalje oko nagodbe za Radovićevu 'šutnju'. Radović, naime, nikada nije razgovarao s Čermakom već se čitava komunikacija odvijala preko Mičića, posrednika umirovljenog generala koji je 16. studenog kod tunela Učka predao kovertu sa sto tisuća eura Radoviću s kojom je ovaj potom i uhićen.

Tomislav Mičić tjeralicu u Njemačkoj zaradio je nakon prijetnji Petru Penavi, hrvatskom političkom emigrantu iz Stuttgarta i svjedoku u procesu protiv Krunoslava Pratesa, koji je kao Udbin agent osuđen na doživotni zatvor zbog umiješanosti u Đurekovićevo ubojstvo.

Mičić je Penavi proučio da pazi što govori policiji i na sudu jer će ga 'poist crne vrane'. Penava se trenutno nalazi pod zaštitom njemačke policije i sprema se za novo svjedočenje protiv Josipa Perkovića, kojeg njemačke vlasti smatraju Pratesovim izravnim nalogodavcem te istražuju njegovu povezanost s još nekim Udbinim nedjelima u Njemačkoj. Povodom toga, za Perkovićem je, podsjetimo, 2009. godine Savezni kriminalistički ured izdao međunarodni nalog za uhićenje koji nije realiziran do dan danas.

Tomislava Mičića bivši emigrant u Njemačkoj Tomo Sedlo dovodio je u vezu s ubojstvom Nikole Miličevića Bebana, a njegovo ime u kontekstu slučaja ubojstva Joze Miloša koji je likvidiran kao navodni ubojica Brune Bušića, spominjao je i bivši pripadnik Udbe Vinko Sindičić, zaštićeni svjedok na suđenju Krunoslavu Pratesu za ubojstvo Stjepana Đurekovića koji je 2010. godine uhićen u Njemačkoj.

Prijetnje novinaru Peratoviću

Slobodni novinar, urednik i idejni začetnik portala 45lines.com Željko Peratović u razgovoru nam je kazao kako je i on u više navrata primio prijetnje od Tomislava Mičića.

- Mičić mi je više puta prijetio zbog mog pisanja o zločinima UDBA-e i Josipu Perkoviću. On je neminovno usko povezan s Perkovićem koji mi je uzgred također nekoliko puta prijetio smrću, a često se njegovo ime spominje u sumnjivim slučajevima udbaških ubojstava u Njemačkoj - otkrio nam je Peratović.

Zanimljivo je kako je prema javno objavljenim podacima Tomislav Mičić u jednom obavještajnom dopisu koji je potpisao Josip Manolić, u to vrijeme ravnatelj UZUP-a, označen kao 'Perkovićevo zujalo', jer je prema Manolićevoj zabilješci igrao ulogu između Perkovićeva odvjetnika Ante Nobila u Zagrebu i Helmuta Rosenbrocka, odvjetnika Krunoslava Pratesa u Münchenu.

Slučaj neobjašnjivo prebačen u Zagreb

Na koji način je Mičić povezan s Čermakom i pod kojim je okolnostima odigrao ulogu posrednika između umirovljenog generala i Saše Radovića otkrit će se prema svemu sudeći u sudskom procesu, koji je, kako doznajemo od Radovićevog odvjetnika Mateja Zubovića, neobjašnjivo prebačen u nadležnost suda u Zagrebu.

- Takva odluka je po meni potpuno neosnovana. ZKP jasno kaže da je nadležan sud na području kojeg je počinjeno kazneno djelo ili na području kojeg se odigrala posljedica. Budući da moj branjenik Radović nikada s oštećenom stranom prema optužnici nije razgovarao nigdje drugdje osim na području Istre, a tamo je i uhićen, ne vidim niti jedan razlog prema kojem bi se taj proces vodio u Zagrebu - ispričao nam je odvjetnik Zubović, koji se žalio na okolnosti promjene nadležnosti, a uložio je i prigovor na samu optužnicu tužiteljstva.

Nakon što sud odluči o prigovoru na optužnicu, bit će određen datum početka suđenja Saši Radoviću.

Podsjetimo, Čermak i Radović imaju dugu povijest javnih i sudskih sukoba.

Publicist, branitelj i nekadašnji glavni instruktor borilačkih vještina Specijalnih postrojbi Glavnog stožera HV-a te časnik SIS-a Saša Radović javno je optužio Čermaka za ratno profiterstvo; prvo u knjizi 'Tko je jamio, jamio' iz 2008., pa onda godinu kasnije u HTV-ovoj emisiji Dossier hr. U tim istupima ustvrdio je da je Čermak u vrijeme rata švercao naftu u BiH te da je gorivo završavalo u tenkovima SAO Krajine. Radović je Čermaka za ratno profiterstvo prozivao i na prosvjedu 'Stegnite vi remen bando lopovska' na kojem je sudjelovao kao jedan od organizatora. Najgorče optužbe zbog kojih je Čermak podnio čak četiri tužbe za klevetu, Radović je iznio u spomenutoj emisiji HTV-a, kazavši kako su ti tenkovi koje je naftom opskrbljivao Čermak, ubijali njegove suborce i napomenuo kako je Čermakov glamurozni dvorac Klokovec vrijedan milijune eura - poprskan krvlju hrvatskih branitelja.


Krajem osamdesetih na nagovor yu UDBE Tomo Micic podize tuzbu protiv Gorana Vukovica(ubijo UDBASA Ljubu Zemunca) trazio policisku zastitu jer mu Vukovic prijeti iz zatvora.Micic je plako na sudu govorec kako mu je Goran ubijo "BRATA"
16.01.2012.

POLITICARI KRIMINALCI OD ZANATA




Sanader na čelu KRIMINALNE GRUPE koja je oštetila HEP za čak 660 milijuna kuna?


Bivši hrvatski premijer Ivo Sanader odnedavno je, kako se i očekivalo, pod još jednom istragom USKOK-a - u slučaju HEP-TLM. Sanader bi zbog toga, kako doznajemo, sljedećeg petka trebao iznositi obranu pred istražiteljima USKOK-a.

Sanader je zamijenio bivšeg potpredsjednika Vlade RH Damira Polančeca na mjestu glavnog osumnjičenika.

USKOK je istragu u slučaju HEP-TLM otvorio u proljeće 2010. godine tereteći Damira Polančeca te bivše direktore HEP-a i šibenskog TLM-a Ivana Mravka i Ivana Koštana da su se udružili u kriminalnu grupu i počinili više kaznenih djela zloupotreba ovlasti i položaja.

Prikrivali gubitak

Glavnina optužbi odnosila se na ugovaranje isporuka jeftine struje TLM-u, odnosno Aluminiju Mostar. Tužiteljstvo je tvrdilo da je HEP na taj način oštećen za najmanje 600 milijuna kuna. Polančec je pritom osumnjičen i da je, kako bi prikrio gubitke HEP-a nastale zbog isporuka jeftine struje Aluminiju, inicirao i proveo prebacivanje dionica Janafa vrijednih 150 milijuna kuna u vlasništvo HEP-a.

Ivan Mravak prije više od godinu dana u svojoj obrani je ustvrdio da takav ugovor nikada ne bi potpisao da nije radio po nalozima nadređenih, ponajprije Ive Sanadera, Damira Polančeca i Krešimira Ćosića iz Nadzornog odbora HEP-a. Detaljno je opisao kako su se donosile sve ključne odluke. Pritom je isticao Sanaderov autoritet i podvoravanje njegovim zaključcima. Na isti način tijek pojedinih sastanaka u prostorijama Vlade i donošenje zaključaka opisao je i suosumnjičeni Koštan.

Polančec isključen

U međuvremenu je vještačenjem utvrđeno da je šteta u ovom slučaju još veća, oko 660 milijuna kuna. USKOK je nedavno djelomično obustavio istragu protiv Polančeca, a na “njegovo” upražnjeno mjesto šefa kriminalne grupe sada je nalogom o otvaranju i proširenju istrage USKOK stavio Ivu Sanadera .

Lijepa nasa domovino ti junacka zemljo mila...ja te kradem da bi vazda siromasna bila
16.01.2012.

"KOLEGA" IMA NAROD NEK GLADUJE





Šeks na jedan dan postao umirovljenik kako bi sačuvao povlaštenu mirovinu!

Objavljeno: prije 5 h i 54 min

Potpredsjednik HDZ-a i Sabora otišao je u mirovinu na jedan dan kako bi osigurao pravo na povlaštenu mirovinu od najmanje 9 tisuća kuna i nakon što ih nova Vlada ukine. No, Šeks nije jedini

ZAGREB - Predsjednik Hrvatskog sabora Boris Šprem otkrio je kako je 46 zastupnika prethodnog saziva Sabora predalo zahtjeve za mirovinom. Među tim zastupnicima našao se i Vladimir Šeks , koji je na jedan dan aktivirao umirovljenički status i vratio se na posao u Sabor.

- To vjerojatno upućuje da ti isti zastupnici mogu ili jesu zatražili saborske mirovine po povlaštenim uvjetima... Meni ne pada na pamet tražiti mirovinu, ali je činjenica da svi oni koji su u ovom mandatu aktivirali mirovinu na jedan dan imaju pravo na to. Prepuštam građanima da sami zaključe o čemu je tu riječ - zaključio je Šprem u emisiji ' Na Markovom trgu' Hrvatskog radija .

Među tih 46 zastupnika nalazi se i sedam zastupnika iz ovog saziva Sabora, a među njima su HDZ-ovi Vladimir Šeks, Stjepan Milinković, Ivanka Roksandić i Ana Lovrin, HDSSB-ovac Boro Grubišić te Furio Radin i Deneš Šoja iz manjina. Oni su predali zahtjev za mirovinom, koja može doseći i 15 tisuća kuna, da bi nakon jednog dana mirovine istu zamrznuli i vratili se u Sabor. Na taj su način zadržali pravo na povlaštenu mirovinu kojoj nova vlada najavljuje skoro ukidanje, unatoč tome što su se aktivno nastavili baviti politikom. Time navedeni zastupnici nisu prekršili niti jedan zakon.

- To mene ne tangira jer imam previše mandata, ali sam to učinio iz mjere predostrožnosti da ne bi došlo do neke zakonske promjene prema kojima bi mi smanjili mirovinu. Već tri godine se takvo nešto najavljuje. Nemam što osporavati, ja priznajem. To je moje pravo. Imam 43 i pol godine radnog staža. Te promjene bi ugrozile moj status. To nije neprirodno ni amoralno - komentirao je za Hrvatski radio aktiviranje svog umirovljeničkog statusa Vladimir Šeks.

Ukidanje povlaštenih mirovina za državne dužnosnike bilo je jedno od predizbornih obećanja sada vladajuće Kukuriku koalicije .

Šprem je rekao da se ova informacija dosad nije skrivala nego ga nitko od novinara nije zatražio da objavi tko su ti zastupnici. Zato je imena onih koji su zatražili pravo povlaštenih mirovina objavio i na internetskim stranicama Sabora.

Tko je sve podigao zahtjev za saborsku mirovinu pogledajte OVDJE .

Veliki katolici i vjernici ovi nasi politicari....vidis ih kako lopatom gutaju Hostiju na sv.misama.U prvom redu se slikaju sa zupnicima i daju masne milodare da ih se neproziva na misnim slavljima.Kad je rijec o narodu ops..stoki sitnog zuba...zupnici zanijeme a oni trpaju li lovu trpaju u svoje dzepe.
15.01.2012.

OSLOBODITE GOTOVINU I MARKACA




Stručnjaci uputili apel Haagu: Oslobodite Gotovinu i Markača, prekomjernog granatiranja nije bilo!

Objavljeno: 15.01.2012. | 13:21

  
 
 
 
 

Skupina uglednih zapadnih pravnih i vojnih stručnjaka zatražila je u podnesku Haaškom sudu status prijatelja suda u slučaju generala Ante Gotovine i Mladena Markača i pozvala žalbeno vijeće da na temelju njihova stručnog mišljenja preispita zaključke prvostupanjske presude generalima o nezakonitim topničkim napadima tijekom operacije Oluja, a odvjetnik generala Markača ocijenio je u nedjelju taj podnesak vrlo dobrim i argumentiranim.

"Zajednička je njihova želja da svojim stručnim znanjem pomognu Žalbenom vijeću u donošenju pravedne odluke i zbog toga su zatražili status amicus curiae (prijatelja suda) i podnijeli su svoj rad u kojem obezvređuju zaključke i nalaze prvostupanjskog Raspravnog vijeća u odnosu na upotrebu topništva kao mjeru zastrašivanja srpskog stanovništa za odlazak s područja krajine i kao metodu provođenja tog navodnog zločinačkog poduhvata", izjavio je za Hinu odvjetnik Goran Mikuličić.

To je podnesak koji je sastavila skupina od 12 pravnih i vojnih uglednih svjetskih stručnjaka. Među njima su profesori međunarodnog humanitarnog prava i umirovljeni časnici američke vojske, kao i bivši član haškog tužiteljstva do 2004. godine, William Fenrick.

Više>>>>

 

15.01.2012.

IN MEMORIAM




Umro Ljubo Dragoja, ISTINSKI BORAC ZA HRVATSKU DRŽAVU

ljubo_dragoja

U petak, 6. siječnja 2012., umro je Ljubomir Ljubo Dragoja, dugogodišnji istaknuti član Hrvatskog revolucionarnog bratstva (HRB). Ljubo Dragoja rođen je 2. rujna 1946. u Bezdanu u Vojvodini. Kad mu je bilo samo godinu dana, komunističke vlasti protjerale su njegove roditelje, inače podrijetlom iz Rastovače pokraj Posušja, u slavonsko mjesto Veliku Kopanicu. Kratko nakon završetka srednje škole 1965,. Ljubo je odlučio pobjeći iz Jugoslavije, najprije u Austriju, a potom u Australiju. u Canberri ga je prihvatio njegov rođak Filip Bešlić, kasniji član skupine Feniks 72, i učlanio u HRB. Ime Ljube Dragoje prvi put se pojavilo u javnosti 2. siječnja 1970. kad je postavio eksploziv pod kip Draže Mihailovića u jednom parku u Canberri. Tada je prvi put i osuđen – na devet mjeseci zatvora. Nakon izlaska na slobodu otišao je među tragače za dragim kamenom opalom, na posao kojim se vodstvo HRB-a koristilo i za obuku svojih članova u rukovanju s eksplozivom. HRB je početkom 1974. uputio Ljubu Dragoju u Europu – kao instruktora za diverzantske akcije. Nakon kratkog vremena, Udba je optužila Ljubu Dragoju da je već sredinom lipnja 1974. poslao knjigu bombu na adresu Josipa Vrhovca, tadašnjeg izvršnog sekretara CK SKH i budućeg člana Predsjedništva CK SKJ. Bomba je bila otkrivena na Glavnoj pošti u Zagrebu i prilikom pokušaja deaktiviranja usmrtila je jednog udbinog pirotehničara. Kasnija su istraživanja otkrila da je bombu na adresu Josipa Vrhovca poslao stanoviti Borivoj Viskić, jugoslavenski iseljenik u Australiji, a zapravo suradnik Udbe pod pseudonimom 'Pločar', koji se na taj način pokušao infiltrirati u HRB. Inače, taj Viskić kao mladić pristupio je komunističkoj partiji i partizanskom pokretu, ali je kao pobornik 'Informbiroa' 1948. završio na Golom otoku. Tamo je među prvima revidirao stav, pristao na suradnju s Udbom i sudjelovao u surovim metodama 'preodgajanja' dojučerašnjih suboraca i istomišljenika. Nakon izlaska iz zatvora Udba ga je uputila u Australiju gdje je nakon nekoliko godina postao plijen CIA-e. Početkom 90-tih vratio se u Jugoslaviju kao 'američki umirovljenik' te je prije nekoliko godina umro u ljetnikovcu na makarskom primorju.

Ljubi Dragoji krajem siječnja 1975. u Frankfurtu se dogodila nesreća prilikom rukovanja s eksplozivom. Tada je teško ranjen i ostao je bez desne šake. Njemačka ga je policija uhitila te je nakon liječenja izveden pred sud. Osuđen je na relativno malu kaznu, dvije i pol godine zatvora, možda zahvaljujući odvjetniku Oskaru Lafontaineu, kasnijem dugogodišnjem predsjedniku pokrajinske organizacije Socijal-demokratske partije u Saarlandu i kandidatu te stranke za njemačkog kancelara. Udba je optuživala Ljubu Dragoju da je i nakon izlaska iz zatvora nastavio svoju protujugoslavensku diverzantsku aktivnost. Štoviše, sredinom 1978. nakon uhićenja četvero terorista njemačke 'Rote Armee Fraktion' u Zagrebu i zahtjeva Bonna za njihovim izručenjem, Beograd je odgovorio protuzahtjevom da Njemačka izruči Jugoslaviji nekolicinu hrvatskih emigranata. Na tom se popisu našlo ime Ljube Dragoje, nakon čega je on bio ponovo uhićen. Međutim, njemačke vlasti su ga nakon nekoliko mjeseci oslobodile, jer beogradski zahtjev nije bio potkrijepljen uvjerljivim dokaznim materijalom. Optužbe protiv Ljube Dragoje nisu prestajale ni slijedećih godina, posebice na nekim prigodnim suđenjima protiv nekolicine hrvatskih domoljuba u Sarajevu i Zagrebu, koji su bili optuženi da ih je Ljubo za vrijeme boravka u Njemačkoj pridobio za HRB i obučio za diverzije u Jugoslaviji. Na suđenju u Sarajevu Ljubo Dragoja bio je osuđen u odsutnosti na kaznu smrti, a u Zagrebu na 15 godina zatvora. Ljubo Dragoja početkom 90-tih vrati se u domovinu i nastanio u Zagrebu. Prije nekoliko godina obolio je od teške bolesti raka na plućima, a kratko prije smrti izrekao je želju za vječnim počivalištem u mjestu svojih predaka, u Posušju u Hercegovini, kojeg stjecajem sudbinskih okolnosti za života nije stigao ni upoznati.

Dragi suborce nek Ti je laka Hrvatska zemlja ,koju si neizmjerno volio i za koju si se borio.
POCIVAJ U MIRU BOZIJEM
15.01.2012.

KOS I UDBA GA HTJELI LIKVIDIRAT




Jerko Doko, bivši ministar odbrane RBiH: Fikret Muslimović mi je spremao atentat

Nemam pojma šta je Veliki park, dao sam iskaz u slučaju "Dobrovoljačka"

| Objavljeno 14.01.2012. u 06:00
  
Doko: Žao mi je Ugljena i Leutara  (Foto: M. Periša) Doko: Žao mi je Ugljena i Leutara (Foto: M. Periša)

Bivši ministar odbrane Republike BiH Jerko Doko, koji je iz naše zemlje otišao u avgustu 1992. godine, u ekskluzivnom intervjuu za "Dnevni avaz", nakon 20 godina progovorio je javno o prvim mjesecima agresije na BiH, ali i događajima koji su uslijedili.

Rođenog Mostarca Doku pronašli smo u Zagrebu. Već 12 godina radi u "Hrvatskoj elektroprivredi" (HEP). Kaže da je nakon odlaska iz BiH obavljao dužnost konzula naše zemlje u Štutgartu, u Njemačkoj, ali se još krajem 1992. skrasio u Hrvatskoj. No, itekako i danas prati političku situaciju u našoj zemlji.

Institucije odbrane

Iako je skoro cijelo vrijeme agresije na BiH bio izvan naše zemlje, Doko je učestvovao u onim sudbonosnim sjednicama Predsjedništva RBiH u prvoj polovini 1992. godine. Svoj iskaz nedavno je dao u Tužilaštvu BiH u slučaju "Dobrovoljačka". No, nerado govori o tome. Poručuje da "imaju organi gonjenja, pa neka rade svoj posao".

Pojedini mediji Doku su, prema prijavi iz RS, dovodili u vezu s navodnim ratnim zločinom nad vojnicima JNA počinjenim u Velikom parku u Sarajevu u aprilu 1992. godine. Premda smo mu pojasnili šta se tada dogodilo, Doko kaže da se uopće ne sjeća.

- Nemam pojma. Šta je Veliki park? Možda je to bilo poslije mene? Prvi put čujem za to, zaista ne znam - ističe on.

Učestvovali ste na sjednicima Predsjedništva RBiH 1992. godine prije i poslije događaja u Dobrovoljačkoj ulici. Šta nam možete reći o tome?

- To je široko pitanje. Ne bih vam mogao ovako odgovoriti, da ne bih dezavuirao javnost. Ja sam prije mjesec svjedočio u tom procesu u Tužilaštvu BiH u Sarajevu. Dao sam iskaz, i tu sam vidio neke stvari koje prije nisam znao. Predsjedništvo RBiH s Alijom Izetbegovićem na čelu pogriješilo je, jer se nisu poštovale institucije. Institucije odbrane morale su pregovarati s JNA, a ne Ministarstvo unutarnjih poslova i pojedinci.

Ja sam pregovarao s JNA i Ratkom Mladićem u slučaju predaje kasarni "Maršal Tito" i "Viktor Bubanj". Nama je ostalo oružje i oruđe, a ljude smo pustili. Slučaj "Dobrovoljačka ulica" prepustio bih organima gonjenja da istraže šta se zaista dogodilo.

Beru plodove

Pojedina politička ubistva u BiH, kao što su likvidacije Nedžada Ugljena, bivšeg zamjenika direktora Agencije za istraživanje i dokumentaciju (AID), ili Joze Leutara, bivšeg federalnog doministra policije, nikada nisu riješena. Kako gledate na to?

- Žao mi je tih ljudi. Znao sam i jednog i drugog, posebno Ugljena. Bio je dobar operativac. To znači da je u tom sustavu nešto trulo. Moralo se nešto otkriti. Osim ako nije zaustavljeno. To je moje mišljenje. To je nešto u sustavu trulo. Nisam bio u BiH kada su se ubistva dogodila, pa ne mogu o tome govoriti detaljnije.

Sve češće se u BiH spominje donošenje zakona o lustraciji. Kakvo je Vaše mišljenje o toj ideji, šta bi se time postiglo?

- To se trebalo davno napraviti. Ni u Hrvatskoj nije donesen takav zakon, pa ima problema. Pazite, ti kadrovi nisu naučili raditi, osim da se pitaju, i da rukovode. Znaju tačno kako se vlast drži. I u hrvatskom narodu moralo se učiti kako se vlada. Poslije mene došli su Jadranko Prlić i Dragan Čović. Oni su bili na vlasti. Prlić je bio potpredsjednik komunističke vlade i nama je predao vlast. Čović je vodio "Soko". Sve je to politika bila. Nikada nisu bili u HDZ-u osim kada im je trebalo. Sada oni beru te plodove.

Ima li, prema Vašem mišljenju, i danas u strukturama bh. vlasti KOS-ovaca? 

- Normalno. Oni znaju vladati. Samo su to znali u životu. Onda prave te mreže i spletke. Tu podržavam gospodina Fahrudina Radončića u njegovim nastojanjima da se donese zakon o lustraciji u BiH.

Nedavno je jedan poznati bh. advokat izjavio da je bivši KOS-ovac, a kasnije general Armije RBiH Fikret Muslimović, početkom rata došao u Ministarstvo odbrane BiH zahvaljujući Vama. Je li to tačno?

- Čovjek je profesionalac. On je vodio KOS za sarajevsku oblast. JNA je tri puta pravila atentat na mene. On je vodio operacije u kojima je mene trebalo likvidirati. On je bio naš čovjek u njihovim redovima. Onda smo ga prebacili da ga zaštitimo.

Ja sam ga stavio u Ministarstvo odbrane BiH. On je profesionalac, zna taj posao. Osjetio je čovjek, a valjda je i Bog tako htio, da mene još ostavi u životu. Ja sam mu pružio zaštitu zato što je obavio velike poslove. Šta je poslije mene bilo, ja ne znam. Gdje se priklonio, kako su radili, to je druga priča.


Očigledno je da pratite dešavanja i aktuelnu situaciju u BiH koja daleko zaostaje za Hrvatskom. Političkim strankama u našoj zemlji trebalo je 15 mjeseci da dogovore formiranje državne vlasti, zemlja je u velikoj recesiji, sve dalje smo od EU...

- Načelno pratim. Ali, ne gledam ja to tako. Hrvatska ide povijesnim slijedom. Evropska zajednica se gradi i neminovno je da Hrvatska uđe u EU. A dok se ne raščiste stvari u zemlji, BiH vjerovatno neće ući u evropsku zajednicu. EU želi čiste odnose. U BiH, prema meni, ništa se nije promijenilo u odnosu na 1991. godinu, kada sam ja bio tamo. Neminovno je da tri stranke, ne kažem određene, moraju biti predstavnici jednog, drugog i tećeg naroda.

Zašto? Pa, ne može Zlatko Lagumdžija predstavljati hrvatski narod. Koliko god on to htio ili ne, bio dobar ili ne, nije pošteno da on nalazi sejde bajramoviće da predstavljaju hrvatski narod. Jedan narod, kao hrvatski, evo sad i bošnjački, teži jeziku, kulturi i povijesti. Hrvatski narod to ima, a njegov predstavnik u Predsjedništvu niti zna jezik, niti kulturu, niti povijest hrvatskog naroda. Kako će onda biti predstavnik te grupe?

Nemaju srama

Ipak, nedavno su Zlatko Lagumdžija i Dragan Čović postigli sporazum, kojim, između ostalog, SDP dobiva legitimitet da predstavlja Hrvate u BiH. Kako to komentirate?

- To je prodaja hrvatskog naroda od Čovića. Čović ga je prodao i nedavno u Banjoj Luci, kada je prisustvovao obilježavanju Dana Republike Srpske, kao i biskup Franjo Komarica. Hrvatski narod i njegovi predstavnici moraju raditi na jačanju centralne vlasti BiH. Ne kažem u Sarajevu. Može biti i u Travniku ta centralna vlast, ili u Mostaru.

Ne moraju sva ministarstva biti u Sarajevu. Ali, ne može se jačati i slaviti 20 godina teritorija BiH, koji je stvoren na krvlju drugih. To je van svake pameti. Ja, kad sam to vidio, bilo mi je skoro slabo!

Kad sam vidio i predsjednika Srbije Borisa Tadića i biskupa Komaricu da primaju odlikovanje od nekakvih ljudi koji nemaju srama nad činjenicom da je bilo toliko mrtvih u Sarajevu, da ne kažem u Srebrenici, bilo mi je zaista loše. To je tako žalosno.

Svako normalan ne bi došao na tu proslavu.

Kako gledate na činjenicu da su danas predstavnici Hrvata daleko bliži srpskim nego bošnjačkim političkim predstavnicima?

- Narodi nikada nisu bilo daleko, ni muslimanski, ni srpski, ni hrvatski. Normalno je da će Čović ići tamo. Sutra kada bi bila napravljena neka revizija, vidjelo bi se da on ima hotele, vile... U Zaostrogu, naprimjer, ima nekakvu vilu s tri etaže. A ja znam ko je Čović, jer smo odrastali u istom kvartu u Mostaru. Znam mu i oca, sestru i njega. Ništa više od mene nije imao prije 1990. godine.

Treba, znači, držati vlast da te neko ne prozove i ne zatvori, kao kod nas Ivu Sanadera. Čim je pustio vlast, odmah su ga uhapsili. Tako i Čović, kad bi izgubio vlast, neko bi ga uhapsio. Onda on ide linijom manjeg otpora, drži vlast samo da bi sakrio prljave radnje.

U Hrvatskoj veze nemaju ni šta je BiH

Kakav je, prema Vama, danas odnos Hrvatske spram BiH, ali i Hrvatima u BiH? Je li se on promijenio u odnosu na devedesete godine prošloga stoljeća?

- Nikad se Hrvati i Hrvatska nisu promijenili. Ali, politika u Hrvatskoj i Zagrebu je takva da oni uopće nemaju pojma o BiH. Veze nemaju ni šta je BiH. Ja za ovih 19 godina ovdje sam to vidio. To je narod koji živi u jednoj zasebnoj cjelini i on samo gleda sebe. Ne gleda on mene kao Hrvata u Hercegovini ili Bosni.

Kada je 1991. godine bio popis, evidentirano je 510.000 Hrvata u Bosni, a 150.000 u Hercegovini. Danas u Bosni nema ni 100.000 Hrvata. Biskupa Komaricu nije briga za to, kao ni politiku iz Zagreba, niti tog kardinala iz Sarajeva. Oni to i ne znaju. Samo se vode dnevnopolitičkim poenima.

Dejtonski sporazum je zločinu dao 49 posto teritorija

Rekli ste da Evropa želi čiste odnose u BiH. Kako onda srediti stanje u BiH, ubrzati put ka EU i ozdraviti ekonomiju? Može li to učiniti ova generacija političara?

- Poručio bih međunarodnoj zajednici da je Dejtonski sporazum nepravedan. On je zločinu dao 49 posto teritorija BiH. Da Čović ima imalo hrvatskog i bosanskohercegovačkog u glavi, nikad ne bi otišao na obilježavanje Dana RS.

Poručio bih međunarodnoj zajednici da skloni te ljude i da mlađima da priliku. Ja sam sa 38 godina bio ministar. Treba mlađi ljudi da uđu u politiku i revidiraju Dejtonski sporazum, jer ne mogu dvije-tri države biti u jednoj državi. Mora biti jedna država s velikom kantonalnom autonomijom, a ne dva entiteta. Ako se nastavi tako, Hrvata će nestati iz BiH, a to nije dobro ni ovima koji ostaju.

Slaba saradnja HEP-a s "Elektroprivredom BiH"

Godinama radite u HEP-u. Kakva je saradnja s "Elektroprivredom BiH"? 

- Ima saradnje, samo se trebalo drugačije postaviti. Nažalost, ni jedna ni druga strana nisu htjele saradnju u prošlosti. Naprimjer, ako iz HEP-a stave Peru Markovića u Mostar, kao predstavnika za BiH, normalno da u Sarajevu vide da od toga nema ništa. Ko bi iz Sarajeva razgovarao s nekim ako mu je predstavnik Marković. To znači da je poruka da nećemo raditi. Nažalost, moglo se umrežiti u tehničkom i tehnološkom smislu, da bude finansijski dobro za BiH i Hrvatsku. Onda su se drugi ubacili...

14.01.2012.

HRVATSKI ZATVORI




ŠPURTILOM I OSTIMA Davor Krile: Hrvati u redu čekaju za privatni zatvor

Neki dan razgovara moje društvo o tome kako su se koga dojmili potezi nove vlasti. Znate kakvi su ljudi, svatko ima svoga ljubimca i svoje intimne razloge, pa je jednima razgalio srce Slavko Linić najavama o podizanju PDV-a i rasprodaji obiteljskoga srebra, drugima Ante Kotromanović odlukom da svoju kućnu prijateljicu vrati na posao u MORH, dok su treći ushićeni najavom ministra branitelja da će službeno objaviti već objavljeni Registar hrvatskih branitelja.
Četvrtima je, pak, apsolutni reformski as ministar policije Ranko Ostojić: imenovanjem prononsiranih HDZ-ovih kadrova Grbića i Blaževića za svoje savjetnike poslao je javnosti poruku da je nedovoljno upućen u policijske zloupotrebe te da mu savjeti o tim plemenitim vještinama bezodvlačno trebaju.

Sreća naša da smo na zadnjim izborima dobili lijevu Vladu, zamislite kako bi bilo da su konzervativci.

Uz dužnu čast oštroj konkurenciji, i ja među reformistima imam svojega, nepersonaliziranog favorita. To je najava kukurikavaca, objavljena u Jutarnjem listu, kako će Vlada uskoro pokrenuti unosni proces privatizacije hrvatskih zatvora.

Moderan čovjek, lupež i kapitalist, ako već mora robijati, više nipošto ne želi trunuti u državnome vlasništvu. To mu je, pod jedan, ispod časti – vlasnik privatne kompanije i milijunskih računa da jede proračunski kruh? − a povrh svega, još je i jako neudobno.

Mučenik Ivo

Uzmite, na primjer, hrvatskog mučenika Ivu Sanadera. Da je čovjek dobio priliku utamničiti se u privatnom istražnom zatvoru većinskoga vlasnika Roberta Ježića – u kojemu je, recimo, kćerkin zaručnik upravitelj, a on sam manjinski dioničar – taj iz bajbukane ne bi nikako ni izlazio, a narod se ne bi skanjivao što s nepotrebnim ortopedskim pomagalom naokolo pozira fotoreporterima.

Da ne govorimo o mogućnosti da svaki pošteni kriminalac robija u vlastitom, turboluksuznom, zatvoru s wellness tretmanima, bazenom i podnim grijanjem, a da njegove tamničarske užitke financira država nove pravednosti.


Privatni zatvor vrhunac je ponude modernoga kapitalističkog tržišta. Ne samo što jamči dovoljne smještajne kapacitete za sve vrste robijaša − a u nas mjesta u državnim zatvorima već godinama kronično nedostaje − nego će biti i snažan zamašnjak za ubrzan razvoj svih oblika nacionalnoga kriminala.


Kad, naime, privatni investitor, bogataš i kapitalist uloži grdne novce u jedan zatvorski objekt, nastojat će ga promptno i napuniti, a ne da mu gomila gubitke i godinama zjapi prazan.


Uspjeh toga modela možemo dobro proučiti na američkom primjeru: ta slobodarska zemlja u zatvor trpa male i nezaštićene ljude za najmanji prekršaj, pojedinci nerijetko godinama čame iza rešetaka bez ikakvih dokaza i konkretnih optužbi, a država sve to uredno podmiruje iz sredstava poreznih obveznika.


Nepotrebno je podsjećati na to kako su najčešći stanovnici tih američkih ustanova crnci. Utamničenje prvog siromašnog crnca na kojega pandur naleti na ulici, za bilo kakav zločin, rješava egzistencijalni problem i njemu i kapitalistu − vlasniku zatvora: prvi rutinski smanjuje statistiku neriješenih slučajeva, a drugi, ne propitujući savjest suvišnim “zašto”, nevinog čovjeka drži na slamarici i za to ispostavlja račun državnoj blagajni.


Ako se pitate tko bi u doglednoj budućnosti mogli biti hrvatski crnci, to svakako nisu oni s prebivalištem u Kulmerovim dvorima.


Znam već unaprijed što će u obrani projekta privatizacije zatvora reći dežurni gurui neoliberalizma: da državni zatvori nisu u stanju adekvatno obavljati svoju penalizacijsku funkciju, jer je
Mirko Norac izlazio iz istih svaki vikend, Hrvoje Petrač šetao u toplice, a Tihomir Orešković u prekrcanoj Lepoglavi imao na raspolaganju “apartman” za osam osoba?

Ma kako ne...

Privatni zatvori bili bi, navodno, organiziraniji, poslovniji i revniji prema zakonima? Ta nemojte kasti! Ista argumentacija koristi se već punih 20 godina kao ideološka platforma za privatizacijsku pljačku i rasprodaju svega vrijednog u ovoj zemlji.

U sve državne firme, banke ili ustanove najprije se instaliraju nesposobni lopovi koji imaju zadatak po političkome diktatu upropastiti supstanciju, kako bi onda to istim nalogodavcima poslužilo kao “argument” za daljnju prodaju.

Više nema puno toga vrijednog za nastavak procesa, pa je došao red i na privatne zatvore, koji su tek uvod u privatno pravosuđe, pa i posve privatnu državu.

Što, kažete da privatnu državu već imamo? Dobro, ali nemamo je baš mi, nego Tuđmanovih 200 bogatih obitelji.

Bilo bi napokon pošteno da se više ne zajebavamo s izborima i tobože različitim državnim administracijama, da tih 200 vitezova konačno i službeno uknjiži svoje vlasništvo.

Vrijeme je da se mi ostali prestanemo krivo predstavljati kao građani i da napokon shvatimo kako smo puki podstanari u njihovim stanovima, tvrtkama, školama, zatvorima...

Svejedno s koje ste strane rešetaka, život u takvoj zemlji ionako je jako nalik na dugogodišnju robiju.

Oduzet svu imovinu i spremit politicke kriminalce na dugogodisnju robiju bez prava na pomilovanje
14.01.2012.

JOSIPOVIC VELICA SRBE



Šeparović: Što je za Josipovića veliki doprinos Srba?

Na izjavu predsjednika Ive Josipovića izrečenu na proslavi pravoslavnog Božića u Zagrebu kako ‘Hrvatska danas ne bi bila ono što jest bez velikog doprinosa srpske zajednice u našoj povijesti', osvrnuo se dr. Zvonimir Šeparović ovog petka u Sisku.

Promovirajući knjigu “Gvozdansko - hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora” novinara i publiciste Damira Borovčaka, bivši ministar vanjskih poslova Hrvatske i predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva, rekao je:

“Ne znam na što je mislio predsjednik kada je govorio o velikom doprinosu Srba hrvatskoj državi. Je li pri tome mislio na Vukovar, Škabrnju, Voćin, Bačin, na Bleiburg prije toga, na Zrin, na Boričevac? Ne vidim ja neki drugi doprinos Srba Hrvatskoj. Ako je mislio na Nikolu Teslu, nije on svoje izume poklonio i posvetio Hrvatskoj, nego Americi”, rekao je Šeparović.

Predstavljanju knjige, o kojoj su osim Šeparovića govorili autor, Damir Borovčak i sisački biskup Vlado Košić, prisustvovalo je stotinjak Siščana.

Šeparović je također rekao kako je žalosno da Hrvatska, kroz Ministarstvo kulture, osigurava novac za obnovu spomenika smrti u Srbu, ali nema novaca za obnovu starih povijesnih gradova Gvozdansko i Zrin, u kojima se branila i obranila Hrvatska i Europa od turske najezde.

Šeparovićse osvrnuo i na 15. siječnja 1992. godine, kada je Hrvatska postala međunarodno priznata država. Tome su prethodili, kako je rekao, neviđeno brutalni zločini srpskog agresora: 18. studenoga u Vukovaru i Škabrnji, 6. prosinca u Dubrovniku i 13. prosinca u Voćinu. Svijet nije mogao podnijeti toliko srpsko divljaštvo i brutalnost, te je odlučio to zaustaviti kroz priznanje Hrvatske, rekao je Šeparović.

Kud vode ovakve izjave i kome ulizivanje?
14.01.2012.

HOS, HRVATI, BLAZ KRALJEVIC


Blaz Kraljevic


Blaž Kraljević rođen je 17. rujna 1947. u mjestu Lisice kralj Ljubuškog, kao jedan od osmero djece Mare i Nikole Kraljevića. Kada je imao 19 godina, otišao je na privremeni rad u Njemačku ali je u ljeto iste godine otišao u Australiju. Brzo se snašao i otvorio restoran te postao uspješan poduzetnik. Imao je dva sina sa prvom ženom Džemilom. Pristupio je emigrantskoj organizaciji Hrvatsko revolucionarno bratstvo (HRB), kojoj je cilj bio rušenje Jugoslavije i obnova nezavisne hrvatske države. Kao član HRB-a, Blaž Kraljević je trebao sudjelovati u Bugojanskoj grupi 1972. ali je u tome bio spriječen od australske tajne policije ASIO.

U proljeće 1990., nešto prije prvih višestranačkih izbora, vraća se u Hrvatsku i postaje član Hrvatske stranke prava. Nakratko se vraća u Australiju radi sređivanja poslova i ponovno se vraća u Hrvatsku 28. rujna 1990.

Po dolasku u Hercegovinu, postao je šef promidžbe Hrvatske stranke prava, a 15. prosinca 1991. imenovan je zapovjednikom ratnog stožera HOS-a za Hercegovinu, sa činom pukovnika HOS-a. U Ljubuškom je osnovao logor za obuku HOS-ovaca, a početkom 1992. organizira obranu Bosne i Hercegovine i stavlja se pod zapovjedništvo Predsjedništva RBiH.

Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovni bio je trenutak istine za Blaža Kraljevića, koji se istaknuo kao darovit i pošten vojni zapovjednik koji je postigao mnoge uspjehe u Hercegovini i ostao bez moralnih mrlja u biografiji patriote: pomogao je u oslobađanju Mostara skupa s HVO-om i Armijom RBiH, zatim osvaja Stolac i počinje zauzimati položaje oko Trebinja, najvećeg četničkog uporišta u istočnoj Hercegovini. Više>>>>

13.01.2012.

ZIVKO BUDIMIR,PREDSJEDNIK FEDERACIJE I ĐENERAL SUTI



MEĐUNARODNOM SUDU

ZA RATNE ZLOČINE NA PODRUČJU

BIVŠE JUGOSLAVIJE

DEN HAAG

NIZOZEMSKA

gospođa Lous Arbour,

Glavna tužiteljica

Međunarodnog suda za ratne zločine

na području bivše Jugoslavije

 

Zagreb, 9.kolovoza 1997.

 

Kao predsjednik i punomoćnik HSP-a - 1861. podnosim ovu kaznenu prijavu protiv:

 

1. Franje Tuđmana, predsjednika RH, Zagreb

2. Gojka Šuška, ministra obrane RH, Boston, U.S.A.

3. Mladena Naletilića - Tute, bivšeg zapovjednika kažnjeničke bojne na Širokom Brijegu, Zagreb, Istražni zatvor

4. Brune Stojića, predsjednika HDZ-a BiH, Mostar

5. Valentina Ćorića, ministra unutarnjih poslova Hercegovačko- neretvanske županije, Mostar

6. Merima Delijaševića, pripadnika vojne policije i antiterorističke postrojbe HVO-a, Mostar

7. Ivana Andabaka, generala HVO-a, Mostar

8. Neutvrđenog broja pripadnika vojne policije HVO-a i posebne protuterorističke postrojbe HVO-a

 

jer postoji osnovana sumnja da su

1. pripremali, organizirali i izveli agresiju na susjednu BiH kroz tzv. Sporazum u Karađorđevu iz ožujka 1991.g., što je imalo za posljedicu masovna razaranja, teške ratne zločine, pogibije desetina tisuća civilnog stanovništva, strahovitih patnji civilnih i vojnih osoba deportiranih u koncentracijske logore, čudovišan i nehuman postupak sa ratnim zarobljenicima, preseljavanje stanovništva radi etničkog čišćenja,

dokazi:

a) londonski "Times" od 12.srpnja 1991.g. - Saslušanje Maria Nobila, tadašnjeg savjetnika predsjednika RH Franje Tuđmana, koji je listu "Times" potvrdio "kako je doista došlo do tajnih razgovora između vođa Srbije i Hrvatske, oko rješavanja jugoslavenskog sukoba komadanjem RBiH, te stvaranja islamske tampon-državice među njima, zatim da su Tuđman i Milošević prilikom najmanje dva susreta raspravljali o ovoj nagodbi, te da je ključni dio pregovora bio stvaranje muslimanske države u RBiH, te dobrovoljna razmjena pučanstva",

b) saslušanje svjedoka koje će predložiti podnositelj ove krivične prijave, iznošenje drugih materijalnih i audio dokaza,

c) uvid u zaključke radnog sastanka predsjednika kriznih štabova hercegovačke i travničke regionalne zajednice održanog 12.studenog 1991.g. u Grudama, kojem je predsjedavao Mate Boban sa Dariom Kordićem, u kojima se " RBiH proglašava nepostojeća suverena RBiH, u kojoj bi hrvatski narod bio osuđen na genocidni i povijesni nestanak, zatim se traži proglašenje Hrvatske banovine u RBiH, njezino izdvajanje i priključenje RH, i vojničke pripreme za sukobe sa svim onim snagama koje će pokušati zaustaviti ovaj neminovan proces u stvaranju slobodne hrvatske države ",

2. u cilju provođenja HDZ-ovske politike u RBiH, radi njene podjele između Hrvatske i Srbije, te radi izazivanja rata između hrvatskog i bošnjačkog naroda, naredili, organizirali i izveli 9.kolovoza 1992.g. ubojstva više osoba i to vojnih časnika oružanih snaga BiH: general-bojnika Blaža Kraljevića (osobe sa najvišim vojnim činom oružanih snaga RBiH u to vrijeme u Zapadnoj Hercegovini), Marija Medića, Osmana Maksića, Šahde Delića, Marka Stjepanovića, Ivana Granića, Gordana Čuljka, Vinka Primorca i Rasima Krasniqia, koji su ubijeni iz vatrenog oružja od strane pripadnika oružanih snaga postrojbi HVO-a, nakon čega, gore navedeni, nisu prijavili to kažnjivo djelo, te su sakrivanjem svih pojedinosti, pa i imena sudionika događaja i prikrivanjem tragova, i na drugi način pomogli počiniteljima toga djela, a sve kao suizvršitelji, poticatelji, nalogodavci i pomagači.

dokazi:

a) audio zapisi iz siječnja 1993. g., i stenogram priznanja Merima Delijaševića u prisutnosti najviših dužnosnika HSP-a i tadašnjeg punomoćnika HSP-a, odvjetnika Zvonimira Hodaka, o nalogodavcima za taj zločin, kao i samoj organizaciji zločina,

b) saslušanje Mladena Naletilića-Tute, Franje Tuđmana, Valentina Ćorića, Brune Stojića, Gojka Šuška, Zvonimira Hodaka, Damira Mucića, Ivana i Gordana Martinovića, Zdenka Džebe i drugih,

c) uvid u Zapisnik o očevidu Osnovnog suda u Ljubuškom od 10.kolovoza 1992. g. i izjave svjedoka braće Martinović i Zdenka Džebe iz Miljkovića kod Mostara od 11. kolovoza 1992.g., Osnovnom sudu u Ljubuškom, izvješće od 10.kolovoza 1992. rojnika Damira Mucića iz Ljubuškog, izvješće Zapovjedništva ratnog stožera HOS-a za Hercegovinu od 11. kolovoza 1992. g.,

d) saslušanje odvjetnika Antuna Miličevića sa uvidom u njegovo izvješće od 14.8.-19.10.1992.g. o ubojstvima generala Blaža Kraljevića i osmorice pripadnika HOS-a, regularnih postrojbi oružanih snaga BiH,

e) uvid u Kaznenu prijavu protiv Brune Stojića, Valentina Ćorića, Mladena Naletilića-Tute i drugih od 25.kolovoza 1992.g.

f) uvid u Zahtjev za otvaranje parlamentarne istrage o radu predsjednika Republike od 12.travnja 1994.g. upućen Saboru RH povodom njegovog priznanja "da je Šušak provodio HDZ-ovsku politiku u BiH, preko koga sam ja mogao provoditi HDZ-ovsku politiku da nam Hercegovina ne ode u HOS, u ekstreme i koji je zaista provodio središnju hadazeovsku politiku, koji se pokazao umješnim u veoma zamršenoj situaciji u kojoj smo mi bili, ratujući u Hrvatskoj, a poslije u BiH ", čime je Tuđman javno priznao da je vodio rat u BiH protiv suvereniteta i teritorijalnog integriteta tada već međunarodno priznate BiH, fizički uklanjajući pripadnike oružanih snaga BiH u Zapadnoj Hercegovini,

g) uvid u niz izjava nekoliko imama Islamske zajednice BiH o ratnim zločinima na području Zapadne Hercegovine, o osnivanju zatvorskih logora u kojima su vršena mučenja, masakriranja i ubijanja zatočenika,

čime su

počinili najteža kažnjiva djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava uključujući djela genocida kroz etnička čišćenja, preseljavanja stanovništva, zamjene teritorija, utemeljivanja koncentracijskih logora, mučenja i zlostavljanja civilnih i ratnih zarobljenika, ubojstava pripadnika oružanih snaga RBiH, uključujući i najviše vojne časnike,

pa se predlaže

da Međunarodni sud u Haagu pokrene istragu putem gđe Lous Arbour, glavne tužiteljice suda za ratne zločine protiv prijavljenih osoba, da se za tim osobama raspiše međunarodna tjeralica, te da se nad tim osobama zatraži određivanje pritvora

 

OBRAZLOŽENJE

Punih pet i pol godina RH, RBiH i čitava demokratska međunarodna zajednica trpi posljedice sulude avanturističke politike Milošević-Tuđmanove agresije na BiH. Krajnje je vrijeme da se protiv aktera pokrenu istrage i da se najodgovorniji krivci, kao nalogodavci, uključujući izvršioce, nađu pred licem Međunarodnog suda za ratne zločine. Ovo nije vrijeme završetka Drugog svjetskog rata, kada se japanskog cara moglo amnestirati zbog japanske agresije na strani sila Osovine u Drugom svjetskom ratu. Ovo je vrijeme koje traži individualizaciju krivnje po uzoru na niz suvremenih diktatora od Pol Pota do generala Noriege u Panami ili zimbabveanskog dikatora Mobutu Sese Sekoa.

Prema tome, nužno je da glavni protagonisti genocidne politike u Srbiji, Hrvatskoj i BiH budu pozvani na odgovornost, procesuirani i kažnjeni, jer se samo njihovim kažnjavanjem može uspostaviti stabilnost i mir na ovim prostorima.

Prošlo je točno pet godina od teškog i tragičnog zločina, incidenta u zaseoku Glamuzine, Kruševo, Zapadna Hercegovina, RBiH, kada su svirepo pobijeni utemeljitelji zajedničkih vojnih postrojbi Hrvata i Muslimana u RBiH protiv velikosrpske agresije, koje su istovremeno bile čvrsta brana Tuđmanovoj politici podjele RBiH i čvrsti oslonac legalnoj Vladi RBiH za stvaranjem jedinstvenih oružanih snaga hrvatskog i bošnjačkog naroda kao i onih Srba koji su se opredijelili za obranu cjelovite RBiH.

Puna istina o izbijanju oružanog sukoba HVO-a protiv legalnih oružanih snaga RBiH neće se utvrditi bez pokretanja istrage protiv odgovornih za zločin počinjen 9.kolovoza 1992.g., kada je izvršen pucanj u slogu i zajednički nastup oružanih snaga RBiH prema srbijanskom agresoru, te je sukob pretvoren u građanski rat svih protiv sviju u RBiH.

Sadašnji visoki dužnosnik HDZ-a u BiH, prijavljeni Valentin ]orić bio je u to vrijeme zapovjednik Vojne policije HVO-a, kasnije je postao ministar unutarnjih poslova tzv. Hreceg-Bosne i predsjednik tzv. herceg-bosnaske Vlade, izjavio je 11.svibnja 1994.g. "da bi volio da do suđenja protiv njega, Stojića i Tute što prije dođe, da to želi, kako bi oni koji najcrnji i najtragičniji sukob između Hrvata, koriste, prestali ga upotrebljavati za primidžbu svoje stranke." ("N.Dalmacija")

Budući da prijavljeni Valentin ]orić pokazuje već tri godine veliku želju da stupi pred sud, koji istragu nije niti pokrenuo pet godina nakon zločina,nužno je otvoriti istragu pred Međunarodnim sudom u Haagu i pozvati na odgovornost sve protagoniste ovog strašnog zločina koji je bio uvod u masovne egzekucije, etničko čišćenje RBiH od muslimanskog i hrvatskog življa i uvod u tragični hrvatsko-bošnjački rat, koji je i s hrvatske i s bošnjačke strane odnio nekoliko desetaka tisuća života uz strašna razaranja i materijalnu štetu, koja se mjeri milijardama američkih dolara.

Zbog svega toga ova kaznena prijava podnijeta Međunarodnom sudu u Haagu potpuno je osnovana, jer do sada nije niti o prvom, niti o drugom zločinu provedena nikakva istraga, niti u RH, niti u RBiH, iako je za to bilo i dovoljno vremena i previše materijalnih dokaza i svjedoka.

 

HRVATSKA STRANKA PRAVA - 1861.

Predsjednik

Dobroslav Paraga

13.01.2012.

LIJEPA MOJA MIROVINO




Put do mirovine...Ormar mu pao na glavu, pa postao ratni invalid

Ormar mu pao na glavu, pa postao ratni invalid

Nevjerojatni su primjeri branitelja i invalida koji su dobili mirovine i ostvarili prava, a rata vidjeli nisu. Neki su svoje povlastice ostvarili sjedeći u uredu, neki, pak, na temelju prometnih nesreća, neki razbolijevajući se nakon rata od, primjerice, žutice...

Sustav detekcije lažnih branitelja posljednjih nekoliko godina uredno je funkcionirao. Ustvrdio je to bivši ministar branitelja Tomislav Ivić. U tom načinu rada iz sustava je izbrisano 2.500 osoba. A evo kako je to izgledalo u praksi.

"U Ministarstvu smo reagirali na temelju indicija: najčešće su to bile anonimne dojave udruga ili pojedinaca, bilo je ljudi koji su svoje prijave dostavljali punim imenom i prezimenom, ali reagirali smo na svaku. Prosljeđivali smo ih DORH-u, USKOK-u, MORH-u i Vojnoj policiji, koji su potom poduzimali istražne radnje. Ako je bilo utvrđeno da nešto nije u redu s njihovim ratnim putem, ti su ljudi brisani iz Registra branitelja", opisao je proces Ivić. U slučaju da se otkrio da su u pitanju korisnici lažnih materijalnih prava, novac se vraćao državi retrogradno, tvrdi bivši ministar.

Ormar mu u uredu pao na glavu, pa dobio status invalida


Ministarstvu su pomagale i udruge, koje su također zaprimljene dojave prosljeđivale Ministarstvu. Neki od predsjednika udruga prisjetili su se slučajeva koje su proslijedili.

"Sjećam se čovjeka koji je u prvim danima rata skočio s kamiona dok su tovarili oružje u vojarni na Borongaju, ozlijedio se i na osnovi toga ostvario status ratnog vojnog invalida i mirovinu. Sjećam se i jednog koji je cijeli rat, pet godina, proveo u jednom od ureda za obranu, gdje mu je jednom prilikom pao ormar na glavu. Čovjek nikada nije vidio rata, nije spavao u rovu na minus 20 stupnjeva, ali je stekao status ratnog vojnog invalida i sva prava. Dok smo mi ratovali, on je imao vremena dobro se informirati i proučiti zakone i pravilnike kako se to može ostvariti", ispričao je za Večernji list predsjednik Zajednice udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Tom Kačinari.

Za ratni put od 17 dana prima mirovinu


Prema sjećanju predsjednika Zajednice udruga hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a, bio je i jedan koji se mrtav pijan autom zaletio u kafić i teško stradao.

"Na osnovi te ozljede ostvario je visoku invalidnost, stekao mirovinu i kupio stan po povlaštenim uvjetima. To je čisti apsurd, osobito kad znam da moji suborci, pravi branitelji s PTSP-om, primaju mirovine od dvije-tri tisuće kuna", kaže Tihomir Trešćec.

Sjedi u kafiću i priča ratne priče


Na karlovačkom području pamte slučaj branitelja koji je mobiliziran tek u Oluji i kojem je ratni put trajao čak 17 dana. Nakon toga dijagnosticiran mu je PTSP i prima mirovinu.

"Znam i za čovjeka koji nam je u ratu dovozio hranu u hladnjači, ali nikada nije prilazio bliže od 500-tinjak metara od prve crte bojišnice. E, taj je obolio od PTSP-a i prima mirovinu, sjedi u kafiću i priča ratničke priče. Poznajem na desetke branitelja koji su u godinama nakon rata naglo "oboljeli" od žutice i mišje groznice, nabavili si otpusna pisma iz bolnice prema kojima boluju od hepatitisa A i B, ostvarili invalidnost i sva moguća prava, a istodobno imaju građevinske tvrtke i uživaju", priča, pak, predsjednik Udruge Albanaca branitelja u Domovinskom ratu Esad Čolak.
13.01.2012.

SVE SE ZNA ,DRZAVA SUTI



Kitu, Manolić, Perković i on su doveli Tuđmana kao  provjerenog KOS-ovca.

 

HRVATSKI CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE ZLOČINA KOMUNIZMA
Franjo Tuđman na tron Hrvatske demokratske zajednice popeo se UROTOM udbaša...
 Kako bi KOS JNA mogao ostvariti svoje interese (eventualno očuvanje Jugoslavije, i preslagivanje unutarnjih granica SFRJ), za prvog predsjednika Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) nije 1989. izabran bivši komunist i disident Marko Veselica, nego bivši komunist i formalni disident Franjo Tuđman, za što se pobrinuo šef hrvatske Udbe Josip Manolić.
Novinar Josip Šentija, prvi ravnatelj Hrvatske izvještajne novinske agencije i savjetnik predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana, posvjedočio je u svojim memoarima, objavljeni u knjizi „Ako Hrvatske bude“, da je Franjo Tuđman prijevarom došao na čelo Hrvatske demokratske zajednice.
Prvi predsjednik Hrvatske demokratske zajednice trebao je 1989. godine biti izabran na skupštini Hrvatske demokratske zajednice u hotelu «Panorama» na Trgu športova, blizu gradske sportske dvorane, u Zagrebu.
Tuđmanovi suradnici, koji su bili bliski s tajnom službom, ishodili su od tadašnjeg republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove Socijalističke Republike Hrvatske zabranu održavanja skupštine Hrvatske demokratske zajednice.
Pod lažnim izgovorom da se HDZ nalazi pod represijom komunističkog režima, krug oko Tuđmana održao je 17. lipnja 1989. u prostorijama lokalnog nogometnog kluba «NK Borac» na Staglišću/Jarunu u Zagrebu tajnu skupštinu Hrvatske demokratske zajednice na koju nisu bile pozvane sve one osobe koje su trebale sudjelovati na predviđenoj skupštini Hrvatske demokratske zajednice u hotelu „Panorama“.
Među osobama koje su trebale sudjelovati na osnivačkoj skupštini bili su neki Tuđmanovi protukandidati za predsjednika Hrvatske demokratske zajednice, među njima karizmatični i dugogodišnji politički zatvorenik dr. Marko Veselica.
Mali i konspirativni krug oko Tuđmana izabrao je, na tajnoj sjednici, za prvog predsjednika Hrvatske demokratske zajednice Franju Tuđmana koji je na taj nedemokratski način izabran za predsjednika jedne političke stranke, kao što je poslije vladao nedemokratski kao predsjednik Republike Hrvatske.
U noći sa 1. na 2. ožujka 2008. je nekadašnji bliski suradnik Franje Tuđmana iz Manolićeva kruga, Slavko Degoricija, gostujući u televizijskoj emisiji „Noćna mora“ posvjedočio pred urednikom i voditeljem emisije, Željkom Malnarom, o načinu (metodi) dolaska Franje Tuđmana na tron Hrvatske demokratske zajednice.
Degoricija je izjavio kako je postojala procjena Tuđmanovih suradnika o tome da bi na javnoj skupštini Hrvatske demokratske zajednice za njenog prvoga predsjednika mogao od strane delegata Hrvatske demokratske zajednice biti izabran karizmatični dr. Marko Veselica.
 Zbog toga je Josip Manolić sa svojim jakim vezama u tajnoj službi isposlovao u tadašnjem Sekretarijatu unutarnjih poslova Socijalističke Republike Hrvatske, u Zagrebu, zabranu održavanja izborne skupštine Hrvatske demokratske zajednice u hotelu „Panorama“ u Zagrebu.
U hrvatskoj javnosti je ispalo kao da su zločesti komunisti zabranili pokušaj ustroja jedne nekomunističke stranke, alternative Savez komunista Hrvatske, a u stvarnosti je to bio unaprijed isplanirani udbaški trik zavaravanja javnosti.
Tako je Franjo Tuđman urotom došao na čelo Hrvatske demokratske zajednice i svojevrsnim automatizmom i na čelo Socijalističke Republike Hrvatske, s obzirom da je nakon 45 godina komunizma bilo jasno da će na prvim višestranačkim izborima pobijediti ona politička stranka koja će hrvatskoj javnosti biti predstavljena kao antikomunistička hrvatska rodoljubna opcija, a to je u percepciji javnosti i većine biračkoga tijela bila Hrvatska demokratska zajednica, ta po svemu, a na osnovi povijesnih činjenica, sudeći urotnička (zavjerenička) organizacija koju su vodili partizanski prvoborci među kojima je bilo i ratnih zločinaca i oficira totalitarne jugokomunističke tajne policije i tajne službe, bivši komunisti i disidenti komunizma, nekadašnji staljinisti i aktualni titoisti, ljudi s jakim vezama u udbaškom podzemlju i u jugoslavenskoj tajnoj službi u Zagrebu i Beogradu.
Urota Franje Tuđmana je započela kada je kao disident komunizma i nekadašnji politički zatvorenik od jugokomunističkog režima u Zagrebu dobio uslugom visokopozicioniranog aparatčika u vladajućoj komunističkoj partiji, inače postolara, Mike Špiljka, jugoslavenski „pasoš“ kao bi mogao otputovati na Zapad i među hrvatskom emigracijom vrbovati pristaše i sakupljati novčanu pomoć za svoju predizbornu kampanju.
U vrijeme kada nitko od hrvatskih disidenata i političkih zatvorenika nije mogao od boljševičkog režima dobiti putnu ispravu za legalni odlazak u inozemstvo (političkim osuđenicima je uvijek bila oduzeta i putna isprava),
Franjo Tuđman je bio taj kojemu je vraćena putna isprava.
Na čelu Tuđmanove urote stajali su visoki udbaški oficiri koji su se po uzoru na srpske zavjereničke oficire iz terorističke organizacije „Crne ruke“ popeli na vlast metodom urote protiv hrvatskog naroda, i koji su se na vlasti održavali veliim lažima, ucjenama, objedama nad političkim protivnicima i neistomišljenicima, izbornim prijavarama, političkim atentatima i ubojstvima ili likvidacijama oporbenih političara, tajnim dogovorima za vrijeme rata o podjeli Bosne i Herecegovine s velikosrpskim agresorom na Hrvatsku, te pronevjerom najvećeg dijela od oko dvije milijarde američkih dolara odnosno novca hrvatskih iseljenika koji je bio namijenjen isključivo za nabavu oružja u svrhu obrane Hrvatske protiv agresije JNA i srpskih pobunjenika u uvjetima međunarodnoga embarga, te su urotnici pronevjereni novac u mafijaškom stilu „oprali“ u inozemnim bankama i vratili ga u Hrvatsku gdje su kroz pljačkašku zakonitu privatizaciju pokupovali najvrijednije dijelove hrvatskog narodnog gospodarstva tako da su nekadašnji komunisti postali ratni profiteri odnosno preko noći su titoistički licemjeri, prevaranti, lopovi i zločinci postali krupni kapitalisti koji su kontrolirali medije, korumpiranu kriptokomunističku opoziciju i političare iz vladajuće stranke HDZ koje su često ucjenjivali na osnovi njihovih dosijea doušnika nekadašnjih jugoslavenskih komunističkih tajnih službi i političke policije, zatim, kontrolirali su gospodarstvo (koje je poslije prodano, nekada i u bescjenje, stranim kapitalistima i vlasnicima krupnog kapitala iz kruga zapadnog liberalnog ustroja ili „establishmenta“), uništili višestranački sustav i hrvatsku pravnu državu, širili teško totalitarno naslijeđe titoizma i kult ličnosti Josipa Broza Tita, odgovoran za genocid nad hrvatskim narodom 1945. godine.
U vrijeme tranzicije iz komunizma u demokraciju bivši su komunisti na čelu s Franjom Tuđmanom i njegovim saveznicima u kriptokomunističkoj opoziciji okupljeni oko komunističkog ideologa Ivice Račana proživjeli tranziciju bez da ih je hrvatsko pravosuđe kaznilo zbog kršenja ljudskih prava u bivšoj Titovoj Jugoslaviji jer su živjeli pod zaštitom urotnika koji su se rotacijom smjenjivali na vlasti, prvo HDZ, zatim SDP i opet HDZ, i tako u krug.
Bivši komunisti u stvarnosti nisu nakon sloma komunizma ni jednoga trenutka pali s vlasti i temeljito su hrvatsku političku scenu kroz izborne namještaljke i državni teror nad nekomunističkim demokratskim političarima i njihovim strankama očistili od oporbe i legalne i legitimne konzervativne i demokratske pravaške desnice, tako da je jedini čimbenik u Hrvatskoj ostala ljevica ili preciznije rečeno ekstremna titoistička ili staljinistička ljevica koja je urotom protiv hrvatskog naroda i došla na puškama i bajunetama na vlast u Hrvatskoj 1945. godine koju je prigrabila i više nije ispuštala iz zločinačke ruke.
Kako bi stvorila privid demokracije i političkog stranačkog natjecanja, vladajuća staljinistička ljevica, obučena u hrvatsko ruho kao vuk pred Crvenkapicom, stvorila je umjetnu ekstremnu desnicu kako bi sebe postavila u politički centar.
Na tako zvanom desnom i lijevom centru hrvatske politike stajala je u stvarnosti ekstremna titoistička ljevica pod čijom su zaštitom živjeli i uživali privilegije nekadašnji partizanski prvoborci i ratni zločinci, bivši komunisti i ratni profiteri, kradljivci i lopovi, lažljivci koji su se u javosti predstavljali kao pobornici demokracije i ljudskih prava iako su potkopovali demokraciju, ljudska prava i slobodu medija dok su se istovremeno predstavljali kao liberalni proeuropski orijentirani političari koji su, međutim, svakim trenutkom svoga postojanja bojkotirali uspostavu funkcionirajuće hrvatske pravne države, i laž pretvarali u istinu a istinu u laž. Isto stanje ostalo je i nakon Tuđmana jer nakon Tita je ostao Tito.
Nije zato ni čudno da, u javnosti poznata po hrvatskom nacionalizmu, hrvatstvu i hrvatskom državotvorstvu, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) u ljeto 1989. nije od strane komunističkog režima u Zagrebu zabranjena.
(Najava osnivanja te političke stranke uslijedila je šest mjeseci ranije kada je Franjo Tuđman u Društvu književnika Hrvatske, na središnjem tadašnjem Trgu Republike u Zagrebu (Trg bana Josipa Jelačića), predstavio osnove političkog programa Hrvatske demokratske zajednice.
U približno isto vrijeme kad i HDZ, osnovana je i politička liberalna stranka HSLS (zbog zakonske prepreke, HSLS je tada osnovan kao «savez» a ne stranka) ali HSLS po volji Kontraobavještajne službe JNA i nije bio predviđen da (sam) preuzme vlast u Hrvatskoj jer je vlast trebala ostati u rukama onih bivših jugokomunista koje se, ili moglo putem obavještajne službe ucijeniti, ili koji su još koliko-toliko bili skloni očuvanju bilo kakve (labave) Jugoslavije. (HSLS je imao program o preuređenju Jugoslavije iz federacije u konfederaciju, isto kao i HDZ.)
Radi se o oportunizmu i kukavičluku tih tzv. hrvatskih stranaka i njihovih predsjednika jer je ustav Socijalističke Republike Hrvatske i ustav SFRJ predviđao «pravo jugoslavenskih republika na samoodređenje do otcjepljenja» od Jugoslavije.
Tuđmana se moglo ucijeniti, bio je sklon očuvanju Jugoslavije kao konfederacije, a bio je spreman sa Srbima podijeliti i Bosnu jer je o takvoj mogućnosti u Zagrebu razgovarao sedamdesetih godina 20. st. sa disidentom komunizma (Crnogorcem) Milovanom Đilasom.
Prvi javni nastup, nakon isteka zabrane javnog nastupa, je Franjo Tuđman imao na tribini Društva književnika Hrvatske (DHK) na središnjem zagrebačkom, tadašnjem Trgu Republike, dana 27. siječnja 1989. godine kada je promovirao «Programsku deklaraciju osnivačke skupštine Hrvatske demokratske zajednice».
Dok je članstvo te stranke (HDZ) činilo 1990. nemali dio hrvatskog državotvornog nacionalnog građanstva, a biračko tijelo činilo su oni birači koji su tražili hrvatsko državno pravo, vodstvo stranke HDZ bilo je bivše komunističko, od Franje Tuđmana (predsjednika stranke) do njegovih zamjenika Josipa Manolića, Vladimira Šeksa, Stipe Mesića, Josipa Boljkovca, Dalibora Brozovića (jezikoslovac) i drugih bivših članova jugoslavenske komunističke partije.
Gojko Šušak, također najbliži Tuđmanov suradnik u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, nije u smislu partijskih funkcija bio visokopozicionirani komunistički kadar u Titovoj Jugoslaviji kao Tuđman ili Manolić (prvi je bio do 1961. general u jugoslavenskom ministarstvu obrane u Beogradu, a drugi je bio visoko-pozicionirani oficir političke policije KPJ), ali je Šušak zato, vrlo vjerojatno, bio suradnik jugoslavenske Službe za istraživanje i dokumentaciju (SID) „Saveznog sekretarijata za inostrane poslove“ SFRJ, čiji je sekretar (ministar) u to vrijeme bio jugoslavenski boljševik hrvatskog podrijetla Budimir Lončar koji je pak u drugom mandatu predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića postao njegov savjetnik u uredu predsjednika Republike.
Gojko Šušak je preuzeo ulogu formiranja takozvane političke ekstremne („ustaške“) desnice u Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ) i Republici Hrvatskoj i BiH.
U Hrvatsku se vratio 1990. kao hrvatski (politički) emigrant iz Kanade, ali, s jugoslavenskom putovnicom !!!
Činjenica je da niti jedan jedini politički emigrant iz Titove Jugoslavije nije imao jugoslavensku putovnicu (tzv. jugo-pasoš) upravo zato što su svi emigranti ilegalno napustili SFRJ kako ih totalitarni režim ne bi mogao izložiti progonu, što ne znači da ih nije proganjao, jer je jugoslavenska obavještajna služba SDB (Udba) u inozemstvo slala svoje agente i suradnike koji su u hrvatskim kulturnim, političkim i sportskim organizacijama po Njemačkoj, Sjedinjenim Državama, Kanadi i Australiji glumili hrvatske patriote, čak i «ustaše» i radikalne nacionaliste, a nerijetko su agenti i suradnici Udbe (udbaši) u organiziranim političkim atentatima u inozemstvu ubijali hrvatske emigrante za račun jugoslavenskog diktatora Tita, i jugoslavenskog režima i CK SKJ, i poslije Titove smrti.
Gojko Šušak je u vrijeme kada se u Hrvatsku godine 1990. vratio iz emigracije imao jugoslavensku putovnicu („pasoš“) koja je bila izdana od ministarstva vanjskih poslova SFR Jugoslavije u Beogradu, dana 15. lipnja 1990. godine (br. putovnice: 012151).
Suradnik KOS-a JNA, a time i tajni agent jugoslavenske komunističke vlade bio je kratkotrajni predsjednik HDZ-BiH, Davorin Perinović, (kojeg je KOS kasnije ubacio i u HSP).
Svjedok optužbe br. 12 na suđenju Slobodanu Miloševiću na Haaškom tribunalu za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, Mustafa Čandić, koji je svjedočio u dijelu suđenja bivšem srbijanskom i jugoslavenskom predsjedniku za zločine počinjene u Hrvatskoj 1991. godine, bio je do veljače 1992. oficir Kontra-obavještajne službe (KOS) JNA u kojoj je radio u centrali Kontraobavještajne grupe (KOG) ratnog zrakoplovstva JNA u Zemunu.
Haaški svjedok Čandić je rekao kako je KOS imao jaku doušničku mrežu u obavještajnoj službi Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) Republike Hrvatske (SZUP), kao i u redovima dužnosnika vladajuće stranke (HDZ) u Hrvatskoj.
Čudne i nagle transformacije u hrvatskoj Obavještajno-sigurnosnoj službi za vrijeme Miloševićeve velikosrbijanske agresije:
 Nakon što je njemačka kriminalistička policija «Bundeskriminalamt» (BKA) raspisala 2005. policijsku tjeralicu za osumnjićenikom Josipom Perkovićem, operativcem jugoslavenske i hrvatske tajne službe, zbog navodne umiješanosti u ubojstva hrvatskih emigranata od strane jugoslavenske tajne službe, uloga ovog operativca još je više opteretila ukupne okolnosti ratne i poratne hrvatske stvarnosti.
Izvješće «Službe državne sigurnosti – Centar Osijek» o neuspjelom izvršenju operativnog zadatka od 22. studenog 1977. u Saveznoj Republici Njemačkoj ukazuje kakvim se prljavim poslovima bavio Josip Perković, koji je kroz svoja izvješća nadređenima u jugoslavenskoj tajnoj službi sam sebe optužio pred nadležnim tijelima njemačke pravne države.
Iz Perkovićevih izvješća iščitavaju se nezakonite radnje po nezavisnoj državi radi izvršavanja nečasnih i prljavih poslova izvansudskih likvidacija.
Predsjednik Mesić je u emisiji Hrvatskog radija «S predsjednikom uz kavu» od 25. rujna 2006. komentirao slučaj Perković, i neistinito izjavio kako je „Josip Perković ustrojio hrvatsku obavještajnu službu“.
To nije istina, zato što je hrvatsku obavještajnu službu ustrojio Drago Frančišković, i to po odluci bivšeg ministra obrane Republike Hrvatske, generala Martina Špegelja.
Gospodin Fračišković ustrojio je Obavještajno-sigurnosnu službu (OSS) Ministarstva obrane Republike Hrvatske (MORH) u mjesecu rujnu 1990. godine:
„S malim brojem djelatnika radio sam i upravljao Službom sve do proljeća 1991. godine, kada u MORH dolazi Josip Perković, da bi definitivno Službu preuzeo od mene u kolovozu 1991. godine i odmah je preimenovao u SIS (Sigurnosna informativna služba).
Poslije toga (da ne bi smetao Perkoviću u ministarstvu obrane RH) mene se miče u Stožer Zbora narodne garde (ZNG), na Tuškancu u Zagrebu, na dužnost načelnika kontraobavještajne službe (poslije je Stožer ZNG preimenovan u Glavni stožer Hrvatske vojske).
Prerastanjem Stožera Zbora narodne garde u Glavni stožer Hrvatske vojske (GSHV) prelazim u GSHV za načelnika sigurnosti.
U isto vrijeme po ustroju Glavnog stožera HV formira se i samostalna Obavještajna služba na čelu s brigadirom Markom Pecotićem.
Tako GSHV dobiva svoju samostalnu sigurnosnu i obavještajnu službu.
Prvi načelnik Glavnog stožera HV bio je general Anton Tus.
Na čelu sigurnosne službe GSHV ostajem do kraja prosinca 1991. godine kada se po odluci Josipa Perkovića i ministra obrane Gojka Šuška sigurnosna služba GSHV ukida i sve se objedinjuje u SIS u sastavu ministarstva obrane RH, čime se SIS u potpunosti osamostaljuje i postaje «država u državi» sa svim negativnim posljedicama koje su iz toga nastale.
Nakon toga ja odlazim u Glavnu inspekciju obrane (GIO) gdje obnašam dužnost inspektora za sigurnost.
Glavni inspektor obrane bio je general Martin Špegelj.
Na toj dužnosti ponovno sam stalno opstruiran (kao i ranije u GSHV) od strane svemoćnog Perkovića.“
Gospodin D. Frančišković je u razgovoru za «Hrvatsko slovo», u broju od 10. studenog 2006. nastavio, da misli kako je „(...) konačno sazrelo vrijeme da se istraže sve likvidacije koje su se dogodile našim ljudima tijekom Domovinskog rata, kao slučaj Paradžik, Barešić, Kraljević, Udiljak i niz drugih slučajeva.
Usto, indikativne su izjave starog i mladog Jastreba (zapovjednici obrane Vukovara 1991.) da je naredbu za njihova uhićenja dao Josip Manolić, što nije istina.
Naredbu je vojnoj policiji izdao Josip Perković preko Ivana Ivankovića (...)“.
Osnivač hrvatske obavještajne službe naveo je i, da je poznato kako je Predsjednik Tuđman 1992. na prijedlog svojih najbližih suradnika iz 1989./1990. godine smijenio po žurnom postupku sa svih dužnosti Josipa Perkovića, da bi ga za nekoliko dana ministar obrane Gojko Šušak imenovao za svojega savjetnika.
Očito da se tu radi o bliskosti od ranije i o međusobnim uzajamnim interesima.
Predsjednik Mesić se pohvalno izjašnjavao o Perković Josipu, a posve suprotno o Gojku Šušku i politici koju je on personificirao.
Bivši obavještajac Frančišković izjavio je 2006. također da je u novinama unazad četiri, pet godina objavljivan materijal gdje je bivši šef jugoslavenske državne sigurnosti u Osijeku o svom radu na položaju u Republici Hrvatskoj podnosio izvješća Beogradu (za vrijeme velikosrpske agresije), a to se odnosi na njegove aktivnosti u Mađarskoj.
Na pitanje, tko je početkom velikosrbijanske agresije najviše utjecao na Perkovića, g. Frančišković je odgovorio:
„Teško je reći tko je u tome imao presudni utjecaj. Manolić, Boljkovac, Šušak. (...)
Obavještajno-sigurnosna služba MORH osnovana je u rujnu 1990. godine kad je Perković već bio u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske. (...) Perković je ipak radio prljave poslove.
Pa i u onoj državi /SFR Jugoslaviji, op.a./ nigdje nije bilo da se bez zakona likvidiraju ljudi, a on /Perković Josip, op.a./ je to radio.
Kada Mesić kaže da je Perković profesionalac koji je pošteno radio i koji je formirao hrvatsku obavještajnu službu, onda je očito da ovaj o njemu (o Predsjedniku Mesiću, op.a./ ima neke podatke i zbog toga mora govoriti njemu u prilog. (...)“.
Osnovni zadatci hrvatske Obavještajno-sigurnosne službe bili su praćenje aktivnosti «Jugoslavenske narodne armije» i stvaranje tajnih veza u jedinicama „JNA“, te saznanje o namjerama protiv Republike Hrvatske.
Gospodin D. Frančišković postavio je osnovno pitanje:
„(...) Ako je on /Perković Josip, op.a./ rukovodio likvidacijama u bivšoj Jugoslaviji – čega je najbolji znak optužba Njemačke, tko je rukovodio likvidacijama u novoj hrvatskoj državi, počevši od Paradžika, Kraljevića, Mire Barešića Šanka, Udiljka i tako dalje, navodno je 16 ljudi likvidirano, a on je tada bio šef svih službi /obavještajno-sigurnosne službe, op.a./ i to bi sigurno morao znati. (...)“.
Na pitanje, da li je pitanje politički motiviranih ubojstava nekih hrvatskih oporbenih političara i nekih časnika HV ikada pokrenuto od strane nadležnih tijela RH, Frančišković je odgovorio:
„(...) u formi kakvoj zaslužuje takvo što nikad nije potaknuto. A vjerojatno zato što Perković drži u šaci mnoge pojedince na visokim funkcijama.
U tome je njegova moć. Za mene nije imao ništa kompromitirajuće i zbog toga sam se ja njemu usprotivio.
Ja sam stradalnik Hrvatskog proljeća 1971.(...)“
Na pitanje, da li je imao prilike s argumentima izaći protiv Perkovića u javnosti, Frančišković je odgovorio, da je nekoliko puta pokušao obavijestiti javnost o kriminalnim radnjama za koje je Josip Perković osnovano bio osumnjićen:
„(...) Prošle sam godine /2005. godine, op.a./ povodom godišnjice stradanja Vukovara dao tri intervjua, za Jutarnji, Večernji i Karlovački list i ništa od toga nije objavljeno jer sam u njima prozvao Perkovića. (...)“.
Na pitanje, da li je Perković donio hrvatskoj državi više štete ili koristi, Frančišković je odgovorio da je nedvojbeno da je Perković Josip hrvatskoj državi donio više štete nego koristi.
„(...) On je /Perković Josip, op.a./ nečasna osoba, a od takvih je teško očekivati bilo što dobro. (...)“.
O Perković Josipu je g. Frančišković još rekao da J. Perković vjerojatno raspolaže mikrofilmovima s dokumentacijom bivše jugoslavenske tajne službe, i da je to razlog što je tako moćan i u vrijeme Predsjednika Mesića, čiji je sin Saša (Aleksandar) savjetnik za sigurnost u Uredu predsjednika Republike Hrvatske. „(...)
Kompromitirajući materijal o dotičnim pojedincima iz javnog i političkog života njegovo je moćno oružje /Perkovićevo, op.a./ i zato mu se rijetki usuđuju suprotstaviti.“

Sta toga jos ima !!!!
11.01.2012.

UDBA I KOS SLAVILI U B.LUCI





OOJ VOJVODO RADOVANE SALJI NAM SALATE BICE MESA KLACEMO HRVATE

Do kasno u noc orila se pesma ove dve nakarade od (ne)ljudi u Banjoj Luci,a kasnije nastavljeno u Laktasima.



11.01.2012.

KOMARICA I COVIC NA BALU CETNICIZMA




SDA: Legitimni prestavnici Hrvata (pro)slavili progon i etničko čišćenje Hrvata iz RS-a

Prisutnišću na proslavi Dana RS-a u Banjoj Luci vrh HDZ-a BiH Dragan Čović, Borjana Krišto, Vjekoslav Bevanda i drugi, tzv. legitimni predstavnici bh. Hrvata koji su protjerani iz RS (pro)slavili su progon i etničko čišćenje kojim je hrvatski narod gotovo potpuno nestao iz entiteta RS-a, smatra Stranka demokratske akcije (SDA).

U priopćenju SDA navodi kako "oni koji slave RS i 9. siječanj kao njen praznik pridružujući se veličanju genocida i najvećeg ratnog zločina u Europi nakon Drugog svjetskog rata, dokazuju kako su sudjelovali u tom projektu".

- Sva pompa i proslava nisu ništa drugo nego pokušaj da se prikrije prošlost i činjenice koje su je svrstale u najmračnije strane povijesti čovječanstva. To je bio pokušaj da se skrene pozornost sa životnih problema - ekonomskih i socijalnih onih u čije su ime (po)činjeni ratni zločini i genocid, navedeno je u priopćenju.

SDA ističe kako se "prošlost ne može sakriti, a nagomilani problemi će doći po naplatu svojim vinovnicima".

- Ma koliko teško bilo, jedino rješenje je uporno i strpljivo graditi zajedničku državu BiH jer niti oni mogu otići iz BiH, niti mi možemo ukinuti entitet RS! Moramo učiniti sve da svi odgovorni za ratne zločine i genocid budu kažnjeni. Moramo nastaviti insistirati na povratku svih prognanika u njihove prijeratne domove i u RS, kao i svim dijelovima naše zemlje, graditi BiH komotnu za sve njene narode i građane uz sve naše međusobne razlike, stoji u priopćenju.

SDA tvrdi kako bh. patrioti i antifašisti nikada neće prihvatiti 9. siječanj kao bilo kakav praznik, osim kao početak etničkog čišćenja i progona nesrpskog stanovništva što je rezultiralo i genocidom.

- Pitanje entitetskih i državnih praznika mora i može biti riješeno samo uz puni konsenzus svih naroda i građana BiH, priopćeno je iz Službe za odnose s javnošću SDA.

Covic znam da je yugosloven i cirilicar,sta  rec za Gosp.uzoritog Franju Komaricu?
...................................................

Josipović planira posjet Republici Srpskoj, gdje se `gazi hrvatski narod`


Petnaest godina nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma kojim je BiH podijeljena na dva entiteta, Ivo Josipović prvi je predsjednik RH koji će posjetiti Republiku Srpsku iz koje je u proteklom ratu etnički očišćeno gotovo 200 tisuća Hrvata.

Nijedna prijašnja vladajuća garnitura u Zagrebu nije previše učinila kako bi se Hrvati Bosanskog Broda ili Dervente, gdje su 1991. bili većina, vratili svojim domovima.

Da će Josipović posjetiti Banju Luku potvrdio je i banjolučki biskup Franjo Komarica koji uporno upozorava na teška kršenja prava Hrvata katolika, piše Večernji list.

U BiH se bezdušno gazi hrvatski narod. Očekujem da će se idućih dana u tome smjeru nešto promijeniti. Najavljuje se posjet predsjednika Josipovića, ne samo Sarajevu nego i Banjoj Luci. Očekujem da se napokon okrene novi list i otvore vrata masovnijem povratku Hrvata iz RS-a - rekao je biskup Komarica.

Jel zato zasluzio orden?


10.01.2012.

ZAKLELA SE ZEMLJA RAJU




Mediji i rat: Kako je “Politika” izveštavala 1992. godine (91)

Srpske kamikaze spremne za napad


Photo: www.stinque.com

Do kraja ove godine na našem portalu pratićete dokumentarni feljton o izveštavanju beogradske “Politike” tokom 1992. godine. Ova najmračnija epizoda Miloševićevog huškačkog lista svesno je u Srbiji deponovana u zaborav: taj period se uglavnom ne pominje, postoji samo maglovito sećanje na tekstove koji su raspirivali mržnju i na pojedine autore koji su se svesno stavili na stranu šovinističke histerije. Za mnoge čitaoce, danas, 18 godina docnije, ovo štivo srpske novinarske sramote biće prvi susret sa miloševićevskom krvavom ideologijom koja se otvoreno pripremala za zločine. Baš zato, ovaj feljton valja čitati kao upozorenje i iskustvo ratne propagande bez paralela u poslednjih 50 godina. Tekstove iz “Politike” prenosićemo u celini, bez komentara

Izdanje dnevnog lista "Politika" od 15. avgusta 1992. godine

http://http://www.e-novine.com/feljton/47249-Srpske-kamikaze-spremne-napad....vise
10.01.2012.

VJEROVALI ILI NE




VIDEO Ako vjerujete u male zelene, ovo vam neće zvučati NEVJEROJATNO: Amerikanci su letjeli u svemir zahvaljujući Titu!?


U zamjenu, Broz je dobio političku podršku Bijele kuće, ali i ogromna financijska sredstva

Da nije bilo Jugoslavije i Josipa Broza Tita, Amerikanci i Neil Armstrong nikada ni bi završili na Mjesecu. Tako barem tvrde Boštjan i Žiga Virc, autori dokumentarnog filma imena 'Houston, we have a problem', otkrivajući jednu od najvećih tajni svemirskog hladnog rata .

Naime, Vircevi navode kako je Jugoslavija 1948. godine ubrzano razvijala vlastiti svemirski program temeljeći ga na nepoznatim dnevnicima Hermana Potočnika, kapetana inženjerskih postrojbi Austro-Ugarske, čija se knjiga 'Das Problem der Befahrung des Weltraums - der Raketen-motor' (O problemu svemirskog leta - raketni motor) pisana još 1928. godine smatra temeljnim djelom u kojem se detaljno objašnjavaju pojmovi poput modularne svemirske stanice, geostacionarne orbite, komunikacijskih satelita

Međutim, američka CIA tijekom 1960. otkriva kako Jugoslavija već ima potpuno funkcionalnu tehnologiju i znanje za let u svemir. Godinu dana kasnije, u ožujku, Josip Broz Tito sve prepušta Amerikancima koji su se nedugo nakon toga u svemirskim dostignućima prestigli tadašnji SSSR.

U zamjenu, Broz je dobio političku podršku Bijele kuće, ali i ogromna financijska sredstva. Film između ostalog navodi podatak da je u jugoslavenski državni proračun u jednom trenutku uplaćeno dvije i pol milijarde dolara.

Autori filma tvrde i kako je Broz u vojnoj bazi Željava izgradio najveći tajni podzemni svemirski centar u Europi nazvan 'Objekt 505'. Žiga Virc tvrdi da je svemirski program SFRJ započet 1948. godine, a Amerikanci su za njega saznali desetak godina kasnije.


08.01.2012.

KARTA POREMECENIH UMOVA




  ..  




GE NE RAL ŠTAB VOJ SKE JU GO SLA VI JE R.BR. ORG.JED.GŠ VJ ČIN, IME I PRE ZI ME 1. Pred sednik SRJ go spo din SLOBO DAN MILO ŠEVIĆ 2. Sa ve zni mi ni star za od bra nu ge ne ral–ar mi je DRA GO LJUB OJ DA NIĆ 3. Na čel nik GŠ VJ general–pukov nik NE BOJ ŠA PAV KO VIĆ 4. Za me nik NGŠ VJ general–pukov nik SVE TO ZAR MAR JA NO VIĆ 5. Sa vet nik NGŠ VJ PNGŠ za OŠP general–pukov nik MI ODRAG SIMIĆ 6. PNGŠ za KoV general–pot pukov nik LJUBIŠA STO I MI RO VIĆ VOJNA TAJNA 1. deo 5 7. PNGŠ za RV i PVO general–pot pukov nik BRA NI SLAV PE TRO VIĆ 8. PNGŠ za RM kon traadmiral VLA DE NON KO VIĆ 9. PNGŠ za PM i SP general–pukov nik STA MEN KO NI KO LIĆ 10. PNGŠ za ŠO NID general–pukov nik ZLA TO JE TER ZIĆ 11. PNGŠ za VI i ED ge ne ral–ma jor GRU JI CA USKO KO VIĆ 12. PNGŠ za LO GI STI KU general–pukov nik BRA NI SLAV OB RA DO VIĆ 13. In spek ci ja VJ general–pot pukov nik NI NO SLAV KR STIĆ 14. Upra va bez bed no sti general–pot pukov nik MI LAN ĐA KO VIĆ 15. Oba ve štaj na upra va GŠ VJ general–pot pukov nik BRAN KO KR GA 16. Upra va za I i M GŠ VJ general–pot pukov nik MI LEN SI MIĆ 17. I upra va GŠVJ general–pot pukov nik ĐOR ĐE ĆUR ČIN 18. Na čel nik ka bine ta NGŠ VJ ge ne ral–ma jor DRA GAN ŽI VA NO VIĆ 19. Na čel nik Pe te ura ve general–pot pukov nik ŽI VO RAD VUJ ČIĆ 20. Ko man dant 1. armije general–pukov nik SR BO LJUB TRAJKO VIĆ 21. Ko man dant 2. armije general–pukov nik MI LO RAD OB RA DO VIĆ 22. Ko man dant 3. armije general–pot pukov nik VLA DI MIR LA ZA RE VIĆ 23. Ko man dant RV i PVO general–pukov nik SPA SO JE SMILJANIĆ 24. Ko man dant RM ad mi ral MI LAN ZEC 25. Na čel nik voj nog ka bine ta pred. SRJ general–pukov nik dr. SLA VOLJUB ŠUŠIĆ VOJNA TAJNA 1. deo 6 OSTA LE LIČ NO STI IME I PRE ZI ME FUNK CI JA KO JU JE OBA VLJAO Go ran Ma tić Sa ve zni mi ni star za in for mi sa nje SRJ Vlaj ko Stoiljković Re publički ministar unutra šnjih po slova Ra de Mar ković Načelnik SDB Srbije Fi li po vić Dra gan Na čel nik ode lje nja za spe ci jal ne ope ra ci je Mom či lo Pe ri šić Biv ši NG VJ i pot pred sed nik Vla de Sr bi je Aca Di mi tri je vić Biv ši na čel nik Upra ve bez bed no sti VJ Bu di mir Šće pa no vić Spe ci jal ni sa vet nik za na ci o nal nu bez bed nost Vu ka ši na Ma ra ša i biv ši vr ši lac du žno sti SDB Cr ne Go re Vu ka šin Ma raš Biv ši mi ni star MUP–a CG i sa da šnji za me nik mi ni stra od bra ne Dra gan Le šta rić Biv ši pri pad nik SDB Sr bi je Ži va din Jova nović Bivši ministar ino stranih po slova SR Ju go sla vi je Ni ko la Ša i no vić Biv ši pot pred sed nik Sa ve zne vla de Mi ro slav Fi li po vić No vi nar li sta “Da nas” Ve sli Klark Ko man dant sna ga NA TO za Evro pu Ah ti sa ri Spe ci jal ni iza sla nik ge ne ral nog se kre ta ra UN Čer no mir din Spe ci jal ni iza sla nik ge ne ral nog se kre ta ra UN Ne bojša Vu jo vić Jugo slovenski diploma ta Bo ri slav Mi lo še vić Biv ši am ba sa dor SRJ u Ru si ji i brat Slo bo da na Mi lo še vi ća Ge za Far kaš Biv ši na čel nik Upra ve za bez bed nost VJ Se ku lić Mi o drag In for ma ti čar u ka bi ne tu NG VJ PRI SLU ŠKIVANJE

Dok cijeli svijet se bori sa ekonomskom krizom i nezaposlenoscu,idioti smisljaju nacionalisticke karte i huskaju narod
07.01.2012.

SRPSKA UDBA I KOS -TEROR NEPODOBNIH NOVINARA

Iz knjige srpskog obavestajca


TEKST N OV INARA F IL IPOVIĆ M IRO SLAVA KOJI JE ON NA MOJU MOLBU N APISAO ZA OVU K NJIGU M iroslav F il ipović: Č et rdeset m eseci ka snije TAOCI BE ZNAĐA Ko se to u Srbiji p obunio protiv Sre br enice, ko se po stideo Štrbaca, ko se to užasnuo V ukovara. Ko je podstr ekače, komandante i i zv ršioce tih nedela nazvao pravim imenom, ko je tražio da se ti ljudi, ako im takav naziv pr iliči o dvoje u neki za tv oreni prostor i p ok azuju t uri stima... .Niko! Zato su naši s una ro dnici koji su p očinili n eč uvene zl očine, n eza pa mćene na ovim pro st orima za nas još uvek h eroji. A, dokle god je tako, dokle god su zlo činci h eroji i na sl obodi, mi ćemo kao narod biti zlo činci i b ićemo u manjem ili većem za tvoru. Pre, od pr ilike t oliko meseci, u pr oleće dvehiljadite, spletom čudnih okolnisti postao sam na jveći ne pr ijatelj Slob odana Miloš evića i nj egove Vojske, toliko veliki i opasan, da su me u ha psili i os udili na d ug og odišnji zatvor. Nisu to uč inili ni sa jednim od p olitičara, iz uz imajući Vuka Dra škovića. Na ravno da opis ivanje zašto je tako za hteva mnogo više pro stora nego što ga imam, ali, ipak, bar da dam neke na znake te moje tužne i opasne pr iv il egije. Maja 2000. g odine, o sm orica pri pa dnika Službe upali su u moj stan i tu me, posle k ratkog pre tresa, pred su prugom i sinom u ha psili. Dva dana ka snije sam saznao da sam o ptužen za šp ij unažu u korist F ra ncuske i En gleske i š irenje lažnih vesti o zl oč inima Vojske J ugo sl avije na K osovu. Pred kraj jula sam pred vojnim sudom u Nišu osuđen na sedam g odina za tvora. S uđenje je e fek tivno tr ajalo manje od jednog sata. D esetog o ktobra sam o sl obođen pr esudom Vr hovnog vojnog suda u re dovnoj ža lbenoj pr oc eduri. P ol ovinom de cembra 2000. g odine, P red sednik SR J ugo slavije je “po slu žbenoj du žnosti” doneo akt o mom o slob ađanju daljeg kri vičnog pr ogona. To su či nj enice. VOJNA TAJNA 2. deo 205 Zašto sam u hapšen? Osnov za ha pšenje i p od izanje optu žnice su moji tek stovi objavljeni tokom 2000. g odine u n ek oliko m edija u inost ranstvu. Svi tek stovi su bili u redno po tp isani mojim punim imenom i pr ez imenom. Tek stovi su bili ra zl ičitog s ad ržaja, ali su uvek za p redmet imali na ja kt ue lnije d og ađaje u zemlji. A d og ađaja je u to vreme, hvala Bogu bilo k oliko h oćete. Ja sam ih op isivao onako kako sam na jbolje umeo, tr udeći se da budem ma ksi malno ob avešten i ob je ktivan. Teme su, rekoh, bile raz ličte, ali sam, op is iv ajući svaki problem, bio prvi n ovinar koji je to i tako g ovorio. Prvi sam pisao o h lad nj ačama k ojima su naši momci v ozili tela ub ijenih A lb anaca, prvi sam s vetskoj ja vnosti otkrio l ok acije l ogora u ko jimna su Al banci na K osovu d ržali z arob ljene i ki dn ap ovane Srbe. Prvi sam pisao o ubi stima c ivila na K osovu, ali i o p obuni na jugu S rbije. V ero vatno sam prvi z aradio i sv oj evrsni p aradoks. Dok sam ja ležao u vojnom za tvoru u Nišu, na zva ničnom sajtu j ugo slo venskog M inistarstva sp oljnih po slova stajao je moj tekst o albanskim logorima za Srbe. Šta se, u s tvari, d og odilo? Srpska vojska je u svojoj i st oriji v odila mnoge bitke i r atove. V ećinu njih nije ž elela, niti im je imalo do pr inela. Neke bitke i r atove je g ubila, ali je one na jva žnije d ob ijala. I kad je g ubila i kad je d ob ijala, srpska vojska je p red stav ljala ap o teozu ne samo junaštva, već i v iteštva i k rajnjih dometa vojničke i ljudske časti. Zbog toga se na v elikim i važnim vojnim ak ad em ijama u v elikim i važnim zem ljama iz uč avaju s lavna dela naših vo jvoda i g en erala, ali i čo večnost i v iteštvo srpskih vo jnika, a sa njima i č itavog srpskog n aroda. T oliki r atovi su, od 1804. prošli, a, sve do ovih poslednjih ratova, niko nije p okazao prstom na srpskog vojnika kao p alikuću, kao ubicu, kao s il ovača. Šta se to d og odilo u pos lednjem ratu? Ko je srpsku vojsku i srpski narod gurnuo u sr amotu od koje veće teško da ima. Srpska vojska je i u pr oleće 1999. g odine v odila jedan rat, rat koji isto tako nije ž elela. M eđutim, umesto o čo ve čnosti i j unaštvu, do nas su st izale i dan –danas stižu vesti o dr ug ačijim os obinama srpske vojske. Ma koliko o dbijali da ver ujemo da su naši ml adići č inili ružne s tvari, o ptužbe su teške, d olaze sa važnih mesta i mnogo ih je. Ko je n aterao srpsku vojsku da za samo n ek oliko m eseci ili g odina potroši sve ono što su naši s lavni preci gr adili d ec en ijama? Ko je učinio da se, umesto na s vetskim vojnim ak ad em ijama, dela s adašnjih srpskih g en erala p ro uč avaju u Hagu. Či nj enica je da su p reds ta vnici, pre svih, srpskog n aroda, na K osovu p oč inili n eč uvene, s tra vične zl očine. N ez avisne ekipe ek sp erata su na t er it oriji K osova i skopale nek oliko hiljada leševa za koje se sa sigu rnošću tvrdi da pr ip adaju albanskim c iv ilima, isti ti eks perti, mada im za to nije bilo pot rebno n ikakvo znanje, u st an ovili su koliko je dečijih, koliko ženskih leševa. Pre br ojali su i nek oliko des etina hiljada i zg orelih al banskih kuća. Nema ni malo sumnje da su to uč inili pri pa dnici srpskog n aroda. To što su oni pri tome bili ob učeni u uni forme p ol icije ili vojske, ne menja ništa. Ko je za to kriv? Svi smo se već na slušali optužbi na račun Slob odana Miloš evića i nj egovih saradnika, pa čak i na račun neident ifi kovanog k rivca zvanog njegov VOJNA TAJNA 2. deo 206 (M il oš evićev) režim. Bilo bi divno da je to tako. Da je to tačno, ili da su samo oni k rivci, sada bi smo, tri g odine posle d olaska na vlast DOS–a imali jasne d okaze pri zn avanja te kr ivice, imali bi smo sudske pr ocese protiv zloč inaca u našim r edovima, imali bi smo n a cio nalno oči šćenje i mogli bi smo da k ažemo “da je č ud ovišni i nenarodni režim Slob odana Miloš evića učinio da na komandna mesta u p olitici i or užanim sn agama dođu na jgori ljudi koji su uč inili to što su uč inili, ali mi smo ih uha psili, sudimo im, tražimo oproštaj od naših ž rtava, ali i stv aramo novo društvo u kome nikad više ne može da se d ogodi da takvi ljudi o dl učuju o upo trebi or užane sile”. Tako bi smo k azali da je kriv samo M il ošević i njegov režim. M eđutim, evo već tri g odine, ništa se od toga nije d og odilo, pa je veoma jasan zak ljučak da nije Sl obodan M il ošević taj koji je j edini i na jviše kriv za zl očine srpskog n aroda protiv o stalih n aroda. N ameće se i jedan drugi, pri lično p orazan zak ljučak, da, o bzirom na p on ašanje a kt uelne vlasti nema ga ra ncije da iste zl očine n ećemo da p on ovimo. Jer, ko je garant da se to neće p on oviti, i čime to ga ra ntuje? P olicajci ubice albanske dece su na pr ed ovali u službi, ofi ciri koji su hau bičkim plot unima tukli pitoma metohijska sela, svakog Dana Vojske ili nekog drugog datuma, sve jedno, dobijaju po neko o dlikovanje i po neku zvezdicu. I jedni i drugi su se u sep tembru 2000. “ pre svukli” i d oveli DOS na vlast, i time za sl užili da ih vlast javno i unapred ab olira. K rivci smo, dakle, svi mi, a pošto još se uvek kao društvo nismo o dr edili prema zl oč inima koji evid entno po stoje a mi Srbi smo ih p oč inili, onda je sasvim u redu da ceo svet ceo srpski narod smatra zl oči načkim i da ga tera da deli po sl edice takvog t re tmana. Moja priča Prve vesti o ružnim s tv arima koje su uč inili naši momci u plavim i z elenim maskirnim unifo rmama stigle su do mene nepos redno posle “V ukovarske op eracije”. Kra ljevo ima sreću ili ne sreću, da je u nj egovoj ok olini st a ci on irana jedna od e litnih ok lopnih br igada koja uvek prva ide “ mečki na rupu”. Tako je bilo i u ratu u Hrvatskoj, pa odmah zatim i u Bosni. Momci, inače mirni Mo ravci i Š uma dinci su bili na r atištu i došli otuda sa s trašnim pr ičama o st ot inama ub ijenih ljudi, o svi njama koje jedu ub ijenu decu, o deci koju su g azili te nk ovima, o s trašnom i n epot rebnom ratu koji su za me tnuli c rveni c arevi, ratu u kome su s tr adali i naši i nj ihovi, a da ni jedni ni drugi nisu znali zbog čega i zbog koga s tr adaju. Dani su, i m eseci pr ol azili, c arevi su bili neu morni, n ar očito ovaj naš na jc rv eniji, pa su naši momci opet i i znova o dl azili u rat, o dl azili i vr aćali se, da bi sa svakim pov ratkom kući kon st at ovali da je tamo odakle su d ol azili n epov ratno o stajao deo njih i to onaj na jbolji, na jčo ve čniji i na jm ilo sr dniji. Vr atili su se naši momci i iz pos lednjeg rata i...., pr om enili se. Neki su n ekako u sp evali da i zdrže, da o stanu nor malni, da pr ežive, a neki, boga mi, ne. Milan je a kt ivirao “k aš ikaru” pod sobom, Rade se poz dravio sa ženom i decom, seo na ž elezničku šinu, z apalio c ig aretu i d uboko i žudno u vl ačeći dim, “kao da mu je pos lednje”, s ačekao brzi voz, Dragan je ubio svoju ženu i sebe. N aizgled, ni za šta!? A, možda ti dobri, pa trijar halni domaćinski sinovi nisu mogli da žive sa onim što su v ideli, ili možda i sami uč inili, ko zna.? Nisu mogli da po dnesu snove sa c rvenim pat ul jcima, VOJNA TAJNA 2. deo 207 gremlinima i o stalim k arakondž ulama koji su ih p ohodili danju i noću, s edali im na grudi i v adili iz k rvavog i masnog džaka o ds ečene dečje glave, d evo jačke uši sa z latnim mi nđ ušama, v ere ničko pr stenje na o ds ečenim pr stima.... Vreme, m eđutim, leči i teže s tvari, pa smo sa m es ecima koji su pr ol azili svi p očeli da z ab orav ljamo s tr ahote rata. Da li baš svi i da li baš sve s tr ahote? Možda bi se te strahote nekako i z ab oravile, da po četkom pr oleća 2000. godine Š um adijom i P om oravljem p onovo nisu kr enuli p oz ivari n oseći p ozive za “ vojnu vežbu”. G ov orilo se da sada kr ećemo na Crnu Goru. Opet?! No, vlasti su bile ne umoljive. P olicijski a ut omobili su kr st arili šumadijskim i p omoravskim s elima i s ok acima, hv atali m ob il isane re ze rviste i v ezane ih, k rvave i modre od b atina, s pr ov odili u ka sarne. Kao po ko mandi, ceo kraj je planuo. V et erani su se začas o rg an iz ovali. Ekipa Vojnog o dseka koja je m ob il isala vojsku u p omo ravskom selu Stubal, jedva se spasla b atina, a boga mi, na obe s trane je bilo ljudi koji su d ržali ruku na r učici pi štolja. Celo selo je izašlo pred njih i n aj urilo ih. Buknuo je protest re ze rvista. Dr užeći se sa tim če stitim lj udima, rekoh već, mirnim Š uma di ncima i Mo ravcima, pr imetio sam da su s tr ahote ko sovskog rata u dobroj meri z ab or avili. Sve s tr ahote – osim slika mrtve dece, i to n ar očito kod onih mladih ljudi koji su i sami imali decu. G ov orili su mi: tri rata smo v odili i u sva tri rata ub ijali decu. Sada je dosta. C rno gorsku decu n ećemo da ub ijamo. Isto su g ov orili: sto p edeset hi ljada reze rvista je učes tv ovalo u ko sovskom ratu, a jedva st otinu njih je č inilo zl očine. U hvatite ih i sudite im. Nećemo mi da nosimo pečat zločinačke vojske i zločinačkog n aroda! Baš tada je iz mene ko načno izašao tekst koji sam ja na slovio: “ Dečje suze protiv M il oš evića”. Nosio sam ja tu priču skoro g odinu dana. Is pričao mi ju je još u junu 1999 mladić koji je sa dv adeset pet g odina već bio v eteran č etiri rata. Na jbolji vozač “o sa mdeset čet vorke” u celoj vojsci. Tada nisam mogao da pl asiram tu priču, rat se tek o končao, v eliki broj ratnih u redbi je još uvek važio. Onda su u Kra ljevo došle koleg inice Elen P opović iz p ariskog “L ib eration”– a i Jolanda Ja ljuemet iz ženevskog “Le Temps” – a. Pr en oćile su u mojoj kući i ja sam im dao tu s trašnu priču. Su tradan smo otišli kod “malog” i on je uz uslov nas tr ožije an on im onosti is pričao svoje sv ed očenje. Posle n ek oliko dana, oba lista su o bj avila s trašnu priču jednog “ srpskog re ze rviste po imenu Boris”. Svet je bio š okiran. Evo kako je priču doneo “L ib eration” u broju od 12. jula 1999. pod na slovom “Les c au chemars d’un soldat serbe” i po dna slovom “Un con du cteur de char de l ‘armee yo ugo slave ra conte les e xa ctions co mmises au K osovo de mars a avril”. Ovde p onavljam samo n ek oliko ka ra kt eris tičnih d etalja. “ Na jgore se d og odilo su tradan”, priča on. “N ar eđeno nam je da na pa dnemo selo u ok olini Kline. Mislio sam da se tu kriju t er oristi. M eđutim, bila je to o dmazda. U selu su o stali samo c ivili. Jedan re ze rvista je ubio blizu tr ideset žena i dece. Video sam to svojim očima. Na vodno je njegov pr ijatelj p oginuo u n apadu NATO p rethodne noći, i to je bio razlog m asakru. U meni je nešto puklo. Počeo sam da vrištim kao lud. Moj s uvozač je na stojao da me umiri: ti nisi ništa učinio, misli na svoju VOJNA TAJNA 2. deo 208 ženu i sina, na po vratak kući. Ali meni je mozak stao, bio sam mrtav, b iljka”, priča ovaj te nkista i d odaje da to nije j edini užas kome je bio svedok. Nj egova j ed inica je u a prilu pr eko ma nd ovana na pod ručje Đ ak ovice i učes tv ovala je u “či šćenju sela za selom”, tri puta za jedno sa “ jednom od č etiri p ol icije koje su op er isale na K osovu”. “Pošto bi na selo bilo i spa ljeno n ek oliko gr anata, oni su ul azili i ub ijali, pl ja čkali i p alili”, priča ovaj te nkista. “Za njih nije bilo ra zlike i zmeđu c ivila i t er orista, dov oljno je da je čovek A lbanac. Na kraju su d ol azili nj ihovi k a mioni. U jedne su ut ov ar ivali plen, u druge, k a mione– fr iž idere, tela ub ijenih A lb anaca i o dv ozili ih. I to sam vidio svojim očima”, kaže ovaj svedok i i stiče da ga više niko i ništa ne može ot erati u rat. “G ovore nam o p obedi. Moja j edina p obeda je što sam još živ”, z av ršava svoju priču ovaj bivši te nkista, pola radnik, pola seljak, kako ga op isuje “L ib eration”. Na moje za pr epa šćenje, posle nek oliko dana, delove te priče je, preko agencije SENSE, preneo moj list “Danas”, a zatim je priča o sv anula na sajtu D emok ratske stranke. Na tome se sve z av ršilo, pa je č itava stvar ubrzo bila z ab orav ljena. U jesen iste g odine je u J ugo sl aviju došao pr oducent bri tanskog “C hannel 4” Simon Chinn sa n amerom da za svoju kuću snimi s eriju od devet dv ad es et omi nutnih fi lmova v ezanih za Ko sovsku krizu. Radnja je p oči njala u pr oleće 1998, a z av ršavala se pov ratkom naših o sr am oćenih m omaka sa K osova g odinu dana ka snije. Išao je Sajmon širom S rbije i snimao priče re ze rvista i drugih sv edoka. Bio je i u Kra ljevu i ja sam mu “dao” č etiri priče. Da ne dužim, u ko načnoj re da kciji i mo ntaži u Lo ndonu, u celu troča sovnu s eriju ušla su dva pripa dnika Vojske J ugo sl avije. G eneral Ne bojša Pa vković, tada komandant 3. Armije VJ i moj dečko, ovoga puta kao Dražen, i opet uz uslov ano ni mnosti i fi lmske efekte koji skr ivaju lik. D og ađaji iz fe b ruara i marta 2000. g odine su me vr atili u priču, i na stale su “Suze”. Moja priča je u Lo ndonu iza zvala šok. Bio je to prvi tekst iz S rbije koji na taj način g ovori o ružnim s tv arima koje su na K osovu č inili “naši momci”. M il ošević je u to vreme još uvek bio “jak kao zemlja” i bila je prava hrabrost ili možda i ludost p isati tako nešto. Moja u re dnica Go rdana Igrić mi je p on udila da tekst o bj avimo pod lažnim imenom jer se zaista br inula za mene. Odbio sam, ne zato što sam hrabar, već, prvo, što iz p ri ncipa i p onosa ne o bjav ljujem ne po tp isane tek stove, a drugo, znao sam da me tajna p ol icija prati i pre sreće moju poštu i da je već znala i za moj tekst i za G ocinu p onudu. Tako su “Suze” o bjav ljene pod mojim punim imenom ali pod na slovom: “Serb O ffi cers R elive Killings”. Kako se ka snije i spo st avilo, problem za mene ne bi bio t oliko v eliki da tekst pre nego je o bjavljen na njeb sajtu INJPR, nije o bjavljen u lon donskom “I nde pen dentu”. Tekst na In te rnetu neko pr očita ili ne pr očita, ali u t iražnom “I nde pen dentu”, to je već nešto drugo. To je bilo 5. a prila 2000. g odine, a dva dana ka snije se že stokim de ma ntijem o gl asila In fo rma tivna služba G ene ral štaba Vojske J ugo sl avije. Ja sam de manti pr očitao u listu “Danas” i nije mi bilo ni malo pri jatno. N ek oliko dana ka snije pozvao me je Gr ujica Sp asović, moj u rednik iz “D anasa”. Bio je veoma u plašen i u zn emiren. Pitao me je da li sam no rmalan kada sam mogao da n apišem onakav tekst. Rekao je da je s i tu acija veoma ozb iljna i da može da bude veoma opasno i za mene i za “Danas”. Za branio mi je da se ub uduće u tek st ovima VOJNA TAJNA 2. deo 209 koje pišem za INJPR po tp isujem kao n ovinar “D anasa”. Na ravno da su se nj egova u zn em irenost i strah pr eneli i na mene, pa i na Sl avicu. Z av ršili smo pre glede, o stavio sam oca i majku kod Ivane u stanu, a Sl avica i ja smo otišli u “Danas”. Gruja je bio malo mekši. Is pričao mi je priču za koju sam u prvom mo mentu mislio da je bajka, ali sam ka snije saznao da je imala mnogo el emenata istine. Moj tekst je, na vodno, na pravio pravi lom u nekavom s vetskom o dnosu snaga “za i protiv Miloš evića”. Na vodno je pr omiloš evićev lobi u američkoj a dm inis tr aciji počeo da o dnosi pr evagu jer d ot adašnji pr itisak na njega nije davao re zultat. Sve je bilo g otovo da Am erika počne da ra zg ovara sa njim kada je došao moj tekst koji je je dnostavno noka utirao sve “m ilos evićevce” u CIA. U sredu sam o stavio oca na VMA, a vec u ce tvrtak sam se video sa k olegom koji je imao in fo rm acije iz tajne p ol icije. Pomno su pr atili moje tek stove, ovaj poslednji je bio “ veoma žestok”, ali je jedan od vaznih u dbaša na vodno rekao: “taj tekst je dobar za nas (dr žavnu bez bednost, prim. M.F). Neka se malo piše i o vojnim zl oč inima, a ne samo o našim, p oli cijskim”. “Iz gleda da će ovo dobro da se z avrši – rekao mi je k olega – na ravno, ako im se ne n ap enališ nekim na rednim tekstom. Pamet i glavu!” Iako sam se s vojski trudio da im se ne “n ap enalim”, ipak sam uspeo. N apisao sam i objavio nek oliko lakih “ pro srpskih” tek stova od kojih je nar očito bio int eresantan tekst o albanskim logorima za Srbe koji je t adašnji ministar sp oljnih po slova Ž ivadin Jov anović istog trenutka stavio na svoj slu žbeni sajt. Taj tekst je objavljen 14. a prila pod na slovom “Serbs La nguish in K osovo Jails”, a već sl edećim tekstom sam im se “n ap enalio”. To je bio tekst koji sam ja na slovio sa “Crna Gora ante portas”, a na sajtu INJPR o bjavljen 26. a prila pod na slovom “G enerals Jump Ship”. Tekst g ovori o pr ebegu bivsih g en erala JNA i VJ u Crnu Goru i o n am erama M il oševića da iz azove k rvo pr oliće i gra đanski rat u toj r epu blici. Moj dobri otac je dan pre toga umro, tako da ja nisam ni pro pratio o bjav ljivanje tog teksta, ali drugi jesu. Kako sam ka snije saznao, M il ošević je, pr oči tavši taj tekst zaista “p oludeo”, zaista mu je skočio šećer i zvao je svoje ljude iz dr žavne bez be dnosti da se hitno s tvore kod njega. Kad su došli, dao im je tekst da ga pr oč itaju i naredio da me “istresu”, ne t oliko zbog mene, koliko zbog mojih i zvora koji su zaista bili k rajnje pou zdani. Ka snije su mi rekli da sam imao sreću što sam na ljutio njega, jer da sam na ljutio nju, ne bilo ni ha pšenja ni su djenja. Zauzet oko sahrane, raznih nepotrebnih i za mornih obreda, majke koja je posle očeve smrti bila sama, nisam ni pr im ećivao da se mreža oko mene plete. Ipak, bio sam s iguran da će doći po mene. Sa Sl avicom i decom sam se d og ovorio šta ko treba da učini ako mene o dvedu. O bjavio sam još jedan tekst na INJPR, a onda je došao p on edeljak, 8. maj 2000. g odine. Vraćao sam se sa Sl avicom sa groblja, bio je to prvi p on edeljak ( “p ob usani”) posle Va skrsa, prvi dan kada se sme r aditi na svežoj humci, s aditi cveće, itd. Još pod svežim utiskom gu bitka r od itelja, nisam ni pr imetio dva mlada č oveka kako mi pr ilaze. K ratko su se l eg it im isali, rekli ko su i z am olili nas da ih p ov edemo do naseg stana. I Sl avica i ja smo ih d oč ekali sa o la kšanjem. Najzad su se p oj avili i sada ćemo da VOJNA TAJNA 2. deo 210 r ešimo to stanje i spu njeno ne pri jatnim č ekanjem. Ušli su u naš stan, u kome je bilo naše mlađe dete i rekli da treba da s ač ekaju “o statak” ekipe. Taj o statak su bila još še st orica. Tek tada su mi rekli da imaju nalog za pretres mog stana. Na ravno, nisu ga p ok azali, niti su mi o dg ov orili koji sud je n aredio pretres stana. Odmah su otišli u moju radnu sobu, uk lj učili kom pjuter i p očeli sa “ pre tresom”. Jedan udbaš je držao u ruci n ekakav spisak iz koga je čitao fa jlove koje je njihov st ručnjak za kom pj utere pr on alazio na disku. Odmah mi je bilo jasno da je stvar mnogo ozb il jnija nego što sam u prvi mah mislio. S hvatio sam da su oni b or avili u mom stanu dok sam ja bio sa um irućem ocem u Beo gradu i n at enane pre gl edali s adržaj mog diska i radne sobe. Ovo sada je bila samo for malnost, samo p arada za sud. D oveli su i neke “ gr ađane” u k ojima smo odmah pr epo znali nj ihove “ ci nk aroše”. Dobro, sve se to z av ršilo i p oveli su me u MUP, u pro st orije dr žavne bez be dnosti. P očelo je i sp it ivanje. Najpre su mi rekli da ovo može da traje k ratko, a može dugo, može da bude lako, a može i teško. Sve z avisi od mene. Rekao sam da ću da po tpišem sve što oni n apišu, ali su oni ž eleli da ja svom rukom pišem. I, tako smo p očeli. Oni su di kt irali, a ja sam pisao. Celu noć. Po podne na rednog dana su me sa kri vičnom pr ijavom pr edali o kružnom sudu koji se ubrzo o glasio n ena dležnim i ja sam se 11. maja obreo u prit vorskoj j ed inici Vojnog suda u Nišu. Tek ka snije sam saznao da je sve to bilo napred dogovoreno i o dr eđeno. O kružni sud u Kra ljevu je imao z adatak samo da mi o dredi pritvor i da se, k ob ajagi, na zahtev t u žioca o glasi n ena dležnim i premet u stupi vojnom sudu. U s tvari, M il oševiću je u mom sl učaju bila n eop hodna a pso lutna kon trola nad sudom u svim f azama pos tupka, a takvu kon trolu nije mogao da os tvari u Kra ljevu. Ne zato što su s udije u Kra ljevu bile po št enije od drugih s udija, nego baš zbog moje r ep ut acije, zbog pr otesta v elikog broja gr ađana koji su tr ajali celo pr oleće, zbog op oz i cione vlasti i s red stava javnog in fo rm isanja koja bi listom bila na mojoj s trani. Vlast je dnos tavno nije bila si gurna da će u Kra ljevu moći da s pr ovede “šefov” nalog i ja sam otišao u Niš, u Vojni su 3. a rmije koji je imao veoma b ogato i skustvo u mont iranim pr oc esima protiv Alb anaca, ali ne samo u mont iranim pr oc esima, već i u onim drugim koji nisu bili mon tr irani jer su s udije u Nišu bile t oliko b ahate da se u jednom broju sl uč ajeva nisu tr udile ni da mo nt iraju proces. U če tvrtak sam se obreo u Nišu, u vojno –is tražnom za tvoru. D oč ekali su me N ed žmedin A jzazaj, osuđen na 13 g odina za tvora zbog t er orizma, zatim Še msudin Kurti, vojni b egunac sa K osova i mali Crn ogorac, Bobi koji je z akasnio nek oliko dana sa nekog voj ničkog o dsustva. Odmah sam u spo stavio veoma dobar odnos sa “c im erima”. Negde kasno po podne su se o tv orila vra tanca kroz koja za tv or enicima ub acuju hranu, i jedan od pri tv or enika je pr ovukao ruku i pružio fi šek od novinske hartije. Sveže voće. Najlepše jagode i trešnje koje sam u ž ivotu video. “Za F il ip ovića, od grupe “Osa”! Tako sam saznao da su u istom za tvoru pri pa dnici te poznate grupe koji su već, u n ame štenom s uđenju os uđeni na po pet g odina za tvora. To je dakle bilo u če tvrtak, a u petak posle ručka, o tv orila su se vrata i s tražar mi je rekao da se s premim. Pitao sam kuda ću, zašto da se s premim, našta mi je on rekao da i zlazim, da idem kući. V ero vatno sam pr eviše glupo blenuo u njega, pa me VOJNA TAJNA 2. deo 211 je op omenuo. Nisam se bio t ak oreći ni ra sp akovao, s tvari su bile u torbi, poz dravio sam se sa c im erima i otišao kod de žurnog zas ta vnika da se ra zdužim. Šta se, u s tvari, d og odilo? D og odilo se nešto što je po svim m er ilima tr ebalo da bude pr avo sudni s kandal u kome bi v isoke vojne r ukovo dioce tr ebalo opt užiti zbog pr itiska na sud. Na ravno, to se nije dogodilo i “deblji kraj” su i zvukli vojni t u žioci koji su, po r ečima generala Pa vkovića z ab oravili da se ne treba strogo pr idrž avati fo rm alizma u po četnoj fazi oko nadležnosti, kao što je bio slučaj oko F ilip ovića, nov inara lista Danas. Ali, da se za m omenat vr atimo g odinu dana u nazad. Moj prvi bliski susret sa o rg anima vojne bez be dnosti desio se tokom NATO ka mpanje u J ugo sl aviji. Ja sam n ek oliko m eseci pre toga počeo da radim za AFP, a u maju 1999. g odine sam sa grupom su gr ađana (tada sam živeo u Kra ljevu) o snovao Forum slobodnih gr ažana op štine Kraljevo, koji je sa “ Gra žanskim f orumom V erice Barać u Čačku činio oko snoci građanskog otpora Miloš ev iđevoj ratnoj p olitici. Na ravno da sam pr ivukao pažnju obe Službe. I vojne i ci vilne. Sa mnom su naprasno p očeli da se druže d oj uč erašnji po zn anici za koje sam zna da rade za službe bez be dnosti. Imali smo veoma dobar odnos, tr udeći se da svako kor ektno radi svoj posao a da pri tome od druge s trane ima k oristi za svoj posao. Međutim, posle po tp isaivanja K umanovskog sp orazuma, p očele su Srbiji, i to baš oko Kraljeva ozbiljne p obune k rupnih vojnih j ed inica. Najpre p obuna 125, pa onda 37, pa delova kr ag uje vačke artiljerijske, i na kraju, kao kruna, or užana p obuna d elova 252. ok lopne br igade. Kra ljevo je bilo u šoku. P obu njeni re ze rvisti su bo rbenim ok lopnim v oz ilima bl ok irali sve pr ilaze Kra ljevu, ne do zvo lj av ajući ni p eš acima da pređu b ar ikade. Gr ađani su se odmah s ol id ar isali sa vojskom, pa su na b ar ikade i zn osili hranu, piće, k olače, s edeli sa de zurnim mo mcima po celu noć. Na ravno, bilo je i viška pića, pa su se d eš avali i i nci denti. U jednom od njih je p ol icija u ha psila jednog re ze rvistu, što je pr oi zvelo s i tu aciju koja je mogla da ima strašne po sledice. Na vest da je k olega u hapšen, jedno od ok lopnih v ozila sa b ar ikade na I barskom mostu se up utilo pred z gradu MUP Kra ljevo koja je uda ljeva par st otina m etara od mosta. Pred z gradom, v ozilo je š kr ipeći g us en icama o kr enulo za 90 st epeni i doslo do samih step enica p olicijske z grade. P osada vozila je za zzela bo rbeni p oložaj. Sa mi tra ljeza i sa topa su v isili r ed enici sa š arenim m ecima, a r uk ovalac r ak erama je tu, pred nače lnikom MUP i o stalim p olicijskim ofi c irima, iz v ozima i zvadio “Mal jutku” i po stavio je na jedan od la nsera u dejs tv ujući p oložaj. S i tu acija je bila blizu us ijanja. Na ravno, re ze rvista je odmah pušten, a u Kra ljevo je eks presno stigla ekipa vojne bez be dnosti koju je p re dvodio lično g eneral A lek sandar V asi ljević. P obuna je sm irena, d esetak re ze rvista je u ha pšeno, jedan je tokom is trage koja je v ođena u Domu vojske k ol abirao pa je morao u bo lnicu, i tako.... a evo kako je g eneral Geza Farkaš na se dnici K ol eg ijuma g ene ral štaba od prvog jula 1999. g odine upoznao kolege generale sa mnom: “D opi snici s tranih s red stava in fo rm isanja po sebno naši d ržav ljani i nte zivno prate d og ađaje v ezane za pr oteste vojnih o bve znika i mere koje VJ p r ed uzima u ra zr eš avanju tog pro blema. Po sebno je ka ra kt eri stičan nastup M iro slava F il ip ovića VOJNA TAJNA 2. deo 212 nov inara iz Kraljeva, inače dopisnika Fanspresa, koji se u kon taktu sa organom bezbe dnosti int er esovao za sledeća pitanja: koliko je tačlno da u VJ vlada veliko n ez adov oljstvo i da u VJ po stoji grupa ljudi koji su sp remni da na silnim putem smene a kt uelnu vlast. Da li je tačno da je bo rbena te hnika 252 ok lopne br igade na merno o stav ljena u Ku ršu mliji, kako ne bi u bo rbenom po retku na st avila prema Beo gradu. Da li je tačno da je u te nk ovima bilo g oriva samo za d olazak do Kra ljeva. Da li je tačno da pri pa dnici VJ uv iđaju da je vojska po slana u pl ja čkaški pohod na K osovu. Da li su tačne nj egove in fo rm acije da među višim ofi cirima kod kojima on po draz umeva komandante b ataljona i više po stoji nez adovoljstvo i namera za smenom a kt uelne vlasti. Isti ovaj n ovinar je na mi tingu u Čačku pr oturao tezu da je 23.000 vojnih o bve znika iz Kra ljeva bilo pr im orano da svoje op ra vdane za hteve r ešava silom o ružja.” Moj drugi susret sa njima d ogodio se, kako smo već rekli, maja 2000. g odine. Ja sam, moram da priznam u to vreme v erovao da vojska nije imala ak tivno učešće u mom ha pšenju, čak sam javno i znosio svoje čvrsto uv erenje da oni nisu ni znali za moje ha pšenje. To mi je čak po tvrdio i sam g eneral Pa vković pr ilikom našeg prvog su sreta, u pr oleće 2001. g odine. Rekao je nešto kao: “To je bila v elika greška, i da sam ja znao šta se d ogađa, vi ne bi ste bili ni u za tvoru niti bi ste bili os uđeni”. Čak je i moju Sl avicu pr ekoreo r ečima: “P obogu, go spođo, zašto odmah niste došli kod mene da to r ešimo, a ne da vaš muž bez veze leži u za tvoru.” I stina je, m ežutim bila dr ug ačija. Vojni vrh na čelu sa Pa vkovićem, ne samo da je znao za moje ha pšenje, nego ga je in icirao, a n epo slušnim t u ži ocima nudio štap i ša rg arepu: pretio im je pe n zi on isanjem ili nudio st anove. U nas tavku je izvod sa se dnice K ol eg ijuma od 22. maja 2000. g odine. na kome se Pa vković ljuti na pukovnika R adosav lj evića, vojnog t u žioca u Nišu koji me je deset dana r anije pustio iz za tvora: “Ja sam s preman sada da po tpišem na redbu da onoga pe n zi onišem u Nišu. To ću da mu kažem sada kada ga vidim u petak, jel oni se p on ašaju isto kao i ... oni su se i ztrgli misle da su oni izvan vojske i umesto da za stupa i nt erese vojske, njima je uprvom planu zakon i kako ga oni t umače. Taj R ad isav ljević mi smo jedva ub edili MUP da in te rv eniše prema F il ip oviću koji je tamo preko e lekt ronske pošte poslao in tervju neki gde ne znam ni ja koji je g ovorio sve i svašta, odavao vojne po datke, tajne itd. a onda je rekao da je vojska taj neki po tpu kovnik iz vojske nije mu naveo ime p rak tično vršio g enocid nad Ši pt arima, da je on video kako je ub ijeno 800, 900 itd. kako su sa PA topom na ... od 10 cm p ucali po tim lj udima i da nije video uopšte Ši ptara na Ko smetu i t er oristu nego su sve bili c ivili i naši te nkovi su g azili c ivile, to mu je bila priča i ovi ga u hapse i daju sa pr ijavom od 150 k ucanih s trana, koji je trbao u roku od 24 časa da d onese o ptužbu o po kr etanju is trage i on je sedeo 24 časa bio negde na njivi baš ga briga i onda je doneo o dluku da ga o sl obode.” Žrtva “ pr ocesa F il ipović” je bio i t adašnji Vr hovni vojni t užilac, g eneral –major Sv etomir Ob re nčević, ali ne zato što je smatrao da ja nisam kriv, već što se u po rnije nego što je to bilo zdravo, z alagao za doslednu pr imenu načela nadležnosti po kojoj meni za š irenje lažnih vesti treba da sudi ci vilni sud, a što se tiče šp ij unaže......uo st VOJNA TAJNA 2. deo 213 alom, po gle dajte sami: “Vr hovni vojni t užilac je na in ic ij ativu U prave bez be dnosti i to je bilo prvo moje sa znanje da takav F il ipović uopšte i po stoji, obavio kon su lt aciju sa g en eralom V asi lj evićem. Na o snovu m at er ijala koji mi je tad pre ze ntiran, ja sam dao o dr eđena mš ljenja koja su se sv odila na sl edeće: da se na o snovu onog što je u tv rđeno, onog tre nutka kad se pr oceni da je to op ra vdano, sa st an ovišta i nt eresa d ržave, F il ipović tr etira od s trane ci vilne službe bez be dnosti i da se pr ivede is tražnom s udiji ci vilnog suda. Zašto, što je evid entno bilo, da je do tični, pr odana duša, p očinio 157. to je ona po vreda, u vreda d ržave i 218. i to na vrlo grub način. To je bilo evid entno. Bilo je pod znakom p itanja dve s tvari. Jedna. Da li je neko naš i ko u tome učes tvovao. G eneral V asi ljević to u tom tre nutku nije mogao da kaže. I drugo, koji je kv alitet vojnih p od ataka, koje su ovi sk inuli sa In te rneta. Ti vojni p odaci kako su mi pre zer nt irani su se sv odili na ono što svako od nas može da pr očita u vojsci. Juče u P ol itici go sp odine g en erale r ecimo o tv oreni naziv one br igade i tako redom. Po onome što do sada znam taj će p redmet opet da se vrati c iv ilima, mi zakon ne m ožemo me njati. M ožemo da se n at ežemo u na dle žnosti to da nam padne pred S aveznim sudom, jer st varna na dležnost je bitna, ne bude li na tom In te rnetu kada sk idaju te po datke pa će neko u GŠ da ih pr oceni onoga što vuče vojne tajne, o dnosno s o bzirom na inos trani element one pr odane duše onda to mora da ide ci vilno. Mi sada m ožemo da me njamo nešto u na dle žnosti ali stanje je tre nutno takvo. G eneral Pa vković se, međutim, nije lako dao: “Ja sam hteo da se n ad ovežem na ovo i zl aganje koje je Ob re nčević dao, oko tog sl učaja F il ipović ja ne znam, ja mislim da je od avanje vojne tajne ovde se kun darna stvar. Ovde je pri marna stvar način na koji je on izneo kom pr om it ujuće po datke za VJ. On je rekao da je na pravio in tervju sa nekim l icima, st ar eš inama VJ koji su mu rekli da su pri pa dnici vojske na K osovu ubili oko 800 šip tarske dece i žena, da su na vodno oni znali da nije bilo po trebe da vojska bude na K osovu, da tamo nije bilo t er orista, da su te nkovi VJ upo treb ljeni za ub ijanje c ivila. To je ono što je t ežišno. Ako zbog toga taj ne treba da o dg ovara, ako je izneo ne tačno ima da o dg ovara, a ako je tačno neka d okaže. To je problem...... Mi smo jedva n am olili da kažem i MUP i Dr žavnu bez bednost da u hapsi toga F il ip ovića i oni su to ur adili i sa 150 k ucanih s tr anica su do st avili p redmet t u žiocu i on nije našao za 24 da to izuči da d onese o dluku, hoće li da po krene, ili neće i onda mene zove p red sednik da ja o dg ovaram ono što ja neznam da mu o dg ovorim. To je su ština.” G eneral Ob re nčević se još jednom javio za reč: “F il ipović za sve te laže, ja sam rekao evid entno je iz onog m at er ijala jer se radi o pr odanoj duši, tom sitnom mufl juzu i po p arama koje je uzimao a sa v elikom štetom, jer kada on sa fi rmom o davde i sa imenom i pr ez imenom koje ima kao S rbijanac piše i o bjav ljuje to što o bjav ljuje to je ne sum njivo š tetno i za ugled vojske. Na žalost mi ne m ožemo da št itimo ugled vojske uk oliko i zv ršilac nije pe rso nalno naš. Ajmo da in ic iramo pr omenu z akona, ako nam prođe dobro jeste, ali u ovom tre nutku je tako. Ja sam zato sa Acom V asi lj evićem i d og ovarao da n ađemo nešto ja neću da pr ej ud iciram ali o staće iz gleda tako i to će opet otići c iv ilima. Problem je mudrim r ečima rešio M inistar od brane g eneral O jdanić: “On nas sve živo kalja. Z ami slite koji je to čovek kada tako nešto g ovori, da je to vojska ur adila, on ne sme da izađe iz ć elije dok je živ po meni, neka d okaže. Znate šta to znači kod m eđ una rodnog javnog m njenja kada gr ađanin ove zemlje p og otovu kom pen tentan čovek kaže nešto što je no torna nei stina.” Epilog je manje više poznat. G eneral Ob re nčević je ipak smenjen i ja sam dva m eseca ka snije za samo sat vr emena osuđen na sedam g odina za tvora. Sud mi nije do zvolio da d ok azujem svoje n avode o zl oč inima sa o bra zl oženjem da je od komande Treće a rmije i ko mande Priš tinskog ko rpusa dobio n api smeno da ni jedan njihov pri padnik na K osovu nije p očinio zločin. “Šta ‘oćeš” – pitao me je s udija – pa vidiš da ljudi kažu da nisu č inili zl očine. I pečat su ud arili. Ti kažeš da jesu, oni kažu da nisu. Sud će da pr oceni”. Sud je i pr ocenio i ja sam za š irenje lažnih vesti dobio ma ksi malnu kaznu od tri g odine za tvora. Pošto su me, kako kaže g eneral Ob re nčević ipak pri ko pčali za sebe, za šp ij unažu sam dobio pet g odina. U z br ajanju kazne, po kl onili su mi jednu g odinu i ja sam osuđen na sedam g odina. Sud je priznao da sam ja sve vojne tajne za čije sam od avanje s tranom ne prij atelju bio o ptužen, saznao iz “d omaće i s trane š tampe i In te rneta”, a ipak mi je d osudio pet g odina. Priznao je da je “to što sam pisao o zl oč inima vojske na K osovu možda i tačno”, ali me je ipak osudio na tri g odine za tvora. N apolju sa ka mpanja za moje o sl ob ađanje za hu kt avala. Nova vlast baš i nije nova Ja sam d uboko v erovao da će ta ka mpanja tr ajati neko k ratko vreme, da će ljudi v ođeni em oc ijama i srcem vrlo brzo “i sp ucati” svu e ne rgiju i da će, kad vide da od vike i dreke po nov inama nema nikakve vajde, p olako dizati ruke od mene. Tako bi i bilo da nije bilo moje Sl avice i naše dece i moje re da kcije iz L on odona. Sl av ičini m otivi su bili jasni a re da kcija iz L on odona je s hv atila, prvo, da su i oni o dgo vorni za moje s tr adanje, a drugo, da je moj slučaj me dijski i fi nansijski veoma iskoristiv na za padnom t ržištu koje je jedva d oč ekalo ha pšenje i s uđenje jednom n ov inaru zbog toga što je, najzad u S rbiji, rekao ono što oni u svojim zem ljama o davno g ovore. Ja sam, m eđutim, i pored gr omo glasne p odrške u kojoj se nije znalo ko me više p od ržava, da li k olege, da li javni ra dnici i gr ađani, da li p ol it ičari, vrlo brzo pr imetio da pr ilikom d avanja p odrške p ol it ičari ug lavnom i zb eg avaju da se s ol idarišu sa mojim tek st ovima, čak su ih veoma n erado i p omi njali. Sticao sam utisak da su me d omaći p ol it ičari i d omaća javnost br anili samo zato što me je M il oševoć u hapsio, a da pri tome niko nije ni video, a kamo li pr očitao tek stove zbog kojih sam o ptužen. Svi su pr otes tv ovali zbog mog ha pšenja i s uđenja, ali niko nije rekao da sam ja u pravu i da nije u redu i dalje z ata šk avati zl očine nad al banskim c iv ilima koje su p oč inili pripa dnici or užanih snaga i za koje su na jo dgovorniji f unkcioneri J ugo sl avije i S rbije, uz po te rnicu i nalog za ha pšenje, o pt uženi pred m eđ una rodnim sudom, a srpski narod i nj egova d ržava pr ok uženi i za tv oreni u geto od kojeg teško da po stoji teži i sra mo tniji. Ja sam u to vreme imao puno r az um evanje, n ar očito za p ol it ičare jer sam znao VOJNA TAJNA 2. deo 215 da nam p red stoje i zbori, a da z al aganjem za pri zn avanje ratnih zl očina i nj ihovu javnu osudu, ni jedan p ol itičar ne bi p odigao sops tveni rejting, niti dobio kojeg gl asača više. Pošto sam i ja želeo da op oz icija d obije i zbore, nisam smatrao ni malo mudrim da se bilo ko od njih javno s ol id ariše sa mojim tek st ovima. Isto tako mi nije o dg ov aralo što se ni jedan moj tekst, iako sam za njih o ptužen i osuđen, ali i dobio veoma pre stižne na grade, još uvek nije p ojavio ni u jednim d omaćim n ov inara. Po dgoričke “V ijesti” su objavile tekst “ Dečje suze protiv Miloš evića”, ali u Srbiji – niko. I za k olege sam u to vreme imao r az um evanje. Ja sam bio o ptužen zbog tih tek stova i možda nije bilo mudro o bjav lj ivati in kr im in isane tek stove. Mogla bi M iloš ev ićeva kosa da za hvati još nekog, mislio sam. Ali, ma k oliko tada imao r az um evanja za sve koje sam naveo i koje nisam naveo, što nisu g ov orili o p re dmetu mojih tek stova dok je M il ošević bio “živ”, nije mi jasno zašto i sada, tri g odine posle pada nj egovog r ežima tih tek stova još uvek nema u srpskoj š tampi. Iz toga mogu da i zvedem samo jedan j edini zak ljučak, nije M ilošević niti strah od njega, a još manje strah od gub ljenja b irača bio razlog što p ol itičari nisu hteli ni da govore o zloč inima srpskog naroda protiv pripa dnika albanskog n aroda, a kamo li da ih javno osude. Isto važi i za u re dnike d omaćih gl asila. Za vreme mog bo ravka u za tvoru i nar očito posle puštanja iz za tvora moji tek stovi su bili pr ev edeni na g otovo sve s vetske j ezike. Ti tek stovi su se n al azili na više od 2000 in ternet sa jtova, od J apana, preko Amerike, Kanade, af ričkih zemalja, Indije, p acifi čkih i atl antskih o strva, jednom rečju cela pl aneta je č itala tih pe t naestak tek stova. Mislim da smem da kažem da je S rbija j edina zemlja na pl aneti u kojoj ti tek stovi nisu objavljeni, i još dugo neće biti objavljeni. Sasvim sam sigruran da nije u p itanju strah. Ne mogu da v erujem da bi bilo koji list snosio bilo kakvu o dgo vornost ako to učini. Ni me dijska “za st arelost” o dnosno neint eres antnost ne može da bude razlog. Tek stovi su i dalje veoma z anim ljivi i a kt uelni. Ako izu zmemo lj ub omoru k olega sa čijim sam se po sl ed icama već susreo, razlog može da bude samo jedan – nesp remnost p ol it ičara i n ov inara, pa i č itavog društva da g ovore o pat njama koje smo kao narod naneli nedužnim ljudima u drugom ili drugim nar odima, i to na jn eza št ić enijem delu p op ul acije, deci i ž enama. Po stoji još jedan f enomen, koji možda to i nije ali ja ne znam kako da ga dr ug ačije n azovem. Ja sam za svoje tek stove dobio n ek oliko zna čajnih na grada. Prva je Nagrada za n ovi narsku hrabrost lista “Danas” iz Beo grada, druga je “Ev ropski In ternet novinar 2000”, pri znanje koje dode ljuje britanska “Net Medija” na o snovu glasanja ž irija koji čine u re dnici vi rt uelnih m edija iz svih z emalja E vrope. Na kraju, kao kruna d os adašnjeg rada, došlo je izu zetno pri znanje “ British press anjard 2001” za na jboljeg in ternet nov inara godine u kolevci novinarstva, V elikoj Br it aniji. “ British press anjard” je britanski e kv ivalent Pulic erove nagrade za američke nov inare i u En gleskoj se ne zva nično n aziva O skarom za n ovi narstvo. Te g odine je c er em onija d odele na grada obav ljena u “ London Hilton” h otelu. U ko nku re nciji za 23 pri znanja u isto t oliko k at eg orija bilo je 820 n ov inara, a žiri je č inilo 80 na jpo zn atijih u re dnika britanskih listova. U takvoj fa ntas tičnoj konkure nciji, ja sam dobio pri znanje kao, do sada, j edini ne br itanac u i st oriji. Na kraju, iste g odine sam dobio na gradu nemačkog udr uženja nov inara za slobodu štampe. Dakle, ja sam za neke svoje tek stove kao prvi i j edini J ugo sloven, ili Srbin, sve jedno, dobio Oskara za novinarstvo, što me za jedno sa o stalim nagr adama čini na jnagr ađiv anijim nov inarom u i st oriji srpskog novinarstva. To bi, po svim princ ipima novinarstva kao profesije trebalo da znači maksimalno me dijsko int eresovanje, i za mene kao do bi tnika i za moje tek stove koji su na “h ladne Bri tance” o stavili takav utisak da su u o bra zl oženju na grade n ap isali: “ Čl anovi ž irija su u njemu pr epo znali hrabrog n ov inara koji nas sve čini p onosnim na našu pr of esiju”. Sve osim n ov inara i u re dnika srpskih m edija. P red sednik Za vreme mog bo ravka u za tvoru, Sl avici i mojim re da kc ijama su se jav ljali b rojni, ug lavnom n epo znati ljudi. Preko re da kcije lista “Danas” meni je up ućeno nek oliko hiljada pisama p odrške. Ljudi su n udili reči p odrške, utehe, neki su n udili pomoć, neki novac. Svi su oni v er ovali u moje priče, svi su oni znali da su te priče samo deo s trašne i stine o s trašnim d og ađ ajima koji su se d esili na K osovu. Po sebno je z anim ljivo bilo p on ašanje re ze rvista iz Kra ljeva i ok oline. N udili su se da sv edoče na sudu, da oni sudu is pr ičaju šta su p ol icija i vojska r adili na K osovu, da oni ispr ičaju svoje snove i svoje n emire. N udili su se da bl ok iraju Kra ljevo, n udili su se da na prave prot estni marš do Niša, n udili su se da o pkole sud u Nišu i ne do zvole s ramno s uđenje. Z ač uđ ujuće je, m eđutim p on ašanje nekih p ol it ičara. Ja ću ovde n avesti samo tri pisma koja su u vezi sa mojim sl učajem. Prvo je o tv oreno pismo koje mi je uputio V ojislav Ko št unica, tada “samo” pred esdnik DSS. Ono je o bjav ljeno 30. a vgusta 2000. u listu “Danas” pod na slovom “F il ip oviću nije mesto u za tvoru”. Evo pisma: “Kazna na koju je osuđen Miroslav F ilipović je drakonska i zbog nje, kao pravnik, pr ote stujem. F ilipović sasvim i zvesno nije špijun. Ta teška i ozbiljna o ptužba u ovom sl učaju je po tpuno besp red metna, jer je i zr ečena za tek stove koji su o bjav ljeni javno. Os uđujem, dakle, to što je F il ipović uopšte poslat u zatvor, posebno na tako dug period. D emo krata sam, što znaci da v erujem u ne pr iko sn ovenost l judskih prava i sl oboda. Zato sam još pre pe t naestak g odina bio jedan od o sn ivača O dbora za odbranu slobode misli i i zr až avanja. Odbor je pr ote stovao p ovodom ha pšenja i uta mničenja zbog n ap isane ili i zg ov orene reči, bez o bzira na to koje je st avove os uđenik za stupao. Tako smo u stali u od branu beog radske še st orice – Vl ad imira M ij anovića, Pa vluška Imšir ovića, Mio draga Milića, Go rdana Jov anovića, Dragomira Olujića, ali i V ojislava Š ešelja, Do br osava Parage, Alije Ize tb eg ovića, J aneza Janše, Franje Tu đmana, Vl ad imira Šeksa i Gojka Đoga. Naveo sam sva ova imena da bi se s hv atilo da čin pr otesta zbog s uđenja n ekome ko je nešto rekao ili n apisao n ikako ne znači sa glasnost sa st av ovima koje je taj neko izneo. Teško da je mo gućno i z amisliti šta bi ti ljudi mogli da imaju za jed nićko, sem či nj enice da su zbog reči r ob ijali. Sa onim što je M iroslav F il ipović pisao i n ačinom na koji je pisao ne mogu da se složim. Svaki tekst koji pre te nduje na d oku men tarnost morao bi da p očiva na pr ov erenim p od acima iz pou zdanih i zvora. Neke t vrdnje u F il ip ovVOJNA TAJNA 2. deo 217 ićevim tek st ovima, kao ona da su pri pa dnici j ugo slo venskih snaga o dgo vorni za smrt 800 al banske dece mlađe od pet g odina, očig ledno su na stale iz težnje ka se nz a ci on alizmu. Te vrste k rajnje n eo dgo vo rnosti prema č i ta ocima bilo je mnogo u minulih deset godina, i među ratnim, i među antiratnim novinarskim pr ofi t erima. Os uđujem, dakle, pr esudu M iro slavu F il ip oviću i smatram da mu zaista nije mesto u za tvoru. I sto vr emeno, nisam s preman da se složim sa stavom da je F ilipović osuđen zbog toga što je, na vodno, i znosio i stinu. Da je ovo p ravna d ržava, F il ipović sv akako ne bi dospeo u zatvor zbog ovakvih tek stova. I sto vr emeno, da je ovo p ravna d ržava, i da kod nas ne vlada t oliki mo ralni i du hovni rascep, v ero vatno bi se po trudio da pr overi ono o čemu piše.” Ja sam pismo pr očitao istog dana i veoma se ra stužio. Meni su pisma koja su mi up uć ivana zaista mnogo zn ačila, ali pre svih pisma koja su mi p isali Sl avica i deca. O stala sam čitao, bila su mi draga, ali, pisma n epo znatih ljudi, znate i sami..... V ojino pismo me je, m eđutim, ra st užilo. Bilo mi je krivo što me neko n aziva pr ofi terom, se nz a ci on alistom, n eo dgo vormim č ovekom i n ov inarom, pa ako h oćete i l ažovom, a ja sam u pravo u za tvoru na s trašnim pr im erima po tvrdio svoja sa znanja, ne samo da sam d uboko u pravu, već da su oni d og ađaji koje sam ja op isivao dečja igra za ono što su naši momci č inili ko sovskim c iv ilima. D anima i n oćima sam slušao s trašne priče koje su po tv rđ ivale svaku moju reč, a sada Ko št unica tako o meni. Od z avr šetka NATO ka mpanje prošlo je g odinu dana, st ruč njaci UN su već bili i sk opali n ek oliko hi ljada l eševa ub ijenih A lb anaca, Po st ojali su i zve štaji o st ot inama z apaljenih sela, d es et inama hi ljada z apa ljenih al banskih kuća, a ja se nz a ci on alista. Dok sam bio u za tvoru, p isali su mi i naši sve št enici koji su u vreme NATO ka mpanje slu žb ovali na K osovu. Oni su, ti časni oci v odili d ne vnike u k ojima su iz dana u dan op is ivali gr ehote koje su č inili naši p oli cajci i vo jnici. U pravo ti sve stenički i monaški dne vnici su puni ubijenih Alb anaca, silovanih Albanki, mrtve dece i z apaljenih u opljačkanih albanskih radnji i kuća. Naši p olitičari, pa i Ko štunica ni jednom rečju nisu ni pr oko me nt ar isali te d og ađaje, a kamo li ih os udili, a mene n az ivaju l ažovom i pr ofi terom. Jedno od najlepših pisama p odrške uputio mi je pr oto sinđel Sava iz mana stira D ečani, monah koji je sve vreme NATO ka mpanje, ali i op eracije “ Po tk ovica” bio na K osovu, gledao šta se radi i iz dana u dan vodio d nevnik. Za časnog oca Savu, za tog živog i k rajnje ko mpet entnog sv edoka ko sovskih zb ivanja u čije po štenje ne treba sum njati, ja nisam ni pr ofi ter, ni lažov, niti bilo šta rđavo. Na protiv! Evo d elova iz pisma oca Save o bjav ljenog u “D anasu”: “Sav greh i kr ivica M iro slava F il ip ovića jeste u tome što je pr of e sio nalno vršio svoju n ovi narsku dužnost i iznad svega trudio se da pr og ovori i o onim teškim i stinama koje je tr ebalo da pr obude u sp avanu savest srpskog n aroda, n ar očito nj egove i nd ifer entne i nt eli ge ncije.....Za s avesnog i o dgo vornog n ov inara nema tabu tema već j edino ob aveza prema i stini i č i ta ocima koje je pot rebno ne samo ob ave stiti o zb iva njima već i dov oljno slo bodno is pr ov oc irati da se za tu i stinu od lu čnije bore i žr tvuju. M iroslav F il ipović je u pravo n ovinar takve vrste i nj egovi i zve štaji su uvek ne samo ob jek tivni i pr of e sio nalni, već p ozi tivno pr ov oka tivni i p red stav ljaju izazov ja vnosti da se o dr eđ enije po stavi prema kon trov erznim p ita njima našeg VOJNA TAJNA 2. deo 218 sv akod nevnog ž ivota, ne kao prema se nz aciji već kao prema ozb iljnim pro bl emima za koje svi sn osimo deo o dgo vo rnosti, ako ničim drugim onda barem svojim ć utanjem i pa si vnošću. I s uviše je mnogo bilo ovih g odina d og ađaja o k ojima se nije još rekla z avršna reč i o k ojima p red stoje ne samo m eseci, već i g odine d ubokog sv ena rodnog p rei sp it ivanja, p ok ajanja i p reum ljenja– pr omene uma.” Tako je meni pisao otac Sava a ja sam s hvatio da je Bog sv ačiji, i moj i Ko št uničin i oca Save i da svi mi imamo pravo na svoj stav, pa sam, pod pr itiskom na rednih dog ađaja z ab oravio Ko št unicu i z ab oravio bih nj egovo pismo po tpuno da pr ilikom sl edeće p osete Sl avica nije d onela jedno drugo pismo, u s tvari o dgovor Ko št unici od našeg sina Saše, tada o sa m nae st og odiš njaka. Saša je t akođe n apisao o tv oreno pismo i tražio od “D anasa” da ga o bjavi, ali je Gruja odbio, sa o bra zl oženjem da bi to pismo uma njilo šanse op oz icije na p red st ojećim i zb orima. Možda je sada vreme da kroz reči mog sina o dg ovorim V oji slavu Ko št unici. Evo tog o dg ovora: Po št ovani go sp odine Ko št unica, “ Najpre želim da i zrazim zah valnost što ste os udili za tv aranje i osudu mog oca, M iro slava F il ip ovića. Sasvim sam s iguran da Vi moga oca znate jako dugo, još dok je radio u Ibarskim Novo stima iz Kraljeva, i dok ste Vi sa go spodom Mić unovićem i Đi nđićem v odili je dins tvenu D emok ratsku st ranku. S leds tveno tome, znate da sasvim si gurno nije ono za šta su ga os udili, i zato Vam hvala što ste stali u nj egovu od branu. M eđutim, po stoji jedna stvar koju nisam mogao da r azumem, a tiče se Vašeg teksta u D anasu od 30. a vgusta. Naime, iz kon teksta nekih Vaših r eč enica s hvatio sam da Vi za pravo sma trate da je M iroslav F il ipović izneo nei stine u nekim svojim tek st ovima, nar očito o ubijanju albanske dece. Znate li Vi, go sp odine Košt unica, da je M iro slavu F il ip oviću s uđeno za š irenje lažnih vesti? Si gurno znate da je on za to kri vično delo dobio tri g odine za tvora. Da li vi se lek tivno os uđ ujete ta mn ičenje n ov inara? Niko se ne može n at erati da brani i za stupa n ečije st avove, ali se čak ni ispod plašta v el iko srpstva ne može kriti i stina. Uk oliko Vi ne znate da li je tačno što je moj otac n apisao, ne mojte tv rditi ni da nije, a n ar očito ne mojte M iro slava F il ip ovića da sma trate pr ofi terom. U Kra ljevu ima dosta ljudi koji ne mogu da zaspe jer im se s talno vr aćaju pr izori koje su v ideli na K osovu. Ako Vi, po št ovani go sp odine Ko št unica, niste imali kon takta sa lj udima koji su bili u ratu na K osovu, moj otac je imao. Niti su ti tek stovi se nz a ci on alizam, niti pr ofi terstvo, ti tek stovi su samo re pro du kcija onoga što je čuo od ne br ojenih re ze rvista. I M iroslav je smatrao da će na taj način o gr aditi Vojsku kao in st it uciju od zl očina koje su v ršili p oje dinci. I to ne treba kriti. M iroslav F il ipović je, po št ovani go sp odine, i znosio samo i stinu. Pr ov erene in fo rm acije. Da li Vi u to v er ujete, z avisi samo od Vas. I ne mojte mog oca br aniti samo što je osuđen zbog p isane reči, jer nekim Vašim t vrd njama Vi ga os uđ ujete kao č oveka. Kao, n adamo se, b udući p red sednik Vi ćete m orati da se i zja snite kako ćete br aniti javnu reč. Način na koji ste os udili za tv aranje M iro slava F il ip ovića nije baš na jbolji, jer to što pr eb ac ujete mom ocu, da je i znosio nešto ne pr ov ereno, ur adili ste baš Vi. Uz naj lepše želje za u spehom na i zb orima, A lek sandar F il ipović.” O čemu mi g ov orimo? U nizu p itanja koja se po stav ljaju u vezi sa zl oč inila jedno od njih je, da li je bilo org aniz ovanog zločina. Da li je bilo ko bilo kome naredio zločinačko po st upanje prema Al ba ncima. Posle nek oliko mojih ra zgovora sa velikom brojem re zervista i ofi cira VJ, pa i samim generalom Pa vkovićem, defi ni tivno sam se uverio da u Vojsci J ugo sl avije nije bilo n ar eđenja da se čine zl očini, niti se preko pr ijav ljenih zl očina pr el azilo. Svedok sam po st ojanja zna čajnog broja sudskih d osijea u Vojnom sudu 3. a rmije u Nišu T akođe, pr ilikom ra zg ovora sa v isokim ofi c irima službe bez be dnosti VJ r ečeno mi je da vojska kri vično goni sl uč ajeve ne samo ratnih zl očina, nego i sl uč ajeve n ečo večnog po st upanja sa c iv ilima, n ar očito ako se to po st upanje o končalo s mrtnim i shodom. “D oduše – rekao mi je taj ofi cir – ima sl uč ajeva u k ojima smo o dl učili da ne po kr ećemo po stupak. Čak i u tim sluč aj evima bilo je p olemike, bilo je mišljenja da treba taj delikt g oniti, ali je p reo vl adalo miš ljenje da ne treba ići na sud.” Šta se može reći za drugog uče snika u op er aciji “ Po tk ovica”, j ed inice p ol icije. Mislim da ni p ol iciji niko nije n aredio da ub ijaju al banske c ivile. M eđutim, oni su to ipak č inili. Mislim da se, na o snovu mojih sa znanja o onome sta su r adili i kako su se p on ašali na t erenu, ne može isk lj učiti sumnja da su oni, od s trane svojih p re tpostav ljenih bili unapred ab ol irani za sve što učine sa al banskim c iv ilima i n ihovom imovinom. Sa druge strane, sam cilj op eracije “ po tk ovica” je bio zločinački, ma k oliko neki mi slili da je on bio n a cio nalno op ravdan i po treban, i ako h oćete “n acionalno koristan”.On je bio onoliko nacionalno koristan i opravdan koliko i is treb ljenje Je rmena u Turskoj sa po četka ovog veka. Po st ojanje plana “ Po tk ovica” je n ek oliko puta p omi njano i brže –bolje de ma ntovano. Moja sa znanja o tom planu sežu još u p ol ovinu se da md esetih g odina kada je grupa srpskih k om unista p očela da brine šta će biti sa S rbima kad Tito umre. Kako sač uvati J ugo slaviju i kom unizam u njoj i nar očito, kako se spasti albanske najezde. Tada je stvoren idejni projekt “ Po tk ovice”, plana koji se sastvojao iz onoliko malih po tk ovica koliko ima albanskih sela. Prema planu, oko svakog sela je tr ebalo po st aviti na or užane ljude ljude u o bliku po tk ovice, sa “o tvorom” prema A lb aniji i dati me št anima n ek oliko d es etina m inuta da sa na jnu žnijim s tv arima n apuste kuću. Selo bi, zatim bilo z apa ljeno, a im ovina opl ja čkana ili uni štena. Lj udima bi na “o tvoru” po tk ovice od uz imana d oku menta i s uvišan novac, a v ršila bi se i tr ijaža. Tako bi se nek oliko st otina hiljada ljudi je dnostavno pr ot eralo iz J ugo slavije u Albaniju. Uni štene kuće i sv irepi zl očini koji bi pr atili re al iz aciju plana o bes hra brili bi i one n aju po rnije da se vrate. Čak i ako bi smo m orali da vr atimo deo al banskog stanovništva, vr atili bi smo samo one koje mi hoćemo. Iza leđa for malne srpske vlasti još tada su fo rm irani e ska droni sa stav ljeni od Srba, koji su n ap adali Srbe na K osovu i nj ihovu im ovinu i tako p od izali m eđ un a cio nalne te nzije. M il ošević je pri hvatio to i dejno r ešenje, i ono je za vreme nj egove vl ad avine pr et očeno u op era tivni plan za čiju re al iz aciju je bio po treban bar lo kalni sukob ako ne neki veći rat. G ene ralna proba plana je i zv edena po četkom d ev ed esetih u n ase ljima na desnoj obali Drine, kada je bošn jačko sta no vništvo silom ise ljeno, a taj VOJNA TAJNA 2. deo 220 deo t er it orije et nički očišćen. Sam plan nije mogao da se s pr ovede u mi rno dopskim u sl ovina, sa NATO ka mpanjom je došao dar sa neba. Tako je s tvoren okvir za “ Po tk ovicu”, ali i alibi i i zgovor za ub ijanje. Sto p edeset hiljada ljudi se stuštilo na ko sovska i metohijska sela. Elitne tenkovske j ed inice su či stile selo za selom. Samo je od čo ve čnosti ko ma ndira četa z av isilo da li će biti ž rtava među c iv ilima. P ol icija nije imala te “h um anis tičke d ileme”. Posle g otovo tri m eseca o rg ijanja, mit o zl očinu je d efi nitvno do građen i u tvrđen. Srbi su po stali na jveći zlo činci kraja 20. veka. Da li smo mogli da se odu premo? I da li još uvek m ožemo? Na ravno da m ožemo. M ožemo, r ecimo da k ori stimo i skustvo Ne mačke u kojoj je dan –danas ne umesno i ne ukusno pr ičati v iceve na račun Je vreja. Mogli smo, ali nismo, pre svih, zbog srpskih i nte le k tu alaca. Su očeni sa či nj enicom da će m orati, ako zl očini po stoje, ne samo da mo ralno osude zl očine koje smo uč inili drugim n ar odima, već i da sude i zv r ši ocima tih zl očina, srpski i nte le kt ualci su zak lj učili da je na jbolje i gn or isati i ne pri zn avati post ojanje tih zl očina. Ako zl očina nema, onda nema ni po trebe o dr eđ ivanja prema njima. Ako zl očina ima, onda oni m oraju da se osude, takvi de likti m oraju da se, ne samo ocene, već i učine kaž njivim. A onda d ol azimo do malog lo kalnog srpskog Nirn berga. M eđutim, ništa nije dalje od ra zmiš ljanja pro sečnog srpskog i nte le ktualca od tog ko lek tivnog s uđenja ratnim zlo či ncima. Tako su srpski i nte le kt ualci zasl užili svoju su dbinu koja se naj lepše može op isati jednom r eč enicom bivšeg p redse dnika M il oš evića i zr ečenu na nekom od b rojnih mi tinga, da je jedan ak ademik njemu i S rbiji po tpuno ravan jednom o bičnom se ljaku. Mi smo to po grešno pr eveli na teren gl asača, pa jedan ak ademik ima samo jedan glas kao i seljak, ali su ština je malo dr ug ačija, i nte le kt ualci, pa ni ak ad emici, o davno nisu na rodni p red vo dnici. ..... Naime, običan čovek p očinje da se brani od opa snosti kad ona po stane i zvesna, kad počne da ga u grožva, i kad je, g otovo uvek pr ekasno da se sa u spehom od brani, a ljudi koji, svako na svoj način p re dvode narod, oni su dužni da opasnost koja preti n arodu uoče mnogo pre nego sam narod, da mu s krenu pažnju na nju, pa ako treba i da je unište pre nego bude kasno. Zato narod ima svoje p rvake i p red vo dnike i zato im je i dao tu ulogu i taj z adatak. Tu f un kciju. Ako tako ne bi bilo, čemu bi bilo po st ojanje na rodnih p rvaka i p red vo dnika, u čemu bi se sa st ojala ra zlika i zmeđu na rodnih p red vo dnika i o bičnog n aroda. P red vo dnici imaju a ut oritet, njima se ljudi kla njaju, po štuju ih, uv až avaju, idu za njima, a sve to čine u pravo zato što oni za nj ihovo dobro i za njihov račun treba da o drade, pored o stalog i taj posao pre dv iđanja opa snosti koje u skoroj ili daljoj budućnosti stoje pred. Ako tako ne bi r adili, p red vo dnici bili bi smo be sk orisni, i narod bi to brzo uvideo i o dbacio ih kao tr utove. A baš se to d og odilo. D og odilo se to mnogo puta do sada, ali ti d og ađaji nisu tema ovog teksta. Teško je pr onaći n a cio nalnu in st it uciju koja je uč inila p okušaj da s ačuva srpski narod od či njenja zl očina, a n ar očito je teško naći in st it uciju koja nije hu škala srpski narod na zločine. Gde su bile Ak ademija nauka, Crkva, Univerzitet, p olitičke pa rtije? Šta se dogodilo

07.01.2012.

SRBIJA ZEMLJA TERORA

cPR ILOG BR.2 PR ES UDA N OV IN ARU M IR OSL AVU F IL IP OV IĆU O BJ AVLJ ENA U L ISTU “P OL IT IKA“ P ol it ika Vr eme broj 500, 5. a vgust 2000. U V ojnom sudu u Nišu no vinar Mi roslav Fi li pović o suđen zbog š pi ju naže Sudska overa po litičke pre sude “ Možda je po nešto od o noga što si ti ob javl jivao i t ačno. Mi ne iskl ju ču jemo mog ućnost da su se z lo dela na Ko sovu i Me to hiji možda i do go dila u po je din ačnim s lu ča je vima, ali ve lika je laž da je VJ či nila takve st vari. To su teške n eis tine koje mogu i zaz vati uz ne mi renje g ra đana koji iole poš teno r az mišl jaju i ko jima je s talo do ove dr žave i vojske”, rekao je pukovnik Mila dinović u us menom obrazlo ženju p re sude no vi naru “ Da nasa” i Frans p resa Mi ros lavu Fi li po viću Do zvo lj avate da vam se k olege ub ijaju, da vam se k olege za tv araju, da vam se k olege pro gl aš avaju za šp ijune. Pr ob udite se, di gnite glas. S lavko je na vreme o bjavio da će doći i na vaša vrata, n avodi u o tv orenom “ za htevu” n ov in arima Jova Ć ur uvija, brat n ov inara S lavka Ć ur uvije, žrtve n era svet ljenog ubistva i zv ršenog u centru Beo grada, u po bela dana, u s mutno vreme pro šl og odišnjih va zdušnih udara NATO snaga na J ugo sl aviju. Povod za nj egovu javno pr osutu “žuč” jeste pr esuda Vojnog suda u Nišu, koji je 26. jula ove g odine osudio d opi snika beog radskog d ne vnika “Danas” i a ge ncije Frans pres iz Kra ljeva M iro slava F il ip ovića na sedam g odina za tvora zbog kri vičnog dela šp ij unaže u st icaju sa š irenjem lažnih vesti. Prema pr esudi, F il ipović se bavio špijunažom, i to tako što je kao novinar dolazio do “ tajnih” vojnih p od ataka, koji su, d oduše, već bili o bjav lj ivani u s reds tvima in fo rm isanja, te ih potom i znosio u sops tvenim tek st ovima, koje je najpre uredno po tpisao punim imenom, pa objavio u m ed ijima. Bez o bzira na to da li je F il ipović u “s pornim” tek st ovima i spo štovao sva pravila novinarske pr of esije, ili je možda na pravio i p oneki propust, koji se u svim nor malnim zem ljama za konski r eg uliše pred ci vilnim s ud ovima i po z akonima o in fo rm isanju, sv akome sa imalo z dravog r azuma ovakav “ javni” špijun bio bi k rajnje “ sumnjiv”. Ali ne i niškom Vojnom sudu koji se nije dao n avući. Njemu je odmah sve bilo jasno. On ne r obuje ap su rdima. JAVNA TAJNA: Tako je F il ipović postao prvi n ovinar u SRJ kome je jedan sud overio p oli tičke pr esude često i zr icane n ez avisnim n ov in arima da su “ ubice”, “ šp ijuni”, “s trani pl ać enici” ili “ pr od užena ruka NATO pakta”. Te p oli tičke so mnabule, dostojne ludila u Kafkinom “ Pr ocesu” ili K ov ač ev ićevom “ Balkanskom šp ijunu”, d obile su najzad i sudski epilog. Na taj način F il ipović je stekao sve šanse da po stane jedan od t op onima p ar an oidnog o dnosa s adašnje vlasti i pr av osuđa VOJNA TAJNA 2. deo 202 prema n ez avisnim m ed ijima. Takve šanse, n ažalost, imaju i n ov inari koje su ub ijali, zatvorski kaž nj avali, pr ivodili, g asili im m edije i dra konski ih kaž nj avali po Z akonu o in fo rm isanju. P red sednik veća p et orice Vojnog suda u Nišu pu kovnik Ra denko M il ad inović s aopštio je, dakle, da je ovo veće, u kojem su bili i po tpu kovnik B ožidar Minić i k apetan Zd ravko Đo rđević, “nes porno zak lj učilo” da je F il ipović i zvršio kri vično delo šp ij unaže iz člana 128 stav 1 Kri vičnog z akona SRJ u st icaju sa š irenjem lažnih vesti iz člana 218 Kri vičnog z akona R epu blike S rbije. Zbog toga je od učilo da ga zbog prvog n edela kazni sa pet, a za drugo sa tri g odine za tvora, o dnosno da mu iz rekne je dins tvenu kaznu za tvora u tr ajanju od sedam g odina. “F il ipović je kriv za šp ij unažu jer je od juna 1999. do maja 2000. g odine pr ibavljao tajne vojne po datke u n ameri da ih preda s tranim o rg an iz ac ijama kakve su bri tanski In stitut za i zve št avanje o ratu i miru i AFP. On je pr ikupio i predao po datke o ter itorijalnoj nadležnosti, brojnom stanju i mobilizacijskoj p opunj enosti j ed inica VJ na t er it oriji San džaka. Pr ikupio je i tajne vojne po datke o vojnim j ed inicama na t er it oriji Crne Gore i onima koje su disloc irane sa K osova i Met ohije, ali ih nije do stavio, već ih je čuvao na hard disku svog r ač unara, koji mu je za plenjen pr ilikom pre tresa stana”, rekao je pukovnik Miladinović. On je dodao da je sud “nes porno u tvrdio” da su p odaci koje je F il ipović o bjavio tačni i po ver ljivi, te da “kao takvi ne smeju da se šalju, p og otovu ne s tranim o rg aniz ac ijama”. Pri tom je “ priznao” da su mnogi od tih “ tajnih vojnih p od ataka” koje je F il ipović o bjavio već bili o bjav ljeni u drugim m ed ijima, ali da je sud ocenio da je reč ipak o nj egovoj špi junskoj de la tnosti jer ih je “ skupio u po pri ličnom broju”. “Kazna za kri vično delo šp ij unaže je od tri do 15 g odina. Mi smo o dl učili da iz reknemo kaznu koja je na donjoj gr anici jer p odaci koje je F il ipović o bjav ljivao nisu po ver ljivi p odaci na jvećeg st epena ta jnosti. To su p odaci nižeg st epena ta jnosti i nisu mogli iza zvati na jteže po sledice po državu i vojsku”, t akođe je “ priznao” pukovnik M il ad inović. BEZ UMIŠ LJAJA: P red sednik veća je, m eđutim, naveo da je veće o dl učilo da F il ip oviću iz rekne ma ksi malnu za konsku kaznu za š irenje lažnih vesti jer je on “izneo teške nei stine o VJ u tek st ovima za bri tanski In stitut, AFP i d nevnik ‘Danas’ u n ameri da iz azove u zn em irenje ja vnosti, r em ećenje javnog reda i mira i umanji p ov erenje gr ađana u na dležne dr žavne o rgane”. On je pr ec izirao da su te “teške nei stine” n avodi u F il ip ov ićevim tek st ovima da je VJ “č inila z verstva na K osovu i Met ohiji” i “n as umice gr anat irala albanska sela”, a “rezervisti ubijali albanske žene i decu”. Prema nj egovim r ečima, nei stine su i da SRJ posle rata na K osovu “ krišom šalje vojne i p arap olicijske snage kako bi iza zvala sukob srpske i albanske strane”, da su “neki gr adovi u Sandžaku opkoljeni te nkovima”, kao i da “ srpska vlast vrši ne kontr olisani pr itisak na albansko stanovništvo u Pr eševu, Bujanovcu i Me dveđi”. “Možda je p onešto od onoga što si ti objavljivao i tačno. Mi ne isključ ujemo mogućnost da su se zlodela na K osovu i Met ohiji možda i dogodila u p oj edinačnim sl uč aj evima, ali v elika je laž da je VJ č inila takve s tvari. To su teške nei stine koje mogu iza zvati u zn emirenje gr ađana koji iole po šteno ra zmišljaju i kojima je stalo do ove države i vojske”, rekao je pukovnik Mil adinović u u smenom obra zloženju pr esude. VOJNA TAJNA 2. deo 203 U z avršnoj reči, z amenik vojnog t u žioca k apetan A lek sandar K al ičanin za tražio je da se F il ipović kazni po z akonu. Jedan od F il ip ov ićevih br an ilaca beog radski a dvokat Zoran Ate ljević za tražio je o sl ob ađ ajuću pr esudu jer su “o ptužbe protiv F il ip ovića neo sn ovane i nisu d ok azane u toku pos tupka”. “F il ipović se p onašao isklj učivo kao n ovinar koji je u svojim tek st ovima ug lavnom n avodio po datke koje su već objavljivale druge me dijske kuće i koje nikako nije mogao sma trati tajnim vojnim p od acima”, rekao je Ate ljević n ov in arima, i dodao da je za po st ojanje kri vičnog dela šp ij unaže bitan umišljaj koji njegov klijent nije imao. U toku pre tresa pr oč itane su pi smene i zjave tri sv edoka iz Kra ljeva koji su s aop štili da su po vr emeno sa F il ip ovićem ra zg ov arali o Vojsci J ugo sl avije (VJ) i pro šl og odišnjem ratu na K osovu i M et ohiji. “F il ipović mi je rekao da je p isanjem o i nd iv id ualnim zl oč inima p oj ed inaca na K osovu želeo da spere ko lek tivnu ljagu sa VJ”, naveo je u i zjavi jedan od njih, Vukić M imović. P red sednik Veća je odustao od sa sl ušanja od sutnih sv edoka, kakvi su dva p oli cajca koja su pre tresla F il ip ovićev stan u Kra ljevu i od uzela mu pasoš, hard disk i or užani list, kao i Go rdana Igrić iz britanskog Instituta za i zve št avanje o ratu i miru, za koji je F ilipović napisao sporni tekst zbog kojeg je o ptužen za šp ij unažu. “ Svedok Igrić nas je pi smeno ob ave stila da ne može da dođe jer se n alazi u Lo ndonu”, naveo je pu kovnik M il ad inović. RE AG OVANJA: G lavni pretres protiv F il ip ovića bio je za tvoren za javnost u delu kada je o pt uženi i znosio “s trogo po ver ljive vojne po datke”. Dv ad esetak n ovinara domaćih i stranih medija, među kojima je bila i ekipa američkog CNN–a, tada je, u ćut ljivom društvu tri do č etiri s talno pri sutna na or užana vojna p olicajca, ug lavnom č ekalo ispred su dnice. Na ulazu u z gradu “ Stare š ivare”, u koju je i zmešten Vojni sud nakon što je z grada u kojoj se n alazio teško o št ećena u pro šl og odišnjem NATO bom ba rd ovanju, svi n ov inari su l eg it im isani i pre tr esani. T akođe su “te st irani na o ružje” uz pomoć de te ktora. Vojni t užilac u Nišu pukovnik St animir R adosav ljević p odigao je optu žnicu protiv F il ip ovića 14. juna ove g odine. On je u hapšen 8. maja u svom stanu u Kra ljevu, 12. maja je pušten iz pri tvora Vojnog suda u Nišu, a 22. maja protiv njega je po kr enuta is traga i o dređen pritvor. Zbog ha pšenja i pos tupka protiv F il ip ovića pr ote st ovalo je više d omaćih i s tranih n ovi narskih i drugih o rg an izacija. Posle ha pšenja on je p re dložen za m eđ una rodnu na gradu za n ovi narstvo u o blasti l judskih prava koju d ode ljuje A mnesti in te rn ešenel. Pro glašen je t akođe za ev ropskog in ternet n ov inara g odine i do bi tnika g odišnje na grade d nevnog lista “Danas” “ Staša Mari nković”. Nakon pr esude oštro su pr ote st ovali i Ev ropska unija, američka administracija, k omesar EU–a za m eđ una rodne o dnose Kris Paten, p reds tavnik OEBS–a za slobodu štampe F rajmut Duve, Međ unarodna f ed eracija nov inara, Međ unarodni in stitut za m edije, Re po rteri bez gr anica, NUNS, ANEM, Otpor i više op oz i cionih s tr anaka. Niški odbor GSS–a pozvao je sve n ov inare n ez avisnih m edija da ne i zve štavaju o radu VJ dok ne bude uk inuta pr esuda F il ip oviću. “Da li VJ uopšte ima vojnih tajni nakon Dej tonskog sp or azuma, koji je om ogućio p reds ta vn icima NATO snaga da obiđu ka sarne i p opišu sve, od metka do tenka”, z ap itali su se oni. D nevni list “Danas” već je s akupio n ek oliko st otina po tpisa n ov inara koji od VOJNA TAJNA 2. deo 204 p red se dnika SRJ Sl ob odana M il oš evića za ht evaju obe sn aženje pr esude F il ip oviću. I sto vr emeno, Gra đanski pa rlament S rbije pozvao je n ov inare, op oz i cione st ranke i ne vl adine o rg an iz acije da od 6. a vgusta za počnu prot estna okup ljanja ispred zatvora u kojem se n alazi F il ipović “dok se on ne pusti na sl obodu”. U rednik T el ev izije Soko iz S okobanje Ne bojša Ristić, koji je već o dležao 11 meseci za tvora zbog širenja lažnih vesti samo zbog toga što je u vreme pro šl og odišnjeg ratnog stanja na sp oljne staklo te t el ev izije z alepio plakat “Free press – made in Serbia”, ocenio je: “Nema sumnje da će ovaj režim tr ajati kraće nego kazna koju je i zrekao F il ip oviću.” Bilo bi dobro da je čovek u pravu. Ipak, nj egova p ro gnoza mogla bi biti samo is prazni o pt imizam uk oliko se n ov inari, op oz icija i gr ađani st varno ne pr obude i ozbiljno ne org anizuju. Ukoliko to izo stane, biće ovde još ubijenih, za tvorenih i os uđenih za špijunažu. I sv akome će z akucati na vrata. Z orica M il ad inović PRILOG
 NASTAVLJA SE

06.01.2012.

KOME ZVONA ZVONE?



Novogodišnja bajka za ubice


Čovek za vezu: Emir Nemanja Kusturica, reditelj Službe
Čovek za vezu: Emir Nemanja Kusturica, reditelj Službe
Photo: www.casafree.com

U Srbiji u poslednjih dvadeset godina postoji tema od presudne važnosti. To je pitanje otuđene, tajne moći koja upravlja životom ove zemlje i njenih građana. Ta sila odlučuje o životu i smrti, postavlja na više mesto ili smenjuje, šalje u zatvor i dodeljuje javna priznanja i nagrade. Ona kroji sudbine i odlučuje o svemu, kao da je iznad građana, iznad vlasti, zakona i parlamenta, iznad svega. Pipci te moći dosežu svuda, a njen dodir je hladan

Miljenik srpskih vlasti: Veselin Vukotić
Photo: Stock

Pred Novu godinu se u štampi pojavila vest u kojoj su se našli ključ i lozinka za tajni sef u kojem leži pohranjena ta moć. Ko je hteo, mogao je da otpočne otvaranje tog sefa, u kojem bi našao odgovore na sva ona pitanja koja godinama muče našu javnost: ko i zašto, po čijem nalogu, ubija političke protivnike, namešta sudske procese, šuruje sa kriminalnim klanovima, kriminalce oslobađa, a časne ljude uništava? Ko postavlja ministre, direktore, lidere stranaka, vladike i popove, muftije i fudbalske trenere? Ko otima društvenu imovinu, bez novca preuzima preduzeća, hotele i komplekse zemljišta? Ko skriva mračne tajne nedavnih ratova? Ko krije Mladića? Ko stoji iza ubistva premijera Đinđića? U svakom iole pristojnom društvu to bi izazvalo pravu političku lavinu, nakon čega bi usledio ne samo pad vlade i hapšenje visokih pojedinaca iz vrhova vlasti, nego i temeljno preustrojstvo i same države i njenih tajnih službi. Pođimo redom.

NOVOGODIŠNJA VEST: Poslednjeg dana 2010, dok su se svi pripremali za doček Nove godine, dnevnici Blic i Press doneli su slabo zapaženu vest da je u Novom Sadu prethodnog dana uhapšen Veselin Vukotić, plaćeni ubica Državne bezbednosti. Hapšenje je izvršeno na osnovu poternice sudskih organa Crne Gore i pravosnažne presude tamošnjeg suda, po kojoj je Vukotić osuđen na 20 godina zatvora zbog ubistva pomorskog kapetana Duška Boškovića 1997. u jednoj bokokotorskoj diskoteci.

Hapšenje Veselina Vukotića u tim prvim vestima bilo je prikazano ne toliko kao dokaz da srpska policija dobro obavlja svoj posao, već kao tek jedna epizoda u nizu razmirica i međusobnih optužbi Srbije i Crne Gore zbog nepoštovanja međudržavnog sporazuma o izručivanju. Blicov izvor prognozirao je da će spor dve male zemlje imati srećan kraj: „Vukotić će biti izručen Crnoj Gori, od koje se sada očekuje veće zalaganje na hapšenju onih čije izručenje zahteva Srbija”.

Međutim, hapšenje Veselina Vukotića nije happy end spora Srbije i Crne Gore, već novogodišnja bajka za ubice. Vukotić je uhapšen zbog pravne klauzule po kojoj se, nakon hapšenja lica koje traži Interpol, poternica za njima automatski ukida. Dakle, činom hapšenja („tokom rutinske racije u Novom Sadu“) ukinuta je Interpolova poternica koju je raspisala Crna Gora za Vukotićem pre više od jedne decenije. Kao u pravoj bajci, tužilaštvo nakon hapšenja nije zatražilo pritvor (reč je o višestrukom ubici i beguncu od zakona), pa je Vukotić u Višem sudu u Novom Sadu za svega 15 minuta saslušan i isto veče pušten da se brani sa slobode. Interpolova poternica za njim je ukinuta; posao je obavljen čisto (upravo da bi sve prošlo što manje zapaženo, izabran je trenutak uoči novogodišnjih praznika).

Gde je oslobođeni ubica sada, novinari Blica zasigurno neće saznati. Sud to ne zanima; jer da ga zanima, protiv Vukotića bi u protekle dve godine, od kada je izručen Srbiji, bilo održano barem jedno ročište za teški zločin za koji je optužen. Moćne mračne sile time su omogućile ovom plaćenom ubici da ostane na slobodi, bez poternice, kako bi mogao i dalje da radi za njih. Takav nalog moguć je jedino uz odobrenje najviših državnih organa, i predsednik Tadić dužan je javnosti odgovor ko je sve zapravo učestvovao u Vukotićevom oslobađanju. Sam Vukotić najverovatnije je u ovom trenutku daleko van Srbije (snabdeven lažnim dokumentima), negde na sigurnom i vratiće se tek kada ude trebalo da obavi zadatak koji mu je namenjen.

UDBIN UBICA - FOTOROBOT:  Pogledamo li internet pretraživač Google – dobićemo pristup desetinama dokumenata sa Vukotićevim imenom. Iz njihovog preseka pred nama će se ukazati nešto značajnije od obične kriminalne biografije: sprega vlasti i podzemlja, države i mafije, prelomljena u toj jednoj ličnosti, koja se pojavljuje kao paradigma zločinačke i nelustrirane tajne službe.

Sve tajne službe na svetu služe se najprljavijim metodama i angažuju ljude sumnjive prošlosti. Srpska tajna služba, međutim – i u tome je osnovna razlika – odavno je izašla iz okvira institucionalnosti i legalnosti. Ne zaboravimo da je ona bez oklevanja ubila premijera istog trenutka kada je zapretio da će je staviti pod kontrolu i ugroziti njene unosne, razgranate poslove (atentator Zvezdan Jovanović bio je pukovnik Državne bezbednosti). I još jedna razlika od presudnog značaja: Služba (vojna i civilna) izvršila je taj najteži antidržavni akt uz saradnju i nagovor najšireg fronta političkih protivnika prvog demokratski izabranog premijera. Interesi tih dveju grupacija, zločinačkih tajnih službi, civilnih i vojnih, i većine srpskih političara, u tome se potpuno poklapaju. Štaviše, ti zajednički interesi zapečaćeni su saučesništvom u zajedničkom zločinu, a savez svakim danom postaje sve jači sa svakom novom korupcijom, novom pljačkom, novim zločinom preko kojeg ćutke prelaze tužioci i sudije, i sami korumpirani i zastrašeni.

Tobožnji begunac od zakona (Služba ga je punih osamnaest godina čuvala i štitila), Vukotić se u fokus domaće javnosti ponovo vraća februara 2006, kada biva uhapšen na madridskom aerodromu, po sletanju iz Pariza. U trenutku hapšenja [1] imao je hrvatski pasoš na ime Ludviga Bulića. Broj tog pasoša bio je za jednu cifru viši od takođe lažnog pasoša hrvatskog ratnog zločinca Ante Gotovine, koji je, isto tako u Španiji, bio uhapšen mesec dana ranije.

Hapšenje Vukotića 2006. bilo je prvorazredna vest u mnogim evropskim državama, u kontekstu njegovog mogućeg svedočenja u haškom procesu protiv Miloševića, jer je najavljivano da bi on mogao posedovati spisak ljudi ubijenih po Miloševićevom nalogu. To je bio dovoljan razlog da se dopisnik Novosti (tradicionalno bliskih srbijanskoj Službi) javi sa panično intoniranim naslovom „Uhapšen opasan svedok i kriminalac“, da bi vest preuzeli i ostali mediji pod kontrolom Državne bezbednosti, sa naslovima „Uhapšen glavni svedok protiv Slobe“, „Plaćeni ubica svedok protiv Miloševića“ itd.

U trenutku Vukotićevog hapšenja njega su potraživale tri zemlje: Belgija, Crna Gora i Srbija. Belgija je tražila njegovo izručenje zbog ubistva Envera Hadrija, kosovskog istoričara i predsednika Komiteta za zaštitu ljudskih prava na Kosovu, koga će Vuković, po nalogu srbijanskog ogranka DB-a, likvidirati u Briselu februara 1990. Hadri je neposredno pre ubistva imao torbu sa dokazima o ubistvima 34 kosovska Albanca koje je tokom osamdestih izvršila srpska tajna policija, u vreme Miloševićevog obračuna sa “šiptarskim separatistima i teroristima“; nakon atentata, torba je nestala [2].

Fingirano hapšenje uoči Nove godine: Veselin Vukotić u Novom Sadu
Photo: Stock

Preostale dve zemlje tražile su Vukotića svaka iz svojih razloga: Crna Gora na osnovu pravosnažne presude za ubistvo pomorskog kapetana Duška Boškovića 1997. u bokokotorskoj diskoteci Fleš (tom prilikom je ranio još jednu osobu, a samog Boškovića je ubio, kako stoji u presudi, jer mu je “smetao na podijumu za igru”). Hapšenje je izbegao napustivši zemlju uz pomoć Vojske Jugoslavije i srbijanskog DB-a. Srbija ga je tražila zbog navodnog saučesništva u ubistvu Andrije Lakonića u beogradskom klubu Nana, izvršenog svega mesec dana nakon zajedničke akcije Vukotića, Lakonića i još jednog kriminalca, Darka Ašanina, u Briselu, gde su likvidirali Hadrija; Vukotić, koji je bio optužen za saučesništvo, zapravo je ubio Lakonića, “svog najboljeg prijatelja iz detinjstva“. I Ašanin, koji je prvobitno bio optužen za to ubistvo, i koordinator atentatorske grupe, policijski inspektor Miroslav Bižić (optužen za „prekoračenje ovlašćenja“), oslobođeni su optužbi, a kasnije likvidirani.

IGRE OKO DRŽAVLJANSTVA: Vukotić je u belgijskom zatvoru Sen Žil proveo nepune tri godine, da bi sredinom decembra 2008. bio izručen Srbiji. Već u januaru on zvanično polazi na izdržavanje dvadesetogodišnje kazne, izrečene u Crnoj Gori još pre gotovo jedne decenije, o čemu, naravno, javljaju glasila bliska Službi. [3]

Da bi uopšte uspeli da postignu Vukotićevo izručenje, mašinerija Državne bezbednosti i Kabinet Vojislava Koštunice morali su da pokrenu sve mehanizme: osim što je započeta procedura dodele srpskog državljanstva Vukotiću i podnet zahtev za njegovo izručenje, Bezbednosno informativna agencija, po nalogu samog direktora i člana užeg Kabineta Radeta Bulatovića, formira poseban tim sa jedinim ciljem da Vukotića, kako zna i ume, dovuče u Beograd. Na razgovore sa njim u Belgiju odlaze specijalni izaslanici BIA, policije i tužilaštva. U pregovore je uključeno i Ministarstvo inostranih poslova, ambasada Srbije u Belgiji, pritisak vrše i ključni ljudi izvršne vlasti, od Koštunice, preko Stojkovića i Jočića, do Bulatovića. Sve njihove aktivnosti usmerene su ka jednom cilju: da plaćeni ubica nipošto ne stigne u Crnu Goru, već u Beograd.

Kao po komandi, svi mediji u Srbiji prestaju da pišu o “dokumentima koje Vukotić poseduje protiv Miloševića“, ne spominje se više ni njegova uloga “potencijalnog svedoka u Hagu“, a kada zatim, nepune dve nedelje iza toga, Milošević iznenada umire u zatvorskoj ćeliji, Vukotić kao da naprasno biva zaboravljen (u srpskim medijima).

Borba za Vukotića do poslednjeg daha: Rade Bulatović, službenik Službe
Photo: Stock

Svi ti napori Kabineta i Službe urodili su plodom (kao u svakoj bajci): decembra 2008, u najvećoj tajnosti, uz posebne mere bezbednosti, okoreli ubica specijalnim avionom biva dopremljen u Beograd. Za pučanstvo je priređena standardna predstava – prikazana tri godine ranije prilikom dopremanja Sretena Jocića (alias Joce Amsterdama) – uz obavezno učešće na stotina statista i uz bogatu koreografiju. Aerodrom se zatvara za saobraćaj, specijalni avion sleće, na pistu mu u susret u punoj brzini dolaze „hameri“, sve vrvi od specijalaca sa čarapama na glavama, helikopter nadleće „hamere“, kolona od nekih 50 automobila i tri marice (navodno samo u jednoj sedi Vukotić) kreće sa aerodroma, cela ruta duž autoputa je blokirana, policajci stoje na svakom ćošku, marice vratolomnom brzinom ulaze i nestaju iza kapija zatvora u Bačvanskoj. Nedugo zatim, ti isti okoreli kriminalci i državni neprijatelji izlazili bi na slobodu, šetali se beogradskim ulicama, učestvovali u privatizacijama, kupovali fabrike, nekretnine i restorane, sedeli u društvu policajaca, sudija, političara i poslanika.

Sam Vukotić, nakon manje od godinu dana, dospeva na slobodu novom mahinacijom Službe. Izgovor je ovog puta nađen u njegovim srčanim smetnjama. Postavlja se, naravno, pitanje ko je uopšte potpisao nalog za oslobađanje Vukotića, po kom pravnom osnovu, kao i pitanje krivične odgovornosti za to delo (zdravstveni problemi ne mogu biti razlog za oslobađanje najtežih prestupnika).

SANIRANJE ŠTETE: Vukotić će tako, kao bezbrižni rekonvalescent, takoreći penzioner, živeti na slobodi sve do poslednjih dana decembra 2010, kada se pojavljuje vest o njegovom fingiranom hapšenju. Pošto se vest već pojavila (neko će biti primerno kažnjen zbog tog propusta), i štaviše, u njoj se pominje da je ubica iste večeri pušten, u saniranje štete odmah kreću režimske Večernje Novosti. U prvom izdanju po Novoj godini, one skandal interpretiraju u duhu opšteg optimizma sa kojim građani Srbije treba da otpočnu 2011. godinu. Već 4. januara pojavljuje se tekst pod naslovom “Vesko glavni svedok šverca cigareta“, a odmah sutradan (po oprobanom udbinom receptu), sledi i feljtonski nastavak, da se čitaocima utuvi istina u glavu – da od najavljenog izručenja, o kojem su novinari javljali samo pet dana ranije, neće biti ništa.

U tom naknadnom članku od 5. januara, pod naslovom “Klopka duvanskog kartela”, kurzivom stoji: Strani agenti dali informaciju da je Veselinu Vukotiću ugrožen život u Crnoj Gori. Potencijalni svedok dobio zaštitu policije. Ćelija u Spužu (crnogorskom zatvoru) dugo će ostati prazna”. Na taj način, kako vidimo, potencijalni svedok protiv Miloševića preko noći postaje potencijalni svedok protiv Mila Đukanovića (o tome izveštava Vukotićev prezimenjak, urednik Novosti Manojlo). Naravno, taj potencijalni svedok nije ništa drugo nego plaćeni ubica osuđen u drugoj državi na najstrožu zatvorsku kaznu, čije izručenje (saznaju Novosti) Srbija odbija sa nekakvim fantastično konstruisanim obrazloženjem da će tog likvidatora, po izvršenju njene međudržavne ugovorne obaveze, likvidirati Darko Šarić, Milo Đukanović i Cane Subotić [4] (“duvanski i kokainski kartel”). A otkud srpske vlasti znaju da će se to desiti? Javila im jedna strana obaveštajna služba, pišu Novosti.

Večita srpska meta: Milo Đukanović
Photo: EPA

Najavljujući puštanje Vukotića na slobodu, iz tobožnjih proceduralnih razloga („protiv njega je već pokrenut sudski postupak“), novosadski sudija Svetlana Tomić-Jokić pri tom ni jednom rečju nije pomenula činjenicu da već dve godine nadležni sud nije zakazao nijedno ročište za ubistvo počinjeno u Crnoj Gori, a novinar je propustio da je pita u čemu se, kad je to već tako, uopšte sastoji „pokretanje postupka“? I kako građani mogu da znaju da ih sud ne obmanjuje, u sprezi sa kriminalcima i političarima?

Zajedno sa Novostima i Vukotićem (urednikom, ne ubicom) javlja se saopštenjem za štampu i Republičko javno tužilaštvo, tvrdeći da ono nije odgovorno zato što sudu nije uložilo rutinski zahtev da se plaćeni ubica, pravosnažno osuđen na 20 godina zatvora i begunac od zakona, ne pusti na slobodu. Tužilaštvo, dakle, tvrdi da nije odgovorno, iako je bilo obavezno da takav zahtev uloži. Sam Viši sud, koji je doneo odluku o puštanju Vukotića (ime sudije koji je to učinio nije objavljeno), bio je kritičan prema tužilaštvu, priznavši da se radi o “rizičnom potezu”, dok je Ministarstvo pravde, u liku gospođe Malović, ostalo nedostupno medijima, poslovično nemo kada su neugodne teme u pitanju.

Viši sud u Novom Sadu ne samo da je oslobodio Vukotića, nego je obavestio javnost da mu se neće ni suditi za ubistvo Lakonića (iako ga je Srbija upravo zbog toga tražila od Belgije). Time je – pokretanjem postupka da mu se ponovno sudi za ubistvo za koje je već dobio maksimalnu kaznu u Crnoj Gori (koja je tada bila u istoj državi sa Srbijom) – ispunjen i poslednji preduslov da se osujeti njegovo izručenje, jer je Vukotić u međuvremenu već dobio naše državljanstvo. Treba li reći, Vesko Vukotić postao je naš državljanin potpuno opravdano [5]: po zakonu, državljanstvo Srbije u hitnom postupku može se dati samo licima od izuzetnih zasluga za republiku. Nije jasno jedino da li je u ovom konkretnom slučaju odgovarajuću odluku potpisao predsednik republike ili samo ministar unutrašnjih poslova. Ono što je sasvim izvesno jeste da je MUP izdao novu ličnu kartu beguncu od zakona i licu sa Interpolove poternice Veselinu Vukotiću 10. januara 2010 – u vreme kad je ministar policije Ivica Dačić, a predsednik Boris Tadić.

UBICA U UDBINOM BORDELU: Početkom devedesetih, Vukotić zakupljuje prostorije u hotelu Putnik u Novom Sadu, gde otvara kasino Rojal i ekskluzivnu javnu kuću. Tačnije, sve to je već u vlasništvu Službe, koja Vukotića samo postavlja na mesto “upravnika“ kasina i bordela. Tu novopečeni upravnik organizuje tajne sastanke i provod političke vrhuške, pripadnika DB-a, kriminalaca i pojedinih pisaca (Brana Crnčević). Po liniji bliskosti sa Markom i Marijom Milošević, njegova institucija izlazi na dobar glas, i direktor se ne može požaliti da mu fali posetilaca.

Po rečima zaštićenog svedoka Haškog tribunala C-48 (na suđenju Miloševiću), među stalnim gostima bili su Milorad Vučelić, ondašnji direktor RTS, zatim Mihalj Kertes, u to vreme zamenik saveznog ministra unutrašnjih poslova (kasnije direktor Carine), Milovan Popivoda, šef novosadskog centra DB-a, (kao i brat mu, Milutin Popivoda, šef xafsinga Televizije Srbije), Franko Simatović, komandant Jedinice za specijalne operacije SDB-a, i Jovica Stanišić, šef tajne policije. Jednom prilikom u goste je svratio i Slobodan Milošević, da bi bio odveden u najekskluzivniji deo apartmana, opremljen nameštajem Luj XIV. Svedok je izjavio kako je Služba državne bezbednosti, između ostalog, koristila novosadski kasino da bi “stekla kontrolu nad nekim ličnostima”. Tokom sedam i po godina, tu nije ušla finansijska policija, omogućivši time poresku utaju od nekih dva miliona maraka. „U leto 1998. godine”, izjavljuje zaštićeni svedok, “u kasino ulaze ruski poslovni partneri, sa učešćem od 50 posto”.

Bordelski razgovori: Brana Crnčević i Aleksandar Vulin, saradnici
Photo: Stock

Da sumiramo: u tom periodu, dok srbijanska policija navodno traga za Vukotićem zbog ubistva Lakonića, to isto “lice u bekstvu” i plaćeni ubica drži naočigled celog sveta kasino i javnu kuću u Novom Sadu, gde će mu jednom prilikom gost biti i šef države. Tokom navedenog perioda ubijena je i novinarka Dada Vujasinović, koja je u svom poslednjem napisanom tekstu navela Vukotića kao dvostrukog ubicu, ne samo Lakonića nego i Hadrija, optuživši Službu za naručivanje ubistava i razne kriminalne veze i poslove.

KUSTURICA, ČOVEK ZA VEZU: Isti advokat, Zdenko Tomanović)[6] koji je branio Miloševića i Franka Simatovića u Hagu (branilac i Mire Marković i Aleksandra Tijanića) dodeljen je i Veselinu Vukotiću. Pre ekstradicije, Vukotić mimo zakona dobija srpsko državljanstvo (“pod uticajem određenih funkcionera Socijalističke partije Srbije“). Manje od godinu dana provodi u Okružnom zatvoru u Novom Sadu, nakon čega je, kako smo videli, pušten zbog srčanih problema. Njegovo lečenje plaćeno je u najskupljoj privatnoj klinici, a u isto vreme borac za ljudska prava Biljana Kovačević Vučo umire od infekcije u običnoj bolnici.

Dakle, prilikom oslobađanja Vukotića, primenjen je sličan obrazac kao i u slučaju još jednog krupnog kriminalca (krijumčara droge) i ubice, Sretena Jocića (Joca Amsterdam) koji je 2005. takođe pušten iz zatvora odmah nakon što je po ekstradicionom zahtevu izručen Srbiji. Ovoga puta pošaljilac je bila Holandija, a primalac takođe Socijalistička partija Srbije: Jocić se naselio u vili familije Milošević.

Pomoć za Vukotića: Emir Kusturica, fajter
Photo: Stock

Ubrzo nakon toga, Vukotiću država dodeljuje obezbeđenje i plaća mu sve troškove, uključujući boravak u hotelu Kontinental i novac za kockanje po kockarnicama (nije poznato iz kojih pozicija budžeta se njemu daje novac za sve te troškove). Tokom celog onog perioda koji ubica Vukotić provodi u bekstvu (dakle, krajem devedesetih i početkom dvehiljaditih), dok se skriva u Španiji (Barseloni) ili vrzma po Francuskoj (Parizu), glavni čovek za vezu sa Srbijom i osoba za kontakt bio mu je Emir Nemanja Kusturica, filmski režiser; kao nerazdvojni prijatelji, bili su na stalnoj telefonskoj vezi, a redovno su se i viđali (ni jedan ni drugi nisu to krili). Po tvrdnjama pojedinih izvora iz redova Službe, Kusturica je obavljao ulogu kurira između SDB Srbije (Stanišića) i Vukotića, prenoseći ovome poruke, a često i novac.

PITANJA KOJA SE SAMA NAMEĆU: Možda je ovo trenutak i mesto da rekapituliramo čitav onaj niz mahinacija kojima se poslužila Služba kako bi Vukotića sačuvala pod svojim okriljem: po ubistvu Lakonića, iako je za Vukotićem raspisana poternica, ovome je dozvoljeno da u Novom Sadu drži bordel i kasino (u međuvremenu ranjava “ciganskog kralja”, kriminalca Isa Lera Džambu u kafani Marakana, o čemu takođe javlja štampa); nakon ubistva kapetana duge plovidbe Dušana Boškovića 1997. u bokokotorskoj diskoteci Fleš, sklanjaju ga na izvesno vreme u inostranstvo, a zatim, po hapšenju u Francuskoj i njegovom isporučenju Belgiji, daju mu državljanstvo (isprva odbijeno, a zatim, na nečiju intervenciju, odobreno na samo mesec dana pre ekstradicije) i dovlače ga u Srbiju pod izgovorom da hoće da mu sude zbog ubistva Lakonića[7].

U Srbiji ga nakon nepune godine puštaju na slobodu (zbog srčanih problema), tvrdeći kako ne mogu da mu sude za pomenuto ubistvo jer je potrebno prvo obnoviti suđenje za ubistvo Boškovića počinjeno u Crnoj Gori (?), zatim mu dodeljuju pratnju i plaćaju sve troškove, da bi ga na izmaku 2010. tobože uhapsila slučajna policijska patrola, u stvari da bi se Služba, zbog sporazuma o saradnji između Srbije i Crne Gore i zahteva Crnogoraca za Vukotićevim izručenjem, tim hapšenjem osigurala da njegovo ime bude skinuto sa liste Interpola.

Već i iz ovoga se vidi koja je prava priroda moći ove Službe: ilegalna i paradržavna, vaninstitucionalna i parakriminalna (ili kriminalna) i, kao takva, ona deluje iz senke, i umesto da vlast nju kontroliše, ona kontroliše vlast. Sama njena senka je isuviše teška i mračna – pod njom se dešavaju nebrojeni zločini, ubistva, iznude i ucene – i krajnje je vreme da se ta senka skloni. Oslobađanje Vukotića uklapa se u matricu svega onoga što je stajalo iza ubistva Đinđića, skrivanja Ratka Mladića, ubistva Slavka Ćuruvije, ubistva vojnika u topčiderskoj kasarni i jasno je da su sve prljave mahinacije oko ovog plaćenog “hitmena” Službe izvedene sa namerom da on bude iskorišćen za neke nečasne ciljeve.

Ubijena nakon teksta o Vukotiću: Dada Vujasinović
Photo: Porodična arhiva
Za ubojstvo UDBA okrivila Gorana Vukovica -koji je ubio Zemunca
Iz povjerljivih uzvora znam i tvrdim da Goran Vukovic nije ubio dadu Vujasinovic

Šta će se ispod te senke pojaviti? Iskežena čeljust službe, najsličnije rumunskoj Sekuritatei, i zloćudno nabujalo tkivo raširilo se svuda po tankom društvenom tkanju poslednje države u Evropi koja se još nije oslobodila zagrljaja tajnih službi iz vremena hladnog rata ni otvorila svoja dosijea. Tanka pređa tog tkanja samo što se nije prokinula, i na svakom koraku vidljiva je ogromna golotinja onoga što stoji ispod, jedva i prikriveno: sprega kriminala i korupcije, države i mafije, beznađa i razbrbljane zvanične propagande. Ali država koja štiti ubice tipa Vukotića, kršeći pri tom sopstvene zakone ne bi li ga privolela za neke svoje prljave poslove, takva država ubija i poslednju nadu da će se išta od proklamovanih demokratskih vrednosti ovde ikada ostvariti. U čije ime predsednik Tadić i njegova Služba, umesto da pravosudni organi ove zemlje iskoriste Vukotića pri rasvetljavanju ubistva Dade Vujasinović, štite tog plaćenog ubicu miloševićevskog režima? I tolika druga nerasvetljana ubistva, bez čijeg razrešenja nema demokratske Srbije ni njenog priključenja Evropi. Šta u tome mogu videti obični građani, ako ne jasan znak i poruku da država, proglasivši plaćenog ubicu za osobu iznad zakona, praktično nedodirljivog i nekažnjivog, hoće zapravo da nam poruči da to isto važi i za ubice Slavka Ćuruvije, sudije Nebojše Simeunovića, organizatore atentata na Vuka Draškovića, ubice vojnika u Topčideru, nalogodavce u slučaju šesnaestoro radnika RTS-a – da ne idemo dalje sa tim krvavim nizom. Kakvu nadu mogu imati građani koji se stalno pitaju šta je Srbija danas: država građana ili država ubica i njihovih pomagača? Demokratsko društvo i pravna država ili “sigurna kuća“ za likvidatore i kriminalce?

***

[1] Dve su osnovne pretpostavke kako je Vukotić uhapšen, i obe uzimaju u obzir da je njegov pasoš bio potpuno ispravan, samo na izmišljeno ime, i da dakle Francuzi nisu imali povoda da ga zadrže. Po prvoj, ne mogući da ga drugačije natera da se vrati, Francuzima ga je otkucala srpska služba; onda je logično da je sve vreme znala gde se krije i pod kojim imenom. Po drugoj pretpostavci, dojavu su izvršili Hrvati, nakon pada Gotovine, jer su pristali, ili su morali da pristanu, da daju Interpolu brojeve čitave te serije falš pasoša. Treća pretpostavka je je da obe nelustrirane službe, srpska i hrvatska, tesno poslovno sarađuju sve ovo vreme: ne postoji značajniji srpski kriminalac, uključujući Legiju, Miloša Simovića i Srećka Kalinića, koji nema hrvatski pasoš. Poslednja dvojica te pasoše dobila su nakon što je provaljena serija koju su posedovali Vukotić i Legija.

[2] Ubistvo Hadrija bilo je prvo političko ubistvo koje je izvršila srpska Udba nezavisno od savezne, dakle prvo koje se može pripisati isključivo srpskoj, a ne federalnoj službi, izjavio je na suđenju Miloševiću zaštićeni svedok C-48, bliski saradnik Vukotića. Upravo je to bila tema poslednjeg članka poznate beogradske novinarke Dade Vujasinović, pre nego što je i sama nakon desetak dana (8. aprila 1994) bila ubijena (a taj zločin proglašen samoubistvom). Ubistva Hadrija i Lakonića (videti kasnije u glavnom tekstu) tadašnji glavni Miloševićev policajac Radmilo Bogdanović iskoristio je da proturi neistinu kako je savezna Udba odgovorna za ta ubistva, a da srpska takve stvari ne čini

[3] “Vesko Vukotić, koji je sredinom decembra 2008. godine izručen iz Belgije po poternici raspisanoj pre nekoliko godina, upućen je prošle nedelje u sremskomitrovački zatvor na izdržavanje dvadesetogodišnje kazne, koju mu je pre devet godina izrekao crnogorski sud.” - Večernje Novosti, 20. januar 2009.

[4] Ta tri imena, stavljena zajedno, nesumnjivo trenutno pokreću paranoidne mehanizme u glavama medijski isprane srpske publike.

[5] U formalnom zahtevu je, kao obrazloženje, navedeno da on od 1994. ima boravište u Novom Sadu, štaviše da je tamo bio jedan od najviđenijih ljudi, vodeći Udbinu kockarnicu i javnu kuću.

[6] Tomanović iznosi brojne neistine u odbrani svog klijenta, a sve to ima za cilj da pokaže kako je, u krajnjoj liniji, nemoguće suditi višestrukom ubici. U Blicu od 23. decembra 2008. Tomanović tvrdi da je Vukotić iz belgijskog zatvora pušten uz kauciju od 100.000 evra. Belgijski sud ga je pustio jer je “u njegovom slučaju prekoračena dužina trajanja pritvora“, a izručen je “zbog ubistva Andrije Lakonića“. Dve godine kasnije, u Novostima od 5. januara 2011, Tomanović izjavljuje kako “pravno, Srbija ne može i ne sme da sudi Vukotiću za ubistvo Andrije Lakonića, jer je Belgija odbila da ga izruči za to krivično delo“. U stvari, neistinita je i priča o plaćenoj kauciji od 100. 000 evra; belgijski sud jeste pustio Vukotića posle gotovo tri godine zatvora, ali je plaćanje kaucije bilo onemogućeno time što je Srbija u to vreme podnela ekstradicioni zahtev za Vukotićem, zasnovan na potrebi da mu se navodno sudi u Srbiji zbog ubistva Lakonića Evo još nekih izjava Tomanovića, manje-više prepričanih: „Mira Marković ni mrava ne bi zgazila!”, “Mira Marković ide u Moskvu i doći će čim je pozovu”, “Mira Marković je jedna časna i dobra žena!”, “Slobodan Milosević nije prekršio zakon”, “Milošević je kuću kupio legalno” (reč je o kući u kojoj se posle naselio Joca Amsterdam), “Sreten Jocić (Joca Amsterdam) je pošten biznismen”, “Darko Šarić nema veze sa švercom narkotika!”

[7] “Kako nam je rečeno u Okružnom sudu, poternica za Vukotićem raspisana je 2. aprila 1990. godine, neposredno pošto je ovaj sud doneo rešenje o sprovođenju istrage protiv Vukotića i određivanju pritvora zbog sumnje da je učestvovao u ubistvu Lakonića. Budući da je od tada bio nedostupan istražnim organima, pritvor će mu se računati od dana izručenja, odnosno 18. decembra.” – Politika od 20. decembra 2008.

06.01.2012.

CEKAJ MAGARCE DOK TRAVA NARASTE




Iz Vlade FBiH branitelje i invalide pozvali na strpljenje

Zaključno s 31. prosincom 2011. godine, završeni su poslovi na obračunu invalidnine (osobne i obiteljske) i drugih obaveza prema građanima korisnicima prava iz oblasti BIZ-a koje su u nadležnosti ovog ministarstva, priopćilo je danas Federalno ministarstvo za pitanje branitelja i invalida obrambeno-oslobodilačkog rata.

Ove isplate planirane su u prvom tjednu 2012. godine.

Budući da su, prema Zakonu o Proračunu FBiH, nakon 31. prosinca 2011. godine obustavljene sve vrste proračunskih plaćanja i isplata, do usvajanja Proračuna za 2012. godinu (koje je prema zaključku Kolegija Parlamenta planirano na sjednicama parlamentarnih domova 10. i 11. siječnja ove godine), nema mogućnosti da se prije toga izvrši isplata krajnjim korisnicima prinadležnosti iz oblasti BIZ-a.

Isplata ovih naknada za prosinac 2011. godine, kao i nastavak redovnih mjesečnih isplata tijekom 2012. godine uslijedit će u idućih nekoliko dana nakon usvajanja Proračuna FBiH za 2012. godinu u Federalnom parlamentu, pa njihove korisnike molimo za razumijevanje i strpljenje, kaže se u priopćenju Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida, a prenosi Ured za odnose s javnošću Vlade FBiH.

Pitam se jel premijer FBiH i ostala bagra lopovska dobila place,ako nije da im branitelji i invalidi pokupe pomoc..
06.01.2012.

BIH DRZAVA KRIMINALACA




Pravosudna računica

Besplatni advokati za moćnike


Photo: Stock

Pojedini funkcioneri i biznismeni koji pred sudovima u BiH odgovaraju za finansijske pronevjere i pranje novca, koriste usluge službenih branilaca jer je njihova imovina blokirana. Kada procesi završe i stignu računi advokata, sudovi ih ne plaćaju imovinom osuđenika, nego novcem iz svojih budžeta

Sudovi u Bosni i Hercegovini plaćaju advokate po službenoj dužnosti novcem poreskih obveznika, čak i kada ih za branioce uzimaju političari i vlasnici privatnih firmi koji odgovaraju za višemilionske prevare ili pranje novca.

Ovi optuženici u početku sudskog procesa angažuju privatne advokate, ali im nedugo zatim advokati otkazuju punomoć. Nakon toga optuženi traže da im se dodijele isti ili novi, samo po službenoj dužnosti. Takve izjave daju i oni kojima je blokirana imovina, vrijedna više miliona KM.

Međutim, nakon završetka procesa sudovi ne plaćaju advokate imovinom osuđenih, nego novcem iz svojih budžeta.


Pravnici kažu da imućni osuđenici imaju i više imovine nego što to prikazuju, ali je teško dokazati da im pripada, jer je prijavljena na njihovim srodnicima ili je izvan BiH.

Specijalno tužilaštvo Republike Srpske (RS) je u septembru 2011. godine podiglo optužnicu protiv Zorana Ćopića, za pranje novca odbjeglog Darka Šarića, optuženog za vođu i organizatora velike balkanske narkomreže.

Nakon što je uhapšen u aprilu ove godine, sudske vlasti RS-a su Ćopiću blokirale dionice Fabrike šećera u Bijeljini, vrijedne 18,4 miliona KM, te 455.000 eura osnivačkog uloga u preduzeću DTM Relations iz Banje Luke. Zaplijenjena je i druga njegova imovina, među kojom su: avion Cessna – vrijedan 317.000 KM, kuća u Banjoj Luci – vrijedna 225.000 KM i automobil Audi A6.

Dvadesetak dana nakon podizanja optužnice njegovi dotadašnji advokati Jovan Čizmović, Jasminka Jovišević i Jadranka Ivanović sudu su uputili dopis kojim Ćopiću otkazuju punomoć.

Na upit novinara Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva o razlozima otkazivanja, oni su odbili odgovoriti.

Ćopić je 14. oktobra obavijestio Okružni sud u Banjoj Luci da zbog loše materijalne situacije nije u mogućnosti plaćati advokata pa je zatražio da mu za branioca po službenoj dužnosti postave Darka Kremenovića. Pet dana poslije sud je to učinio.

Međutim, advokati iz Banje Luke Vladimir Raosavljević i Nebojša Pantić kažu da ih je Ćopić zvao u novembru, sa namjerom da ih angažuje, da je čak potpisao i punomoć, ali da je od toga odustao.

Kremenović kaže da ništa ne zna o tome.

Svjetlana Marić, sudija Okružnog suda u Banjoj Luci, objašnjava da prema Zakonu o krivičnom postupku RS-a optuženi u svakom momentu može izabrati novog branioca. Ista prava imaju optuženi u cijeloj BiH.

Vila Zorana Ćopića u Banja Luci
Photo: blic.rs

Zakon propisuje da svaki optuženik tokom suđenja mora imati advokata. Ukoliko ga sam ne angažuje, sudovi su dužni da mu postave branioca po službenoj dužnosti. Optuženici mogu sami birati branioce.

Teško dokazati imovinu    

Prema podacima koje su prikupili novinari CIN-a, advokatima po službenoj dužnosti je iz 41 suda u BiH u periodu od 2005. do 2010. godine isplaćeno najmanje 32 miliona KM. Troškovi odbrana po službenoj dužnosti rastu iz godine u godinu, a najveću korist ima nekolicina advokata koji su za šest godina zaradili od 500.000 KM do preko 800.000 KM.

Amor Bukić, član Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH i tužilac Republičkog tužilaštva RS-a, kaže kako se dešava da advokat klijentu otkaže punomoć, da bi on potom zatražio istog za branioca, ali po službenoj dužnosti.

Mihriju Pelak iz Sarajeva, direktoricu firme Nekretnine Pelak, Kantonalni sud u Sarajevu osudio je 2009. godine na 20 godina zatvora zbog prevare, porezne utaje, krivotvorenja isprava i obmane pri dobijanju kredita, čime je ostvarila nezakonitu dobit od najmanje 5 miliona KM te oštetila budžet za blizu milion KM. Pelak je prevarila 131 osobu i tri firme, uzimajući od njih novac za stanove koje nikada nisu dobili.

Ona je na početku sudskog procesa, oktobra 2007. godine, sama plaćala svog branioca. U novembru te godine Pelak i njen advokat Muhidin Kapo su podnijeli zahtjev da ga sud imenuje po službenoj dužnosti, navodeći da nije u stanju da snosi troškove odbrane jer joj je sud blokirao imovinu.

Optuženi moraju imati advokata: Amor Bukić

Ovaj zahtjev je sud odbio. Kapo je potom otkazao punomoć Pelakovoj. Kako je postupak već bio u toku, te se radilo o krivičnom djelu za koje je Pelak morala imati branioca, sud je na njen zahtjev imenovao Kapu.

"To je paradoks i ironija našega pravosuđa: kao nije u mogućnosti da plaća", kaže Enes Kamenica, tužilac u ovom postupku.

Na prijedlog Tužilaštva Kantona Sarajevo, Općinski i Kantonalni sud u Sarajevu su u tri navrata blokirali ukupno 6 stanova i kuća, šest automobila te račun sa 175.000 KM. Izdat je i nalog za oduzimanje stomatološke opreme u vlasništvu njene kćerke, ali je ona uklonjena iz kuće.

Kantonalni sud je kasnije deblokirao sve osim jednog automobila i stana, jer nije bilo dokazano da se radilo o imovini stečenoj izvršenjem krivičnog djela. Presudom Vrhovnog suda Federacije BiH (FBiH) iz septembra 2010. godine deblokirana je i preostala imovina.

Za troškove njene odbrane Kapi je iz budžeta suda isplaćeno 47.560 KM.

Imovina na ime bliskih srodnika

Sudija Kantonalnog suda u Sarajevu Jasenko Ružić objašnjava da ne postoje propisi koji regulišu način prodaje oduzete imovine, kao ni agencija koja bi upravljala imovinom.

Amila Kunosić-Ferizović, predsjednica Federalne advokatske komore, kaže da optuženi imovinu ne prijavljuju na svoje ime, pa je teško dokazati da im pripada: "On može imati negdje imovinu (...) Ili mu je na ženi, ili mu je na djetetu, i to ne možete njemu uzeti. Svako od njih, čim toliko para zarađuje, stoposto ima neke pare, to mi znamo, ali ne možete to dokazati."

Zakonom je propisano da službenog branioca može dobiti optuženi koji nema sredstava da ga sam plati ili kada mu je zapriječena kazna zatvora od 10 i više godina.

Rješenje o isplati naknada za advokate najčešće se donosi po okončanju postupka. Ako optuženi po okončanju postupka ne uspiju dokazati da im je imovinsko stanje loše, sudovi od njih mogu tražiti da sami izmire troškove odbrane.

Međutim, ni prilikom dodjele advokata, ni po okončanju postupka, sudovi u većini slučajeva ne provjeravaju da li optuženi ima druge imovine, osim one koju je prijavio.

Način utvrđivanja imovine razlikuje se od suda do suda. U Sudu BiH optuženi popunjavaju finansijke obrasce, a zatim se od njih traži da dostave i dodatnu dokumentaciju: kućne i platne liste, ugovore o kreditima, uvjerenja o nezaposlenosti, neposjedovanju nekretnina i slično. U sudu kažu da te informacije ne provjeravaju.

U Kantonalnom sudu u Sarajevu osumnjičeni samo ispunjava formular o svom imovinskom stanju. Sud ne traži dodatne dokumente do okončanja postupka.

Izabran advokat po službenoj dužnosti: Mihrija Pelak

Iz Okružnog suda u Banjoj Luci kažu da je obaveza odbrane tokom trajanja postupka da sama dostavlja dokaze o lošem imovinskom stanju optuženog. Ukoliko to ne učine, pravobranilaštva provjeravaju njihovu imovinu. Ako je pronađu, troškove odbrane nadoknađuju prinudnom naplatom. U suprotnom, troškove plaćaju sudovi.

Bivši funkcioneri bez novca za odbranu

Sud BiH je plaćao odbranu bivšim funkcionerima Anti Jelaviću i Gojku Kličkoviću, iako su za njih kao jamstvo za puštanje na slobodu do okončanja postupka uplaćeni visoki novčani iznosi ili date garancije u imovini.

Antu Jelavića, nekadašnjeg predsjednika Hrvatske demokratske zajednice i člana Predsjedništva BiH, Sud BiH je u novembru 2005. godine nepravosnažno osudio na 10 godina zatvora. Osuđen je jer je u svojstvu ministra odbrane FBiH odobrio ili dopustio da se novcem koji je donirala Republika Hrvatska za isplatu plaća vojnicima finansira Hercegovačka banka i Hercegovina osiguranje. Dio novca je iskorišten i za kupovinu dionica banke.

U trenutku potvrđivanja optužnice, u maju 2004. godine, Jelavić je sam plaćao advokate: Josipa Muselimovića, Senku Nožicu i Nikicu Gržića. Četiri mjeseca kasnije oni su ga prestali zastupati.

Muselimović kaže da su odustali od odbrane jer je Sud BiH odbio njihov prigovor da sudije i tužioci koji su strani državljani ne mogu obnašati pravosudnu funkciju u BiH, jer nisu položili zakletvu te da se ne može voditi postupak na jeziku koji stranka ne razumije.

Jelavić je potom za advokata po službenoj dužnosti odabrao Dragana Barbarića iz Mostara, kojem je za njegovu odbranu isplaćeno 32.323 KM.

Prema rješenju Suda BiH, Barbarić je po službenoj dužnosti postavljen zato što se Jelaviću, za kazneno djelo za koje je optužen, može izreći kazna zatvora od 10 godina i više.

U maju 2005. godine Barbarić je Sudu BiH uplatio pola miliona KM kao uvjet za puštanje Jelavića iz pritvora, nakon čega je ovaj pobjegao u Hrvatsku. Barbarić je tada naveo da njegov klijent nema imovinu u BiH, ali da posjeduje stan u Splitu i drugo vlasništvo u mjestu Dusina u Hrvatskoj.

Novinarima CIN-a nije htio reći čiji je novac koji je uplaćen za jamčevinu: "Odakle ja da znam njegovo porijeklo novca?"

Sud BiH nije istraživao porijeklo tih pola miliona KM. Nakon što je Jelavić pobjegao, novac je prebačen u budžet BiH.

Kao i Jelavić, Gojko Kličković, bivši premijer RS-a, dobio je advokate po službenoj dužnosti čiji je rad plaćen iz budžeta suda.

On je u decembru 2010. godine na Sudu BiH nepravosnažno oslobođen optužbe za zločine protiv čovječnosti, počinjene tokom proteklog rata na području Bosanske Krupe. Čeka se drugostepeni postupak.

Nakon podizanja optužnice 2007. godine, Kličkoviću su dodijeljeni advokati po službenoj dužnosti - Dušan Tomić i Hamdija Veladžić. Njima je do danas isplaćeno 79.630 KM, odnosno 43.180 KM.

Prema podacima Suda BiH, sedam mjeseci prije donošenja presude za Kličkovića je ponuđeno jamstvo od 216.730 KM, što je sud prihvatio i pustio ga na slobodu. Njegov advokat Tomić je novinaru CIN-a kazao da je riječ o hipoteci nad kućom Kličkovićevog brata.

Tomić kaže da imućniji ljudi ne bi trebali dobivati besplatne odbrane, ali da to nije pitanje ni advokata, ni optuženog, već suda koji donosi takva rješenja.

Prema njegovim riječima, Kličković je kao premijer imao novca, ali je bio darežljiv i dijelio ga, te da u ovom trenutku nema sredstava da plaća svoju odbranu. Dodao je da Kličković ne želi o tome razgovarati s novinarima.


BiH je Argentina poslije drugug svjetskog rata..
gdje se muvaju razni zlocinci,kriminalci,ubojice lopovi prostitutke SVI ZASTICENI POLITICKIM MOCNICIMA koji imaju sumnjivu i prljavu proslost.A NAROD SUTI..li suti
05.01.2012.

DODO OPASAN PO OKOLINU




Inicijativa SNSD Republike Srpske

Dodikov nastavak genocida


Author: Stock

Nema budućnosti za predsednika Šumske i druge političare sopovskog tipa (za mlađe - autentična krvoločna pseća rasa SOP, srpski odbrambeni pas, nastala u vreme propagandnog rata Srbije sa svetom) koji bi, ukoliko se zabrane negiranje i minimiziranje, pogotovu „opravdavanje i odobravanje“ genocida, morali da zauvek ućute ili idu na robiju

Predsednik Republike Srpske i Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik još jednom je dotakao anticivilizacijsko dno i nakon njegove poslednje uvrede bošnjačkog naroda ostaje konstatacija da je rečima i Dodikovom politikom koja se temelji na ovoga puta zaprepašćujućem poniženju žrtava nastavljen srebrenički genocid. Nekažnjeno, podržana u RS i prezrena u iole normalnom svetu, u prepoznatljivoj tradiciji nastavka nepočinstava Ratka Mladića, ova je manifestacija života najavila da će njena stranka odmah posle novogodišnjih praznika predložiti zakon o zabrani negiranja genocida nad Јermenima. Nezaobilazni i jedini potencijalno opasni protagonista u hegemonističkoj novomemorandumskoj opereti Borisa Tadića rekao je „Mi na ovaj način želimo da se pridružimo svim civilizovanim evropskim i drugim zemljama koje su osudile taj genocid i to ćemo predložiti parlamentu već ovih dana“, dokazujući da su gotovo neshvatljive razmere onoga što može da smisli njegov sumanuti mozak. U stvari, nakon početnog zaprepašćenja, dolazimo do konstatacije da je reč o svojevrsnom glasu naroda, onog što svakog 11. jula, na dan sećanja na žrtve srebreničkog masakra, pored puta koji vodi ka Potočarima okreće prasad na ražnjevima u dvorištima, podvriskujući i pocupkujući uz narodnjačke hitove.

Photo: arhiva

To je, uz pokoji časni izuzetak, Republika Srpska danas, prvi i političarima tadićevske provenijencije najdraži sused Srbije; a njen je predsednik personifikacija poslednje faze genocida koju čine poricanje, prikrivanje, zaštita počinilaca od bilo kakve odgovornosti. U ovom slučaju brutalnog ubistva osam hiljada Bošnjaka koje su, pod komandom Ratka Mladića, počinili pripadnici Vojske Republike Srpske. U toj poslednjoj fazi genocida, šumska je osobenost slavljenje krvinika. Turski mediji su, valjda ne mogavši ni da zamisle suštinu, konstatovali da je Dodik na ovaj način želeo da „prikrije istinu o genocidu koji je počinjen u BiH“. To je apsolutno netačno, Dodik je hteo da podseti na srebrenički genocid, na njegove heroje među ubicama civila, na činjenicu da je taj zločin ugrađen u srž fašističke tvorevine sa kojom će itekako imati posla. Da bahato konstatuje kako će skrnaviti mezarje i kako mu niko zbog toga ne može ništa.

Svoju će bedu nastaviti prepoznatljivim podsećanjem na Ratka Mladića i njegovu misiju da se osveti Turcima: „Genocid nad Jermenima nesumnjivo se desio i ubijeno je milion i po ljudi. Kada bi se radila generalna analiza istorije, moglo bi se doći i do toga da su Turci počinili genocid i nad Srbima u vreme Otomanskog carstva“, tvrdi Dodik.

Sve ovo znači da Rezolucija o Srebrenici iz Evropskog parlamenta iz januara 2009. koja 11. juli proglašava  Evropskim danom sećanja na žrtve genocida neće biti usvojena u Bosni i Hercegovini, gde je to u više navrata sprečavala poslanička banda iz Šumske. U tom je brlogu Dodikova menažerija usvojila rezoluciju o masovnom zločinu u Srebrenici, a Dodik je kazao da će, ukoliko neko ponudi Evropu za priznanje genocida, odgovor biti „hvala vam za Evropu“. U bosanskohercegovačkom parlamentu iz tri pokušaja nije usvojen zakonski predlog o zabrani negiranja, minimiziranja, opravdanja ili odobravanja Holokausta, genocida, i zločina protiv čovečnosti, a neće se uskoro naći u skupštinskoj proceduri jer nema odobrenje Zajedničke komisije za ljudska prava oba doma državnog parlamenta.

Logično je, jer nema budućnosti za Dodika i druge političare sopovskog tipa (za mlađe - autentična krvoločna pseća rasa SOP, srpski odbrambeni pas, nastala u vreme propagandnog rata Srbije sa svetom) koji bi, ukoliko se zabrane negiranje i minimiziranje, pogotovu „opravdavanje i odobravanje“ genocida, morali da zauvek ućute ili idu na robiju. Zato zastupnici SDS i Dodikove SNDS kažu da za tako nešto neće glasati, jer nije vreme.

Iz Srbije Dodik neće dobiti nikakav racionalni savet, predlog da nekako primiri svoju mržnju i pokuša da je kontroliše; u toj se državi, javno i bez otklona, govori o srebreničkom genocidu kao svojevrsnoj izmišljotini, a parlament je, uz teške muke i tadićevsku kukavičku ekvilibristiku, uspeo oktobra prošle godine da sastavi rezoluciju o genocidu, a da tu imenicu ne pomene.

Sve je kao kod Dodika, možda do kraja mandata i ovdašnji poslanici shvate težinu zločina nad Jermenima.


Da li ima u RS intelektualaca,profesora,doktora,akademika,
studenata,ucenika,da li ima uopce normalnih ljudi koji smiju rec DOSTA TEBE I TVOJIH GLUPOSTI? Ne mislim da su svi nabrijani ko ova budalesina niti da su svi picke pa sute idiotu ili?
04.01.2012.

SPISANI PREMIJER




Novo Vijeće ministara BiH do 10. siječnja?

Šest političkih stranaka iz Bosne i Hercegovine koje su krajem prosinca prošle godine postigle dogovor o uspostavi novog Vijeća ministara do 10. siječnja će usuglasiti imena kandidata za nove ministre kako bi tijekom mjeseca bio dovršen postupak uspostave nove izvršne vlasti u BiH, najavio je predsjednik Glavnog odbora Socijaldemokratske partije BiH (SDP) Damir Hadžić.

"Očekujem da će do 10. siječnja biti poznati svi kandidati za Vijeće ministara BiH", kazao je Hadžić kako ga u srijedu citira sarajevski "Dnevni avaz". Pojasnio je kako u narednim danima neće biti novog sastanka predsjednika šest stranaka nego će oni u bilateralnim konzultacijama dogovoriti kandidate za ministarske pozicije.

Hadžić je podsjetio kako njegovoj i Stranci demokratske akcije (SDA) kao koalicijskim partnerima pripadaju četiri ministarske pozicije a dodao je kako "osim jedne" druge nisu dogovorene. Na neizravan je način potvrdio kako nema dvojbe da će predsjednik SDP BiH Zlatko Lagumdžija biti novi ministar vanjskih poslova.

Sam Hadžić bi pak, kako nagađaju mediji, prebao postati novim ministrom prometa i komunikacija dok bi SDA zadržala ministarstva sigurnosti i obrane u kojima su na čelnim pozicijama i u proteklih pet godina bili njihovi kadrovi. Izvjesnim se čini kako bi aktualni ministar sigurnosti Sadik Ahmetović trebao ostati na toj poziciji dok je još neizvjesno tko će biti ministar obrane.

Strankama iz Republike Srpske prema sporazumu od 28. prosinca pripale su čelne pozicije u ministarstvu financija koje bi trebao preuzeti sadašnji predsjedavajući Vijeća ministara Nikola Špirić iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Član te stranke Sredoje Nović trebao bi ostati na poziciji ministra civilnih poslova dok bi kandidat Srpske demokratske stranke (SDS) trebao biti na čelu ministarstva vanjske trgovine.

U prvi plan je izbilo ime Mirka Šarovića, gotovo zaboravljenog kontroverznog dužnosnika te stranke koji je bio smijenjen s dužnosti člana Predsjedništva BiH zbog sumnji u umiješanost u ilegalnu trgovinu vojnom opremom s režimom iračkog diktatora Sadama Huseina.

Hrvatskim stranaka pripala su ministarstva pravosuđa koje bi trebao nastaviti voditi Bariša Čolak iz HDZ BiH dok bi ministar za izbjeglice trebao postati Damir Ljubić iz HDZ 1990. HDZ BiH već je ranije predložio Vjekoslava Bevandu kao kandidata za mandatara Vijeće ministara. On je već dobio suglasnost Središnjeg izbornog povjerenstva (SIP) a očekuje se kako će i Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) do kraja tjedna okončati zakonom propisane sigurnose provjere i također dati "zeleno svjetlo" kako bi Predsjedništvo BiH i službeno moglo proslijediti prijedlog Bevandine kandidature Zastupničkom domu državnog parlamenta.

Kada Zastupnički dom potvrdi Bevandu kao mandatara on treba predložiti sastav Vijeća ministara kojega onda u cjelosti ponovo mora potvrditi parlament.

S obzirom da Vijeće ministara BiH ne funkcionira kao klasična vlada, Bevanda nema gotovo nikakvih ovlasti samostalno predlagati ministre već ovisi o kandidatima koje mu nametnu stranke-članice vladajuće koalicije.

Iz Predsjedništva BiH najavljeno je kako predsjedatelj tog tijela Željko Komšić 10. siječnja putuje u posjet Kataru a želja je svih stranaka da proces imenovanja Vijeće ministara bude završen do tog roka kako bi se izbjeglo dalje odugovlačenje cijelog postupka.

Kakav narod takva vlast..ovo je najkrace receno za novu(staru) garnituru  vladajucih u BiH.
Covjek na slici toliko se nasmrce brasna i smeđeg secera, naloce alkohole da ga moraju vatrogasnim smrkom prat. Zivila Kolumbija i nasi ministri
04.01.2012.

KARADZIC HEROJ




Političari RS: 'Republika Srpska je država, a Karadžić vizionar'

Predsjednik vlade Republike Srpske Aleksandar Džobić ustvrdio je u srijedu kako je taj entitet unutar Bosne i Hercegovine zapravo država, dok je predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) Mladen Bosić pozvao da se ne zaborave zasluge koje za osnutak RS imaju haaški optuženici Radovan Karadžić i Momčilo Krajišnik.

U odvojenim istupima u povodu dvadesete obljetnice uspostave samoproglašene republike bosanskih Srba 1992. godine, Džombić i Bosić su potvrdili kako između vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) kojemu je na čelu Milorad Dodika i oporbenog SDS-a kojemu je predsjednik Bosić nema nikakvih bitnih razlika u odnosu na poziciju RS.

"Mi RS osjećamo i doživljavamo kao državu", izjavio je Džombić u intervjuu entitetskoj novinskoj agenciji SRNA, zaključivši kako bez vlastitog entiteta u BiH danas ne bi ni bilo Srba.

Džombić je ustvrdio kako oni koji pokušavaju utjecati na smanjenje entitetskih ovlasti djeluju protuustavno, te je poručio kako vlasti RS to neće dopustiti.

Predsjednik SDS-a Bosić je pak na konferenciji za novinstvo u Banjoj Luci izjavio kako se "ne smije zaboraviti ni Radovana Karadžića ni Momčila Krajišnika", kao ni njihov doprinos onome što je RS danas.

Bosić tvrdi kako se o njima dvojici suđenjima pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) pokušava stvoriti pogrešna slika.

Krajišnik, ratni predsjednik skupštine bosanskih Srba, 2009. godine je pravomoćno osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina, a Karadžiću se zbog istih kaznenih djela sudi u Den Haagu.

Bosić tvrdi kako SDS osuđuju sve zločine počinjene tijekom proteklog rata, no ne može dopustiti "prekrajanje povijesti".

Istupi Džombića i Bosića uslijedili su dan nakon što je predsjednik RS izjavio kako je taj entitet "ostvario svoje ciljeve", a njegove utemeljitelje, koji su u najvećem broju optuženi za ratne zločine i genocid, nazvao je "vizionarima koji su vodili nacionalni pokret".

Među prvima na Dodikov je istup reagirala oporbena Stranka za BiH (SBiH) Harisa Silajdžića, upozoravajući kako je krajnje neprimjeren Dodikov "pokušaj uspostave kontinuiteta paradržavne tvorevine Radovana Karadžića".

Takvim istupima, drži SBiH, Dodik nanovo proizvodi velikosrpski mit i nastavlja manipulirati srpskim narodom u BiH.

I tako drage moje hrvatice i hrvatici VUK je postao JANJE,a JANJE se pretvorilo u VUKA.
Ante Gotovina i ostali heroji Domovinskog rata su k**** od ovce....
03.01.2012.

HRVATSKA POLICIJA STITI ZLOCINCE




Policija Hrvatske raspisala potjernice za 4 državljanina BiH

Hrvatska policija raspisala je potjernicu za četvoricom državljana BiH protiv kojih je podnesena krivična prijava zbog protuzakonitog prebacivanja osoba iz Azije i Afrike preko granice BiH u Hrvatsku.

Krivična prijava podnesena je i protiv 68-godišnje državljanke Hrvatske koja je pomagala državljanima BiH u krijumčarenju osoba u čemu su ostvarili imovinsku korist od 6800 eura.

Policija je utvrdila da su osumnjičeni preko rijeke Une od 15. do 19. studenog 2011. u dva navrata čamcem iz BiH prebacili 17 državljana Afganistana, Irana i Somalije na teritorij Hrvatske, naplativši to oko 400 eura po osobi.

Za te osobe organizirali su dalji prijevoz do Zagreba, odnosno do Prihvatilišta za tražitelje azila u Kutini. Zarađeni iznos podijeli su u skladu sa zadatkom koji su imali unutar krijumčarskog lanca. Potjernica za državljanima BiH raspisana je, jer su trenutno nedostupni hrvatskoj policiji, javili su hrvatski mediji.

Zna li hrvatska policija gdje se ovi zlocinci kriju?


Više na: http://www.bka.de/fahndung/personen/meistgesuchte/perkovic/index.html



Gospodi ako ste pravna drzava onda radite svoj posao strucno i kvalitetno
03.01.2012.

CONSILIUM

Ovaj tekst sam prekopirao iz  BLOGA dole naslovljenog....p.s. ispricavam se na posudjenom tekstu.Tekst je vrlo zanimljiv i poucan.

03.01.2012.

Svevidjeće oko

 

 

 

Prije par dana gledam nekakav izvještaj o tome šta su se dogovorili u Councilu of the European Union (Savjet Evropske unije), pa, kad vidjeh sliku sjedišta tog Savjeta, uopšte ne saslušah šta je srž informacije, odnosno dogovora, nego me zaokupi to što sam vidjela. A vidjela sam inserte ove zgrade, kako rekoh sjedišta Savjeta Evropske unije u Briselu, a nosi ime Justusa Lipsiusa.

 

 

Sjedište Savjeta Evropske unije u Briselu. Zgrada nosi ime Justusa Lipsiusa.

 

 

No, o tome ko je bio Justus Lipsius nešto kasnije.

Na fotografiji ove zgrade samo se naslućuje ono što je zagolicalo moje interesovanje. Poznate evropske zvjezdice u krugu, sa zastave i amblema Evropske unije, uokvirene su dvjema žutim linijama na način da prikaz, tako u kompletu, neodoljivo asocira na oko. Kada otvorih zvanični web portal Savjeta Evropske unije ( http://www.consilium.europa.eu/ ), sumnje su mi se i potvrdile - radi se o logou Savjeta.

 

 

  

Logo Savjeta Evropske unije (Council of the European Union). Logo je do neke, čini mi se, 2007. godine izgledao drugačije, odnosno nije bilo vizuelne asocijacije prikaza na oko.

 

 

Ono što je na ovom logou i na zvaničnom portalu Savjeta Evropske unije http://www.consilium.europa.eu/  također primjetno, ali i što se sve češće naglašava u medijskim izvještajima je da se za Council of the European Union koristi vrlo interesantna "skraćenica" - Consilium. Prvo, terminu 'savjet' odnosno 'council' (na engleskom jeziku) u latinskom odgovara termin concilium, a ne consilium. Drugo, razna značenja termina consilium veoma su interesantna. Kreću se u opsegu od onih opštih; kao što su razmatranje, konsultacije, skupština, savjet (kao tijelo, skup ljudi) do konkretnijih; kao što su savjet (kao davanje savjeta), sugestija, mudrost, plan, svrha, sud ili presuda, savjetovanje vladara i njegovog suda, imperijalno savjetodavno vijeće (ili savjet) - http://www.encyclo.co.uk/define/consilium .

Zašto je umjesto, na primjer, skraćenice CEU za Council of the European Union izabrana "skraćenica" Consilium sami ćemo prosuditi. Ovo je moja prosudba: Simboli igraju u prostoru podsvjesnog i nadsvjesnog. Njihovo ciljano igralište nije razumsko i svjesno. Consilium je, podsvjesno, moćna riječ, ona nam priča i kada je razumsko (svjesno) uopšte ne uzima u razmatranje i tako joj, zar ne, odgovara ovo posljednje na listi značenja - imperijalno savjetodavno vijeće.

 

No, da se vratim logou Consiliuma. Ne znam da li vas, ali mene ovo oko asocira na Svevidjeće oko ili Oko proviđenja ( http://en.wikipedia.org/wiki/Eye_of_Providence ). Svevidjeće oko korijene vuče iz egipatske mitologije, odnosno temelji se na prikazu Oka Horusa.

 

 

Prikaz Oka Horusa, sina vrhovnog božanstva kod drevnih Egipćana

 

 

Egipatsko Oko Horusa u hrišćanstvu je zamijenjeno Svevidjećim okom i uglavnom je uokvirivano trouglom koji predstavlja Sveto trojstvo. Kako god, Svevidjeće oko je danas, istovremeno, i religijski, i ezoterički, i simbol tajnih društava i moćan sekularni simbol, kako je, uostalom, i prikazano u nastavku.

 

 

Alhemijski drvorez prikazuje Svevidjeće oko (Božije oko) što lebdi po nebu

 

Svevidjeće oko na kapiji Imperijalne katedrale u njemačkom gradu Aachenu

 

Svevidjeće oko na pijedestalnoj dekoraciji spomenika u čast ruskog imperatora Aleksandra I (Rusijom vladao od 1801. do 1825.)

 

Svevidjeće oko na vrhu Deklaracije o ljudskim pravima nastale tokom Francuske revolucije 1789. godine

 

Svevidjeće oko u trouglu na fasadi ezoteričkog "hrišćanskog" hrama (1920. godina) u Mount Ecclesia, Kalifornija. Mount Ecclesia je sjedište bratstva i servisnih organizacija tzv. Družine rozenkrojcera ( http://en.wikipedia.org/wiki/Mount_Ecclesia ).

 

Svevidjeće oko na crtežu Velikog pečata Sjedinjenih Američkih Država. Ovaj pečat još uvijek je u upotrebi.

 

Svevidjeće oko na novčanici od jednog US dolara

 

 

Ok., imamo simbol koji je evoluirao od Oka Horusa, iz mnogobožačke egipatske mitolgije, do Svevidjećeg oka, Oka proviđenja ili Božijeg oka (iako ga samo rijetki nazivaju doslovno tako) u hrišćanstvu. Imamo simbol koji se, kao takav, nemilice eksploatiše od strane tajnih, ezoteričkih i okultističkih društava. Ok., imamo, na koncu, duboko sekularni simbol koji je prisutan ni više ni manje nego na novčanici od jednog dolara.

 

Šta će ovakav simbol Consiliumu, odnosno Savjetu Evropske unije? To je, bar tako Uniju prikazuju, sekularni, multinacionalni, multietnički i multikulturalni savez država. Da li ovakav simbol, kao svoj, mogu doživjeti ateisti, da li ga, kao takvog, mogu doživjeti muslimani? Šta nam poručuje činjenica da sjedište Savjeta Evropske unije u Briselu nosi ime Justusa Lipsiusa ( http://en.wikipedia.org/wiki/Justus_Lipsius ). Južnoholandskog, odnosno belgijskog filologa i humaniste, kako to Wikipedia navodi, kreatora Neostoicizma i ideje o idealnom građaninu. Zašto je Justus Lipsius bio podobni "velikan" na način da se u njegovu čast, njegovim imenom nazove sjedište Savjeta Evropske unije? Koliko je tome doprinijela činjenica da je bio jezuita, te da su ga roditelji pokušavali udaljiti od Societas Iesu (Društva Isusa), paravojnog i okultističkog krila Rimokatoličke crkve (Vatikana) koji je ustoličio Ignacio de Loyola (Ignjacije od Lojole)? Mnogo je djela, knjiga, studija, veoma ozbiljnih i argumentovanih, ali i onih paušalnih, objavljeno, a u kojima se navodi da u Vatikanu postoji papa i tzv. crni papa, odnosno čovjek koji je nadređen Jezuitskom redu, rimokatoličkom redu koji, u svojim planovima i realizacijama, odgovara isključivo svom, tzv. crnom papi.

Ignacio de Loyola (Ignjacije od Lojole) - http://en.wikipedia.org/wiki/Ignatius_of_Loyola - osnivač je Jezuita, paravojnog i okultističkog reda Rimokatoličke crkve. Jezuiti danas najplodotvornije djeluju u oblasti obrazovanja i edukacije. Javna je tajna da je većina elitnih evropskih univerziteta i fakulteta pod njihovim direktnim uticajem. Jezuitsko školovanje prošao je i aktuelni predsjednik Consiliuma (Savjeta Evropske unije) Herman Van Rompuy

Da li je činjenica da je prvi (i aktuelni) predsjednik Consiliuma (Savjeta Evropske unije) Herman Achille Van Rompuy ( http://en.wikipedia.org/wiki/Herman_Van_Rompuy ) svršenik

Herman Achille Van Rompuy

jezuitskih elitnih škola pomogla tome da sjedište Consiliuma dobije ime po Justusu Lipsiusu?

Orvelov Veliki brat oduvijek je pričao jezikom simbola. Previše bi prostora i vremena oduzela elaboracija zašto ti i takvi simboli nikada neće biti moji, odnosno zašto ih se gnušam. Kakva god bila, bivša SFRJ dala je nešto na čemu ću joj do kraja života biti zahvalna. Veoma široko i temeljito opšte obrazovanje koje je sprečavalo da pojedinac postane (i ostane) robotizirani organizam kojim će se, na podsvjesnom nivou, veoma lako upravljati do konačnog cilja - "idealnog građanina". Ostvarenje misije - što uniformnijeg sistema obrazovanja za vaskolike potomke evropskog građanstva - vrlo će skoro početi davati rezultate. Oni, neki drugi, rijetki, i dalje će djetinjstvo provoditi uz privatnog učitelja, mentora, a mladost po elitnim (jezuitskim) visokim školama.

Živi bili, pa vidjeli šta se u Consiliumu kuha.


STA RECI NAKON OVE KONSTATACIJE OD STRANE PISCA TEKSTA?
03.01.2012.

NEPOZNATO O POZNATOM

VIDEO Srbija tajno obnavlja zloglasne Crvene beretke: I Legijini ljudi među 600 vrhunski obučenih specijalaca?


Jedinicu takve snage nitko neće moći kontrolirati, alarmira Blic

MUP Srbije u tajnosti priprema osnivanje nove specijalne postrojbe po uzoru na ozloglašene Crvene beretke Milorada Lukovića Legije, objavio je beogradski Blic .

Nova postrojba trebala bi imati 600 pripadnika, a već su nabavljene šarene maskirne uniforme s crvenim beretkama, piše list.

Za jedinicu u osnivanju nabavljeno je 50 luksuznih vozila koja su po naredbi policijskog generala Bratislava Dikića sva prefarbana u crno, a na interni natječaj već su se javili svi bivši pripadnici Legijine Jedinice za specijalne postrojbe, poznatije pod nazivom Crvene beretke.

Nova sistematizacija

Ta jedinica, koja je bila dio tajne službe MUP-a Srbije, rasformirana je u ožujku 2003. nakon što su njeni pripadnici ubili srpskog premijera Zorana Đinđića.

O Jedinici za specijalna djelovanja snimljen je i dokumentarni film

 


Crvene beretke ratovale su u Hrvatskoj i BiH i godinama se o njima u javnosti gotovo ništa nije znalo, sve do pobune u studenome 1991. kad su blokirali autocestu kod Beograda u znak prosvjeda protiv hapšenja haaških optuženika.

Ta se pobuna smatra početkom zavjere, čiji je cilj bilo ubojstvo Zorana Đinđića.

Blic piše da novi Odred za specijalna djelovanja, sa svojih 600 pripadnika pod punim naoružanjem, po svim karakteristikama odgovara zloglasnoj Legijinoj jedinici. Za njegovo osnivanje saznalo se iz prijedloga nove sistematizacije Žandarmerije, koju je prije tjedan dana odobrila Vlada Srbije.

Izvan kontrole

Navodno sam ministar policije Ivica Dačić nije znao da se u novoj sistematizaciji krije novi odred sa 600 odlično naoružanih i istreniranih specijalaca preko kojeg bi se Legijini ljudi vratili u sigurnosne strukture. Dačić je demantirao pisanje lista poručujući da neće biti nikakvih novih specijalnih postrojbi, no Blic ukazuje da u vrhu policije Srbije postoje različiti stavovi o budućoj sistematizaciji.

Vijest o formiranju nove specijalne jedinice izazvala je burnu reakciju pripadnika Specijalne antiterori-stičke jedinice koji upozoravaju da se takvoj jedinici nitko neće moći suprotstaviti ako se ponovi situacija s pobunom kakvu je svojevremeno pokrenuo JSO. Jedinicu takve snage nitko neće moći kontrolirati, alarmira Blic.

 

 




02.01.2012.

OPERACIJA "POBUNA"



V

Amerikanci konačno priznali: Mi smo stvorili Al-Qaidu

Prije nekoliko je dana na internetu osvanuo kratki video klip koji prikazuje govor američke državne tajnice Hillary Clinton o problemima s kojima se SAD cijelo zadnje desetljeće susreće na Bliskom istoku i središnjoj Aziji.

Snimljen prije otprilike dvije godine, u filmu je jasno prikazano kako visokopozicionirana osoba američke administracije javno priznaje da je SAD odigrao ključnu ulogu u dovođenju Bin Ladena i Al-Qaide na vlast u Afganistanu, što im se uskoro teško obilo o glavu.

Objašnjavajući komplicirane američke odnose s vlastima u Pakistanu, Hillary podsjeća kako su upravo Amerikanci prije više od 20 godina izdašno financirali ljude koje danas znamo kao teroriste, u namjeri da slome okupaciju Afganistana od strane Sovjetskog Saveza.

Clinton tvrdi da je ova ideja bila djelo tadašenjeg predsjednika Reagana, koju je „blagoslovio" tada pretežno demokratski Kongres. Uspješno su regrutirali najradikalnije islamske fanatike i mudžahedine u regiji i upregnuli ih u borbu protiv Sovjeta.

Prvotno se činilo kako je projekt vrlo uspješan, budući da su Sovjeti bili prisiljeni povući se iz Afganistana, a ubrzo nakon toga se raspao i cijeli Savez. Nažalost, iza sebe su ostavili državu prepunu militantnih skupina, oružja i minskih polja, kojoj su nakon toga nametnute i međunarodne sankcije.

Sve je to dovelo do gotovo nerješive situacije u regiji s kojom se američka vlada mora nositi i danas. Ako ništa drugo, ovo je prvi put da su odlučili to i javno priznati.

Poznata stvar u svijetu da su CIA i FBI vrbovali ne samo za Avganistan  vec i sire prostore €urope ljude koji bi se pridruzivali njihovim agentima vec ubacenim na teritorij neke drzave.pisac ovih redova je imao bliski kontakt sa agentima CIA za operaciju "ENVER HODZA"

02.01.2012.

KRIMINALCI NISU KRIVI,KRIVO JE PRAVOSUĐE



Vrhovni sud potvrdio oslobađajuću presudu za Soko

Vrhovni sud Federacije BiH potvrdio je u petak oslobađajuću presudu protiv sadašnjeg ravnatelja ureda za reviziju institucija Federacije BiH Branka Kolobarića, bivše ravnateljice agencije za privatizaciju Hercegovačko-neretvanske županije Mile Gadžić te Valerije Čuljak.

Njih se teretilo za kazneno djelo zloporabe položaja i ovlasti tijekom privatizaciju mostarskog giganta Sokola.

Prema navodima državnog odvjetništva Hercegovačko-neretvanske županije, koje se žalilo na prvostupanjsku oslobađajuću presudu donesenu prošle godine, u privatizaciji Sokola pričinjena je značajna financijska šteta.

Ovo je kriminalna skupina Dragana Covica koja je oslobođena krivnje za visemilionske malverzacije u privatizaciji.Nakon obustavljanja postupka protiv Milorada Dodika. Pisali smo kako ce bit obustavljen postupak protiv Dragana Covica,sto se i obistinilo na sramotu BiH pravosuđa.Za nekoliko dana ce ovaj portal objavit skandalozne dokumente o privatizaciji i krim druzbi Dragan Covic.


. najmračnija mjesta u paklu rezervirana su za one koji ostaju neutralni u vrijeme krize morala

M O J I L I N K O V I
Blogger.ba
Sarajevo-x.com
Market.ba

index.hr
seo.hr
tutorijali
monitor
ask.com
via
sutra
novilist
osvemu
imageshack
24sata

=http://

-U svakom slučaju zakone formira vladajuća elita za vlastite interese ~ Platon

Nikad ništa ne izaziva pobunu više od nepravde; sva druga zla, koja trpimo, nisu ništa prema ovom ~ Kant




















............................
I kao što istinu ne možemo posjedovati, niti njome upravljati, tako smo samo suputnici ovozemaljskih bića gdje istina svijetli upravo onim čime mi prihvaćamo njezinu bit.
Povijest nije ono što se dogodilo, nego ono što je imperij ostavlja iza sebe. Iako te događaje imperij plaća tuđom krvlju, službena povijest je već napisana, a činjenice negdje stoje. Zar se može promijeniti ono što je bilo? Mi smo samo svjedoci istine o događajima kojih se dotakla prolaznost osobne naravi i života po kojima tumačimo svijet oko sebe. A laž; zar se može svjedočiti laž? Laž je samo iskrivljena interpretacija tuđe nesreće u kojoj zaboravljamo kako se obećana radost krije u nama; u našim mislima i u našim nakanama.Ne osuđuj i ne proklinji, jer ne znaš zašto se nešto događa i s kojom svrhom. I pamti ovo: ono što ti proklinješ proklet će tebe, a ono što osuđuješ, jednog ćeš dana postati.







B E Z R I J E Č I
Jer ima pozne mudrosti, krvave osvete vremena kada čovjek providi svoju šupljinu i svoje bivše neznanje. Treba čekati deset i dvadeset i daleko više godina da se uzmogne kazati: Bili smo u zabludi. Nas su prevarili. Ta će daleka mudrost stići jednoga dana da nas kazni prije same smrti za čitav jedan život zabluda i propusta.
Ima kasnih spoznaja kada su gole riječi moćne bez nakita, i kada se sni proziru, ili će se prozreti. Koji poživimo, doći ćemo k njima. One će doći k nama. Ja ih ne pozivam, jer su kasne i zato žalosne. Ja bih želio ranijih, boljih spoznaja, otkrića o podlozi stvari, dok još sat nije minuo, dok je na vrijeme. Ja vas opominjem.
Ne pozivam se ni na kakvo pokajanje, ali ura ispaštanja putem istine će doći, mora doći. Kao pjesnik koji je upozorio svoju draganu: „Jedne večeri, kada ostarite, uz svijeću...“ Ura istine i kazne će doći. Sve će biti golo, sve će biti jasno, ali kasno.
Bit će kasno. I za mnoge utjehe i revanše koje ćemo dobiti (mi rijetki, jedini, izabrani), ja se ne veselim, jer će doći kasno. Stariji naraštaj i potomstvo moći će opet da beskorisno i sasvim ututanj kažu: Bio je jedan glas, jedan čovjek koji je na vrijeme govorio istinu, ali ga nisu slušali.
Za bivše načinjene nepravde, za ispade iz vremena nezrelosti, mnoge će vikače i istupnike prekoriti, kao glas savjesti, razboritije sjećanje na naša prošla vremena i sat kasnih spoznaja kada večernje sunce neumitnih jeseni na izmaku obasja zlatni vinograd i bakarne lugove.

TIN UJEVIC

UPLOAD ALAT
brojac poseta



widgets


FAVORITI...
MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
91801

Powered by Blogger.ba