koyot

.PRIJE NEGO ŠTO PROKOMENTARIŠEŠ MOJ ŽIVOT MORAT ĆEŠ DA GA PROŽIVIŠ. BITNO MI JE SAMO MIŠLJENJE LJUDI DO KOJIH MI JE STALO. ŽIVOT JE KRATAK DA BIH VOLIO ONE KOJI TO NE ZASLUŽUJU.JA SAM ONO ŠTO JESAM A NE ONO ŠTO DRUGI ŽELE.

21.09.2014.

UDBA U HRVATSKOJ NA NOGAMA.



 
            USKORO POČINJE SUĐENJE KOJE  ĆE     POTRESTI HRVATSKU

SKANDALOZNO: Hrvatske državne institucije i tajne službe ne žele njemačkom sudu predati dokumente koji terete Josipa Perkovića!


Kako doznajemo iz izvora njemačkog suda, na dva zahtjeva suca Daustera koji su poslani 22. srpnja i 14. kolovoza ove godine nitko još nije odgovorio. Za nešto više od tri tjedna treba početi suđenje koje će uzdrmati Hrvatsku, a hrvatske državne institucije – Milanovićeva vlada, Josipovićev Ured predsjednika, Miljenićevo Ministarstvo pravosuđa kao ni Cvitanov DORH opstruiraju pravdu jer očito SDP-u u izbornoj godini najmanje treba priča o zločinačkom karakteru partije čiji su baštinici i pravni sljednici.

Kako se približava 17.listopad i početak suđenja Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču za ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića, tako je sve izvjesnije da bi se to za prvooptuženog a vrlo izvjesno i drugooptuženog moglo pretvoriti u "put bez povratka".

Nakon pola godina istrage i prikupljanja dokaza, tužiteljstvo je kompeltiralo svoju optužnicu i dokaže li bilo kakvu vezu bivših šefova Udbe u ovo konkretno ubojstvo, po njemčakom zakonu oni će do kraja života ostati u zatvoru. Naime njemački Kazneni zakona kaže:
Članak 211 - Ubojstvo
Stavak 1.Ubojica će biti kažnjen doživotnom kaznom zatvora
Stavak 2. Ubojica je onaj tko iz krvološtva, za zadovoljenje spolnog nagona, iz pohlepe ili drugih niskih pobuda podmuklo i svirepo ili opće opanim sredstvima ili da bi omogućio ili prikrio drugo kazneno djelo usmrti jednog čovjeka.
Članak 25 - Počiniteljstvo
(1) Kao počinitelj će biti kažnjen onaj tko kazneno djelo izvrši sam ili preko nekog drugog
(2) Ako više lica kazneno djelo počine zajednički svako će lice biti kažnjeno kao počinitelj
Ono što Perkovića i Mustača najviše treba brinuti je članak 27 – Pomaganje
(1) Kao pomoćnik će biti kažnjen onaj tko s umišljajem pruži pomoć jednom drugom licu za izvršenje njegovog s umišljajem izvršenog protuzakonitog djela.
(2) Kazna za pomoćnika se ravna po zapriječenoj kazni za počinitelja.
S obziom da teška kaznena djela po njemačkom pravu ne zastarjevaju, a dokazi i svjedoci već desetljećima nedvojbeno upućuju na povezanost (prije svega) Josipa Perkovića s Đurekovićevim i još nekim ubojstvima hrvatskih emigranata u Njemačkoj, teško je vjerovati da njemački sud(ci) neće suditi po zakonu i konačno staviti točku na cijelo jedno razdoblje bivšeg jugoslavenskog režima.

Strah od suđenja

No ni njemačkim sucima neće biti lako. Naime, Dnevno je u posjedu pisma (zamolnice) Vrhovnog pokrajinskog suda u Munchenu, točnije molbe suca Manfreda Daustera, predsjedavajućeg u sudskom vijeću koje će suditi Perkoviću i Mustaču u kojem dr.Dauster traži od hrvatske Vlade, Ureda Predsjednika, ministarstva pravosuđa, DORH-a te SOA-e konkretnu dokumentaciju koja mu je potrebna za suđenje.
Dakle, Dauster u svom pismu traži odgovore na pitanja koja proizlaze iz optužnice a to su: kakve su bile strukture sigurnosnog i obavještajnog aparata u Jugoslaviji na saveznoj razini i na području SR Hrvatske? Kakve su zakonom regulirane zadatke imali ovi državni organi u vezi s gonjenjem jugoslavenskih a posebice hrvatskih iseljenika ili ostalih opozicionara u zemlji i inozemstvu. Posebno ga zanima natuknica tzv. "odjel II – neprijateljska emigracija". Dauster državne hrvatske institucije pita koje su kompentencije imali savezni državni organi u Beogradu, a koje u Hrvatskoj, kakvu je ulogu u okviru ukupne državne strukture imala komunistička partija (''Savez komunista" na saveznoj i republičkoj razini) (natuknica: "Odluke državnih organa nisu mogle biti donijete bez ili protiv partije")? Kako je bila strukturirana komunistička partija na saveznoj razini u Beogradu, a kako na republičkoj razini u Hrvatskoj (centralni komitet, izvršni komitet itd.)? Koji su partijski dužnosnici bili nadležni za nadzor sigurnosnog i obavještajnog aparata i njegovu kontrolu? Kako su partijski dužnosnici pojedinačne osobe komunističke partije dolazile do informacija oje su služile kao temelj za njihove odluke po pitanjima unutarnje i vanjske sigurnosti? Je li pored zakonom reguliranih obavještajnih i sigurnosnih organa bilo organizacijskih jedinica koje su se bez izričitog zakonskog naloga bavile suzbijanjem opozicionara? Ako je odgovor da, kako su bile organizirane i kome su bile podređene? Kako su bile organizirane tajne akcije, npr. likvidacija opozicionara u inozemstvu? Tko su na saveznoj razini u Beogradu i u okviru Socijalističke Republike Hrvatske bili nositelji odluka u partiji i državnim ustanovama za takve tajne akcije?
Za odgovore na ova pitanja on traži konkretne dokumente koji se nalaze u vlasništvu pravosudnih tjela ili drugih državnih mjesta (arhiva), na primjer u državnom arhivu ili nekom drugom arhivu u kojem su pohranjeni dokumenti Službe državne sigurnosti SR Hrvatske.

Dokumenti koje Hrvatska ne želi dati Nijemcima

U vezi s tim Vas posebno molim za dostavu kopija sljedećih dokumenata:
Dosje hrvatske i/ili jugoslavenske Službe državne sigurnosti o jednoj akciji protiv Stjepana Đurekovića.
Osobni dosje hrvatske i/ili jugoslavenske Službe državne sigurnosti o Stjenpanu Đurekoviću.
Ostala dokumentacija koja se odnosi na jednu akciju protiv Stjepana Đurekovića, koja bi se mogla nalaziti u dokumentima Službe državne sigurnosti SR Hrvatske.
Lista, kao i kopije zakona, koji se odnose na unutarnju sigurnost na jugoslavenskoj saveznoj razini (''Zakon o unutrašnjim poslovima") od 1974. do 1991. godine.
Lista i kopije (ako je moguće s datumima važenja) relevantnih službenih pravila (pravilnici, pravila, uputstva, instrukcije) za rad jugoslavenske Službe državne bezbjednosti (''Pravila o radu državne bezbednosti"), a posebno sve verzije službenih instrukcija za rad Službe državne bezbjednosti u inozemstvu (''Uputstvo o radu Službe državne bezbednosti u inostranstvu").
Pravilnih o unutarnjoj organizaciji jugoslavenskog Sekretarijata za unutarnje poslove (''Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji Sekretarijata za unutrašnje poslove"), koji je važio do 1982. godine.
Službena instrukcija o radu jugoslavenske Službe državne bezbjednosti s kontraobavještajnim radom u inozemstvu („Instrukcija o kontraobavještajnom radu u inostranstvu").
Lista i kopije (ako je moguće s datumima važenja) relevantnih službenih pravila (pravilnici, pravila, uputstva, instrukcije) za rad Službe državne sigurnosti SR Hrvatske, a posebno sve vezije službenih pravila za rad Službe državne sigurnosti u inozemstvu ("Uputstvo o radu službe državne bezbednosti u inostranstvu").

Tužiteljstvo sve zna

Sudac Dauster nadalje piše nadležnim hrvatskim pravosudnim i državnim tijelima.
- Postoji sumnja da je motiv za ubojstvo Stjepana Đurekovića u 1983. godine bio da ga se makne kao važnog svjedoka u okviru istrage zbog korupcije, prevare, pronevere ili neverstva protiv suradnika tadašnjeg hrvatskog naftnog poduzeća INA. Ove istrage su se navodno vodile 1980-ih godina na području jugoslavenskih i hrvatskih sigurnosnih vlasti između ostalog pod nazivom „operacija Lugano" i da su se odnosile na sumnju da su se suradnici bivšeg naftnog poduzeća INA u vezi poslova sa inostranstvom osobno obogatili.
Stoga molimo da nam se pošalje dokumentacija u pogledu na policijske istrage
tajnoslužbene istrage i u slučaju da je ova dokumentacija danas arhivirana kod drugih organa.
U vezi toga su i zapisnici sjednica Vijeća za zaštitu ustavnog poretka SR Hrvatske (nazvan i Kolegij Službe državne sigurnosti Republičke službe za unutrašnje poslove SR Hrvatske) iz godine 1980. do 1985. od značaja za istragu. Hrvatski časopis „Globus" u izdanju od 19.12.2008. spominje osobito zapisnik sjednice u travnju 1983. na kojoj se navodno obradila pronevjera kod poduzeća INA.
Prema navodima svjedoka Vinko Sindičić tadašnji Sekretar unutrašnjih poslova Stane Dolanc je nakon ubojstva Stjepana Đurekovića pozvao komisiju, koja je trebala razjasniti to djelo. Članovi te komisije, koja je radila po nalogu Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, bili su Srećko Šimurina, tada operativni načelnik SDS-a u Zagrebu, Maks Manfreda i Đuro Lukoć. Svjedok Vinko Sindičić je izjavio da je on bio dodjeljen toj komisiji.
Molimo da se provjere, postoji li dokumentacija o toj navodnoj komisiji. Ukoliko da, molimo da nam se pošalju fotokopije.
Ostim toga molimo za kopiju ukupnih spisova postupka protiv Vinka Sindičića radi ubojstva na štetu Brune Bušića (poslovni znak Županijskog suda u Zagrebu: K-146/99) uključujući sve dokaze, napr.spis SDS o Vinku Sindičiću.
Od značenja bi mogli biti i civilnopravni postupci koji su se vodili u Hrvatskoj između Vinka Sindičića i Josipa Perkovića . Tu su poznate dvije tužbe Vinka Sindičića u Rijeci odnosno Zagrebu iz godina 2008./2009. (tužbe od 19. svibnja i 9. lipnja 2008.), presuda općinskog suda Zagreb od 18. svibnja 2009.). Molimo da nam se pošalju spisovi civilnopravnog postupka.
Sredinom godine 2013. Hrvatski sabor je donio zakon, prema kojem nije trebalo biti moguće izručenje u okviru Europskog uhidbenog naloga. Ovaj zakon se kasnije stupajući na snagu od 1. siječnja 2014. promjenio na taj način da i za djela počinjena prije kolovza 2002. slijedi izručenje na osnovi Eurpskog uhidbenog naloga. Molimo da nam se pošalju obe verzije tog zakona.
U ovdašnjem spisu se nalazi pismen prikaz razgovora od 15. lipnja između Boža Vukušića i Ivana Lasića koji se snimio na video. Razgovor se navodno vodio po nalogu Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava.
Molimo da nam se pošalje kopija ove videokazete, koja se navodno nalazi u uredu za zaštitu ustavnog poretka, na DVD-u ili na kopiji videa.
Kod spisa Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, KTV-120/97, se nalazi kaznena prijava protiv Josipa Perkovića, podnešena sa strane Ministarstva obrane Republike Hrvatske 31.10.1994., br. 512-18-01-94-6298. Pod brojem 12.2. su zapisane dvije audiokazete sljedećeg naziva, koje su se zaplijenile u prvoj polugodini 1994. kod Josipa Perkovića:
„Sastanak između Pekrovića, Boljkovca i Marijana Kraljevića, razgovor o ubojstvu emigranata u svezi sa Vinkom Sindičićem, akcija „Feniks" i broj 4".
„Razgovor između Perkovića i Mustača o ubojstvu Đurekovića i o Arkanu, broj 29."
Ovi materijalni dokazi su od bitnog značaja za ovdašni postupak. Molimo zato da se ustanovi gdje se nalaze ove audiokazete i da nam se pošalju kopije u sudski uporabivom obliku.

No kako neslužbeno doznajemo iz izvora njemačkog suda, na dva zahtjeva suca Daustera koji su poslani 22.srpnja i 14. kolovoza ove godine nitko još nije odgovorio ni slova. Za nešto više od tri tjedna treba početi suđenje a hrvatske državne institucije – Milanovićeva Vlada, Josipovićev Ured predsjednika, Miljenićevo ministarstvo pravosuđa kao ni Cvitanov DORH nisu uopće reagirali. Takvo opstruiranje pravde navodno je jako razljitilo njemački sud koji će o tome obavijestiti kancelarku Merkel ali i Bruxelles jer sadašnja vlast u Hrvatskoj očito na svaki mogući način želi zaštiti Perkovića, jer njegova krivnja će ukazivati na odgovornost i nekih drugih ljudi iz bivšeg sistema, a SDP-u u izbornoj godini najmanje treba još i priča o zločinačkom karakteru partije čiji su baštinici i pravni sljednici.

18.09.2014.

HITLER BROJ DVA.



PUTIN OPET ZAPRIJETIO EUROPI 'Moje trupe za dva dana mogu biti u Varšavi ili Bukureštu'


Prijetnja je bila upućena ukrajinskom predsjedniku Petru Porošenku, za vrijeme jednog od brojnih telefonskih razgovora između dva čelnika

MÜNCHEN - Ruski predsjednik Vladimir Putin nedavno je zaprijetio: 'Da sam htio, ruske trupe mogle su za dva dana biti ne samo u Kijevu, već i u Rigi, Vilniusu, Tallinnu, Varšavi i Bukureštu', piše njemački Süddeutsche Zeitung .

Prijetnja je bila upućena ukrajinskom predsjedniku Petru Porošenku, za vrijeme jednog od brojnih telefonskih razgovora između dva čelnika. Porošenko je navodnu Putinovu prijetnju shvatio ozbiljno i prenio je predsjedniku Europske komisije Jose Manuelu Barrosu, za njegovog posjeta Kijevu u prošli petak.

Krajem kolovoza Putin je na sličan način zaprijetio upravo Barrosu u telefonskom razgovoru. 'Ako to poželim, Kijev mogu zauzeti za dva tjedna', rekao je tada Putin, reagirajući na najavu novih sankcija Europske unije Rusiji.

Putinov savjetnik za vanjsku politiku Jurij Ušakov pravdao se kako je bila riječ o šali, izvučenoj iz konteksta: 'To je nekorektno, to izlazi iz okvira diplomatske prakse. To je nedostojno ozbiljnog političkog djelatnika', istaknuo je tada Ušakov.

Reakcije iz Kremlja na izvješća o novoj navodnoj prijetnji Vladimira Putina zasad nema.

Osim toga, Süddeutsche Zeitung piše kako je Putin Porošenku preporučio da se previše ne oslanja na EU te da može, ukoliko se pokaže potrebnim, 'utjecati na donošenje odluka i njihovo glasanje u Vijeću Europe'.

17.09.2014.

TKO SU HRVATSKI TERORISTI?

TKO SU HRVATSKI TERORISTI?

   Otkrivamo šokantnu istinu o velikim svibanjskim poplavama koju drugi skrivaju

SKANDALOZNO: Komšije minirale nasip u Rajevu Selu i branu ispred Bijeljine da spase tvornicu umjetnih gnojiva Zorka u Šapcu!


Srbijanski premijer Aleksandar Vučić se u panici od "velikog povodnja" u Srbiji tih dramatičnih dana povjerio svojoj pijateljici Vesni Pusić kako je grad Šabac u kojem se nalazi tvornica umjetnih gnojiva, bez pomoći Hrvatske mogao biti potopljen, nakon čega bi izbila jedna od najvećih ekoloških katastrofa u regiji ali i šire. Na kakvu je to pomoć Hrvatske - Srbiji i Šapcu - mislio Vučić, samo nebo, on i Vesna Pusić znaju. Ali, sigurno znaju i mještani u Rajevu Selu koji su nekoliko dana prije potopa i pucanja nasipa vidjeli nepoznate muškarce koji govore ekavicom i obilaze nasip. Ubrzo su počele kolati i priče da su baš u to vrijeme uhićeni dvojica prekosavaca koji su planirali minirati nasip između Šamca i Babine Grede. O tome govore i svi stanovnici Posavine čiji iskazi sve više potvrđuju priču o sabotaži kod Rajevog Sela

Kada su sredinom svibnja ove godine velike poplave zahvatile ne samo Hrvatsku, nego i susjedne zemlje Bosnu i Hercegovinu te Srbiju, mnogi su se prisjetili nobelovca Ive Andrića i njegovog "Velikog povodnja" iz knjige "Na Drini ćuprija":
"U kasabi stradaju avlije, bašte i magaze najbližih kuća. I sve se svrši na tome. Ali u nepravilnim razmacima od dvadesetak do trideset godina nailaze velike poplave koje se poslije pamte kao što se pamte bune ili ratovi i dugo se uzimaju kao datum od kojeg se računa vrijeme i starost građevina i dužina ljudskog vijeka (Na pet-šest godina prije velikog povodnja. Uz veliki povodanj.) Posle tih velikih poplava malo šta ostane od pokretnog imanja(...). Takva poplava baca cijelu kasabu za nekoliko godina unatrag", opisao je veliki povodanj prije puno godina književnik Ivo Andrić, a kao da je opisao velike poplave koje su prije nekoliko mjeseci zahvatile ne samo njegovu bosansku kasabu, nego i brojna mjesta uz rijeku Savu u Hrvatskoj i Srbiji.

I dok su u Andrićevom Velikom povodnju ljudi bili pomireni sa sudbinom da su poplave dolazile "svake godine, u proljeće i u jesen, ali nisu uvijek bile jednako opasne i sudbonosne po varoš pored mosta te da svake godine bar po jednom ili dva puta nabuja Drina i zamuti se i s velikim šumom pronosi kroz lukove s mosta odvaljene plotove s njiva, izvaljene panjeve i mrki talog od lišća i granja iz pribrežnih šuma", nakon ovogodišnjih poplava u Hrvatskoj i BiH, tamošnje žrtve nikako se ne mogu pomiriti da su zbog više sile odnosno prirodne nepogode preko noći ostali, ne samo bez krova nad glavom, nego bez svega što su godinama sa svoje dvije žuljevite ruke naporno stjecali. Stoga su se u čudu pitali - dok im je nabujala, hirovita i mutna voda nosila, krovove s kuća, dječje krevetiće, igračke i uspomene - je li moguće, da opet netko, nakon tolikih nevolja, ratova, sirotinje i bijede "ponovno plavi Bosnu i Hrvatsku"?

Vučić i Dodik dogovorili miniranje brane ispred Bijeljine

Ne, ovdje nije riječ ni o kakvoj teoriji zavjere, nego naprosto o razmišljanjima brojnih žrtava svibanjskog velikog povodnja koji je zahvatio Bosnu i Hrvatsku, te njihovim osnovanim sumnjama da su poplave bile isplanirane, kako bi se spasila, odnosno rasteretila Srbija od velikog vodenog vala koji je prijetio gradu Šapcu i tamošnjoj velikoj tvornici umjetnih gnojiva "Zorka" totalnim potapanjem, nakon čega bi nastala jedna od najvećih ekoloških katastrofa ne samo u regiji nego i šire. Inače, u šabačkoj tvornici "Zorka" proizvodi se na najmodernijim strojevima uvezenim iz inozemstva u skladu s najvišim mogućim tehnološkim dostignućima.

Znači, Šabac i "Zorka" su pod svaku cijenu trebali biti spašeni, pa je i srbijanski premijer Aleksandar Vučić sve podredio tom cilju ne birajući pritom ni sredstva ni metode. Imajući sve to u vidu, ogorčeni ljudi u Bosni su se za vrijeme velikih poplava u čudu i nevjerici pitali, što se to događa sa Semberijom i Šapcem? Nisu samo sumnjali, već su bili i sto posto uvjereni da je brana ispred Bijeljine minirana kako bi ispuštene vode Save preplavile i Bijeljinu i cijelu Semberiju, čime se smanjio protok vode u Srbiju i sačuvao Šabac i njegova opasna kemijska industrija.

Tamošnji stanovnici su odmah vidjeli da je brana pukla na četiri mjesta, odnosno da nije pukla, već da je na tim mjestima - minirana! Inače, brana je građena u vrijeme stare Jugoslavije i nije bilo nikakve mogućnosti da pukne na četiri mjesta, a da između njih ostane čitava, tvrde danas ogorčeni mještani. Osim toga, ispuštanje vode na neke druge lokacije kako bi se zaštitili veći gradovi, nije ništa novo ni čudno.

Vučić: Šabac moramo braniti svim sredstvima!

Naime, u Srbiji je i ranije na mnogo mjesta ispuštana voda u njive, da bi se sačuvali gradovi. Ali ovdje je bio problem što su oni poplavili cijelu Semberiju da bi sačuvali Šabac i opasnu kemijsku industriju, objašnjavaju mještani. A kada je jedna novinarka iz Banja Luke htjela priupitati predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika o spornom pucanju brane, odnosno jesu li točne informacije da je brana minirana, Dodik ju je uporno prekidao... Istodobno je Dodik, u najtežim trenucima za vrijeme velikog povodnja u Bosni i Hercegovini, otišao kod Vučića u Srbiju što je bio dovoljan povod mještanima da zaključe kako su njih dvojica uskladili planove o "preusmjeravanju vodene bujice".

Na sjednici Kriznog stožera za izvanredne situacije srbijanski premijer Aleksandar Vučić obratio se zapovjedniku srpske vojske Ljubiši Dikoviću riječima: "To će značiti, Dikoviću, da primjenjujemo ratne mjere, da vodu puštamo na jednu drugu stranu, ali o tome ćemo kasnije nasamo razgovarati... Dikoviću, jesmo li se razumjeli? Šabac moramo braniti svim sredstvima! Zadatak cijele države je obrana Šapca pod svaku cijenu. Padne li Šabac, Dikoviću, znate što trebate raditi!?", teatralno je govorio Vučić služeći se vojničkom retorikom.
Šabac je, dakle, tih dana bio najbranjeniji grad u Srbiji zbog kojeg je, ako je vjerovati tvrdnjama iz BiH, minirana brana i žrtvovana Bijeljina.

Sumnja se da su terorističkim akcijama uništavani nasipi u Hrvatskoj

No, osim stanovnika BiH, sve je veći broj i Hrvata koji vjeruju da su Srbi primjenjivali ratne mjere u borbi protiv poplava, ali isto tako da su terorističkim akcijama uništili nasipe i izazvali poplave u Hrvatskoj kako bi Srbiju rasteretili visokih voda. U prilog tome najbolje govori način na koji je premijer Zoran Milanović pozvao na odgovornost graditelje dijela nasipa koji je popustio, a izgrađen je 2010. godine:
"Dakle, puknuo nam je novi nasip na dionici od 12 kilometara, a bio je investicija Hrvatskih voda vrijedan desetke milijuna kuna. To je novi nasip koji bi valjda trebao držati vodu. Stari nasip nizvodno vodu je držao bolje od novoga. Pukao nam je novi nasip! Tražim od ministra i generalnog direktora Hrvatskih voda odgovore...", rekao je premijer.
Za razliku od njega, njegovu prvu potpredsjednicu Vesnu Pusić, velike poplave, čini se, nisu toliko uznemirile. Možda ju je više uznemirio srbijanski premijer Aleksandar Vučić, koji joj se u panici zbog "velikog povodnja" tih dramatičnih dana povjerio, kako je grad Šabac u kojem se nalazi tvornica umjetnih gnojiva, bez pomoći Hrvatske mogao biti poplavljen, nakon čega bi izbila jedna od najvećih ekoloških katastrofa u regiji ali i šire.

Na kakvu je to pomoć Hrvatske, Srbiji i Šapcu, mislio Vučić samo nebo, on i Vesna Pusić znaju! No, zasigurno znaju i mještani Rajevog Sela koji su nekoliko dana prije potopa i pucanja nasipa vidjeli nepoznate muškarce koji govore ekavicom i obilaze nasip. Ubrzo su počele kolati i priče kako su baš u to vrijeme uhićena dvojica prekosavaca koji su planirali minirati nasip između Šamca i Babine Grede.
O tome govore i svi stanovnici Posavine, čiji iskazi sve više potvrđuju priču o sabotaži kod Rajeva Sela.

15.09.2014.

SRAMOTA HRVATSKIH BISKUPA I NADBISKUPA.



 

SRAMOTA U PAKRACU: Patrijarh Irinej Hrvatima 'očitao' lekciju. Kako su reagirali? Nikako, gledali su u pod...

Unatoč činjenici da je usred Hrvatske na veličanstvenom i raskošnom ustoličenju episkopa Jovana, patrijarh Irinej koji ne priznaje Hrvatsku i to naglas izgovara, u društvu Ivice Dačića i Milorada Dodika iskoristio gostoprimstvo hrvatskih predstavnika i sasuo im u lice optužbe da su ubojice, svi su ipak samo spustili pogled...

Svečanost ustoličenja novog slavonskog episkopa Jovana održana je 13. rujna u sabornom hramu Svete Trojice u Pakracu, a predvodio ju je srpski patrijarh Irinej s više od deset episkopa Srpske pravoslavne Crkve, brojnim svećenicima i drugim vjernicima. Izaslanik Hrvatske biskupske konferencije na slavlju bio je požeški biskup Antun Škvorčević. Među uzvanicima iz Katoličke Crkve bili su i đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, kancelar Požeške biskupije Goran Lukić, pakrački župnik Matija Juraković, tajnik đakovačko-osječkog Biskupskog ordinarijata Mario Brkić, zatim zastupnici Hrvatskog sabora, predstavnici Požeško-slavonske županije, gradonačelnici Pakraca i Lipika. Svi oni bespogovorno su od patrijarha Irineja gledajući u pod morali slušati sljedeće:

"Pred vladikom Jovanom je veliki posao. Treba obnoviti hramove, okupiti vjernike i širiti pravoslavnu vjeru. Ovoj svetoj liturgiji nismo prisustvovali samo mi, već i duše tisuća umorenih nedužnih Srba u Jasenovcu i cijeloj Slavoniji. Eparhija slavonska je mučenička i stradalnička. Narod ove eparhije je kroz povijest protjerivan i ubijan. Ovdje je ubijeno 19 000 srpske djece. Molimo se danas za sve jasenovačke i nedužne žrtve iz proteklog rata. Ovdje su uništene i spaljene mnoge svetinje, ali život nije", kazao je Irinej, a novoustoličeni se episkop Jovan nadovezao:

"Srbi su na ovom području masovno stradali od ‘41. do 45, kao i od ‘91. do ‘95. Ovdje je život mnogo puta uništavan, ali nikada nije uništen. Pakrački i slavonski Srbi nose svoj krst. Od danas će to nošenje krsta izgledati drugačije! Obnovićemo hramove i eparhiju - poručio je Jovan.

Za nevjerovati je, ali ovu ratnohuškačku govoranciju koja patrijarhu Irineju odavno nije strana pokušao je ublažiti Ivica Dačić koji je također bio gost na svečanoj arhijerejskoj liturgiji u Pakracu:

"Odnosi Srbije i Hrvatske trebaju biti temeljeni na povjerenju i zajedničkim interesima i vrijednostima koje možemo dijeliti. Izgradnja dobrih odnosa Srbije i Hrvatske je ključni faktor za stabilizaciju i razvoj čitave regije. Također, veliki je značaj SPC za očuvanje duhovnog, nacionalnog, kulturnog naslijeđa i identiteta Srba u Hrvatskoj", razvodnjavao je patrijarhove riječi prvi potpredsjednik srpske vlade i šef diplomacije, očigledno svjestan važnosti hrvatske potpore za ulazak Srbije u EU.

Zanimljivo je, međutim, da nitko, ali baš nitko nije osudio riječi poglavara SPC u Pakracu. Unatoč činjenici da je usred Hrvatske na veličanstvenom i raskošnom ustoličenju episkopa Jovana, patrijarh Irinej koji ne priznaje Hrvatsku i to na glas izgovara, u društvu Ivice Dačića i Milorada Dodika iskoristio gostoprimstvo hrvatskih predstavnika i sasuo im u lice optužbe da su ubojice, svi su ipak samo spustili pogled...

 

Komentirajte sami.
13.09.2014.

MILORAD BAHILJ - SMECE OD MINISTRA.

SMECE OD MINISTRA



Među uhapšenima u akciji „Meso“, koju danas po nalogu Tužilaštva BiH provode službenici SIPA-e, je i Milorad Bahilj, ministar trgovine u Vladi Federacije BiH i član stranke Radom za boljitak. Podsjećamo, radi se o ministru koji je svojevremeno pronašao rješenje za ekonomsku krizu u BiH. „Štedite, nemojte jesti!“, poručio je Bahilj novinarima. Podsjećamo, pored Bahilja, slobode su lišeni federalni ministar poljoprivrede Jerko Ivanković Lijanović, te njegov brat Mladen Ivanković Lijanoviću, zastupnik Parlamentu BiH. Pomenuta akcijase provodi u više gradova u BiH s ciljem borbe protiv organizovanog kriminala i višemilionskih poreznih utaja. Aktivnosti se provode na ukupno 14 lokacija u gradovima širom Bosne i Hercegovine, a bit će realizirano hapšenje oko 10 osumnjičenih osoba, te pretresi u tri preduzeća.

13.09.2014.

AFERA LIJANOVIC



Ovo je „impresivna“ lista Lijanovićevih afera, BiH oštetili za milione!

U okviru velike policijske akcije kodnog naziva „Meso“ u srijedu je slobode lišen  Jerko Ivanković Lijanović, federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i dopredsjednik Narodne stranke Radom za boljiitak. Uhapšen je i njegov brat, Mladen Ivanković Lijanović, ali je on već u četvrtak pušten na slobodu, dok je Tužilaštvo BiH predložilo pritvor za sedam osumnjičenih za krivično djelo finansijski kriminal i zloupotrebu položaja i ovlasti.

Ova akcija je rezultat višegodišnje istrage Tužilaštva BiH protiv vlasnika Mesne industrije „Lijanovići“ i sa njima povezanih firmi, koje se sumnjiče za porezne i carinske prevare u iznosu od nekoliko desetina miliona KM. Porezne i carinske utaje u višemilionskim iznosima počinjene su i sa osnivanjem i kasnijim fiktivnim gašenjem preduzeća koja su imala velike dugove za porez.

Slobode je lišen i federalni ministar trgovine Milorad Bahilj, koji je ranije bio izvršni direktor firme MI-MO, firme čiji su stvarni vlasnici braća Lijanovići. Uprava za indirektno oporezivanje BiH je još u martu 2013. godine podnijela Tužilaštvu izvještaj kojim se ministar Bahilj sumnjiči da je državu oštetio za 845.184 KM!

Bahilj je osumnjičen da je upravo firmi MI-MO omogućio da ne plati PDV u navedenom iznosu. U istom izvještaju koji je proslijeđen Tužilaštvu BiH navedeno je da porez nisu platili ni Venka Ivanković, odgovorno lice u firmi Farmer Mesna industrija d.o.o. Široki Brijeg – u iznosu od 834.158 KM, Jozo Slišković – odgovorno lice u firmi Farmko d.o.o. Široki Brijeg – u visini od milion maraka, Zdravko Ivanković – odgovorna osoba u firmi ZD.I.-Produkt d.o.o. Široki Brijeg – u iznosu od 828.431 KM i Drago Ivanković iz firme Laktat d.o.o. Posušje u iznosu od 133.703 KM.

Inspektori su preduzeća povezali sa firmom Lijanović na osnovu ugovora o iznajmljivanju objekata klaonice sa opremom za proizvodnju, pogona za preradu mesa i mesnih prerađevina sa kompletnom opremom, te na osnovu ugovora o licenci koje je kompanija Lijanović potpisivala sa osumnjičenim firmama.

Ovo nije prvi slučaj kojim su se bavila tužilaštva, a u kojem su Lijanovići među glavnim akterima. Sud BiH je u novembru 2006. godine nepravomoćno osudio Dragana Čovića na pet godina zatvora, jer je kao ministar finansija FBiH zloupotrijebio svoj položaj i omogućio firmama porodice Lijanović da izbjegnu plaćanje više od 1,8 miliona KM carinske takse!

Suđenje za organizovani kriminal, zloupotrebu položaja, uzimanje i davanje mita te utaju 38,7 miliona KM uvozne takse je počelo 10. marta 2005. godine, kada je Sud BiH potvrdio optužnice protiv sedam osoba. Osim Čovića, za različita krivična djela bili su optuženi Jozo, Jerko, Mladen i Slavo Ivanković-Lijanović, vlasnici Mesne industrije Lijanović, Mato Tadić, tadašnji predsjednik Ustavnog suda BiH i advokat Zdravko Lučić.

Tokom suđenja je utvrđeno da su u junu 2001. godine dvije firme porodice Ivanković-Lijanović od Carinske uprave FBiH zatražile oslobađanje od plaćanja prelevmana – posebne takse na uvoz mesa. Zahtjev je 23. juna proslijeđen Čoviću, tadašnjem ministru finansija FBiH, u čijoj nadležnosti je bila carina. Istog dana, iz ministarstva su vraćena dva dokumenta sa faksimilom (pečatom) Čovićevog potpisa, u kojima je izneseno mišljenje da Lijanovići ne trebaju plaćati prelevmane.

Tokom suđenja je utvrđeno da je Čović slijedeće dvije godine ignorisao upozorenja o nezakonitosti takvog aranžmana koja su mu uputili Mirsad Kurtović, tadašnji ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH i Fuad Kasumović, tadašnji zamjenik direktora Carinske uprave FBiH. Prema optužnici, na ovaj način su firme Lijanovića izbjegle plaćanje 38,7 miliona KM uvozne takse. Čović je 2002. godine izabran za člana Predsjedništva BiH, a Carinska uprava FBiH je naknadno pokušala naplatiti taksu. Lijanovići pokreću upravni spor u kojem je Vrhovni sud FBiH presudio da moraju platiti carinski dug. Međutim, Ustavni sud BiH je ukinuo niz presuda, usvajajući apelacije Lijanovića za manje od dva mjeseca, iako postupci pred ovim sudom obično traju između godine i godine i po.

Međutim, optužbe nisu dokazane, pa su Lijanovići oslobođeni, a uz njih i advokat Lučić, za kojeg je tužilaštvo tvrdilo da je posredovao u davanju mita. Čović je osuđen na temelju jednog od dva dokumenta, na osnovu kojeg su Lijanovići izbjegli platiti 1,8 miliona KM. Drugi dokument, gotovo iste sadržane, na osnovu kojeg je izbjegnuto plaćanje dodatnih 36,9 miliona KM takse, Sud BiH nije ni razmatrao, jer u Ministarstvu finansija FBiH nije nađen njegov original, već samo fotokopija.

Nestanak originalnih dokumenata iz arhiva državnih institucija je u još najmanje dva procesa doprinio da sudovi visokopozicionirane političare oslobode optužbi za zloupotrebu položaja, otkrili su svojevremeno novinari Centra za istraživačko novinarstvo. Zbog nepostojanja originala ili ovjerene fotokopije dokumenta na kojem se optužnica temeljila, Kantonalni sud u Sarajevu je oslobodio Edhema Bičakčića i Nedžada Brankovića, bivše premijere Vlade FBiH, optužene za zloupotrebu službenog položaja!

Milorad Dodik je također bio optužen za zloupotrebu položaja premijera Republike Srpske, nezakonito isplaćujući budžetski novac i kupujući stanove ministrima, članovima skupštine i drugim osobama. Uz Dodika je bio optužen i Novak Kondić, bivši ministar finansija RS-a, a obojica su u oktobru 2005. godine oslobođeni zbog nedostatka originalne dokumentacije iz Arhiva Vlade RS-a.

Vratimo se na Lijanoviće. Federalna uprava policije je Tužilaštvu Kantona Sarajevo u maju 2013. godine podnijela izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv Jerka Ivankovića Lijanovića i još 56 osoba koje su se dovele u vezu sa sumnjom da su počinili krivično djelo zloupotrebe položaja i ovlasti. Jerko Lijanović je tu optužnicu prokomentarisao kao „politički motiviranu i režiranu“.

Početkom ove godine je potpredsjednik FBiH Mirsad Kebo zatražio smjenu Jerka Ivankovića Lijanovića sa mjesta ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva zbog neregularnosti u isplati poticaja za poljoprivredu.

Smjenu sam zatražio zbog niza opravdanih sumnjih na raspodjelu sredstava za poticaje, sumnje u nezakonito i netransparentno raspolaganje državnim sredstvima“, izjavio je Kebo za Source.ba portal.

Sve optužbe predsjedavajućeg Općinskog vijeća Konjic Ivana Karlovića u potpunosi su neistina i laž“, izjavio je početkom ove godine Jerko Ivanković Lijanović.

Radi se o reakciji na optužbe o ucjenama i iznudama kojima je Karlović navodno bio izložen jer je odbio postupiti po fiktivnom ugovoru koji je ranije potpisao sa „Boljitkom“. Karlović je kao kandidat NSRzB-a na izborima 2010. i 2012. godine u dva navrata bio prisiljen da potpiše mjenice, čime je postao dužnik ove stranke.

osPljednji dan prije nego što su predavane kandidatske liste dolazili su nam članovi NSRzB-a, s koordinatorom iz Mostara Ivanom Pandžom na čelu, koji su nam dali te papire da ih nabrzinu potpišemo. Ništa nam nisu objašnjavali. Tek kasnije su nam rekli da su to garancije, i to u iznosu od po 500.000 i 200.000 KM. Život mi se okrenuo naglavačke kada sam to saznao, ispričao je Karlović.

Prije nego što će biti imenovan za predsjedavajućeg Općinskog vijeća, isti ljudi su tražili da stranci plaća između 40 i 60 posto svojih mjesečnih primanja.

Tužilaštvo BiH je još 2011. godine podiglo optužnicu protiv Hasana Samardžića i Nisveta Duratovića, koje su teretili za krivično djelo Povreda slobode opredjeljenja birača. Oni su u toku predizborne kampanje za opće izbore na području općine Cazin, kao aktivisti Narodne stranke „Radom za boljitak“, podmićivali glasače sa po 100 KM.

Istraga FUP-a je pokazala kako su se glasači vrbovali i u livanjskoj mesnici u vlasništvu Lijanovića.  Uposlenik mesnice je nagovarao kupce da glasuju za stranku na proteklim općim i lokalnim izborima. Kupcima, a istraga je pokazala kako ih je bilo oko 650, obećavana je i novčana naknada za to. Istražitelji su došli do podataka da su iste radnje počinjene i u drugim mjestima ovog kantona.

Narodna stranka Radom za boljitak jedina stranka u BiH čiji su članovi na sudu proglašeni krivim za djelo terorizam. Naime, Sud BiH je izrekao presudu zbog terorizma, kojom jr Zijad Dervišević osuđen na osam godina zatvora, Amel Sefer na sedam, a Saša Bonić na šest godina zatvora nakon što je u aprilu 2011. godine na parkingu u Zenici došlo do aktiviranja eksplozivne naprave na automobilu u kojem su se nalazila dva zastupnika HDZ-a BiH u Skupštini Zeničko-dobojskog kantona.

Lijanovića je prozivao i direktor Razvojne banke FBiH Ramiz Džaferović, koji je tvrdio da Lijanovići vrše pritisak kako bi se njihovoj firmi odobrio kredit od sedam miliona KM. Naravno, Jerko Lijanović je i ovo negirao.

Centralna izborna komisija BiH je kaznila „Boljitak“ s 10.000 KM jer je iskoristio kampanju federalnog ministarstva za promociju sebe i svoje stranke. Reklamni slogan „Kupuj domaće - kupuj srcem!“ je uveliko podsjećao na stranački slogan „Srcem za boljitak“, a kampanja je plaćena sa budžetskim sredstvima u visini od  671.888 KM.

Tu je i afera koju je izazvala  informacija da austrijskoj Hypo banci Lijanovići duguju 70 miliona KM na osvnovu nevraćenih kredita. Hypo Alpe Adria Banka u BiH je optužila Jerka Ivankovića Lijanovića i druge za navodni korupcijski plan koji je banci nanio štetu veću od 30 miliona eura.

Svi navedeni slučajevi su samo površni presjek afera u kojima su Lijanovići i njihova stranka „Radom za boljitak“ glavni akteri. Nadamo se da je Tužilaštvo BiH KONAČNO valjano pripremilo optužnicu, te da će ovaj slučaj konačno dati odgovor na pitanje o odgovornosti Lijanovića i njegovih saradnika za pomenute afere.
10.09.2014.

LIJANOVICI IZA RESETAKA.


Akcija Meso Lijanović SIPA

Centar za istraživačko novinarstvo objavio je izvještaj koji je Uprava za neizravno oporezivanje proslijedila Tužiteljstvu BiH krajem ožujka 2013. godine.

U izvještaju se iznosi sumnja da su firme MI-MO Mostar, „Mesna industrija Farmer“ Široki Brijeg, „Farmko“ Široki Brijeg, Z.D.I. „Produkt“ Široki Brijeg i „Laktat“ Posušje, izbjegavajući platiti porez na dodanu vrijednost, oštetile državni proračun za više milijuna maraka.

Te su firme, kako se zaključuje u Izvještaju, povezane s poduzećem „Lijanovići“ iz Širokog Brijega, čiji je suvlasnik Jerko Ivanković-Lijanović, ministar i dopremijer Federacije BiH.

Inspektori su ovih pet firmi povezali s poduzećem „Lijanović“ na osnovu ugovora o iznajmljivanju objekata klaonice s opremom za proizvodnju, pogona za preradu mesa i mesnih prerađevina s kompletnom opremom te na osnovu ugovora o licenci koje je kompanija „Lijanović“ potpisivala s osumnjičenim firmama.

Inspektori sumnjaju da poduzeće „Lijanović“ d.o.o. vrši osnivanje pravnih lica koja se formalno vode kao vlasnici, odnosno korisnici određene pokretne i nepokretne imovine. Nakon što bi jedna od osnovanih firmi napravila dug po osnovu poreza, prestajala bi sa radom. Potom bi se osnivala nova firma, a scenarij bi se ponavljao. Kako te firme nisu raspolagale vlastitom imovinom, Uprava za neizravno oporezivanje nije mogla izvršiti prinudnu naplatu duga.

 

Podsjećamo, u akciji Meso, koju provodi SIPA po nalogu Tužiteljstva BiH, uhićeni su Jerko Ivanković-Lijanović, ministar poljoprivrede vodoprivede i šumarstva Federacije Bosne i Hercegovine i njegov brat Mladen, zastupnik Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.

Zbog sumnje na organizirani kriminal i poreznu utaju, uhićeni su i Slavko i Jozo Ivanković-Lijanović te otac Stipe-Lijan Ivanković.

Pored toga, policija je uhitila još devet osoba među kojima su i federalni ministar trgovine Milorad Bahilj, te Jozo Slišković, Venka Ivanković, Željko Mikulić, Zdravo Ivanković, Draženko Kvesić, Miroslav Čolak, Mirjana Šakota i Mirko Galić.

Pročitajte IZVJEŠTAJ TUŽITELJSTVA

Poceo je lov na politicke kriminalce i njihove jatake.Hapsenjem porodice Lijanovic drzavno odvjetnistvo nebi smjelo stat,jer ako stane treba njih pohapsit.Svakom iole pametnom covjeku je jasno da Lijanovici nisu mogli sami pljackat narod i novac od poreznih obaveza stavljat sami sebi u dzep.Bojim se da ce ovaj cirkus od hapsenja zavrsit kao i onaj prije nekoliko godina kad je policija i tuziteljstvo uhapsila lidera HDZ-a BiH i iste Lijanovice ,a dokazni materijal nestao u prostorijama SUDA. Zahtjevamo od tuziteljstva da temeljito ispita slucaj Lijanovic i da sve koji su sudjelovali u pljacki i kriminalu budu izvedeni pred lice pravda.
09.09.2014.

MARIN CILIC POBJEDNIK US OPENA.




ČILIĆ SPREMA FEŠTU U NEW YORKU 'Tulumarit ćemo po cijelom Manhattanu. Samo da ne bude Mamurluk 4! Jesam li praznovjeran? Naravno! Ni ja ni Goran se nismo brijali cijeli turnir'

CESTITAMO TI NA USPJEHU KARIJERE I HVALA TI MARINE NA PROMOCIJIDOMOVINE!!

 

 

08.09.2014.

GLOBALNA TIRANIJA.


Bel-Mordok
Novi svjetski poredak - Nova globalna tiranija
 
 

march_of_tyranny

Za pojam Novi svjetski poredak su više-manje svi čuli, no što to zapravo znači i kako se odražava na obične ljude, ali i društvo u cjelini, pogledajte u ovom pregledu.

 

1. UVOD

Počevši od najelementarnijih stvari i situacija kao što su niske, srednje i visoke frekvencije koje čine energije, a samim time i atome koji čine materiju i antimateriju, preko bića, biljaka, životinja, bakterija i virusa koje čine život, država kao institucija i područja, alijansi među narodima, kontinenata, planeta, galaksija, klastera, svemira, multisvemira itd., dolazimo do toga da se sve zapravo okrupnjava tijekom čega se dosta toga i uništava, kolektivna svijest koja se razvija i degradira u isto vrijeme. Sve je zapravo beskonačni proces koji se dešava htjeli mi to ili ne. Zato mnogi ljudi vjeruju u sudbinu, gatanja, vjere, religije, znanost, sustave i sl, pokušavajući kako-tako učiniiti smislenim sve što postoji i što se događa (odnosno, ne događa), jer pritisak i buijca informacija i situacija na samog čovjeka često zna biti prevelika, pa se mnoge stvari i situacije objašnjavaju na razne načine vjerovanjima, mjerenjima i sl. Sjetimo se samo one izreke kada netko umre ili pogine, odnosno, nešto izgubi: "Bog dao, Bog uzeo"... No što to zapravo znači? Da netko i/ili nešto upravlja svime, te da smo svi zapravo nečije marionete, igračke, pokusi, te kako mu/joj/tome dođe, tako nam je? U neku ruku to i jest tako, samo da li je to Bog (omnipotentnost, svijest ili kako god to želite nazvati, svejedno) ili netko, odnosno, nešto približnije nama samima?

 

Čovjek, ukratko rečeno, rađa se, živi i umire, što označava čovjekov životni vijek. No, većina ljudi se rađa i uči ono što im se nametne kroz sustave obiteljske i državne edukacije da bi nakon školovanja radili ono što im se naredi kroz raznorazne poslove da bi dokraja u poodmakloj dobi maltene bili odbačeni od svih kao smeće i nepotreban balast prema kojem se odnosi dosta loše, jer stari ljudi nikome ne trebaju i samo su teret poreznog sustava, što je žalosna činjenica, pogotovo stoga što i stari ljudi se nisu rodili stari, nego također kao i svi ostali rođeni kao djeca, ujedno i potomci. Većina ljudi tek u poodmakloj dobi shvate da su čitav svoj život bili izmanipulirani i iskontrolirani preko državnog aparata putem zakona, normi, dogmi i sl. i to od strane svjetskih moćnika i njihovih sustava. Ljudi su glasali za ove, glasali za one, išli u kojekakve "ratove za slobodu i mir", i svi su obećavali boljitak, no kako je vrijeme prolazilo, bivalo je sve gore i gore, a čemu svi svjedočimo na svoj način i u današnje vrijeme, kada stari ljudi skupljaju boce da prežive, kopaju po kontejnerima da pronađu nekakvu hranu ili nešto "vrijedno", odlaze u pučke kuhinje u kojima jednostavno nema kapaciteta da prihvati sve te nesretne ljude. A mirovina? Nikakva, odnosno, jako mala, pogotovo uz današnje troškove života, i više je pljuska i poniženje prema samom umirovljeniku za sve godine staža koje ima, nego solidarnost od strane društva i države.

 

Što se ljudi u srednjim godinama tiče, većina radi svakakve poslove, najčešće potplaćene, dok je satnica daleko probila normalno radno vrijeme, pa se iznemogli nakon posla vraćaju svojim kućama kao prebijeni psi nasred ulice jedva čekajući da odmore, no i kod kuće je masa obaveza, obitelj, dom itd, tako da dokraja ljudi ne samo što nemaju slobodnog vremena za sebe, već nemaju ni adekvatnog odmora za svoje tijelo i psihu, vremena za obiteljsko druženje, tako da su sve u svemu pretvoreni u obične radilice koje se iskorištava na sve moguće i nemoguće načine, što dovodi do toga da ljudi postaju nervozni, depresivni, pa čak i suicidalni, ako ne i ubojiti.

 

Djeca i mladi se rađaju i odrastaju, te uče ono što su im roditelji i obrazovni sustav rekli stvarajući si tako nekakvu sliku o svijetu u kojem se nalaze. Za razliku od odraslih, djeca sve shvaćaju jednostavnije, lakše, poletnije, ljepše. Tek tijekom odrastanja dolaze sve veće i veće obaveze, prilike i neprilike, razvoj uma, psihe, duhovnosti, tijela i emocija koje postaju sve složenije i složenije, da bi se od mladih i veselih osoba djeca i mladi transformirali u vrlo ozbiljne odrasle ljude koji živote provode na poslu, kod kuće, putovanjima i sl., te s vremenom postajali stariji i nemoćniji nakon godina i godina rada, znoja, muke itd., nakon čega se zapitaju čemu sve to, koja je svrha ovoga života, te zašto je bilo sve što je bilo, shvativši da sva ona obećanja političara, fanatika i sl. su gomila gluposti i laži, kao i sustava u kojima su živjeli i za koje su se borili...

 

Mladost - ludost, te mišljenje da se može mijenjati svijet

Srednja dob - rad, muka i povodljivost za doktrinama, dogmama itd., nedostatak slobodnog vremena

Starost - nemoćnost i razočaranje, te pomirba s samim sobom da se ništa ne može promijeniti, osim samoga sebe

 

Da li je to svrha ljudskog života, da se stvaraju novi ljudski dronovi (radilice) koji služe samo da ih se isprogramira, iskoristi i šutne nakon upotrebe? Očito tako ispada...

 

2. NOVI SVJETSKI POREDAK ILI STARO TIRANIJSKO SMEĆE GLOBALNE KONTROLE 1% PARAZITA NAD 99% STANOVNIŠTVA

is-the-New-World-Order-a-theory

*Kliknite na svaku sliku pojedinačno radi dodatnog sadržaja

 

Poticaji koje razvijene zemlje daju svojim poljoprivrednicima i stočarima su programirani put u Novi svjetski poredak kojim će samo sluge imperija moći proizvoditi i plasirati hranu, te tako opstati do Nove apokalipse koja je tu, pred nama. Glad će pokositi život na Zemlji, jer će sela i mali poljoprivrednici nestati, a velike korporacije će svu hranu uskladištiti za opstanak elite, nakon apokalipse koju nam pripremaju potomci Rothschilda i Rockefellera, zajedno s potomcima kraljevskih obitelji Anglo-saksonskog podneblja (link 1, link 2link 3, link 4).

 

gutle_schnaper_rothschild_if_my_sons_didnot_want_wars_there_would_be_noneCrapelinRottenshit!illuminati-chart

praise-the-lord-and-pass-the-ammunition-god-wants-you-to-go-to-war

 

Čitavim pojedincima, pa čak i narodima, je oteto dostojanstvo, normalan život, krov nad glavom, zdrava prehrana, kvalitetna edukacija i zdravstveni sustav (liječenje i izlječenje), i još mnoge stvari koje čine život kvalitetnijim, u zamjenu za nestašicu, bolesti, ratove, doktrine, eugeniku i sl. gadosti koje od čovjeka ne samo što spuštaju, nego i ponižavaju kao biće, te dokraja i ubijaju, a sve radi koristi onih koji takve metode predstavljaju, populariziraju i provode na raznorazne načine (mediji, političari, norme i sl). Osim političara, tajkuna i bankara, u ratovima nema pobjednika. Narod je uvijek taj koji trpi i gubi, uključujući i vojnike, te vojsku.

 

monsanto-gmo-frankenfood

 

Već sada je hrana u siromašnim zemljama skuplja nego u onim bogatijim, upravo zbog poticaja koje vlade bogatih zemalja daju poljoprivrednicima i stočarima. Znači, već je na djelu prva faza tog procesa kojim je započelo osiromašenje i izgladnjivanje populacije, što će dovesti do socijalnih i ostalih nemira. Zbog hrane ljudi će početi pljačkati, pa i ubijati, samo da bi preživjeli, a to čeka sve one koji su na otpusnoj listi NWO-a. Ovo će najviše pogoditi islamski svijet koji je siromašan plodnom zemljom, pa će naftu doslovce prodavati samo za hranu ili će narode gurnuti i međusobne ratove, podmećući među njima mržnju i netrpeljivost izazvanu nestašicama i namjerno iniciranim sukobima koje će započinjati plaćenici svih boja i vrsta. Kako su konoplju sveli na drogu te zabranili njen uzgoj i rast - izvan imperijalne kontrole - tako će uskoro biti i s još nekim bitnim prehrambenim blagodatima koje nam je, da tako kažem, podario Bog.



Ipak, da ne bi pisali o ovoj temi nadugačko i naširoko, te samim time ponavljali ionako više-manje poznate stvari, jer previše je toga da se objašnjava u tančine, donosimo vam pregled najvažnijeg materijala u vezi ove tematike u obliku videa, slika, linkova članaka itd. radi lakšeg i bržeg razumijevanja, a za dodatno istraživanje možete pogledati svaki materijal posebno.

 

john-f-kennedy-speech-about-the-nwo

georgebushsr

05.09.2014.

NOVI SVJETSKI POREDAK.

Henry Kissinger: Upravo se stvara Novi svjetski poredak
 
 

henry-kissinger-depopulation

Henry Kissinger, diplomat i bivši američki državni tajnik, u svojoj knjizi 'Svjetski poredak' objašnjava kako je došlo do potpune promjene načina na koji promatramo aktualne političke i oružane sukobe diljem svijeta.

 

Henry Kissinger, doajen američke nacionalne sigurnosti, pozvao je Sjedinjene Američke Države da surađuju s drugima u stvaranju Novog svjetskog poretka. Vrijeme je, smatra Kissinger, da se globalna politička struktura preoblikuje kako bi bila održiva u novim političko-ekonomsko-društvenim okolnostima. U tekstu za američki 'Wall Street Journal' Henry Kissinger, savjetnik za nacionalnu sigurnost i državni tajnik u vrijeme američkih predsjednika Richarda Nixona i Geralda Forda, koji je savjetovao i kasnije američke administracije, konstatira da je svijet u kaosu. Kissinger, vidljivo je iz teksta, potiče glavne svjetske igrače, a naročito SAD, da surađuju kako bi se ostvario krajnji cilj Novog svjetskog poretka.

 

henry_kissinger_military

 

Libija je u građanskom ratu, fundamentalističke armije proglasile su i grade kalifat u Siriji i Iraku, a afganistanska mlada demokracija gotovo je paralizirana. Uz to, tenzije s Rusijom su obnovljene, a odnosi s Kinom kližu od priča o suradnji do javnih optužbi”, počinje svoj komentar Kissinger te zaključuje da je poredak aktualan u modernom dobu trenutačno u velikoj krizi. “Potragu za svjetskim poretkom dugo su predvodila zapadna društva, vodeći se vlastitim konceptima vrijednosti. Nakon Drugoga svjetskog rata vodstvo svijeta preuzeo je SAD, nacija sazdana na ideji slobode i predstavničke vladavine. SAD je svoj uspon vezivao uz širenje slobode i demokracije, što je smatrao načinom da se osigura trajni mir u svijetu”, navodi Kissinger. “Tradicionalni europski stav u izgradnji svjetskog potreka polazio je od uvjerenja da su ljudi i države inherentno kompetitivni. A kako bi se spriječile posljedice sukobljenih ambicija, nužni su bili ravnoteža moći i prosvijećeni šefovi država”, piše Kissinger.

 

Težnja "demokraciji"

9-kissinger_nobel_prize_1973

 

Prema američkom stajalištu, ljudi su razumni i teže mirnom pronalasku kompromisa i zdravorazumskih rješenja. Upravo zato je širenje demokracije bilo glavni cilj kako bi se osigurao međunarodni red i poredak. Slobodna tržišta osiguravaju napredak pojedinaca, obogaćuju društva i zamjenjuju ekonomsku međuovisnost međunarodnim rivalstvom, piše Kissinger. Prema njegovu mišljenju, pokušaj Zapada da uspostavi Novi svjetski poredak u mnogočemu se pokazao plodonosnim. Samostalne suverene države vladaju većim dijelom svijeta. Širenje demokracije postalo je opća težnja. Globalne komunikacije i financijske mreže rade u realnom vremenu.

 

Od 1948. do kraja prošlog stoljeća može se, ističe on, govoriti o kratkom razdoblju u ljudskoj povijesti kad je svjetski poredak živio na temelju američkog idealizma i tradicionalnog europskog koncepta državnosti i ravnoteže moći. No, veliki dijelovi svijeta nikad nisu dijelili zapadnjački koncept reda. To sada dolazi do izražaja, primjerice, u slučaju krize u Ukrajini i Južnom kineskom moru. "Poredak koji je proglasio Zapad sada je na prekretnici", upozorava. U 91. godini, dobitnik Nobelove nagrade za mir, objavio je knjigu “Svjetski poredak”, a uoči toga je objavljena ova njegova analiza.

 

Globalne promjene

Henry-A.-Kissinger-Quotes-4

Prema Kissingeru, sama priroda države, kao osnovne jedinice međunarodnog života, trenutačno je pod pritiskom. Naime, Europa pokušava transcendirati državu i voditi vanjsku politiku samo na osnovi diplomacije i suradnje, za razliku od vanjske politike koja koristi sredstva prisile. No, teško da zahtjev za legitimnost odvojen od koncepta strategije može održati svjetski poredak. A Europa još nema atribute države, što izaziva interni vakuum moći i neravnotežu moći na njenim granicama. Istodobno su se dijelovi Bliskog istoka raspali po sektaškom i etničkom ključu i međusobno su u ratu; vjerske milicije i sile koje ih podržavaju krše granice i suverenost zemalja kako im se prohtije, dovodeći do fenomena propalih država koje ne kontroliraju teritorij. Izazov u Aziji je druge vrste i različit od izazova u Europi: principi ravnoteže moći prevladavaju neovisno o dogovorenom konceptu legitimnosti, zbog čega dolazi do sukoba na granici oružane konfrontacije. Sukob između međunarodne ekonomije i političkih institucija koje njome vladaju slabi osjećaj zajedničkog cilja koji je nužan za svjetski poredak.

 

tito-and-kissinger

 

Gospodarski sustav je postao globalan dok politička struktura svijeta ostaje temeljena na državama-nacijama. Dok ekonomska globalizacija teži potiranju državnih granica, vanjska politika ih teži potvrditi, s naglaskom na konfliktne nacionalne interese ili ideale poretka. Ta je dinamika, kako ističe, stvorila desetljeća održivog ekonomskog rasta, uz povremene financijske krize koje, kako se čini, eskaliraju u svojim proporcijama - u Latinskoj Americi u 80-ima, u Aziji 1997., u Rusiji 1998., u SAD-u 2001. te ponovno 2007., a u Europi 2010. godine. Pobjednici ne dvoje o vrijednosti trenutačnog sustava. No, gubitnici, primjerice južna Europa i sve na njenoj granici, pokušavaju isplivati iz krize pomoću sredstava koja negiraju ili barem opstruiraju funkcioniranje globalnog ekonomskog poretka. No, međunarodni poredak suočava se s paradoksom, smatra Kissinger. Naime, prosperitet ovisi o uspjehu globalizacije, ali proces izaziva političku reakciju koja često uzurpira njene ciljeve. Sljedeća slabost trenutačnog poretka je nedostatak učinkovitog mehanizma koji će služiti kao savjetodavno tijelo velikim silama i putem kojeg će surađivati na najvažnijim pitanjima. To se čini kontradiktornim s obzirom na to da trenutačno postoji više međunarodnih foruma nego ikad prije u povijesti. No, priroda i učestalost tih sastanaka ne idu naruku elaboraciji dugoročne strategije, već je, upravo suprotno, podrivaju. Takva situacija ne dopušta da se krene dalje od rasprave o taktičkim pitanjima i u najgoroj mogućoj varijanti služi kao događaj od socijalne vrijednosti.

 

Odnosi među regijama

kissinger-useless-eaters

"Suvremena struktura međunarodnih pravila i normi, ako se želi pokazati relevantnom, ne može postojati samo u formi deklaracija, mora se gajiti kao stvar zajedničkih uvjerenja", piše Kissinger. Naime, kazna za neuspjeh neće biti veliki rat među državama, već stvaranje sfera utjecaja, što se vidi na određenim unutarnjopolitičkim strukturama i tipovima vladavine. Svaka sfera će se naći u iskušenju da testira svoju snagu protiv drugog entiteta koji drži nelegitimnim. Borba između regija mogla bi biti i veći problem od borbe među državama. Zato će potraga za svjetskim poretkom iziskivati koherentnu strategiju kako bi se oblikovao koncept unutarnjeg poretka u raznim regijama i kako bi se uspostavio odnos među tim regijama. No, ti ciljevi nisu nužno povezani. Naime, uspjeh radikalnog pokreta koji uspostavlja red u jednoj regiji može istodobno potaknuti previranja u drugim regijama. Vojna dominacija jedne zemlje u regiji, čak i ako to znači unutarnji red, može izazvati krizu u ostatku svijeta.

 

Sveobuhvatna strategija

c8504c92119b7ed60a4f3fb68ad21395_medium

"Naša najbolja šansa u kojoj treba tražiti inspiraciju je svjetski poredak koji potiče individualno dostojanstvo, vladu participacije i međunarodnu suradnju u skladu s dogovorenim pravilima. No, da bismo došli do toga, trebamo proći nekoliko međufaza. Kako bi SAD igrao odgovornu ulogu u evoluciji svjetskog poretka u 21. stoljeću, mora biti spreman odgovoriti na nekoliko pitanja: Što želimo spriječiti, bez obzira na koji način, i ako ćemo to trebati napraviti sami? Što želimo postići, čak i ako nas ne prati podrška? Što želimo postići, odnosno izbjeći, samo u slučaju da imamo podršku Saveza? U što se ne želimo upuštati, čak i ako postoje zahtjevi od multilateralne skupine ili saveza? Koje vrijednosti želimo promovirati?", pita Kissinger, te zaključuje:

 

"Za SAD to znači promišljanje na dvije naizgled kontradiktorne razine. Univerzalni principi moraju ići rame uz rame s priznavanjem povijesti, kultura i pogleda na sigurnost koje njeguju druge nacije. No, čak i dok se usvajaju lekcije iz prošlosti, potrebno je zadržati stav o iznimnosti SAD-a. Povijest ne nudi odmor državama koji zanemaruju osjećaj identiteta u zamjenu za koračanje linijom manjeg otpora. No, povijest pokazuje da uspjeh nije garantiran za temeljna uvjerenja u slučaju da ne postoji sveobuhvatna geopolitička strategija."

 

No ono što Henry Kissinger i njegovi šefovi žele postići je zapravo polarizacija društva i međusobna mržnja, netrpeljivost, te sukobi između naroda, dok u isto vrijeme on i njemu slični ubiru dodatni profit i moć (Divide et impera, odnosno, vuk sit i ovce na broju), nakon čega se nastavlja još veća globalizacija i centralizacija moći svjetske elite, a sve na štetu naroda (povijest je dosad u vezi toga bila i prejasna). Sam Albert Pike (mason 33. stupnja, okultist, filozof,...) je u svojoj knjizi "Morali i dogma" govorio o stvaranju svjetskih ratova, pa tako i Novog svjetskog poretka, kao i o mnogim drugim stvarima koje su se dogodile, te o nekima koje će se očito svojevremeno i dogoditi. Henry Kissinger je još jedan u nizu koji slijedi i provodi metode radi istih ciljeva: globalna dominacija jako malog kruga osoba (tzv. svjetska elita, 1%) nad stanovništvom samoga planeta (99%). I tko to još ne shvaća, bez brige, shvatit će prije ili kasnije.

 

04.09.2014.

HERCEHG-BOSNO U DZEPU TE NOSIM.

Bivši predsjednik HDZ BiH i član Predsjedništva BiH Ante Jelavić

Sud je prihvatio zahtjev tužitelja McNaira za određivanje pritvora Jelaviću, Prci i Rupčiću te bivšem pomoćniku ministra financija Federacije BiH Ivanu Azinoviću, "zbog osnovane sumnje da su sva četvorica osumnjičenika počinili kazneno djelo zl

USKOK i DORH istražuju Hercegovačku banku

Fra Ivan Ševo, jedan od svojevremeno optuženih za Hercegovačku banku, za magazin Mreža prvi put je govorio o ovom slučaju, koji sada istražuje USKOK. 


Namjensko - ili je bolje reći nemanjensko - novca upućenog kao pomoć hrvatske države Hrvatima u BiH već duže vrijeme je predmet zanimanja pravosudnih organa susjedne države. Dok su se mnogi i ondašnji i ovdašnji HDZ-ovi visoki politički i vojni zvaničnici, ali i vjerski predstavnici bliski toj stranci nadali kako će slučaj Hercegovačka banka pasti u zaborav i zastaru, iz izvora bliskih USKOK-u i Državnom odvjetništvu doznaje se kako je u toku istraga o tokovima novca koji su išli prema Hercegovačkoj banci i preko nje.

U fokusu istrage nije toliko banka koliko neki drugi subjekti - osnivači. tj. dioničari Hercegovačke banke. A takvih nije malo.

Istraga koju je po nalogu OHR-a provela bivša privremena upraviteljica Hercegovačke banke Toby Robinson detaljno je obradila i objasnila veze između izvornih dioničara banke koji su organizovali mrežu pravnih i fizičkih osoba, udruženi s namjerom otuđivanja sredstava hrvatskog državnog budžeta, inače namijenjenih za hrvatsku komponentu Vojske FBiH, prije svega za isplatu plata, pomoć porodicama poginulih branitelja i za demobilizacijske aktivnosti.

Od upućenih skoro 650 miliona maraka iz hrvatskog budžeta, najmanje trećina - 216 miliona je preusmjereno u nečije džepove i bankovne račune. Ono o čemu se manje govori jeste da je banka bila neiscrpan izvor finansiranja Hrvatske samouprave, odnosno ekonomski oslonac formiranja trećeg entiteta u BiH.

Kako bi se došlo do tih saznanja i prekinuo nelegalni tok novca, visoki predstavnik Wolfgang Petritsch je u aprilu 2001. naredio izuzimanje dokumentacije iz Hercegovačke banke. Akcija je otkrivena već u planiranju. Završila je napadom organizovane grupe ljudi na pripadnike policije i SFOR-a, a dio dokumentacije je nestao.

Uslijedila je dugotrajna istraga, a potom i krivična prijava Finansijske policije FBiH protiv 23 osobe, potom i hapšenja te optužnica protiv pet osoba zbog zloupotreba u Hercegovačkoj banci. Na optužnici su se našli bivši član Predsjedništva BiH Ante Jelavić, bivši federalni ministar odbrane Miroslav Prce, direktor Hercegovina osiguranja Miroslav Rupčić te direktor Hercegovačke banke Ivan Karlović, kao i fra Ivan Ševo, bivši član Upravnog odbora banke.

Afera je dobila sudski epilog samo za dvojicu optuženih - Prce je nakon priznanja krivice osuđen  na pet godina, a Rupčić na pet i po. Prvooptuženi Jelavić je u prvostepenom postupku osuđen na deset godina - izricanju presude nije prisustvovao, pobjegao je u susjednu Hrvatsku. Tamo se sklonio nemali broj onih koji su upravljali preduzećima, osnivačima i dioničarima Hercegovačke banke. Hrvatski pravosudnim organima je sasvim izvjesno, uz Jelavića, dostupan i penzionisani general HV-a Ljubo Ćesić Rojs, koji je sa Jelavićem osnovao Logistički centar u Grudama, u koji se slijevao novac iz Hrvatske. Nakon što je ulogu Logističkog centra preuzelo novoformirano preduzeće Monitor M, dvojici generala poslovnih partnera u toj građevinskoj firmi pridružio se i general Ivan Medić, koji trenutno također živi u Hrvatskoj, kao i Ivan Azinović. Uz Monitor M, među firmama osnivačima Hercegovačke banke su bili i Hercegovina gradnja, Hercegovačka franjevačka provincija, odnosno Ziral - preduzeće u vlasnišvu Provincije, zatim Neretva promet iz Čapljine, Jambo iz Metkovića, Eurobemm i Betacom iz Čitluka, MRM iz Ljubuškog te Sokovit primus, M Rozić i Mondo iz Mostara, koju je osnovao HDZ BiH. Za poslovanje Monda, u čijem Upravnom odboru su sjedili brojni visoki zvaničnici  HDZ-a, istražitelji sada tvrde kako predstavlja  primjer nelegalnog izvlačenja novca iz javnih preduzeća. Preteča je to mnogo poznatije i najveće korupcijske afere u Hrvatskoj - FIMI medija, za koju je optužen bivši premijer Ivo Sanader.

Ipak, ni nakon krivične prijave protiv 11 osoba, koju je uputila Finansijska policija FBiH, sa slučajem Mondo se nije želio uhvatiti u koštac glavni tužilac HNK-a Nijaz Mehmedbašić, kojem je ostalo vrlo malo do penzije. Kao što je poznato, presuda Jelaviću je ukinuta i predmet je vraćen na ponovno suđenje, kojeg nema, kao ni sudskog progona četverooptuženog Ivice Karlovića. Postupak protiv njega i fra Ivana Ševe je izdvojen.

Iako zauzet brojnim obavezama oko Božića, fra Ševo je za Mrežu prvi put progovorio o optužbama za pronevjeru sredstava koja su Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji bila dostavljena iz Hrvatske. Kaže da su, kao i sve ostale donacije, ugrađene u izgradnju impoznatne crkve u Mostaru, na mjestu one koja je u ratu raketirana i do temelja srušena. Fra Ševo je govorio i o sudkom procesu u kojem se, kao petooptuženi, pojavio samo na njegovom početku.

"Bio sam iznenađen što su me i pozvali. Mi nikome ništa nismo uzeli, mi smo samo primili. Bio je to splet okolnosti. Da bi bomba što bolje odjeknula, uključeni su svi - i politika, i vojska, i banka, i osiguranje, i crkva", kaže fra Ševo.

Hercegovačka franjevačka provincija, koja je vlasnik 2,5 posto dionica Hercegovačke banke, kako je kazao fra Ševo, nikada nije pozvana da učestvuje u najavljenoj tužbi dioničara banke, koji traže povrat sredstava i imovine, a protiv Agencije za bankarstvo FBiH i države BiH.

Zlatko Barš, direktor Agencije za bankarstvo FBiH, kaže kako svako ima pravo tužiti - ipak, dioničari su najodgovorniji praćenje poslovanja banaka, putem uprave i nadzornog odbora, i za osiguranje dostatnog kapitala da bi banka poslovala u skladu sa zakonom.

Kako je banka poslovala, vidi se iz ranije napisanog. Činjenica je da su sredstva blokirana u banci od 2001. godine i njena imovina značajno umanjeni, a povećana dugovanja.

Barš kaže kako banka raspolaže sa 84 miliona imovine, ali da ima 101 milion obaveza, s tim da je to stanje naslijeđeno otkako je privremena upraviteljica prenijela upravljanje na Agenciju.

Više od 50 posto tih obaveza su dug prema depozitima Federacije. Otud odluka Vlade Federacije koja je naložila Union banci, koja je u njenom većinskom vlasništvu, da preuzme imovinu i obaveze Hercegovačke banke. Iako to direktor Agencije za bankarstvo FBiH negira, jer posjeduje sudsku presudu o uknjižbi Naftnog terminala u Dretelju na Hercegovačku banku, taj terminal se i dalje vodi kao sporna imovina banke koji je Vlada Federacije odlukom iz 2006. ustupila Terminalima Federacije, ali oni nikad nisu ušli u posjed. Vlada nikad nije poništila tu svoju odluku, ali to Agenciji nije smetalo da nastavi postupak likvidacije, odnosno prodaje banke. O uknjižbi Naftnog terminala Dretelj na Hercegovačku banku svoju riječ nakon prikupljanja relevantne dokumentacije dat će i Federalno pravobranilaštvo. Od Tužilaštva BiH  se doznaje kako nema istažnih aktivnosti u slučaju Hercegovačka banka.

Fra Ševo smatra da je sve to prenapuhano i da je to bio jedan određeni politički moment. Boji se da cilj eventualne obnove procesa nije objektivnost i istina nego predizborna kampanja.

Vjerovatno će moguće procesuiranje pljačke hrvatskih državnih sredstava iz Hercegovačke banke u BiH biti predstavljeno i kao napad na visoke zvaničnike HDZ-a i hrvatske interese u BiH. Izvjesno je, kako doznaje FTV, da će Ante Jelević biti samo jedan od tih visokih zvaničnika koji će biti koristan izvor informacija USKOK-u i DORH-u. U kojem svojstvu - svjedok ili optuženik - prema FTV-ovim iz izvorima iz USKOK-a, još jedino je neizvjesno.




http://www.tuzilastvobih.gov.ba/?opcija=presude&godina=2005&odjel=2&jezik=h

 Jelavić Ante KPV-10/04 Prvostepena presuda 04.11.2005
http://www.sudbih.gov.ba//files/docs/presude/2005/Jelavic_BHS_KPV_10_04.pdf

Cjenjeni citaoci ,prije otvaranja navedenog linka preporucujemo da imate pored sebe casu vode ili neku tabletu za smirenje.
04.09.2014.

RATNI PROFITERI UKRALI MILIJARDE.

Hrvatska pokreće slučaj 'Hercegovačka banka'

zgrada


БиХ не може бити грађанска држава!

Coviceva (4)

Porodica predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića ima luksuznu kuću vrijednu skoro pet miliona maraka u naselju Bare, poznatom kao “Beverly Hills” Mostara. U prekrasnom okruženju, na parceli površine dvije hiljade metara kvadratnih niče grandiozni objekat sastavljen iz dva dijela – porodična rezidencija predsjednika HDZ-a BiH. Rijeci Radobolji, koja protiče pored parcele, promijenjen je tok kako bi proticala uz imanje.

Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK), odnosno, Državno odvjetništvo susjedne Republike Hrvatske završilo je obradu slučaja 'Hercegovačka banka' o čemu je izvjestila i Tužiteljstvo BiH.

Istragu je godinama sprječavao bivši hrvatski premijer Ivo Sanader kojem se sada u Hrvatskoj sudi zbog nekoliko milijunskih afera.

Prema procjenama, slučaj 'Hercegovačka banka' "težak" je 350 milijuna KM i teretit će nekolicinu bivših visokih dužnosnika nekadašnje Herceg Bosne, visoke dužnosnike HDZ-a u tadašnjoj Vladi RH ali i pojedine hercegovačke crkvene velikodostojnike. Hrvatska želi istražiti gdje je "nestao" njihov novac.

Početkom 2011. prijetila je zastara slučaja 'Hercegovačka banka', međutim, kako republikainfo.com doznaje, Republika Hrvatska pronevjeru čak 350 milijuna maraka neće prepustiti po očekivanoj matrici "zameo ih vjetar". Naime, ovaj novac, koji je tadašnja hrvatska vlada usmjeravala za potrebe HVO-a i obrane Herceg Bose, u izobilju je korišten za bogaćenje visokih interesnih, političko-vojno-vjerskih skupina tadašnje Herceg Bosne.

USKOK, odnosno, Državno tužiteljstvo Republike Hrvatske proslijedilo je rezultate istrage Tužiteljstvu BiH. Međutim, iz Tužiteljstva BiH na upit o navedenom slučaju nije mogao dati nikakvih informacija.

"Tužiteljstvo BiH ne moze davati nikakav komentar na navedeni upit", kratak je odgovor na ovu temu iz Odjela za odnose s javnošću Tužiteljstva BiH u kojem nije niti potvrđena, ali niti decidirano demantirana ova informacija.

Dobro upućeni izvor tvrdi da je nedavno podizanje optužnice pred splitskim Županijskim sudom protiv bivšeg predsjednika HDZ-a BiH Ante Jelavića zbog ratnog profiterstva i zloporabe položaja i ovlasti, u kojoj ga USKOK tereti da je 1996. kao pomoćnik ministra obrane Hrvatske Republike Herceg-Bosne donio odluku da se novcem hrvatskog Ministarstva obrane kupi stan u Splitu Ivici Rajiću, nekadašnjem zapovjedniku Druge operativne grupe HVO-a, samo uvod u puno "veću igru".

Naime, prema ovoj optužnici, Jelavić je donio pisanu odluku da se za kupnju Rajićeva stana tvrtki iz Opuzena isplati više od 739 tisuća kuna, a Rajić je tako došao do stana u Splitu od 90,88 kvadrata. Međutim, već sada je izvjesno da će se Jelavić od ove optužnice glatko izvući jer nije osobno profitirao od navedenog novca. U ovom slučaju.

Krunski svjedok

Naime, susjedna Hrvatska jelaviću je pružila utočište nakon što je neslavno pobjegao od prvostupanjske, 10-godišnje kazne zatvora, od istog slučaja u BiH. Prizivno vijeće poništilo je tu presudu i naložilo novo suđenje, koje nikada nije nastavljeno.

U ovom kontekstu treba podsjetiti da je sredinom 2006. godine iz Državnog odvjetništva Republike Hrvatske "uvijeno" odgovoreno da "Državno odvjetništvo Republike Hrvatske provodi izvide usmjerene na utvrđenje je li bilo, i kakvih, nezakonitosti u raspolaganju sredstvima Proračuna Republike Hrvatske (MORH-a) koja su sukladno Ustavu RH uplaćivana za potrebe HVO-a, socijalne naknade, zbrinjavanja izbjeglica".

Ovo je izvješćeno u kontekstu 'slučaja Jelavić' i upita hoće li Hrvatska od BiH zatražiti prepuštanje kaznenog progona Ante Jelavića. Tada je odgovoreno da to Hrvatska neće učiniti jer je Jelavić "nepravomoćnom presudom osuđen zbog kaznenih djela počinjenih u Bosni i Hercegovini", bez obzira što se radilo o hrvatskom novcu.

Međutim, sudeći po prvoj optužnici prema Jelaviću u svezi kupnje stana Rajiću, ova tvrdnja više ne vrijedi.

U ovom kontekstu dobro se prisjetiti procesa 'Hercegovačka banka' u BiH, kada je postignut sporazum između Tužiteljstva i obrane o priznaju krivice Miroslava Rupčića. Podsjetimo, Rupčić je optužen za djela zlouporaba položaja i ovlasti i nesavjestan rad u službi, koja je počinio kao pomoćnik federalnog ministra financija u Vladi Federacije i direktor Hercegovina osiguranja. Sud BiH prihvatio je sporazum i osudio Rupčića na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet i pol godina.

Tada je Tužiteljstvo ocijenilo da je u slučaju Hercegovačka banka postojao plan za zlouporabe, ali da Rupčić, za razliku od svog nadređenog, Ante Jelavića, nije sudjelovao u planiranju operacija. Zbog toga je Tužiteljstvo odustalo od 17, od ukupno 21 točke optužnice prema Rupčiću kojem nije dokazana osobna imovinska korist.

Ovaj sporazum je bio svojevrsni "šok za javnost", no danas je Rupčić slobodan čovjek te je javna tajna da vodi poduzeće M.R.M. export-import d.o.o. Ljubuški, iako je svojedobno za medije tvrdio da "on nema ništa s tim", dok je njegov otac suvlasnik u istom. Ovo poduzeće, između ostalih, ekskluzivni je dobavljač skupih limuzina i vozila za potrebe, primjerice, Vlade ŽZH-a, ali i visoke dužnosnike HDZ-a na skoro svim razinama vlasti.

Kada se i službeno otvori novi postupak oko Hercegovačke banke, Rupčić će zasigurno biti jedan od svjedoka.

Ratni profiteri iz BiH ukrali su milijarde

Kako izgleda, u susjednoj Republici Hrvatskoj sazrijelo je vrijeme za obračun s ratnim profiterstvom ali i jednu od najvećih pljački državnog prroračuna, dakako, preko leđa poreznih obveznika Republike Hrvatske i pripadnika HVO-a.

Kako se doznaje iz krugova bliskih slučaju 'Hercegovačka banka', a na odgovornost će biti pozvan vrh tadašnje političko-vojne vlasti u Hrvatskoj i Herceg-Bosni kao i direktori "jatačkih" poduzeća, ali i istaknuti vjerski službenici, a preko kojih se izvlačio novac.

Već sada se spominju Ivo Sanader, Borislav Škegro, Ante Jelavić, Luka Bebić, Branko Kolobarić, Dragan Čović, Ljubo Ćesić Rojs, Ivan Medić, fra Ivan Ševo itd.

Ponovno pokretanje slučaja 'Hercegovačka banka' u kojima će biti optužen tadašnji vrh HDZ-a iz obje države ponovno će će željeti prikazati kao atak na "hrvatske nacionalne interese", sada od aktualne vlade Zorana Milanovića (SDP).

No, u ovom kontekstu treba podsjetiti da vihor rata nije izdašno iskorištavala samo hrvatska strana koja se našla "blizu kazana" - krađe, pronevjere, pranja novca i izvlačenja istog iz BiH bilo je na sve tri strane.

Naime, bh. Povjerenstvo za utvrđivanje trošenja donatorskih sredstava svojedobno je došlo do podataka da je, pristiglih 14 do 20 milijardi maraka pomoći, čak sedam do osam "isparilo", dok je "posebna priča" 700 milijuna KM pomoći pristigle za Srebrenicu, u kojoj ni do danas nisu obnovljeni domovi svih prognanika.

Hoće li i međunarodna zajednica, arapske zemlje, kao i brojni drugi koji su pomagali BiH tražiti izvješće gdje je ili u čijim je džepovima završio njihov novac?

02.09.2014.

PUKO SAM.

Neki su se  se zapitali zasto tri nastavka o fra Dadi?drugi popljuvali me ,jebali sve po spisku,proglasili idiotom "ko ce ovoliki tekst citat"
i sta sve niste napravili prije nego sto ste prebacili sa stranice duge ko "magistrala sunca".Sada kad ste se malo ohladili,kad ste prespavali da ja Vas upitam.Imaju li Vasa djeca ikakve perspektive u ovom usranom drustvu puno jebeni pokvareni,podmitljivi,lopovskoidiotskih politicara spremni otet zeni djete iz utrobe za svoje politicke ciljeve i profit? Imaju li Vasa djeca buducnosti na ovom ukletom balkanu?
Ma pun mi je kurac idiota koji mi pisu da nisam stavio zarez ili zapetu,tacku ili tocku,malo i veliko slovo pobrko tekst ti je mutan,dug,itd,itd...sve su moje  pravopisne greske vidjeli.Ja sam sutio i sutio pa sam napokon eksplodirao.Dragi moji kriticari vec dvadeset godina unistajete svoju djecu glasajuci za kriminalce i lopove,,,ja pisem.Vec dvadeset godina Vas pljackaju i otimaju privatnu i drzavnu imovinu...ja pisem.Vec dvadeset godina nesmite posevit svoju vlastitu zenu dok nepitate Vase ljubljene VODJE...ja pisem.A Vi???? sta ste do sada napravili da zestitite svoju djecu i buducnost Vase djece? Nista osim KRITIKA prema mojoj gramatickoj anafabelti...bas nista.
Zato sam pronasao jos jedan tekst kojim cu Vam potkrijepit moje tvrdnje.




Kriminal je drugo ime Čovića




















Kriminal je drugo ime Čovića

Hrvatski je narod u Bosni i Hercegovini danas u teškoj, ali ne u bezizglednoj situaciji. Hrvati se u BiH zbog loše politike, koja se prema njima vodila posljednjih dvadeset godina, prvenstveno iz Zagreba, Gruda, Mostara, Banje Luke i Sarajeva, nalaze u stanju potpune dezorijentiranosti.

Glavni je problem što nas već godinama predvode političari kojima su puna usta hrvatstva, a koji su ovaj narod i ovu zemlju gurnuli u zapećak evropskih političkih i ekonomskih tokova - izjavio je fra Petar Jeleč, profesor na Filozofsko-teološkom fakultetu u Sarajevu u intervjuu za San.

San: U zadnjih petnaest godina političari su narodu bili „taxi služba", vozajući ga ustravljenog, uvijek pod tezom presudnosti, od nemila do nedraga. Je li se narodu od svega zamantalo?

Fra Petar Jelač: "Potpuno ste u pravu u toj svojoj konstataciji, jer hrvatska „stožerna stranka" od samog početka dobiva izbore na plašenju i homogeniziranju naroda. Prešli smo tako dug put od Herceg-Bosne, „opredjeljenja ili istrebljenja", „hrvatskih samouprava", „trećih kanala", a sad je aktualna floskula o trećem entitetu koji će HDZ stvoriti nikada, a pitanje je hoće li i tada. Naš narod je opljačkan, raspamećen, osiromašen, ali ni on u svemu tome nipošto nije nevin. Dapače, vrlo je odgovoran za stanje u kojem se nalazi, jer svoje povjerenje uvijek iznova poklanja onima koji ga najviše varaju i potkradaju.

Sjetimo se samo raznih jelavića, bendera i mnogih drugih revnih „boraca" za hrvatstvo u BiH koji su s milijunima opljačkanih eura pobjegli u Hrvatsku, gdje žive na visokoj nozi, „boreći" se za interese svoga naroda sa sigurne zagrebačke udaljenosti, poput nekih vrlih hercegovačkih „intelektualaca". Vjerujem da neće proći mnogo vremena da i današnji „stožernik" napravi taj „domoljubni čin" bježanja u „rezervnu domovinu", onog trenutka kad izgubi potporu dijela korumpirane međunarodne zajednice kojoj odgovara jedan takav ucijenjen čovjek na čelu hrvatskog naroda s kojim može raditi što god zaželi.

Pored njega su tu i drugi poznati i manje poznati stožerni pronevjeritelji budžetskih sredstava poput Nike Loznančića, Ive Mire Jovića, Davora Čordaša, nesuđene predsjednice i stručnjakinje za uništavanje „Livnobusa" i mnogi drugi „branitelji" hrvatstva, tj. vlastitih nekretnina i bankovnih računa.

San: U BiH su Hrvati su nakon petnaest godina na početku, ali brojčano manji i u svemu siromašniji?

Fra Petar Jelač: "Kriva je, prije svega, velikosrpska agresija koja je pokrenula kotač zla na ovim područjima (ta se istina u ovoj politici tzv. regionalne suradnje želi zaboraviti i relativizirati), a njoj uz bok odmah ide bešćutna i nemoralna politika Franje Tuđmana, Gojka Šuška i Mate Bobana prema ovoj zemlji i njezinim stanovnicima. Budući da smo neobično skloni zaboravu, tu činjenicu treba stalno ponavljati, jer su ti ljudi uništili budućnost nekoliko generacija ove zemlje.

Smatram da je u vođenju njihove politike prema Bosni i Hercegovini i bosanskim Hrvatima, koja je čitavo vrijeme išla na ruku jedino velikosrpskoj politici (o čemu postoji mnoštvo dokaza, stenograma, intervjua), veliku ulogu odigrao i KOS. Kontinuitet te politike preživio je u današnjem HDZ-u i zato ovo zbližavanje na relaciji Dodik-Čović ne treba nikoga čuditi. Samostalne hrvatske politike u Bosni i Hercegovini nije zapravo nikada bilo, jer su se predugo bespogovorno slušale naredbe koje su dolazile iz Zagreba.

Ni „zli komunisti", na koje inače mnogi vole svaljivati krivnju za sva zla koja su zadesila Hrvate, u svojih 45 godina vladavine nisu ni izbliza nanijeli toliku štetu Hrvatima koliko je to učinila politika HDZ-a u svim svojim varijantama, brojkama i slovima. Sumirano, smatram da je sistemska pogreška učinjena početkom devedesetih godina, kad je došlo do "sječe glava" ovdašnjih političara i instaliranja poslušnika zagrebačke i hercegovačke političke klase koja se uopće nikada nije brinula za interese Hrvata na čitavom teritoriju ove zemlje.

San: Je li Dragan Čović, kao političar, stožernik kako voli sam kazati, Hrvata u BiH?

Fra Petar Jelač: "Dragan Čović je ogledni primjer nemoralna političara koji se odlično snalazi u svakom sistemu, kojem je glavni cilj u životu ostajanje na vlasti zbog gomilanja osobnoga bogatstva i zaštite od kaznenih progona. Za vrijeme Jugoslavije bio je vjerni vojnik komunističke partije i kao takav je dospio na visoko mjesto u mostarskom „Sokolu" u kojem je „mudro" čekao rasplet ratnih zbivanja kako bi se opredijelio na stranu koja mu je obećavala daljnji opstanak na visokim položajima u društvu i u politici.

Dok su avioni JNA bombardirali i rušili hrvatske gradove i sela, „njegova" tvornica ih je revno servisirala i popravljala. Onda je okrenuo ploču i danas se postavlja kao mjera hrvatstva i određuje tko je dobar, a tko loš Hrvat. Ovih dana se žali kako mu - k'o biva - prijete da će biti „kriminaliziran i uhićen". Kriminal je drugo ime za Čovića, ali u ovakvoj konstelaciji snaga i državnom uređenju može biti potpuno miran.

U nas, naime, policija uhićuje uglavnom samo sitne kriminalce, koji obiju trafiku i ukradu nekoliko stotina maraka i koju šteku cigareta, dok su oni koji kradu milijune proračunskih sredstava redovito ugledna i priznata gospoda iz sva tri naroda, uvijek dobro došla i u prve redove naših crkava i džamija. Čović je svu svoju rušilačku energiju, uz pomoć Večernjaka i dijelova Crkve, usmjerio isključivo na antagoniziranje Hrvata i Bošnjaka, čime samo nastavlja politiku Mate Bobana i Ante Jelavića.

Dok je „hrvatskih političara" poput Dragana Čovića, Ive Mire Jovića, Borjane Krišto, Davora Čordaša (nastavite niz i nećete pogriješiti spomenete li bilo koga iz „stožerne stranke") Dodik može mirno spavati, jer mu HDZ brani Republiku Srpsku bolje od njega samoga.

Definitivan poraz politike HDZ-a

Fra Petar Jelač: "Borba za interese naroda je redovno pokriće za najveću pljačku tog istog naroda. Usporedite li imovinske kartice naših bosanskohercegovačkih političara prije njihova ulaska u politiku i vidite kolikim ogromnim financijskim sredstvima, kućama, vikendicama, stanovima, inozemnim računima raspolažu ti do jučer prosječni građani ove zemlje, stvari su više nego jasne.

Onaj tko vjeruje da se Dragan Čović ili Božo Ljubić bore i za što drugo osim za vlastite fotelje i materijalni probitak, u velikoj je zabludi. Tako se u „stolnom gradu svih Hrvata" sastala proširena Dodikova koalicija, kojoj je uz dvije sestrinske stranke HDZ i SDS pristupio još jedan „veliki borac" za ravnopravnost Hrvata, bezlični Božo Ljubić. Taj igrokaz što su ga Čović i Ljubić izveli sekundirajući glavnim nositeljima velikosrpskoga projekta u BiH (Bosić-Karadžićevu SDS-u i Dodikovu SNSD-u), predstavlja definitivan poraz hrvatske politike u BiH koja je pala na najnižu točku u svojoj povijesti, postajući puki objekt srpske Dodikove politike daljnjega uništavanja ove zemlje, cementiranja RS-a i ponižavanja žrtava velikosrpske agresije.

Tragikomična je izjava Bože Ljubića po kojoj on i Čović stoje na „zadnjoj liniji obrane hrvatskoga subjektiviteta". Hrvate s ovakvim „braniteljima" poput Čovića, Ljubića, Bosića i Dodika očekuje „veoma svijetla budućnost" i ne treba se stoga više brinuti za njihov „subjektivitet" koji su oni požrtvovno branili i „obranili" svih ovih godina otkad su na vlasti. Božo Ljubić je ovim potezom potpisao „smrtnu presudu" svojoj stranci i bespovratno je uputio prema konačnu uništenju i utapanju u Čovićev HDZ, čime se zapravo i on sam vraća korijenima iz kojih je poniknuo, u jednu i jedinu „stožernu stranku svih Hrvata".

Čović mu je prije koji dan namještanjem Vilima Primorca za predsjednika uprave HT-a Mostar već pokazao gdje mu je mjesto, što je samo početak priče, jer će Ljubić vrlo brzo osjetiti i druge „čari" sporazuma sa „stožernikom" koji će ga odbaciti kao zadnju krpu čim mu uništi stranku i čim ga više ne bude trebao za ostvarenje svojih ciljeva. A neće se doduše morati previše ni truditi da to učini, jer Ljubić sam više nego uspješno odrađuje za njega taj posao.

No, prema fotografiji iz Večernjaka od 23. studenoga hrvatski narod u BiH ne treba se previše brinuti, jer su Čović i Ljubić za svoju „vizionarsku politiku" dobili potporu nasmijanih hercegovačkih franjevaca, točnije njihova provincijala fra Ivana Sesara i „uglednog" večernjakovca fra Ike Skoke.

Onaj narod koji ima „ovakvu omladinu", pardon, ovakav kler i političare „ne treba se brinuti za svoju budućnost". Nedostajala im je još samo ekipa iz Hercegovačke banke, na čelu s fra Ivanom Ševom i Antom Jelavićem, pa da predbožićna idila u mostarskom franjevačkom samostanu bude kompletna.

Ne bi me iznenadilo kad bi uskoro uslijedio i „prepad" na Vrhbosanski ordinarijat i Franjevački provincijalat u Sarajevu, kako bi osovina Čović-Ljubić-Bosić i Dodik dobila i službenu javnu potporu svih instancija Crkve za daljnje uništavanje budućnosti hrvatskoga naroda i Bosne i Hercegovine kao države", rekao je fra Petar Jeleča u intervjuu za San.
 
30.08.2014.

FRA DADO MILAS COVJEK BEZ STRAHA (DIO III)

Fra Dado Milas: Hvala, oprostite i zbogom



Hvala, oprostite i zbogom. Tri velike riječi, koje se zajedno sretnu samo u rijetkim trenucima.

Fra Dado Milas: Hvala
Osjećam potrebu da se i posljednji put na ovaj način očitujem o nekim stvarima koje su se dogodile, koje se događaju i koje će se događati u bližoj ili daljoj budućnosti.

Volim C. S. Lewisa i volim njegove "Kronike iz Narnije" i tamo na jednom mjestu (peti nastavak) Aslan govori djeci: "U vašem svijetu imam drugo ime. Vi me morate naučiti poznavati po tom imenu. To je i glavni razlog zašto ste dovedeni u Narniju, tako da me, poznavajući me ovdje nakratko, možete bolje poznavati tamo."

Odbijam vjerovati u slučajnosti.

Ja sam u Mostaru proveo posljednje skoro tri godine. Bilo mi je jako lijepo. I sad nisam uopće ironičan. Zavolio sam Mostar kao da mi je Ljubuški. Uzvratio mi je. I dogodio se booom pozitive i lijepih stvari. Mostar me cijelog obilježio.

Hvala. Hvala vam na svemu. I na dobrim i na lošim stvarima. Utjecali ste na mene i izmijenili me na bolje. Sve što sam radio, radio sam iz srca i uvjerenja. Pokušao sam vam svima biti što bliži i pokušavao sam vam i djelima izreći sve ono što sam riječima govorio. Trudio sam se da sve ono što sam god napravio bude na korist i društva i Crkve. Žao mi je što su moja djela nekad znala biti krivo protumačena. Moj pogled je tu malo zanimljiv. Živim u uvjerenju da Gospodnja milost dolazi besplatno čak i onima koji je ne zaslužuju, a ja sam prvi jedan od takvih. Pokušavao sam ovdje, na svoj skroman način, koji je ponekad malo atipičan i vama čudan, naštimati taj ton milosti. U posljednjih nekoliko godina nisam se štedio ni sekunde. I ne kajem se.

Oprostite. Vama koji me znate već je poznato da sam jako temperamentna osoba i da previše ne marim za taktičnost. Ako sam nekoga u nečemu povrijedio, ispričavam se. Nadam se da ste svjesni da mi nikad nije bila namjera nekoga povrijediti. Ako ima takvih, oprostite mi. Ako pak mislite da sam vas nečim povrijedio, a zapravo imate labilan ego i papčine ste, neću vam se ispričati, nego bih vas radije potaknuo da se, uz dužno poštovanje, jel, malo preispitate. Jer nije ni đavo crn, koliko smo mi sami neodgovorni. S druge strane, svima onima koji su me na bilo koji način povrijedili, također opraštam. Jer kroz život sam naučio da se ne isplati nositi na sebi tako težak teret.

Hm. Iako bih možda trebao malo pričekati s ovim, mislim da ovo trebate znati. Ja sam odlučio otići. Kažu neki da je pohvalno boriti se protiv vjetrenjača te da je don Kihot moćan i zanimljiv čovjek. Nije. Dok Kihot je psihički poremećena osoba koja je jurišala na vjetrenjače misleći da je nešto drugo u pitanju. Ne želim biti don Kihot, jer nisam puk'o. Barem ne još uvijek.

Ja sam definitivno odlučio otići. Ne mogu više biti franjevac i svećenik. Jednostavno nisam više "taj" i osjećam da to nije više moj put. Trebam još napomenuti da odlazim sam, te da me nitko ne tjera. Pokušajte nikoga ne okrivljivati za ovu moju odluku.

Što se tiče moje odluke, konačna je. Ja sam umoran i potreban mi je odmak od svega onoga što me opteretilo, odmak od svega onoga što me guši i što mi ne da mira. Ovdje bi dobro bilo citirati Tolstoja: "To da sam se ja odrekao Crkve koja sebe naziva pravoslavnom, potpuno je točno. Ali ja se nje nisam odrekao zato što sam ustao protiv Gospoda, već, naprotiv, samo zato što sam svom svojom dušom želio da mu služim." Ja i nisam baš radikalan kao Tolstoj. Ostajem u Crkvi, ali na malo drugačiji način.

I, na koncu... U2 ima onu moćnu pjesmu "I still haven't found what I'm looking for". Volim tu pjesmu, jer poistovjećujem se s riječima. Tražim ono nešto. Baš tražim... Ali nisam ga ovdje našao. Tražit ću i dalje... Za dva tjedna odlazim u Austriju i tamo ću nekako na određenoj distanci pokušati dokučiti kuda i kako dalje. Hvala vam što ste bili dio mog traženja.

Malčice me jest strah svega onoga što je preda mnom, ali ne dopuštam da me taj strah blokira. Sjetite se ponekad za mene pomoliti. Molite se također i za sebe: za dar otvorenog srca i uma. I budite hrabri.

Zbogom.

Fra Dado Milas odlazi, u suzama se pozdravio s framašima

Franjevac Dalibor Milas, koji je u kolumnama javno iznio neslaganje s politikom HDZ-a BiH, sinoć je održao posljednji susret za mlade u crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru.

Barem se to može iščitati iz njegova facebook statusa. Milas je napisao sljedeće:

Moram priznati da mi se večeras na posljednjem susretu malčice bilo skupilo, a ne volim baš puštati suze u javnosti.

Slažem se s onom Mešinom mišlju da je život izbor, a ne sudbina. Jer običan čovjek živi kako mora, a pravi čovjek živi kako hoće. Život na koji se pristaje bez otpora jest bijedno tavorenje, a izabrani život jest sloboda. Čovjek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem. To je to. I to je, što bi rek'o onaj Džamonjin aga, "moj problem."

Još jednom, zahvaljujem svima na svemu. Ako sam nekoga bilo čim povrijedio ili uvrijedio, ispričavam se. Nije nikad bilo zle namjere. Oprostite. I, na koncu, još jedna velika riječ. Hvala.

Hvala vam na vašoj otvorenosti. Na svim vašim riječima i druženjima. Hvala vam na vašim osmjesima. Pa čak i na vašim suzama. Suze su jako dragocijene. Hvala vam što ste ih znali sa mnom podijeliti. Hvala vam što ste mi u praksi pokazali da nada postoji i da je ljubav još uvijek živa.

Što se samog mene tiče i onoga što me čeka, Jean-Jacques Rousseau je u svojim "Ispovijestima" dobro napisao: "Počinjem pothvat kome nikada nije bilo primjera i u kojemu me neće nitko nasljedovati. Hoću da svojim bližnjima potpuno istinito prikažem jednog čovjeka, a taj ću čovjek biti ja. Ja sam."

Dakle, ne umirem (barem ne još uvijek), nego sam tek sad - živ. I uvijek ću biti tu negdje. Ne možda na način na koji ste očekivali, ali ipak tu.

Želim vam još na kraju kazati da uvijek njegujete svoj odnos s Bogom, jer sve će otići i sve će proći, ali jedino On ostaje. Hvala vam još jednom.

O razlozima svog odlaska, navodno u Zagreb, Dalibor Milas ne želi govoriti. Kako bi i govorio, kad ga je sloboda govora i razmišljanja, koju je mislio da ima, uvukla u neviđene pritiske. Koliko košta sloboda mišljenja i govora u Hercegovini zadnjih dana postaje sve jasnije.

Doticnog svecenika ne poznajem,ali covjek koji se odvazio govoriti istinu i kritizirat nesposobnu,bahatu,nepotistickokriminalnu vlast i celnike partija zasluzuje RESPEKT.

Dado hvala Ti na svom nesebicnom doprinosu koji si dao u raskrinkavanju crkvenih i politickih beskicmenjaka i olosa.

30.08.2014.

FRA DADO MILAS COVJEK BEZ STRAHA (DIO II)

Fra Dado Milas: Oni koji su mi prijetili, trebali su biti pametniji

Gdje sam pogriješio?
Fra Dado Milas: Oni koji su mi prijetili, trebali su biti pametniji

''Ja sam optužen da opstruiram borbu za 'hrvatske nacionalne interese'. Em sam ispao manji Hrvat od ostalih 'velikih Hrvata', em sam čak ispao i manji katolik, jer u tom nekom religijski nazadnom društvu biti katolik znači biti Hrvat'', rekao je u intervjuu za Oslobođenje fra Dalibor Milas, franjevac u Hercegovačkoj provinciji.

Fra Milas navodi kako se čak i molilo za njegovo obraćenje, što je, kako kaže, samo po sebi, apsurdno i čudno.

Govoreći o prikupljanju pomoći, fra Milas je rekao će biti potreban tsunami pomoći da se ljudima život vrati u normalu, ali se osvrnuo i na Mostar.

''U Mostaru pola stanovništva živi na rubu egzistencije. Pitanje je treba li se i u Mostaru dogoditi neka očita katastrofa da bi i ti ljudi nešto pojeli?'', rekao je fra Dado.  

''Da su oni koji su mi prijetili i koji su me maltretirali u to vrijeme barem mrvu pametniji i mudriji, iskoristili bi moju pozitivnu kritiku i popravili svoje nedostatke. Ako nam je svima u interesu normalna i funkcionalna BiH, čiji će građani biti zadovoljni i sretni, u čemu je onda problem? Nije tu samo HDZ BiH problematičan. Neke su stranke još problematičnije i opasnije, ali ja, kao Hrvat, prvo pokušavam očistiti ispred svog praga. No, također je smiješna činjenica da bih od onih isti koji me napadaju i mrze vjerojatno sada bio čašćen i slavljen da sam na isti način 'očešao' Budimira, Komšića i slične'', naveo je Oslobođenju ovaj mladi franjevac, kojem je zbog medijskih istupa zabranjeno javno djelovanje.

Gdje sam pogriješio?

Ovaj franjevac kaže da je, kad mu je ''suptilno'' sugerirano da prestane pisati, odlučio to poštovati, ali da bi volio da se isti kriteriji primjenjuju na sve, a ne samo na pojedince.

''Ali nisu. Postoje oni koji mogu govoriti svašta i oni koji ne mogu govoriti ništa. Čovjek nekako u tom trenutku shvati da je zapravo ispao budala, na kojoj 'milicija trenira strogoću' za primjer drugima. Što se tiče navodnog kršenja zabrane, jedna od temeljnih odlika mog trenutnog života jest poslušnost. Ali čovjek prije svega mora biti poslušan Bogu. Moja osobna poslušnost je prvo samom Bogu. Smatram da svako ljudsko biće treba osluškivati Božju volju te, u skladu s njom, organizirati svoj život. To je osnova naše poslušnosti. Druga stvar, nitko od nas nije dijete. Odrasli smo ljudi, a prema odraslim ljudima se ne smiješ ponašati očekujući da oni tek tako budu poslušni. Ali opet bih volio da mi netko objasni gdje sam pogriješio? Ako sam stvarno pogriješio, volio bih da mi se to argumentirano objasni kako bih mogao popraviti samog sebe te biti još bolji nego što jesam'', naveo je fra Milas.
Dodao je kako u našoj zemlji postoji negativna sprega između političkih stranaka i vjerskih zajednica ''jer je uvijek lakše natjerati općinare i političare da rade ono što je korisno, nego li ih preodgojiti da zaista u svom radu nastupaju kršćanski i pro-ljudski, za što su i izabrani''.

Jesmo li mi poslani samo Hrvatima?

''S druge strane, i određeni su političari dobro proučili i crkvenu hijerarhiju i načine udvaranja crkvenim velikodostojnicima. Problem je i u tome što su se naše vjerske zajednice getoizirale i okrenule same sebi. Ja opet počinjem od 'svojih' jer u temelju evanđelja leži otvorenost. Postoji li kod nas institucionalna otvorenost prema drugima i drugačijima? Da parafraziram Isusa, jesmo li mi poslani samo Hrvatima i katolicima ili i ostalim ljudima i narodima?'', upitao je fra Milas.

Mostarski franjevac ističe kako su nepredviđene okolnosti poput poplava zbliže ljude, ''jer nesreća nema ni imena ni prezimena ni nacionalnosti''.

''No, ne bih želio ispasti defetist ako naglasim da će se nakon izvjesnog vremena naš život ipak vratiti u svoj ustaljeni tijek te će nas "poplaviti" dnevno-političke podvale na koje ćemo, kao i do sada svaki put, nasjesti'', rekao je fra Milas.

Zanimljivo je to, kaže on, kad se dogodi neka katastrofa, svi smo u istom sosu i skupa se izvlačimo.

''Ljudi su tada solidarni, jer je ipak pitanje života ili smrti, ali čim sve prođe, svatko se vraća uobičajenom životu i pažnju ti odvlače beznačajne gluposti kojima se raduješ kao da su ti bitne. A nisu. Problem i jest u glavi. Zahvaljujući ratnoj i poslijeratnoj retorici, koja je bombardirala ljude tezom o ugroženosti od drugih, ljudi su u svojim glavama zamislili da žive u gatalovskom getu u kojem je čovjek čovjeku vuk'', rekao je.

Zemlja je zapela

Fra Milas kaže kako misli da svatko od onih koji rade s ljudima, a pogotovo ljudi iz crkve i ostalih religijskih institucija, trebaju imati na umu da ljudi nisu poslani njima nego oni ljudima.

''Tu smo pozvani da mi pratimo njih, a ne oni nas te da ih na taj način usmjeravamo. Kod nas trenutno vlada stanje religijske oholosti i samodostatnosti: okrenuti smo sami sebi, a što je god okrenuto samo sebi osuđeno je na propast. To nam svjedoči i povijest crkve i povijest svijeta. Zato naglašavam potrebnu stalne edukacije, 'otvaranja očiju' te onog koncilskog 'prepoznavanja znakova vremena', jer ako naši religijski 'učitelji' ne žele učiti, na koji način onda misle poučavati?'', rekao je fra Milas.

Odgovarajući na pitanje može li se u BiH ostvariti život dostojan čovjeka i komentirajući činjenicu da ogroman broj mladih ljudi napušta BiH, fra Milas kaže kako je naš problem zapravo strukturalne naravi, što se trenutno i vidi na primjeru prirodnih nedaća koje su nas zadesile.

''Mi smo zemlja koja je zapela u svojoj post-socijalističkoj preobrazbi i pati od kroničnog nedostatka ljudskog kapitala - sposobnih, visoko obrazovanih i moralnih ljudi. Nedostaje nam razvijena građanska inteligencija i visoko profesionalan stručni kadar. Da bi se stvari pomaknule s mjesta, potreban je čitav niz godina. Zato nisam sklon mišljenju da će se stvari iznenada promijeniti na bolje. Potrebno je i vremena i ustrajnosti'', rekao je mladi hercegovački franjevac u intervjuu sarajevskom Oslobođenju.

 
30.08.2014.

FRA DADO MILAS COVJEK BEZ STRAHA (DIO I)

Članak zbog kojeg je fra Dalibor Milas izložen prijetnjama i maltretiranju

b_300_250_16777215_00_images_fra-dado.jpg

Fra Dalibor Milas poznatiji kao Fra Dado zahvaljujući svojim otvirenim istupima okupio je oko sebe zavidan broj mladih.  Jedan od njegovih članaka na hercegovina.info donio mu je kritiku i prijetnje vladajućih, a njegov Provincijalat javno se ogradio od njegovih istupa.

Fra Dado Milas: O fašistima i dizanju prave revolucije

Dođe mi da zapjevam neki od monumentalnih hitova o nesretnom životu i kletoj sudbi. Ali ne bih sad to. Predizborna godina je, nažalost, neizbježno razdoblje u kojem se redovito dogodi nešto što uzdrma temelje ionako klimavog državnog aparata.

GalerijaRevolucija nam je itekako potrebna, budući da ovaj ekonomsko-politički sustav nije sustav za ljude nego za pojedince. Revolucija nam je itekako potrebna ne zato što nemamo posla, ne zato što su zdravstveni i obrazovni sustav promašeni, ne zato što su nam političari korumpirani i (previše) sebični. Potreba za glasnom i jasnom artikulacijom svog očaja jest bila itekako potrebna, ali prosvjedi nisu imali jasan cilj, pa se svi ljudi nisu mogli s njima u potpunosti poistovjetiti. Ako se još uzme u obzir da su plemeniti prosvjedi kasnije poslužili kao sredstvo političke manipulacije, onda puno toga pada u vodu.

Piše: Fra Dado Milas/HERCEGOVINA.info

Sve ovo što se izdogađalo proteklih dana jest poraz jednog normalnog društva, ali budući da mi ni po čemu nismo normalni, tako je i ono što se dogodilo shvaćeno kao nešto jako pozitivno. Uništavanje zajedničkog dobra, manijačko djelovanje pod krinkom borbe za kvazi-zajedničku bolju budućnost te kukavička pljačka ne razlikuju „prosvjednike" od onih protiv kojih se bore. Sudeći po načinu djelovanja, zar ne dođemo na isto?

Umjesto (r)evolucije, dobili smo bezobrazluk, brbljariju i nedoučenost. Svi se pozivaju na "građanstvo" te svoju anarhiju nazivaju "građanskom revolucijom", a ponašaju se kao horda pijanih Čečena usred Moskve.

„Fašistički komunizam"

Bosni i Hercegovini je potrebna građanska, a ne kvazi-građanska revolucija. Čitao sam neki dan manifest ili ti proglas "Slobodne BiH" i citiram ovdje neka zanimljiva očekivanja.

Oni očekuju ostavke Bakira Izetbegovića i Nebojše Radmanovića te da Željko Komšić preuzme svu vlast. Da je riječ o nekome tko je politički „nevin", možda bih lako i progutao ovaj „zahtjev". Ali praviti revoluciju slobode i blagostanja, a na čelo te revolucije staviti osobu koja simbolizira svu nedemokratičnost ove države - ogroman je paradoks!

Dalje... Oni žele „izgradnju Bosanskohercegovačkog građanskog identiteta umjesto identiteta narodnosti". Što je s nama koji već imamo svoj građanski identitet? Zar nije čisti fašizam nametati nekome nešto što netko ne želi? Zar ja moram postati Bosanac da bih bio ravnopravni građanin ove države? E, ne bi ovo išlo...

Šlag na kraju: „Ostavka svih nacionalno-religiozno opredijeljenih političara." Zar ovo nije kršenje ljudskih prava? Zar jedan političar ne smije biti vjerski opredijeljen? Zar jedan političar ne smije biti ponosan na svoju naciju?

U zahtjevima prosvjednika lako se mogu primijetiti odlike fašizma, što mi je jako čudno jer su i sami na početku naglasili da se bore protiv svakog oblika fašizma. Ono što su Francuzi napisali prije par stoljeća zove se Deklaracija o pravima čovjeka i građana, a ne Deklaracija o pravima Francuza. I ako već ovi naši žele ljevičariti, neka se onda drže Francuske deklaracije. U njoj barem nema fašizma. Ali opet...

Teško je, nažalost, danas polemizirati o ovome s ljudima koji malo čitaju. Ako želite, dakle, dizati revolucije, onda čitajte. Ali, ako organizacije koje stoje iza ovih prosvjeda zaista uspiju u svojim namjerama, onda će stara Europa biti ponosna što na svom kontinentu ima pionirsku državu čiji bi se društveni model mogao komotno opisati kao „fašistički komunizam".

HDZ kao generator hrvatske političke krize

Nasilje nikad nije rješenje, jer zlo se ne može pobijediti zlom, niti se tama može "rasvijetliti" - tamom. Uzrok problema hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini je vječita potreba da bježimo od sebe te da svoj spas tražimo u drugima. Hrvatski narod živi u mentalnoj diktaturi HDZ-a koji je, ruku na srce, i kriv za 20 godina konstantnog tapkanja u mraku. HDZ je uvelike potpomogao društvo koje promovira mito i korupciju i tu istu korupciju čini jedinim mogućim načinom funkcioniranja koji je ljudima u BiH uništio i nadu i samopouzdanje. Ako već HDZ i dalje namjerava vladati hrvatskim korpusom u Bosni i Hercegovini, onda su mu potrebne nova vizija i novi politički programi, koji pretpostavljaju nove, kvalitetne i neiskvarene ljude.

Što se tiče Hrvata u Bosni i Hercegovini, već se više od dvadesetak godina BiH Hrvatima, poput hamletovskog „biti ili ne biti" pitanja, uporno nameće pitanje nacionalnog jedinstva, koje se kasnije pokazalo kao puka borba za održavanje HDZ-a na vlasti. Evo HDZ je i nakon ovih prosvjeda (još jednom) naglasio kako je ovo borba protiv Hrvata.

(Zlo)upotrebljavanje medija

Tako se naša monolitna politika svela na humanitarnu akciju spašavanja HDZ-a pod parolom „Jedinstvo Hrvata" s formulom jedan narod - jedan teritorij - jedna stranka - jedan vođa, pri čemu su političari očigledno dobro proučili i crkvenu hijerarhiju i načine udvaranja crkvenim velikodostojnicima. Pri tom ti dojučerašnji komunisti, danas smješteni u prvim redovima novoizgrađenih crkva, gdje ih kamera snima kako se nespretno pokušavaju prekrižiti, nisu pošteno ni prelistali Bibliju u koju se toliko kunu. Još uvijek živimo u klasičnoj diktaturi. Narod ništa ne zna. Televiziju skoro pa i nemamo, a dnevnim novinama upravljaju političari preko svojih marioneta. Uzet ću samo primjer portala Dnevno.ba koji je zaista dobro obavljao svoju medijsku dužnost, ali kad sam saznao da je Živko Budimir „kupio" portal kako bi (i on) imao svog konja za predizbornu trku, onda sam se zapitao postoji li uopće ijedan objektivan i neovisan medij na ovim prostorima i tko tu koga da ne kažem što?

Politička nomenklatura u BiH je, kao što i sami možete primijetiti, koncentrat postojeće ponude (bolje nemamo) te posljedica biračke potražnje (mi smo ih izabrali). Odraz volje većine ovdašnjih konzumenata biračkog prava i uzaludno je zavaravati se iluzijom da narod zaslužuje bolje, poštenije, odgovornije, kompetentnije političare od onih koje ima. Dobro smo i prošli. Vjerojatno zaslužujemo i gore. Jer, oni, narodni zastupnici, reflektiraju stanje svijesti i razinu temeljnih društvenih vrijednosti u zemlji ma koliko mi šutjeli o tome. Zar to nije bilo očito u paležu i uništavanju zajedničke imovine?

Revolucija znanjem i kvalitetom

Naš je problem zapravo strukturalne naravi. Mi smo zemlja koja je zapela u svojoj post-socijalističkoj preobrazbi i pati od kroničnog nedostatka ljudskog kapitala - sposobnih, visoko obrazovanih i moralnih ljudi. Nedostaje nam razvijena građanska inteligencija i visoko profesionalan stručni kadar. Da bi se stvari pomaknule s mjesta, potreban je čitav niz godina. Zato nisam sklon mišljenju da će se stvari iznenada promijeniti na bolje. Potrebno je i vremena i ustrajnosti.

Kratki vodič za pravu revoluciju

Evo na koncu i jedan dodatak s konkretnim koracima kako se to zapravo diže revolucija. Ovo je memento za one koji će, za promjenu, znati za što se bore.

1. Znati svoj cilj - to je srce svake revolucije. Ako revolucija nema svog cilja, samo će pogoršati stvari. 

2. Okupiti ljude, imati podršku i konsenzus, jer, da bi revolucija uspjela, cilj mora biti zajednički.

3. Edukacija. Revolucija se diže knjigom i znanjem, a ne kamenom i molotovljevim koktelom. 

4. Znati konstruktivno usmjeriti bijes i očaj ljudi koji se upuštaju u revoluciju, a ne ga zloupotrijebiti. 

5. Preuzeti odgovornost, a ne se skrivati iza maskirnih kapa ili šalova. 

6. Borba za slobodu i prava svih ljudi, a ne samo pojedinih grupacija. 

7. Pojedinac nikad ne može biti središte revolucije nego uvijek ideja. I to ideja koja doprinosi svima, a ne samo pojedincima. 

8. Konačni produkt svake revolucije mora biti sloboda.

27.08.2014.

SLAVEN RAGUZ I HNS.

Činjenica da nije došlo do zajedničkog nastupa hrvatskih stranaka na razinama gdje je hrvatski nacionalni interes najugroženiji, dovela je do toga da manipulacija neustavnim izbornim zakonom može dovesti do ponovnog nametanja nelegitimnih predstavnika u izvršnoj vlasti.

To se posebno odnosi na način izbora u Dom Naroda putem izaslanika iz županija gdje Hrvata nema ili su manjina. Također, nepostojanje dogovora moglo bi dovesti do još veće apstinencije hrvatskih birača, te, u izbornom sustavu koji poznaje pojam kompenzacijskih lista, moglo bi doći do propadanja hrvatskih glasova na državnoj i federalnoj razini.

Imajući u vidu sve ovo, postaje jasno da jedino institucija HNS-a može i mora biti garant očuvanja i zaštite hrvatskih nacionalnih interesa. HNS i rad ove institucije do danas nije u potpunosti zadovoljio svoju funkciju i opravdao svoju misiju. HNS mora biti nadstranačka institucija u kojoj će se raspravljati i odlučivati o svim bitnim temama za hrvatski narod u BiH, prema tome ne smije biti predmetom političkih interesnih igara niti onih koji imaju najjaču ulogu u njegovom radu (HDZ BiH), a niti onih koji tobožnjim zalaganjem za reformirani HNS, a to je HDZ1990, bez da išta o tome konkretno kažu, sebi krče teren za opravdanje u traženju partnera u onima koji nemaju legitimitet hrvatskog biračkog tijela.

Izbori koji će se održati ove godine mogli bi postati presudni za definiranje budućnosti BiH kao države. Hrvati kao najmalobrojniji narod moraju biti spremni na sve eventualne scenarije raspleta političke i ekonomske krize u kojoj se BiH nalazi, a jedina neophodna premisa kako bi i postali spremni jeste zajedništvo po ključnim pitanjima. HNS je institucija koja mora biti garant tog zajedništva, a kako bi uistinu HNS to i postao, HRS je uradio dokument prijedloga reformi ove institucije. U dokumentu prijedloga reformi navedeno je ustrojstvo HNS-a, definirane su odgovornosti i uloge svake pojedine institucije u sklopu HNS-a, a kao najvažnije stavke izdvojili bi sljedeće:

-          Prva (konstituirajuća) sjednica «Narodnog» parlamenta održava se u roku od 15 dana o dana potvrđivanja izbornih rezultata. Na toj sjednici se moraju zauzeti jasna stajališta o popunjavanju Doma Naroda Federacije BiH, Doma Naroda BiH, izboru Predsjednika i Potpredsjednika Federacije BiH, kao i zauzeti jasno stajalište o formiranju vlasti na državnoj, entitetskoj i županijskoj razini, a sve u cilju sprječavanja formiranja «nelegitimnih tijela vlasti» i osiguranja zastupljenosti hrvatskog naroda u svim institucijama vlasti Bosne i Hercegovine temeljem njegove slobodno izražene volje.

-          Svi hrvatski zastupnici (bez obzira) na stranačku pripadnost postaju zastupnici «Narodnog parlamenta» pod uvjetom da se odazovu na prvu (konstituirajuću) sjednicu i verificiraju svoj mandat u «Narodnom parlamentu» Hrvatskog narodnog sabora.

Smatramo da je ovaj prijedlog reformi HNS-a dokument koji mora, ako ništa drugo, poslužiti kao predmet za raspravu i usvajanje na svim relevantnim tijelima. Time bi se onemogućila politička manipulacija ovom institucijom od strane bilo koga. Tekst prijedloga preustroja HNS-a možete preuzeti na našoj web stranici u sekciji dokumenti.


 


 
26.08.2014.

TOMICA OKUPLJA UDBU.






Čović i Karamarko u Bilima:






 Različite dioptrije za totalitarizme Sjećanje na žrtve Na Europskome danu sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima (nacizma, fašizma i komunizma), danas se na „Groblju Mira" na Bilima, između Mostara i Širokog Brijega, održala komemoracija za sve žrtve Drugog svjetskog rata, poraća i Domovinskog rata. Komemoracija je započela intoniranjem himne na mjestu buduće kapelice na “Groblju mira”. Uvodni govor, održao je Ilija Vrljić, voditelja Odjela za Drugi svjetski i Domovinski rat HNS-a BiH, te je pozdravio sve nazočne predstavnike političkog, crkvenog, gospdarskog i kulturnog života. Poseban pozdrav upućen je predsjedniku HDZ-a i HNS-a BiH dr. Draganu Čoviću, sa izaslanstvom, te izaslanstvu HDZ-a RH predvođenu predsjednikom Tomislavom Karamarkom. „Od prošle godine do danas radili smo na pravnom utemeljenju, Odjel za Drugi svjetski i Domovinski rat, uradio je idejno rješenje projekta budućeg Memorijalnog centra, urađena su pravna utemeljenja, te je uspostavljen kontakt s Njemačkom Udrugom za drugi svjetski rat, Volksbund. Već iduće godine, ovo mjesto će poprimiti drugačiji izgled“, zaključio je svoj govor Ilija Vrljić, voditelja Odjela za Drugi svjetski i Domovinski rat HNS-a BiH. Komemoraciji je nazočio i predsjednik HDZ Republike Hrvatske Tomislav Karamarko, koji je istaknuo kako je "tragedija što jugonostalgična aktualna vlast zataškava posljedice totalitarnog komunističkog režima te štiti djelo zločinca Josipa Broza Tita". "Ono što je tragedija, apsurd u Republici Hrvatskoj jest da mi različitom dioptrijom gledamo na totalitarizme. Ne naravno mi iz HDZ-a, nego dio vladajuće nomenklature tzv. lijeve političke strukture, koja sebe naziva socijalističkom. Nije to nikakva lijeva politička opcija, nego jugonostalgična, a dokaz za to je njihova uporna i tvrda zaštita lika i djela velikog zločinca Josipa Broza Tita. Oni bi i danas nazivali ulice i trgove po njemu i držali biste po svojim uredima", rekao je Karamarko novinarima. Ustvrdio je da pritom hrvatske žrtve nisu priznate. "Mi sa sjetom i žalošću govorimo o tome kako u RH ni danas ne možete slobodno i normalno govoriti o komunističkim zločinima. Preko 900 jama je u Republici Hrvatskoj, u Sloveniji oko 600 jama a u BiH preko 200 jama prepune su hrvatskih kostiju. O tome se ne može govoriti, jer onaj tko ima zapovjednu odgovornost za te zločine još uvijek nosi naziv stotina ulica i trgova Hrvatske", kazao je Karamarko. U mjestu Bile, gdje je održana komemoracija i služena misa za žrtve totalitarnih režima, planira se graditi veliko Groblje mira za žrtve II. Svjetskog rata. Današnjoj komemoraciji nazočio je i predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH i HDZ-a BiH Dragan Čović, koji je ocijenio da se izgradnjom Groblja mira na Bilima "pravi otklon od jednoga vremena kada se nije smjelo spomenuti žrtve iz razdoblja II. Svjetskog rata i komunizma". "Želimo da sve one obitelji koje se desetinama godina nisu mogle pokloniti žrtvama, da to mogu napraviti ovdje i pronaći mir. To je jedan stoljetni projekt", rekao je Čović. Predsjednik Komisije Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije BiH za hrvatski martirologij fra Miljenko Stojić izarazio je sumnju da je hrvatsko ministarstvo branitelja posljednje ekshumacije žrtava namjerno nestručno izvodila 'da bi se što više zameo trag komunističkog zločina'. Svečano misno slavlje služio je don Željko Majić.

Jugoudbaski dvojac KARAMARKO - COVIC kojem je crkva bila unutarnji neprijatelj u bivsem sustavu sada lizu prag hrvatskih i bosanskohercegovackih bogomolja i prodaju maglu katolickom puku.

26.08.2014.

TOMISLAV KARAMARKO - MRKI.










       TKO JE U BITI TOMISLAV KARAMARKO?


Tomislav Karamarko - Biografija

 U svom izvješću djelatnik Šupe je naveo kako je Tomislav Karamarko svojevoljno pristao na suradnju sa Službom, prije svega zbog kompromitacije pred roditeljima, radi inkriminiranih aktivnosti u kojima je zatečen.Nadalje u izvješću je navedeno, kako je Tomislav samoinicijativno ponudio saznanja o osobama sa šireg područja Zadra, a protiv kojih je završen sudski postupak, a koji se nalaze na odsluženju dugogodišnjih kazna zatvora zbog krivičnog djela neprijateljske propagande Tomislav Karamarko, r. 25.05.1959. u Zadru, Osnovnu školu završio u Kruševu, Obrovac, Srednju školu završio je u Zagrebu, 1977 g. Godine 1979. upisao Pravni fakultet u Zagrebu, te se 1982.g. zbog slabijeg rezultata, prebacio na Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je diplomirao smjer povijest 1985. Prvi radni odnos zasnovao je 1987. Tomislav Karamarko dolaskom u Zagreb, naselje Pešćenica, krajem 70-ih godina upoznaje tadašnjeg susjeda Željka Malnara, čijim posredstvom ostvaruje niz novih poznanika, kako u samom naselju ( radničkoj četvrti ), tako i u užem centru grada, s tzv. „gradskim dečkima“, od kojih je najpoznatiji Aleksandar Milles. Budući da je Malnar (glavni suradnik operativca javne bezbednosti Tomislava Stanića, jednog od najboljih inspektora za borbu protiv zlouporabe droga u Hrvatskoj i Jugoslaviji), tih godina slovio kao poseban boem, sa predznakom momka koji je obišao svijet, pod krinkom pustolova, koristio je kao idealan poligon stvaranja prijateljskih veza među širom populacijom, od osoba bliski tadašnjem režimu, vojnih osoba, osoba iz krim. Miljea, pa sve do osoba Romske nacionalnosti, iz šireg dijela naselja Pešćenica. Kako je Karamarko dolazio iz obitelji slabog imovnog stanja svoj prihod ostariovao je na način da prema preporuci Malnara za osobe romske nacionalnosti skriva predmete iz raznih inkriminranih radnji koje su isti napravili, dali provalama u stanove, društvene objekte i sl., za što bi od istih bio nagrađivan. Sve opisane aktivnosti Tomislav je izvršavo pod velikim velom tajne indirektno se skrivajući iza Malnara i osoba iz njegove blizine. Kao samozatajni i povučeni student prvo na Fakultetu Prava, kontakte je ostvarivao uglavnom sa osobama sa područja Dalmacije i Hercegovine, predstavljajući se kao domoljub Hrvat, poneka i previše slobodno iznoseći ( prema navodu više izvora ) čistu „ustašku“ opciju. Studentska populacija Tomislava je u užem krugu nazivala „mutavac“, kako zbog svog specifičnog načina govora tako i zbog njegove prividne povučenosti. Svoje odnose posebno je ostvarivao sa kolegom Smiljanom Reljićem, s kojim se znao i dugo družiti i nakon fakultetskih obveza. Karamarko je bivšim kolegama na Fakultetu ostao poznat po tme da je znao ponuditi svoje usluge u nabavci razne tehničke opreme, odjeće i inih stvari iz inozemstva, opravdavajući se da iste nabavlja njegov bliži susjed, a u stvari riječ je bila o predmetima iz inkriminirajućih radnji.

Instruiran od Malnara          Zbog nabavke jednog radio prijemnika 1982. g. kolegi studentu sa područja Šibenika, Tomislav i taj kolega završili su na tadašnjo Miliciji, na kriminalističkom ispitivanju. Na ispitivanju u Milicijskoj postaji ( na Zrinjevcu ), Tomislav je pokušavao iznaći rješenje, izbjegavajući možebitne sankcije, kao i kompromitaciju kod roditelja i osoba za koje je vršio opisane aktivnosti spremanja otuđenih predmeta. Tom prilikom ponudio je svoje usluge u spriječavanju „antidržavnih elemenata“, na Fakultetu, jer je tako instruiran od strane samog Malnara. Opisana uloga prema kazivanju i instrukciji Malnara značila je dobivanje na vremenu i mogućnost tzv.vanjskog djelovanja, te da se pronađe osoba iz sustava koja će to „ispeglati“.Malnar je u društvu bliskih poznanika Tomislavu znao ponoviti tu tezu, opravdavajući da je Karamarko inteligentan i može završiti obrazovanje, dok „čergari“ kako je nazivao osobe Romske nacionalnosti, mogu „trunuti“ u zatvoru. Nakon iznesenih teza, o tzv. pomoći o „pružanju informacija protiv antidržavnih elemenata među studentskom populacijom“ , odmah je izvješten SDS-i, te je upućen njen djelatnik Mladen Šupe, koji je s Tomislavom obavio prvi razgovor, a potom bez značajnih pokazatelja Tomislava pustio na slobodu. U svom izvješću djelatnik Šupe je naveo kako je Tomislav Karamarko svojevoljno pristao na suradnju sa Službom, prije svega zbog kompromitacije pred roditeljima, radi inkriminiranih aktivnosti u kojima je zatečen.Nadalje u izvješću je navedeno, kako je Tomislav samoinicijativno ponudio saznanja o osobama sa šireg područja Zadra, a protiv kojih je završen sudski postupak, a koji se nalaze na odsluženju dugogodišnjih kazna zatvora zbog krivičnog djela neprijateljske propagande iz čl. 118.st.1.KZ, pritom navodeći uz ostale ime Petra Šale, te njihovih pristaša međtu studetskom populacijom.
 
Pseudonim Garavi    Nekoliko dana nakon boravka u postaji Milicije,djelatnik Šupe je kontaktirao Tomislava na njegovoj adresi stanovanja, u namjeri da Tomislavu izda konkretne naputke za osobe koje su u tome trenutku operativno interesantne. Iznenađen brzom reakcijom, kao i konkretizacijom od strane djetatnika Šupea, Tomislav je o istom posjetu izvjestio Malnara, da poduzme određene aktivosti njegove zaštite. Tom prilikom Malnar je kontaktirao dugogodišnjeg poznanika iz JNA Željka Škovrlja, kao i Špiru Ninčevića, obadva aktivna djelatnika KOS-a JNA. Imenovani Škorvlj, koji je porijeklom iz Zadarskog zaleđa odmah je „preuzeo“ Tomislava Karamarka kao svog suradnika, na taj način argumentirano pokušavši kroz taj vid institucionalnog rada izvršiti „zaštitu“ Karamarka, zavodeći ga kao suradnika pod pseudonimom „Garavi“. Zanimljivo je kako je upravo dopisom Željko Škovrlj izvjestio sjedište centrale SDS-a, u Zagrebu, da nad Karamarkom sve aktivnosti poduzimaju isključivo uz prvotnu konzultaciju s djelatnikom Škrovrljom, što je samo po sebi predstavljalo presedan u takvom radu. Djelatnik SDS-a Miroslav Šupe potom je o svemu poduzetom u predmetu Tomislav Karamarko iznio tri zasebna izvješća o poduzetim aktivnostima,( koja su samo znakovito bila u posjedu djelatnika SDS-a Franje Vugrinca ). Prvim kontaktom sa Škovrljom, čemu je nazočio i Malnar, Tomislav je naveo kako je od strane djelatnika Šupea pitan za imena nekih osoba studenata sa područja Dalamcije, uz ostale i za Dražena Budišu. Upravo posljednji je bio prekretnica u tome, da Željko Škorvlj ( po Tomislavovom nahođenju kako je njegov kolega sa Fakulteta Smiljan Reljić, sa područja Drniša od kuda je i Budiša ), poduzme aktivnosti suradničke strukture prema Reljiću, te istoga ustupi djelatniku Špiri Ninčeviću, na daljnje postupanje, a koji je Reljića registrirao kao suradnika pod pseudonimom „ Glavonja“. Suradnici „Garavi“ i „Glavonja“ , zavedeni su u KOG-u, linija rada nacionalizam i terorizam, pod kategorijom Hrvatski terorizam.No međutim u tim dosjeima nije zavedeno niti jedno izvješće suradnika, osim opaske da rad na istim preuzima SDS, u suglasnosti KOG-e. Prve aktivnosti koje je Tomislav prema dostupnim podacima, kao i djelu dokumentacije koju je ustupio op. djelatnik Šupe, u svojstvu suradnika započeo, je u katoličkoj organizaciji „Kršćanska sadašnjost“, 1984.,g., gdje je volontirao, a od kuda je prema naputku Škovrlja podatke povremeno ustupao i SDS-u tj. djelatniku Šupeu. Dobiveni podaci koji su dostupni SDS-u nisu imali nikakvu operativnu zanimljivost, već su se uglavnom odnosili na njegov subjektivni odnos prema načinu rada među osobama koje su djelovale u udruzi. Tako je Šupe u jednoj od svojih analiza kontakata sa suradnikom, naveo da suradnik nije pouzda te njegova uloga i saznanja koja prezentira ne predstavljaju daljnji interes službe, ali zbog dopisa koji je prvodno naveden od strane Željka Škovrlja, tj. KOS-a, nastavljaju daljnje kontaktiranje sa suradnikom, prema vlastitoj prosudbi, te aktualnoj situaciji. Nakon diplomiranja Tomislav zasniva svoj prvi radni odnos u Državnom arhivu RH, gdje je bio djelatan do kraja 1990.g. Posebno se izdvaja vrijeme 1987/88 godina gdje je ime Tomislava Karamarka također evidentirano u službenim izvješćima SDS-a, u trenutku velike pljačke znakovita naslova Sveučilišne i nacionalne knjižnice, te Metropolitanske knjižnice Zagrebačke nadbiskupije od strane Aleksandra Millesa, kao jednog od pomagača operacije „Knjižnica“, no međutim usprkos dobrim odnosima sa Millesom, kao i osobama koje su bile uposlene u tim knjižnicama, Karamarko je izdvojem iz istrage.

 Obredi crne magije   U to vrijeme Tomislav i dalje nastavlja svoja druženja sa Željkom Malnarom, preko koga upoznaje svoju buduću suprugu Enisu Muftić, dok Željko 1989.g. stupa u brak sa Emirom Hasanpašić, ( čiji je otac Osman Hasanpašić, poznati alternativni liječnik i specijalist radiestezist, pisac i autor mnogih knjiga, priručnika i vodiča kroz alternativnu medicinu ), a kumovi supružnicima Malnar su upravo Enisa i Tomislav. Enisa i Emira od ranog djetinjstva su nerazdvojne, kao i njihovi očevi Osman Muftić i Osman Hasanpašić, poznati zagovornici šerijata, u Zagrebačkom mešihatu islamske zajednice.Kontaktom sa Enisom Tomislav upoznaje budućeg šogora Amira Muharemija, koji je iste godine zasnovao brak sa Sanelom Muftić. Već spomenutog Millesa, Karamarka, Malnara,Enisu i Emiru, povezivala je posebna vjerska literatura, kao i obredi crne magije, gdje su značajno uporište u tome imali kod Hasanpašića. Hasanpašić je svojim poduzećem „Nova Arka“, u Tkalčičevoj 41 prvi na području RH započeo prodaju predmeta potrebitim u obredima crne magije, ezoterije,tarota itd. Svijet okultizma posebno je interesirao Karamarka, te ga je potajno proučavo, te mu bio sklon, iako je bio praktični vjernik, što je u njegovoj obitelji posebno gaila njegova majka. Krajem 1989.g., Tomislav je aktivno pokušava uključiti u stvaranje nove stranke HDZ-a, tako da je bio jedan od sudionika na zakazanoj osnivačkoj skupštini, koja se trebala održati u Hotelu Panorama u Zagrebu ( a čija se osnivačka skupština na kraju održala na NK Jarunu). Karamarko je tada zamjećen zajedno sa Tomislavom Družakom, kao jedini od glasnijih kritičara novog predsjednika HDZ-a Franje Tuđmana, budući su osobno bili zagovornici da predsjednik te stranke bude Marko ili Vlado Veselica. Nakon prvih višestranačkih izbora, Tomislav pokušava učvrstiti zemljačke odnose sa osobama iz zadarskog zaleđa, točnije iz mjesta Kruševo ( od kuda je podrijeklom ), no međutim od osoba podrijeklom iz istih krajeva, a koje su uposlenici poduzeća „Zagrebački Transporti“ ( danas Croatia Bus ), biva prozivan za suradnju sa raznim institucijama bivše države, te tako proklamiran za nepoželjnog u društvu Kruševljanja. Ogorčen reakcijom tih osoba, koje su ga izbjegavale, isti pokušava učvrstiti svoju poziciju u stranci HDZ. Posredstvom poznanika Zvonka Trusića i Stipe Mađarela ( koje je upoznao preko Malnara ), upoznaje jednog od istaknutijih članova nove stranke Vicu Vukojevića. Vice nekoliko dana nakon upoznavanja sam ostvaruje kontakt sa Karamarkom, pokušavši ga angažirati u proces organizacije prvog općeg sabora stranke HDZ-a u dvorani Lisinski, na što je Tomislav bezrezervno pristao. U samoj organizaciji stranačkog sabora Tomislav nije imao značaniju ulogu, no na održavanju istog bio je zamijećen od strane većeg broja osoba iz Zadarskog zaleđa kao osoba bliska novom vodstvu stranke, a što je i sam dodatno isticao.

Gradio reputaciju kod prognanika     Novonastala okolnost potom je Tomislavu učvrstila i podigla renome među osobama iz njegovo mjesta porijekla, gdje se potom značajno nametnuo u organiziranju i dopremanju naoružanja Hrvatskom življu na širem području Kruševa i Obrovca. U vrijeme oružanih sukoba na području naznačenih mjesta, tijekom 1991.g.( koja su potom okupirali četnici ) u obrani samog mjesta Tomislav nije aktivno sudjelovao, već je kritične zgode bio u Zagrebu. Nakon okupacije Kruševca, te iseljavanja hrvatskog stanovnišva Tomislav je aktivno sudjelovao u organiziranju njihovog prihvata, kako na području samog Zadra, tako i na širem području Zagreba. Tim činom dodatno je izgradio reputaciju kod samih sumještana i Hrvatskog stanovništva sa šireg područja Obrovca i Benkovca, koji su bili prognani. Svoj prvi radni odnos u samostalnoj RH, Tomislav zasniva dana 17.06.1991.g.,na poslovima šefa kabineta predsjednika Vlade RH Josipa Manolića, a prema preporuci tadašnjih pomoćnika Ministra unutarnjih poslova Vice Vukojevića i Ministra obrane Josipa Perkovića ( kojeg Karamarko do tada nije poznavao ). Na novom radnom mjestu Karamarko brzo stječe povjerenje Josipa Manolića, kao i njegovih najbližih suradnika, kojim aod samog početka iskazuje odanost. Tome u prilog ide podatak, da je Manolić u širem okruženju svojih pouzdanika, među kojima je nazočio i Zdravko Tomac, hvalio Karamarka kao mladu, nacionaln neopterećenu osobu, na koju se bezrezervno može računati. Obnašajući svoju dužnost, Karamarko stječe simpatije prvo Stipe Mesića, s kojim počinje intenzivnije druženje i prijateljstvo, u što uključuje svog dugogodišnjeg prijatelja Željka Malnara. Također ogromno povjerenje stječe od Franje Gregurića, koji ga preuzevši Vladu RH, nakon Josipa Manolića zadržava na istim poslovima. Sve iznimno povjerljive poslove kako u samoj Vladi, tako i u osobnim aktivnostima, Gregurić povjerava isključivo Karamarku. Sazivom druge sjednice Sabora RH dana 10.09.1992.g. Tomislav preuzima novu dužnost, šefa kabineta predsjednika Sabora Stjepana Mesića. Znakovito je i to, da je Karamarko na traženje Hasanpašića, te buduće supruge, upravo u Saboru uposlio operativno interesantnu osobu Indiru Honić, alijas „Fatma Nur Dženet“. U rješenju koje je potpisano od strane predsjednika Sabora Stjepana Mesića, raspoređena je na poslove višeg stručnog referenta, koja je u svojim kontaktima sa zaposlenicima Sabora, kao i zastupnicima, javno navodila kako je zaposlena prema preporuci Stjepana Mesića, budući je njegova ljubavnica. Spomenuta Indira, operativno je postala interesantna provedbom OA „FES 1“, kada je službeno zabilježen njen kontakt sa stranim obavještajnim službama, točnije prvim tajnikom veleposlanstva Irana u Zagrebu, koji je zadužen za obaviještajne poslove. Osim tih aktivnosti Indira je operativno postala interesantna po pružanju usluga gatanja, okultizma, pa i samog sotonizma, a u javnosti se predstavljajući kao vidovnjakinja. Tomislav Karamarko znao je učestalo koristiti njene usluge „obnove energije tijela“, što je radio u strogoj diskreciji zbog toga što su Indiru pojedini katolički svjećenici Zagrebačke nadbiskupije javno proglašavali pristašom i jednom od vođa sotonizma i okultizma u RH. Poslove šefa Mesićeva kabineta, Karamarko obnaša do 15.06.1993., kada preuzima dužnost načelnika PU Zagreb, kada i stupa u građanski brak sa suprugom Enisom. Obnašanjem dužnosti načelnika PU Karamarko intenzivno ali samozatajno počinje graditi vlastitu mrežu, pritom koristeći postojeću infrastrukturu, koja je pod paskom obavještajnog aparata, te osoba Gregurić, Mesić i Perković. Karamarkovim upravljanjem PU Zagreb, kao najvećim sustavom u MUP-u RH, počinje dugogodišnja križaljka, pritom ništa ne ostavljajući slučaju. Za svog pomoćnika kriminalističke policije, prema direktnom naputku Josipa Perkovića imenuje Damira Lončarića, temeljne policije Vladimira Fabera ( koji je ujedno bio njegov zamjenik ), a specijalne policije jedinice PU „ALFA“, imenuje Zorana Cvrka. U samom sustavu kriminalističke policije značajno je imenovanje pojedinih načelnika gdje je bio prioritet zaštite kadrova, upravo pod kapom Karamarka, kao državotvorne osobe s naglašenim desničarskim stavovima.Osim zaštite kadrova druga zadaća je bila isključivo detaljno organiziranje prave kriminalne mreže na relaciji ulica-policija-sud, gdje bi bile uključene osobe od povjerenja tj. one koje je upravo služba bivše Jugoslavije koristila u raznim aktivnostima. Prvi plan bilo je gospodarsko rušenje sustava od malih poduzetnika do tvrtki koje su u postupku privatizacije, koristeći se registracijom novih tvrtki s isključivim ciljem gospodarskog kriminala. U vremenu od kraja 1993.g. do početka 1995.g. ta grupacija je na širem području Zagreba izvršila prevare u visini od cca 30 miliona tadašnjih DM. Policija je svoju neučinkovitost pravdala da za to ne postoji interes politike, prebacivajući pri tome obavještajnim kanalima da su pojedini politički dužnosnici i sama obitelj Tuđman uključeni u te procese. Karamarko je između ostalog sesvetskoj tvrtki „Europatrade“, omogućavo ilegalne uvoze elektroničke opreme u ogromnim količinama, pri čemu je policija osiguravala šleperima nesmetan prelazak granice i pratnju do skladišta u zagrebačkim Sesvetama. Najzanimljiviji je podatak, da je Karamarko osobno, upravo koristeći taj aparat, izvršio pritisak na vlasnika tvrtke „Croatia Bus“, Leona Sulića da preda tvrtku isključivo zbog zemljišta na kojem se nalazilo sjedište poduzeća u Heinzelovoj ulici u Zagrebu, a isto je nalazilo u neposrednoj blizini njegove adrese stanovanja. Na mjesto načelnika odjela organiziranog kriminala imenuje Jadranka Belinu, koji je isključivo sa svojim pomoćnicima zadužena za poslove nadzora i jedn od servisa grupe oko Zlatka Bagarića s jedne strane, te Vjeke Sliška s druge. Sve opisane inkriminirane aktivnosti, djelatnici Službe su i evidentirali, te video zabilježili jednu novčanu transkakciju, prema Lončariću i Šeničnjaku, gdje je evidentan opis aktivnosti svakog od navedenih, sa obavljenim radnjama, kao i podjelom novca za svakog sudionika. Operativni sadržaj sa video materijalom tijekom 1996.g. ustupljen je osobno pomoćniku MUP-a za kriminalističke poslove Željku Sačiću, koji je nekoliko puta pregledao video dokaz, te nedvojbeno ukazao na žurno procesuiranje sudionika, djelatnika PU Zagreb, a kasnije PU Zagrebačka.Do procesuiranja nikada nije došlo, osim što je Karamarko kao „nagradu“ dobio imenovanje na mjesto pomoćnika MUP-a za kadrovska pitanja, gdje je bio djelatan do kraja 1998.g. Početkom 1994.g. a nakon izlaska Mesićeve skupine iz HDZ-a, Karamarko je bio jedan od pouzdanih osoba koji je kao dužnosnik mogao politički biti doveden u svezu sa Mesićem, a samim tim biti smjenjen na mjestu načelnika PU. U zaštiti pod predznakom profesionalnosti i znanja njegovih kadrova, Karamarko sa Damirom Lončarićem, u što uključuje svog poznanika Millesa, na Krležinom Gvozdu inscenira provalu, gdje je Milles glavni akter priče. ( Kako je Milles već od 1988. g. osuđen na kaznu zatvora od 15 godina za gore opisane aktivnosti, već 1993.g. biva prebačen na otvoreni dio u zatvoru Lipovica, upravo na intervenciju Karamarka dok je obnašao dužnost u Saboru RH. Nadalje, zanimljiv je podatak kako je u vrijeme same provale na objekt obiteljske kuće, zamjećen Milles, te počinje potjera u koju se osobno uključuje Damir Lončarić. Dolaskom do Jurjevske ulice, gdje Milles izvršava otmicu djelatnika policije ( koji je vršio dužnost osiguranja objekta ) počinje pravi zaplet, u koji se prema dogovorenom scenariju uključuje prvo kao pregovarač u talačkoj situaciji sam Lončarić, koji potom u sve uključuje aktualnog ministra UP-a Ivana Jarnjaka. Sam pregovor sa Millesom u nazočnosti Jarnjaka vodio je Lončarić, koji je na opće zadovoljstvo okončao „talačku“ situaciju, te pridobio Millesa na dobrovoljnu predaju, a potom ga on osobno uhitio. Nakon obavljene kriminalističke obrade, Milles je ponovno upućen u poluotvoreni zatvorski dio kaznionice Lipovica,gdje je pod nerazjašnjenim okolnostima nakon osam dana pronađen mrtav, službeno potvrđeno kao samoubojstvo
 
Brkić kao Karamarkov kadar   Opisana aktivnost u nazočnosti Jarnjaka, učvrstila je položaj Karamarka i Lončarića kao profesionalaca i znalaca u obnašanju i najtežih zadaća. Sve opisane aktivnosti operativno su popratili djelatinici Službe, a tehničkom kontrolom sredstava komuniciranja potvrđena je sprega trojca Milles-Karamarko-Lončarić.Prema dostupnim podacima Službe, sva operativna postupanja po predmetu PU Zagreb, koja su se odnosila na Lončarića i Karamarka, osobno su bila pod nadzorom Franje Vugrinca, te nigdje nisu evidentirana. Sva previranja u PU iziskivala su manje kozmetičke promjene, gdje se na mjesto načelnika Sektora kriminalističke policije imenovan Šeničnjak, a na mjesto Zorana Cvrka imenovan je Miljan Brkić. Važnim je napomenuti da je Brkić odabran kao osoba koja je nedvojbeno sudionik u obrani RH, sa „pedigreom“ Hercegovca, ali kojemu je supruga Kornelija iz mješovitog braka, čija mama Dragica r. Malbaša je Srpkinja iz Bosanske Dubice. Brat Dragice, tj. Miljanove punice je pukovnik JNA Slobodan Malbaša ( sudjelovao zajedno s Andrijom Rašetom u pregovorima u Hotelu I, u Zagrebu ).Posredstvom tih pozicija Brkić je odabran u Karamarkov tim s jedne strane od Vice Vukojevića i druge strane Cvrka-Malbaše i Fabera. Upravo je Brkić od strane Karamarka prepoznat kao najpouzdaniji i najodaniji u provođenju svih aktivnosti, koji bezprijekorno izvršava svaku njegovu zapovijed. Karamarko je svoj autoritet i povjerenje kod Brkićaizgradio plasirajući u svakom međusobnom kontaktu svoju radikalnu hrvatsku opciju, te proklamirajući politiku predsjednika Tuđmana kao izdajničku ( kako je naveo „budući vrši ustupke Srbima, na štetu Hrvata“ ).Takva načela odgovarala su Brkićevu svjetonazoru, koji osim ratnih rasluga nije imao nikakvu stručnu naobrazbu za mjesto zapovjednika. Na mjestu pomoćnika ministra, Karamarko nije iskazivao nikakvu aktivnost, već je otvoreno počeo širiti tezu o stranci HDZ-u i Tuđmanu kao jedinim krivicima svega u RH, pritom tajno proklamirajući novu političku stranku HNS i starog prijatelja Stjepana Mesića. Prekidom obnašanja poslova pomoćnika ministra, Karamarko zasniva novi radni odnos u HAK-u, na mjestu glavnog tajnika, gdje je iskoristio poziciju i utjecaj Ile Bakovića, te njegovog brata Ante,koji je u to vrijeme djelatnik HIS-a. Obnašajući poslove glavnog tajnika HAK-a, Karamarko je idealno iskoristio za bolje pozicioniranje i pripremanje za predsjedničke izbore.

U Mesićevom stožeru    Pripermanje predsjedničkih izbora, kao i organizacija samog stožera kandidata Stjepana Mesića, za Karamarka je aktivno počela u rujnu 1999.g., od organiziranja prvih suradnika „donatora“ i novinara, s kojima je svakodnevno održavao kontakte.Njegov utjecaj u EPH, nedvojbeno je prema također dostupnim podacima Službe bio izgrađen do te razine da je u određenim tekstovima mogao vrštiti cenzuriranje. Također je važno napomenuti, da je Karamarko koristeći prijatelja Mira Laca, koji je direktno kontaktirao sa novinarkom Jasnom Babić, krajem 1999.g. u vrijeme provođenja famoznog proces tzv.“Zločinačke organizacije“ plasirao za sve osumnjičenike i njihove kriminalne aktivnosti pokroviteljstvo od strane aktualne vlasti, pritom navodeći imena Ivića Pašalića,Drage Krpine i dr..., a ponaosob obitelji Tuđman. Sa druge strane Karamarko za ista plasiranja koristi Ivu Pukanića, Denisa Kuljiša,Andrea Maksimovića, Sašu Lekovića, Dušana Miljuša i Marka Cigoja, na način da je preko svojih satelita, pritom koristeći Hrvoja Petrača ( preko Lončarića ), Zvonka Trusića, Nikolu Vukovića ( nasljednik na mjestu tajnika HAK-a ), Mirka Ljubičića-„Švepsa“ i Nikolu Krištu, da budu kao „neovisni“ izvori informacija, koju su navedeni novinari međusobno razmjenjivali, te potvrđivali kao autentičnu i provjerenu. Sve napijed navedeno potvrdili su djelatnici SZUP-a u svojim operativnim postupanjima, kao i korištenjem operativno-tehničkih sredstava, nad svim prethodno imenovanim osobama. U početku javnog istupa Karamarka kao ključne osobe i voditelja stožera u timu Stjepana Mesića, kao kandidata za predsjednika RH, počelo je otvoreno prikupljanje financija. Osim istaknutih pojedinaca iz gospodarskog miljea, koje je predvodio poduzetnik Tomislav Antunović, a koji su bili paravan prikupljenih donacija, Tomislav je propagirao veliko broj osoba albanske nacionalnosti. Među isaknutijim Albancima svoj oboj u financiranju dalu su obitej Kačinari i Gjergaj, s područja Zagreba ( dugogodišnje poznanstvo s Mesićem ), a posebno je naglašen doprinos Lulzim Krasniqi tzv.“Ljulji“, te njegovih sunarodnjaka iz Švicarske i Njemačke, obitelji Qazima Osmanija i Behgjet Pacolli. Osmani i Pacolli uistinu su glavni financijeri kampanje Stjepana Mesića, ali isključivo po dogovoru sa Karamarkom. Naime, poznanstvo Osmani, Pacolli i Karamarko seže iz ranih 90-ih, kada je Tomislav u ime svog nekada pretpostavljenog započeo suradnju sa istima oko poslova TDR-a i TDZ-a, kao i plasmana duhanskih proizvod na području EX Jugoslavije, kao i europskih zemalja.Ta duhanska struktura ima svoje korjene u tranziscijskim, političkim strukturama u Hrvatskoj i Srbiji početkom 1990-ih godina. Upravo je u vrijeme Gregurićeva mandata u Hrvatskoj, praktički u tajnosti proveden postupak pretvorbe i privatizacije duhanske industrije (preko tvrtke u Varaždinu osnovane od strane Željka Tomljenovića pomoćnika ministra Ivana Jarnjaka i čelnika AKD-a tvrtke koju je osnovala vlada RH), prije svega Tvornice duhana Zagreb i Tvornice duhana Rovinj, na nezakonit način, a prema uputama za privatizaciju duhanske industrije koje je u tajnosti izradila Gregurićeva Vlada.Bio je to proces reorganizacije duhanske industrije u Hrvatskoj koja je kasnije postala jedna od glavnih organizacijskih dijagonala duhanske kriminalne organizacije na prostoru zemalja EX Jugoslavije. Točnije, bez takve reorganizacije duhanske industrije u Hrvatskoj, nebi bilo niti takve duhanske kriminalne organizacije.

Duhanski lobi  Dakle, prvo je uslijedio proces „reorganizacije“ duhanske industrije, prije svega u Hrvatskoj ( pod palicom Gregurića ), a potom pod utjecajem iz Hrvatske i dijela duhanske industrije u BiH, da bi se potom spriječio ulazak stranih duhanskih industrija na prostor novonastalih novih država,( „ozakonjeno“ potpunim monopolom TDR-a u vrijeme Matešine Vlade, a Mateša je u to vrijeme zet Franje Gregurića ) kako bi se duhanskoj „organizaciji“ potupno osigurao trgovinski monopol nad međunarodnom ilegalnom trgovinom duhanskim proizvodima preko cijelog Balkana. Duhanska organizacija začeta je upravo od strane Tvornice duhana Rovinj, sa svojim čelnim ljudima Antom Vlahovićem i Pliniom Cuccurinom, naravno uz svestranu podršku Gregurića, s kojima je u posljednje vrijeme njegova predsjedanja Vladom, sve pregovore vodio Karamarko. U Hrvatskoj su prvi šefovi te organizacije izvan same proizvodnje bili Hrvoje Petrač, jedan od notornih šefova hrvatskog kriminalnog podzemlja, te ljudi bliski ratnom premijeru Franji Greguriću, posebno Ante Vlahović i Plinio Cuccurin, te bankari poput Franje Lukovića dugogodišnjeg predsjednika uprave Zagrebačke banke, koja je otvoreno bila umješana u stvaranje duhanske organizacije, sudjelujući u vlasničkoj strukturi duhanske industrije, ali i operacijama pranja novca balkanske duhanske organizacije. Zagrebačka banka je plasirajući nepovoljne kredite Tvornici duhana Zagreb, istu preuzela radi dugova, a onda je prodala puno manjoj Tvornici duhana Rovinj, stvarajući tako monopolni položaj, koji je potpuno osiguran onemogućavanjem ulaska stranih duhanskih kompanija na hrvatsko tržište, pod opravdanjem zaštite domaće proizvodnje. Zanimljivo je kako je predstavništvo TDR-a u bivšoj SRJ u drugoj polovici 90-ih vodi Jovica Stanišić glavni operativac Slobodana Miloševića s kojim se razišao u drugoj polovini devedesetih. U stvaranju balkanske duhanske organizacije, važnu ulogu imaju i ljudi poput Vlade Brkića u Hrvatskoj i Andrije Draškovića u Srbiji, koji su cijelo vrijeme bili ključni suradnici kriminalne organizacije pod kontrolom Hrvoja Petrača, pa je tako međunarodno krijumčarenje cigareta preko Srbije organizirano upravo u toj sprezi Andrije Draškovića s kriminalnim organizacijama u Hrvatskoj. U Hrvatskoj je u tome trenutku značajan dio kriminalne organizacije koju je kontrolirao Hrvoje Petrač, a s kojom su surađivali i Ratko Knežević i Andrija Drašković u zatvoru, tzv. zločinačka organizacija iz sudskih procesa s početka 2000-ite godine, dok se i protiv samog Petrača u tome trenutku podiže više kaznenih istraga, od kojih i jedna zbog međunarodnog krijumčarenja cigareta, a osim Petrača vodila se i protiv Srećka Kestnera i Ratka Kneževića, sve do 2002. g. Prijelomni događaj u tim procesima predstavlja tajni dogovor Qazima Osmanija zvanog „Felix“ i Hrvoja Petrača u Ankari, u Turskoj koji je 2001. g. uz posredovanje tadašnjeg veleposlanika RH u Turskoj Amira Muharemija ( šogora Tomislava Karamarka , na čije je inzistiranje taj sastanak uslijedio ). Dakle, ti su se klanovi i kriminalne organizacije jednostavno morali reorganizirati, kako ne bi nestali s kriminalne karte Balkana, i taj trenutak njihove slabosti prepoznao je i iskoristio Qazim Osmani zvani Felix, koji tada sklapa kriminalne saveze sa Petračevom organizacijom. Upravo su na sastancima u Ankari uz posredovanje pripadnika klana Osmani ( Amira Muharemija ) Qazim Osmani Felix i Hrvoje Petrač dogovorili kriminalni sporazu o pruzimanju infrastrukture Petračeve kriminalne organizacije za međunarodno krijumčarenje cigareta u Hrvatskoj. Konačni dogovor Petrača i Osmanija postignut je početkom 2005. g., nakon čega je Osmani trebao samo definirati dogovor s Antom Vlahovićem i tajnim vlasnicima TDR-a odnosno Adris grupe.Prvi sastanak Vlahovića i Osmanija,kako doznajemo dogovio se upravo početkom 2005. Godine uz posredovanje Ekrema Lluke. Vlahović je tada upozorio Osmanija kako postoji grupacija tajnih vlasnika TDR-a, koji se kriju iza tajnih skrbničkih računa u Zagrebačkoj banci, s čijim se punomoćnicima mora dogovoriti oko onog dijela preuzimanja TDR-a koje vlasništvo ne kontrolira Vlahović sa svojim ljudima.Kasnije je posredničku ulogu između Vlahovića i Osmanija preuzeo po naputku Felixa Dražen Golemović.

Hrvatska je septicka jama koju treba ispraznit.
27.11.2013.

BAHATI VLASTODRSCI U VUKOVARU

 

BAHATA VLAST PROTIV STO TISUĆA OŽALOŠĆENIH U KOLONI

vukovar sjecanje

Pismo Koordinacije braniteljskih udruga grada Zagreba

 

Napisali:Miljenko Bađun, tajnik  i Ivica Matošević, predsjednik

Je li vas sram zbog vašeg ega?

Je li vas koji ste na vlasti sram, jer niste imali ni snage ni volje priključiti se koloni sjećanja?

To nije trebao biti veliki napor poput onoga što ste ga odmah, istoga dana sjećanja, uložili da zajašite javne medije. Na javnoj televiziji govorili ste kako je vaša malenkost i svitica kolona, da je zapravo šteta što su bile dvije kolone. Vama nitko nije branio ući u kolonu sjećanja, to je priječio samo vaš ego! No, vi dobro znate da ste ovoga puta osjetili kako je to biti sam! To su svi vidjeli i u Vukovaru, a posredstvom medija to je vidjela i cijela Hrvatska. O tome svjedoče vaša izobličena lica koja smo jasno vidjeli opet posredstvom medija koje plaćamo. Vi niste imali snage priključiti se, kako Vukovarci kažu, najvećoj koloni sjećanja ikad, jer ste sa svojom bulumenticom (ovo nije deminutiv već količinski zbroj vas) odlučili ne hodati u koloni. U koloni su bili i bolesni, invalidi, stari i što je najljepše, puno mladih. Mi iz kolone sami smo platili svojim novcem taj put u naš Vukovar, a vas su vozili našim.

Vama je bilo ispod časti hodati na začelju te časne kolone, pa pobogu ljudi, valjda to znate, i promet staje dok pogreb ne prođe. U isto vrijeme dragi naši na vlasti, Žene u crnom su u središtu Beograda palile svijeće za opsadom zatočene Vukovarce, a štitila ih je srbijanska policija. Svaka im čast, to je bila hrabrost! Sutradan su došle u Vukovar i bile u društvu onih koji su izgubili najmilije!

Kažete kako je kolonu sjećanja izmanipulirala politika. Ne, dragi naši, vaša politika ju je zablatila. Vi koristite medije kako biste oblatili cijelu kolonu sjećanja u kojoj su bili branitelji, stvoritelji Hrvatske, roditelji poginulih, žrtve iz Domovinskog rata, mnogi domoljubi, iz cijele Hrvatske i inozemstva. Kažu da ih je bilo blizu sto tisuća. Vi, pače, vodite medijski, propagandni, može se reći i specijalni rat u javnim sredstvima informiranja protiv onih koji su bili u koloni sjećanja ove godine u  Vukovaru, protiv onih koji su sve što su najvrednije imali ponudili za Hrvatsku.

Nismo vas htjeli razdvajati u vašoj malobrojnosti i debljini obraza, ali premijer se opet potrudio da predvodi u svome samozadovoljavajućem cinizmu te je izjavio da je zabava završila, da su se ekipa i vikači razišli, a tišina se u koloni mogla rezati, a vi birani, izabrali ste gaziti ljudsko dostojanstvo svih sudionika u koloni sjećanja.

Dragi naši birani na vlasti, molimo vas shvatite i prihvatite za ubuduće da kada dolazite na obilježavanja datuma vezanih za stvaranje Hrvatske, datuma koji bolno podsjećaju na žrtvu i patnju, tada niste vi u prvom planu! Mi se tada ne želimo znojiti ili smrzavati slušajući vaše govore, tu želimo biti sabrani na molitvu za našu braću suborce i naše najmilije. Tada ćemo vas uvažavati kao institucije države nad kojom opravdano strepimo.

Možete li vi, tamo gore, to shvatiti!? Upravni odbor Koordinacije braniteljskih udruga grada Zagreba Miljenko Bađun, tajnik

mob 0951456109

Ivica Matošević, predsjednik
16.11.2013.

ZAPOVJEDNICI VUKOVARA TRAZE ISTRAGU

 

Merčep, Dedaković, Borković i Vidić: Istražite zagonetne smrti, kriminal i pljačku u Vukovaru 1991.!

U toj apsurdnosti, najapsurdnije je što i sada – kao jedina državna istina o obrani Vukovara – ostaje sramotno izvješće koje je u prosincu 1991. godine sastavila Državna komisija u sastavu Josip Manolić (predsjednik komisije), predstojnik Ureda za zaštitu ustanog poretka Republike Hrvatske, dr. Milan Ramljak, predsjednik Vlade, Gojko Šušak, ministar obrane, Ivan Vekić, ministar unutarnjih poslova, Zdravko Mustač, zamjenik Stjepan Herceg, savjetnik u Uredu Predsjednika Republike Hrvatske.

Tomislav Merčep, Mile Dedaković-Jastreb, Branko Borković-Mladi Jastreb i Marin Vidić-Bili u svom priopćenju, koje naš portal ekskluzivno objavljuje, oglasili su se oko aktualne situacije u Vukovaru, a povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara. Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti.

1. Obrana Vukovara bila je samostalno organizirana, bez naputka iz Zagreba. Na takvu situaciju je u velikoj mjeri utjecao tadašnji iznimno nepovoljan politički i sigurnosni položaj Republike Hrvatske, koja je bila međunarodno nepriznata i izložena srbijanskoj oružanoj agresiji, a nije imala ni vojsku zbog nedostatka oružja i zakonskih pretpostavki.

2. Stoga smo se mi zapovjednici i branitelji Vukovara tijekom obrane rukovodili objektivnim sagledavanjem situacije i poštenom odlučnošću da svi stanovnici istočne Slavonije i zapadnog Srijema trebaju sudjelovati u obrani. U tome smo uspjevali zahvaljujući snazi volje i usprkos tome što se dio naših državljana priključio srbijanskoj agresiji.

3. Tada je u državnim insititucijama Republike Hrvatske donosen niz u svakom pogledu pogrešnih političkih i vojnih odluka o Vukovaru te u cijeloj istočnoj Slavoniji i zapadnom Srijemu što je pridonijelo guranju toga područja u pakao rata. Te pogrešne odluke donesene su zahvaljujući dobro organiziranoj skupini osoba koje su bile protuhrvatski nastrojene, ali i veoma utjecajne u hrvatskim državnim institucijama. One su, podupirući ratne profitere i švercere – već u ranom razdoblju bitno utjecale na tragičan slijed događanja, uključujući i upućivanje hrvatskih policajaca u tragediju u Borovu Selu, 02. svibnja 1991. godine.

4. Pod njihovim bitnim utjecajem, u državnom vrhu proizvoljno su prikazivana i tumačena sva događanja na vukovarskom području, a napose obrana Vukovara. U pakao rata u Vukovaru su nakon protupravnog uhićenja Tomislava Merčepa – upućeni Mile Dedaković i Branko Borković, a Marin Vidić – Bili ostavljen bez potpore u nezavidnom položaju Povjerenika Republike Hrvatske. Organizacije pokušaja proboja prema Vukovaru su rađene na način da proboji ne uspiju. Od tada do danas onemogućavaju zapovjednicima obrane i vukovarskim braniteljima da o obrani Vukovara podnose službena izvješća vojnim političkim institucijama Republike Hrvatske. Nevjerojatno je, ali istinito da do sada nijedna hrvatska državna institucija nije zatražila da im zapovjednici obrane Vukovara podnesu izvješća.

5. Kako bi se zameo trag svim naznačenim protuhrvatskim djelovanjima, preko dvadeset godina, neutemeljeno napadaju i osuđuju zapovjednike obrane Vukovara, a operacija Vukovar i vukovarski branitelji izloženi su marginalizaciji, krivotvorenju i progonima.

6. U toj apsurdnosti, najapsurdnije je što i sada – kao jedina državna istina o obrani Vukovara – ostaje sramotno izvješće koje je u prosincu 1991. godine sastavila Državna komisija u sastavu Josip Manolić (predsjednik komisije), predstojnik Ureda za zaštitu ustanog poretka Republike Hrvatske, dr. Milan Ramljak, predsjednik Vlade, Gojko Šušak, ministar obrane, Ivan Vekić, ministar unutarnjih poslova, Zdravko Mustač, zamjenik Stjepan Herceg, savjetnik u Uredu Predsjednika Republike Hrvatske.

7. Do sada nijedno državno povjerenstvo nije istažilo kao, primjerice:
- nestanak (pljačku) golemih količina novca iz institucija u Vukovaru 1991. godine,
- zagonetne smrti osoba koje su bile povezane s financijskim institucijama u Vukovaru,
- kriminal u nabavkama oružja za potreba obrane Vukovara,
- zagonetne smrti pojedinaca koje bi mogli svjedočiti o organiziranim zločinima i kriminalu  umreženih političkih struktura od Vukovara do Zagreba.
Ali je stoga Državno povjerenstvo lažno obradilo okupaciju Vukovara i za to lažno optužilo sve zapovjednike i Povjerenika te branitelje Vukovara.
U Zagrebu, studeni 2013.
Obnašatelji dužnosti vezanih uz organizaciju i obranu Vukovara:
Predsjednik Općinskog odbora HDZ-a: Tomislav Merčep
Zapovjednik obrane i Zapovjednik operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja: Mile Dedaković
Zapovjednik obrabne općine Vukovar: Branko Borković
Povjerenik Vlade RH za Vukovar: Marin Vidić - Bili

14.11.2013.

SRAMOTA OD DRZAVE I NADANA VIDOSEVICA



  Sramota za sve nas

Vidošević pričao o maču i ognju pa dobio vojni stan, a oni koji su ih proživjeli u ratu dobili samo sramotu!

Sramota je da se pri kandidaturi za mjesto predsjednika Republike Hrvatske 2009. godine Vidošević nije sjetio upisati vojni stan u svoju imovinsku karticu. Sramota je da je Vidošević taj stan prodao za 220 000 eura samo godinu dana nakon svoje kandidature, dok su drugi branitelj vratili svoje stanove. Mnogi hrvatski branitelji današ žive kao sirotinja i nemaju ni krov nad glavom. Zašto nije tražio natrag svoj stan u Splitu i ovaj vratio MORH-u u nadi da će biti dodjeljen nekom našem branitelju ili djeci koja su ostala bez oca?

Otkad je Nenad Vidošević završio u istražnom zatvor, na površinu su isplivale razne priče o imovini predsjednika Hrvatske gospodarske komore. Milijune vrijedna vila od 730 kvadrata, skupocijene umjetnine u njegovom "bunkeru", dionice Kraša vrijedne oko 4 milijuna kn, sve to mogli smo naći u Vidoševićevoj imovinskoj kartici. Ipak, hrvatski narod najviše boli ono što u imovinskoj kartici ne piše, a to je stan koji je Vidoševiću dodijelilo Ministarstvo obrane.

Svakom Hrvatu koji je čuo za taj stan trebala je poteći suza od srama. Prisjetimo se malo ove priče ispunjene nemoralom i nepoštenjem. Stan od 153 kvadrata je Vidoševiću dodijelio pokojni ministar Gojko Šušak za "posebne zasluge" koje i dalje ostaju misterij hrvatskoj javnosti. Šušak je iskoristio svoje diskreciono pravo da stan u Korčulanskoj ulici u Zagrebu 1994. godine dodjeli nekome tko nije ratni invalid, branitelj ili udovica Domovinskog rata. Sramota!

Nije sramota što je Vidošević dobio stan. Bila su teška vremena i možda je Vidošević zbilja učinio puno za državu, bez da mi to znamo. Sramota je da se pri kandidaturi za mjesto predsjednika Republike Hrvatske 2009. godine Vidošević nije sjetio upisati ga u svoju imovinsku karticu. Sramota je da je Vidošević taj stan prodao za 220 000 eura samo godinu dana nakon svoje kandidature, dok su drugi branitelj vratili svoje stanove. Mnogi hrvatski branitelji današ žive kao sirotinja i nemaju ni korv nad glavom. Za svo to vrijeme Vidošević priča da je taj stan dobio u zamjenu za stan od 60 kvadrata u Splitu te da je čak nadoplatio 40 000 maraka. Ne zvuči baš kao poštena zamjena, ako je za stan dobio preko 1.5 milijuna kuna. Zašto nije tražio natrag svoj stan u Splitu i ovaj vratio MORH-u u nadi da će biti dodjeljen nekom našem branitelju ili djeci koja su ostala bez oca? Branitelji neće dobiti odgovor na ovo pitanje.

U ime onih koji se sjećaju Vidoševićeve izjave da kriminal treba progonit mačem i ognjem postaviti ću još jedno pitanje. Što Vidošević zna o maču i ognju kad ni rata nije vidio? Oni koji su preživjeli oganj, mač, pušku i logore znaju da on nije zaslužio taj stan, već da ga je ukrao iz ruku onih koji ga još uvijek trebaju. Sramota!

09.11.2013.

HRVATSKOM VLADA UDBA I YUGONOSTALGICARI



    HRVATSKI VELEPOSLANIK 'SLUČAJNO' STAVIO SLIKU SVOG BIVŠEG PREDSJEDNIKA NA NAJISTAKNUTIJE MJESTO U SOBI ZA PRIJAM

'Nečastivi' u hrvatskom veleposlanstvu u Parizu: Ivo Goldstein opet provocira, ovoga puta s Titovom slikom pored Josipovićeve

Gotovo identičnu kapu, kao što je Titova na fotografiji, imao je zločinac Šljivančanin u Vukovaru, zločinac general Mladić u Škabrnji i Kijevu te mnogi drugi pripadnici velikosrpskih agresorskih snaga u Domovinskom ratu. Ako je dozvoljeno držati sliku čovjeka odgovornog za najstrašnije zločine prema hrvatskom narodu, znači li to da je u hrvatskim veleposlanstvima onda dozvoljeno držanje slika zločinaca koje privatno simpatiziraju hrvatski diplomati? Da li ćemo onda naći i slike ostalih svjetskih zločinaca poput Staljina, Hitlera, Castra, Sadama ili možda Miloševića?

 Sve dok Hrvatska jednom zauvijek ne raskrsti s demonima prošlosti, događat' će se incidenti poput nedavnog kada su novinari u hrvatskom veleposlanstvu u Parizu snimili veleposlanika Ivu Goldsteina kako sjedi u sobi za prijam ispod slike Josipa Broza Tita!!!

Nakon što su ga novinari pitali što Titova slika radi pored slike aktualnog predsjednika države Ive Josipovića i francuskog predsjednika Hollandea, on je u svom stilu bahato odgovorio kako se ona tu našla slučajno i da je baš "namjeravao za dvadesetak dana sliku pokloniti jednom pariškom kafiću u kojem je (zna to povjesničar Goldstein) Tito nerijetko navraćao" u vrijeme dok je boravio u gradu svjetla između prvog i drugog svjetskog rata.

Ovaj diplomatski gaf hrvatskog veleposlanika u Parizu prije svega je stvar njegove šefice Vesne Pusić, no kada je Goldstein u pitanju on definitivno nije slučajan. Naime, taj donedavni profesor hrvatske povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu nikada nije skrivao svoje političko i ideološko opredjeljenje čak ni nakon osamostaljenja hrvatske države. Sva njegova riječ i svaki njegov potez unaprijed je dobro promišljen jer je on naprosto takav čovjek.

Iako je cijela Europa pa i zemlja u kojoj je on od veljače ove godine hrvatski veleposlanik, osudila sve totalitarne režime - i one fašističke ali i one komunističke proglasivši 23. kolovoz Danom sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoriratnih režima, Goldstein to ne priznaje. Godinama.

Njegovi opće poznati stavovi o razlici u zločinačkim metodama Nezavisne države Hrvatske i Titove Jugoslavije već su davno pročitano štivo, a što on misli o stvaranju moderne hrvatske države i Domovinskom ratu svatko tko želi može vrlo lako saznati iz njegove kontroverzne knjige"Hrvatska 1918-2008" gdje je analizirao najznačajnije hrvatske ideološke značajke u 20. i 21. stoljeću počevši od jugoslavenske ideologije preko HSS-a, ustaša, partizana, komunističko-socijalističkog poretka nakon rata do konačno hrvatskog osamostaljenja.

Čovjek koji tako otvoreno mrzi prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana i iskreno prezire vrijeme i rat koji je srušio njegovu nikad prežaljenu SFRJ "osobno mi ipak najteže pada ono što se događalo od 1990. godine naovamo jer u tom vremenu živim", danas je voljom vladajućih ipak hrvatski veleposlanik u jednoj od najvažnijih zemalja Europe i Europske unije. Može li takva osoba predstavljati RH u inozemstvu pitanje je za njegove pretpostavljene, no ako smo mogli imati veleposlanike optužene za silovanje, šverc, financijske malverzacije i slično, onda možemo imati i one koji o današnjoj Hrvatskoj i nemaju baš najbolje mišljenje.

Dakle, kod Goldsteina ništa nije slučajno.

Incident sa Titovom slikom iz partizanskih dana je njegova poruka ili bolje rečeno njegov prezir prema današnjoj Hrvatskoj.

- Zakon propisuje što su službena obilježja RH (grb, zastava, himna) ali ne zabranjuje da se u središnjim prostorijama veleposlanstva drže fotografije obitelji, Hrvatske ili neke treće osobe, promptno su priopćili iz Ministarstva vanjskih poslova nakon što su saznali za slučaj Goldsteinov slučaj s Titovom slikom.

Nakon ovog šokantnog medijskog otkrića HSP dr.Ante Starčević zatražio je od ministrice vanjskih i europskih poslova Vesne Pusić, premijera Milanovića i predsjednika RH Ive Josipovića hitnu smjenu veleposlanika Goldsteina.

- Šokirani smo, ali ne iznenađeni načinom na koji pojedini diplomati i dužnosnici koriste službene prostorije u vlasništvu RH. Slika koja je prenijeta u hrvatskim medijima jasno pokazuje veleposlanika Goldsteina i sliku zločinca Tita u uniformi sa prepoznatljivim simbolom petokrake. HSP AS upozorava da su pod takvim obilježjima počinjeni strašni komunistički zločini u poslijeratnom razdoblju nakon 1945. godine, ali i zločini koji su se dogodili 1991. protiv hrvatskih civila i branitelja, a kojim se željelo spriječiti nastajanje suverene Republike Hrvatske 1991., čiji je Ivo Goldstein veleposlanik.

Gotovo identičnu kapu, koja je na fotografiji, imao je zločinac Šljivančanin u Vukovaru, zločinac general Mladić u Škabrnji i Kijevu te mnogi drugi pripadnici velikosrpskih agresorskih snaga u Domovinskom ratu.

Nakon jasnog i nedvosmislenog odgovora od strane Ministarstva vanjskih i europskih poslova kako ne postoji zabrana držanja slika Josipa Broza Tita pitamo ministricu vanjskih i europskih poslova da li to znači da je u hrvatskim veleposlanstvima dozvoljeno držanje slika zločinaca koje eventualno privatno simpatiziraju hrvatski diplomati? Da li ćemo naći i slike ostalih svjetskih zločinaca poput Staljina, Hitlera, Pol Pota itd, pitaju se u HSP-u.

- Podsjećamo hrvatsku javnost kako je HSP AS sa svojim koalicijskim partnerima upravo ovih dana pokrenuo inicijativu u Skupštini Grada Zagreba za promjenu imena Trga maršala Tita. Tito je svoje zločine nad hrvatskim narodom pokazao odobravanjem Križnog puta, otvaranjem Golog otoka i likvidiranjem hrvatske emigracije. Upozoravamo premijera Milanovića, predsjednika Josipovića i ministricu Pusić kako je RH od 1. srpnja 2013. punopravna članica EU i da se treba držati europskih vrijednosti pa tako i Rezolucije Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu u kojoj je izjednačen komunizam i fašizam, poručio je zamjenik predsjednice HSP AS Ivan Tepeš.

04.11.2013.

BELOSVETSKI MINISTAR JOVANOVIC-




 
Naš 'belosvetski' ministar nudi samo mržnju

Nekad prokazivač vjernika pred partijom, danas vrijeđa Pozaića i predlaže novu etiku- uvrijedi bližnjeg svog

Ovom bolesnom kampanjom u medijima želi se srpska riječ pretvoriti u vodeću misao Hrvatske, a iz Hrvatske napraviti drugo oko u glavi.

"Je li mons. Pozaić pročitao bar jednu knjigu koju je napisao papa Franjo!? Nakon još jedne njegove 'propovijedi' siguran sam da nije, jer papa Franjo kaže: 'Užasavam se intelektualaca koji nemaju talenta i etičara koji u sebi nemaju dobrote... . Etika je cvijet ljudske dobrote. Ukorijenjena je u sposobnosti da budemo dobri, koju posjeduje čovjek ili društvo. Inače se pretvara u moraliziranje, lažnu etiku i na kraju u vrhunac licemjerja'. Pametnome dosta!"- napisao je  Željko Jovanović na Facebooku.

Narod bi Jovanoviću jasno rekao "što si sijao sada žanješ". Nitko te ne voli. Omražen si.  Ali on to ne razumije, jer ga sud i mediji stavljaju u položaj Boga. On s visine određuje. Samo što Bog ne dijeli mržnju. Ovaj naš "belosvetski" ministar nudi samo mržnju, jer se pokazao totalno nesposoban. Sposobnost se očituje rješenjima, a njegova rješenja su svađa i vrijeđanje. Kada je dobio istom mjerom, sakrije se iza nekog sudskog poltrona. Prvo je dijelio pljuvačke Vlatku Markoviću, pa su svi biskupi postali lažljivci, a kad je to netko njemu rekao, odmah su proradile institucije sistema, koja samo štite ministre, koji vrijeđaju narod, crkvu i pojedince.

Kada nekog od nas netko počasti prijetnjom ubojstvom, Bajić se ne oglasi tako transparentno kao kad je to netko njima "hrabricama" učinio. Država je umrežena svađalicama punih džepova naših novaca.

Iz SDP kadra ni riječ o nestalom partijskom zlatu, gdje se zagubilo par kilograma, to čak ni Bajića ne brine. Ne brine Bajića niti rasprodaja vila te stranke po zemlji, zanimljiva je tek objeda nekog od nas njima. To je Bajića puno više dirnulo od zlata, to je ipak bila "zlatna" izjava Mamića ili Franciškovića.

Gdje je etika Jovanovića kao ministra kada nekom kaže da si pljune u ogledalo, kada javno koristi medije i biskupe, sve proglasi lažljivcima ili sada kada se on nudi kao čitač papinskih knjiga. On koji je bio prokazivač vjernika pred partijom.

Mržnja koja vlada tim čovjekom bi trebala biti osnova neke hrvatske etike? Uvrijediti svakoga, pa ako ovaj uvrijedi Jovanovića , onda će Jovanovićev frend ministar Ostojić toga pospremiti u zatvor ili na šopanje lijekovima u zatvorsku bolnicu. I svatko drugi koji pokušava oskvrnuti naočale ministra je nadrapao. On će kao i u Rijeci reći, kako je on ugrožen po nacionalnoj pripadnosti i svi će da "ućute".

Svađalicu trebaju baš sve ustanove, tako da će poslije njegovog pada sa ministarske stolice pohrliti u Zagreb, da bi ovaj dragulj svadljivosti radio u nekoj bolnici. Poglavito bi najviše nagrabusio neki folirant bolesnik, njega bi vrijeđao  isključivo Jovanović, jer je on znao izvrijeđati jedan narod, di ne bi nekog foliranta.

Što reći?

Srpski fašizam je krenuo u nacističkoj maniri pod Miloševićem. Dva oka u glavi. Hitler je imao drugo oko u Austriji, Milošević u Crnoj Gori, a nastavilo se ponavljanjem laži koje su pretvorene u medijima kao istina. Njemačka laž je stala. Srpska se proširila. Ovom bolesnom kampanjom u medijima želi se srpska riječ pretvoriti u vodeću misao Hrvatske, a iz Hrvatske napraviti drugo oko u glavi.

01.11.2013.

NASIM DRAGIM POKOJNICIMA



 

'Ta svjetlost koju vidiš nije kraj već početak, prazna su tvoja mnijenja, smrt nije zbogom već - doviđenja!'

Pod kamenom hladnim teškim poput diva,

pokojnik dragi slatkim snom sniva.

Utjehe nema, misle tad ljudi, uspavano tijelo nikad se ne budi.

Stisak ruke i suho cvijeće, tek riječi utjehe i topla svjetlost svijeće.

Tračak nade tad se stvori, u srcu našem Božji glas progovori:

"Ta svjetlost koju vidiš nije kraj već početak, prazna su tvoja mnijenja, smrt nije zbogom već - doviđenja!"

01.11.2013.

POKOJ VJECNI DARUJ IM GOSPODINE



Nestaje vanjski svijet buke, otvara se unutrašnji svijet tišine, sjećanja, vapaja, okrećemo se emotivnoj prošlosti s mrtvim

A s druge strane samo tišina, velika moć tišine, i vlastita nemoć slušanja otvara nam puteve vjere koja ukazuje na viši smisao našeg tjelesnog i duhovnog bivanja i daje nadu za susretom u Bogu, nudeći nam snagu, dobrohotnost u milostivosti svjedočenja da su neki ljudi postojali, pripadali, voljeli, bili voljeni, ufali se, i onda otišli, ostavljajući da svjedočimo istinu o njima, istinu o postojanju onih s kojima smo su–patili , su-osjećali, s onima koji su u emotivnom krugu naše duše.

Jednom davno, pitali su nekoga tko je tvrdio da se ne boji smrti, da objasni na čemu počiva njegova hrabrost i uvjerenje. Kazao im je otprilike ovako: "Čemu se bojati, dok je život tu nema smrti, a kad smrt dođe, mene više neće biti, pa čega bih se bojao, kad se nikad ne možemo susresti. Sva naša putovanja imaju svoj kraj, neko počivalište za nove daljine. Putovanja treba gledati kao vječito traženje našeg duha da postane skladan i uređen kako bi prepoznao stvari i mjesta otkrivajući i razotkrivajući vidljivi i predmetni svijet u pokrenutost u samom duhu koji teži ka zatvaranju svoje praznine i žeđi za sjedinenjem onog zemaljskog i nebeskog, božjeg u nama."

Najčešće dok smo zemaljski orijentirani i materijalno–egzistencijalno usidreni u sakupljačko-porivno-afektivnoj strani u stvaranju identiteta i društvene potvrde, ne vidimo da smo prolazni i neutvrđeni u pitanjima tko smo i što smo. Skrivamo se često iza općenitosti i običajnosti koja nam je zadana, pa hodimo ovim svijetom u nekim lažnim identitetima struke, zanimanja, zvanja, statusa, imanja ili ne imanja, zlorabimo mitski karakter nacije, gena i ljubavi za zemlju. Sva ta trenutna bučnost i zavodljivost eudajmoničkoga u nama lagano nestaje i ulazi u balans razumijevanja svijeta oko sebe i u sebi, kad čovjek kao biće ljubavi i obitelji shvati iznenada da jučer nikad nije isto, kad se dogodi putovanje na kojem nema više ovozemaljskih susreta, polazaka, čekanja.

Susret s tuđom smrti u emotivnom i fizičkom smislu izaziva trenutačno prekrajanje razuma u emotivne koncepte promišljanja gdje umjesto zemaljskog bilja, postajemo nebesko bilje. Odjednom se lišavamo nasilnosti, zloće, planova i kroz mrtvoga se okrećemo sebi, u emotivni koncept prepoznavanja konačnosti, praznine, nemoći. Nestaje vanjski svijet buke, otvara se unutrašnji svijet tišine, sjećanja, vapaja, okrećemo se ka emotivnoj prošlosti s mrtvim, tražimo kontakte jednom davno prekinute priče, žudimo za nedovršenim dodirima, razgovorima, otklanjamo zlobe, želimo reći, čuti. A s druge strane samo tišina, velika moć tišine, i vlastita nemoć slušanja otvara nam puteve vjere koja ukazuje na viši smisao našeg tjelesnog i duhovnog bivanja i daje nadu za susretom u Bogu, nudeći nam snagu, dobrohotnost u milostivosti svjedočenja da su neki ljudi postojali, pripadali, voljeli, bili voljeni, ufali se, i onda otišli, ostavljajući da svjedočimo istinu o njima, istinu o postojanju onih s kojima smo su–patili , su-osjećali, s onima koji su u emotivnom krugu naše duše. Stvarali su nas kao ljude, u duhovnom smislu, njihov tjelesni odlazak pojačao je u nama transcendentalni i božji koncept postajanja i naučio nas živjeti s mrtvima u sebi da bismo bili što pravedniji prema živima.

31.10.2013.

MILANOVIC,ARKAN PERKOVIC.



    Josip Perković mirno pije svoju kavu u kafeteriji Venecija svaki dan

Milanović se ne boji branitelja, boji se Arkanovog prijatelja Perkovića

Tko je pustio onako olako Arkana, a s druge strane vodeće pravaše ubijao kao zečeve?

Vukovar još gori. Vukovar se još bori. Borba za njega nikada nije prestala. Glavašević je nekada molio za spas grada. Ljudi su umirali pod kišom granata. Avioni, tenkovi, haubice i ljudske zvijeri napadale su grad na Dunavu. Srušeno je sve što je građeno kroz stoljeća. Danas se i dalje ruši Vukovar. Ruši se dostojanstvo ljudi koji su gradili grad. Davali svoju dušu za taj grad. Mnogi su sad na počinku. Klanjamo se njima sa svojim licmjernim licima. I to jednom godišnje!
I što se događa kad nekome prekipi? On je neprijatelj vlasti? Razbije jednu usranu ploču i za to ga vlast tereti dvjema godinama zatvora?! S druge strane, silovane žene Vukovara pokazuju prstom na Vojislava Stanimirovića, a on postaje zastupnik u Saboru? I onda nekakva novinarska žgadija govori da su ti bijesni ljudi primitivci? Ili su primitivci na vlasti, koji guraju svoje laži kao moralnu vertikalu?! Igraju se bolesno s osjećajima naroda. Svadljivost i mržnja su osnova ove vlasti.

Neki dan je čovjek suđen, jer je vrijeđao ministra kao što je ministar istom žestinom vrijeđao njega. Njegova psovka je jača od ministrove. Bijeda morala i bijeda suda. Potpuna bijeda društva. S druge strane se u MUP-u mjesecima šuti zbog kriminala i zataškavanja ubojstava. Tko je tu zapravo primitivac? Ako je reagirano na ovu vlast bijesnim stavom, očito bijes ima svoj razlog. Bijes i laž idu zajedno.
Razlog je jasan. Josip Perković mirno pije svoju kavu u kafeteriji Venecija svaki dan. U posebnoj prostoriji. Kao prava špija. Nitko ga ne dira. Zbog njega se mijenjaju zakoni. Za Vukovarce se spremaju kazne zbog ploča? Kakva kontradiktornost. I na kraju će Vukovar na referendumu morati izboriti svoj spokoj. Ako se ne isprsi nekakav Peđa. Nekakav anonimus iz Pule, Peđa Grbin, koji se u životu nije napio vruć hladne vode, tumači referendum bolje od Ustavnog suda? Tko je on? Članstvo u SDP -u znači biti iznad države? Vlast sama po sebi nije zakon. Ako je protunarodna, ona mora pasti. Narod to svojim bijesom pokazuje. Sve očitije.
S druge strane, zbog Perkovića je vlast spremna dobiti europsku sramotu. Izgubiti izbore. Napraviti političku krizu. Samo zato što su Arkan i Joža bili frendovi. Tko je pustio onako olako Arkana, a s druge strane vodeće pravaše ubijao kao zečeve?
Došlo je vrijeme, pay back. I ekipa je nervozna. To je mreža, a ne vlast.

Naša zločinačka organizacija, koja postoji dvadeset godina, moralno nas i materijalno upropaštava. Svima bi to trebalo biti konačno jasno. Oni su ovdje za rušenje svega dobroga, oni su ovdje za uništenje ljudskih života, morala i povećanje harača.

Toliko se naklapa o zločinačkoj organizaciji, a u Haag šaljemo generale umjesto političara. Rat je politika drugim sredstvima? Ako je ta konstatacija točna, generali su izvršitelji. Perković je izvršitelj. Za svakoga tko dođe u njegovu sjenu, politika izgleda kao ova Milanovićeva. Puna laži. I mora se bojati za svoje laži. Prodaje obraz za laž.

I na danas na Milanovićev rođendan poput otrovnog škorpiona, boji se Milanović Josipa Perkovića. Branitelji ga ne zanimaju. Sloboda u krvi ga ne zanima. Zanima ga što je prljavo u mislima Perkovića. Možda bi i on mogao u Martićevu na kavu? Perković je svaki dan tamo.

29.10.2013.

DRZAVA VISOKOPOZICIONIRANIH POLICIJSKIH KRIMINALACA


Mikulić: Tražili su da opasni kriminalac bude pušten na slobodu pet godina prije isteka kazne

SARAJEVO - Jučer, točno u 13 sati, federalni ministar pravosuđa Zoran Mikulić ušao je u zgradu Agencije za istrage i zaštitu u Istočnom Sarajevu gdje su ga dočekali istražitelji SIPA-e i odmah odveli na saslušanje. On je sumnjičen za ometanje istrage u policijskoj akciji “Lutka” i zlouporabu dužnosti. Sat prije nego što je otišao na saslušanje razgovarali smo s ministrom Mikulićem. Razgovarali smo s njim i nakon dvosatnog saslušavanja.

Zataškavanje prijava

- Svi su prošli četvrtak bili svjedoci pokušaja nasilnog upada naoružanih pripadnika Federalne uprave policije u zatvor u Mostaru, a bez naredbe za pretres koju je morao izdati sudac za prethodni postupak. Službenici FUP-a su tvrdili da imaju usmenu naredbu državnog tužitelja Dubravka Čampare, što predstavlja eklatantan primjer provođenja privatne i nezakonite sile od pojedinaca iz Tužiteljstva BiH i Federalne uprave policije. Ovo se potpuno podudara s onim na što sam nedavno javnosti ukazao – korumpiranost na što nitko, po običaju, nije reagirao. Nitko ne reagira ni na zataškavanje predmeta i kaznenih prijava  koje smo u nekoliko navrata podnosili Tužiteljstvu BiH za slučajeve kriminala i krađe javnih dobara. Tužiteljstvo se po pravilu oglašavalo nenadležnim. Istovremeno se drugim osobama, pa i meni osobno, nastupom uvijek istih tužitelja i policijskih istražitelja montiraju procesi, kazao je Mikulić za DL.
Ministra Mikulića su SIPA i Tužiteljstvo BiH osumnjičili da je ometao rad pravosudnih tijela i da je zlouporabio položaj. Prošlog tjedna uhićen je njegov pomoćnik Hidajet Trako, kojem se na teret stavlja da je zlouporabio službeni položaj jer je dopustio premještaj jednog zaštićenog svjedoka iz zatvora u Sarajevu u zatvor u Zenici gdje mu je ugrožena sigurnost. Trako je pušten na slobodu i zabranjeno mu je obavljanje službenih poslova i sastajanje s ostalim osumnjičenim u ovom predmetu. Isto kazneno djelo jučer je stavljeno na teret i ministru Mikuliću.
- Radi se o osobi koja je na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od deset godina. Nakon što izdrži tu kaznu, nastavlja s izdržavanjem druge kazne zatvora. Rješenjem Ministarstva pravosuđa FBiH od 13. rujna 2012. odobrena je molba i zahtjev za premještaj te osobe iz zeničkog u sarajevski zatvor. U obrazloženju Uprave zatvora u Zenici je navedeno da je molba za premještaj neosnovana zbog sigurnosnog aspekta. Osoba je premještena u cilju suradnje s Tužiteljstvom BiH i SIPA-om, i to na razdoblje od 13. rujna 2012. do 13. studenog 2012., te je naloženo ravnatelju sarajevskog zatvora da po isteku tog roka osobu vrati u zatvor u Zenici. Rješenjem od 24. travnja 2013. toj osobi je određen nastavak izdržavanja kazne u sarajevskom zatvoru do 9. rujna, a na temelju zahtjeva Tužiteljstva BiH. Nadalje, rješenjem od 4. rujna ove godine odobren je zahtjev Tužiteljstva BiH da ta osoba nastavi izdržavati kaznu u zatvoru u Sarajevu do 9. ožujka 2014. godine. Na prijedlog ravnatelja zatvora u Sarajevu, 25. listopada je odobreno premještanje te osobe u zatvor u Zenici, a kao razlog je navedeno da će tu imati poseban tretman jer je ušao u SIPA-in program zaštite svjedoka. Od dolaska u zatvor u Sarajevu sigurnost  te osobe je stalno bila ugrožena i Uprava te ustanove je zaključila da će “SIPA u zatvoru u Zenici, gdje je osiguran viši stupanj sigurnosti, lakše s tom osobom obavljati operativne radnje“. Jedino zenički zatvor ima odgovarajuće smještajne kapacitete za visokorizične osobe i mogućnost incidentnih situacija svedena je na minimum, objašnjava Mikulić.

Zahtjevi i pritisak

Međutim, on za DL otkriva i jedan potpuno nepoznat detalj vezan za cijeli ovaj slučaj:
- Tužiteljstvo BiH i SIPA su Ministarstvu pravosuđa FBiH podnijeli zahtjev za puštanje te osobe na uvjetnu slobodu s objašnjenjem da njegov “boravak o zatvoru predstavlja ogroman problem strukturama zaduženim za održavanje reda, a posebno zaduženim za pojedinačnu i opću sigurnost osuđenika i zaposlenika zatvora s obzirom da postoji opravdana bojazan da će netko od drugih osuđenika izvršiti napad na svjedoka“. Ispada da ni Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću BiH ne smeta to što državni tužitelj Čampara vrši pritisak na federalnog ministra pravosuđa da jedan od najvećih kriminalaca bude nezakonito pušten na uvjetnu slobodu punih pet godina prije isteka kazne pravdajući to tvrdnjom da će im on navodno biti  važan i da će stalno biti pod nadzorom. To nastojanje tužitelja možda i nije toliki problem, vjerojatno mu je to način da osigura dokaze i svjedočenje, ali kriminalno djelovanje tužitelja se očituje u tome što traži od mene kao ministra pravosuđa da postupim suprotno zakonu. Dakle, traži se od ministra da utječe na komisiju, a kada ministar zatraži od komisije da preispita stav ne prejudicirajući odluku, onda dolaze pod punom ratnom spremom i uhićuju pola Ministarstva uz uredno obavještavanje odabranih medija, kaže Mikulić.
Mikulić naglašava da zaštićeni svjedok od samog početka akcije “Lutka“, koja je, kako kaže,  ranije imala drugi naziv, uopće ni na koji način nije htio komunicirati s tužiteljem Čamparom.
- Razlog je što je rodica Anesa Kurbegovića, jednog od suučesnika ovog zaštićenog svjedoka, zaposlena u Vijeću ministara BiH i bliska je s tužiteljem Čamparom, pa se taj svjedok plašio da informacije ne procure. Što mu je tužitelj nakon toga obećao, ja ne znam, ali pretpostavljam da mu je obećao da će nezakonito ostati u zatvoru u Sarajevu, kaže Mikulić.

Pritužba i brošura

- Naravno da ne treba očekivati intervenciju Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća BiH jer kad se njima obrati ministar pravosuđa s pritužbom na rad tužitelja ili suca, oni birokratski odgovore da su zahtjev zaprimili, da im se više ne treba obraćati i da će se, ako što bude potrebno, oni javiti. Uz to mi uredno dostave brošuru u kojoj su sadržane neke odredbe Zakona o VSTV-u i napišu da je to brošura koja će mi pomoći lakše shvatiti svoja prava. Možete misliti kako se onda obraćaju običnom građaninu i što ljudi mogu očekivati od takvog politiziranog i birokratskog tijela, kaže ministar Zoran Mikulić i podvlači:
- Uz ovakve pojedince na vodećim funkcijama u policiji i tužiteljstvima i uz ovakve metode, građani se najozbiljnije trebaju plašiti umjesto da očekuju zaštitu.

Privatna uhićenja

- Posebno ističem apsolutno privatna, nezakonita uhićenja koja naređuje tužitelj Čampara, i to za ono djelo koje ne postoji jer je jedino Ministarstvo pravosuđa nadležno za premještaj zatvorenika i jer jedino i mimo toga ministar pravosuđa ima još i diskrecijsko pravo odlučiti postoje li posebne okolnosti da se osuđenik i mimo odredbi pravilnika premjesti u drugi zatvor. Dakle, tvrdnje da je premještaj osuđenika koji je zaštićeni svjedok bio nezakonit su nebuloze. Podvlačim, jedino je Ministarstvo pravosuđa nadležno za premještaje, kaže ministar Mikulić.
27.10.2013.

SISACKA ZUPANICA LJUBI CETNIKE


 
BAHATA ŽUPANICA U SREDIŠTU NEUGODNOG SKANDALA

VIDEO: Grli li sisačka županica Lovrić Merzel agresorske vojnike 1991. godine?

Među strašnim snimkama srbočetničkih zločina u Hrvatskoj koji su autori bez uspjeha slali hrvatskim organima gonjenja nalazi se i ona u kojoj, prema riječima Banijaca, upravo sadašnja županica grli neprijateljskog vojnika.

Nakon što su mediji ovih dana otkrili kako je sisačko-moslavačka županica Marina Lovrić-Merzel nedavno za potrebe županije kupila skupe automobile pravdajući se da puno putuje budući je njena županija jedna od najvećih u RH pa se mora voziti u luksuznim vozilima a ne nekim običnim, sada bi se mogla naći u središtu još jednog neugodnog skandala.

Naime, Dnevno je u posjedu videa s ratnim snimkama koje su za svoju dušu i kućnu uspomenu snimali srpski teroristi i lokalni četnici na Baniji tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku.

Naime, na snimkama se vide detalji zarobljavanja hrvatskih branitelja u rujnu 1991.godine u Kukuruzarima pokraj Hrvatske kostajnice, zatim trenutci srbočetničkih napada na Petrinju, snimke govora Milorada Pupovca u Kninu 1991., Vojislava Šešelja u Kninu i Korenici, martićevo postrojavanje jedinica JNA, te videozapis jedne od najzloglasnijih četničkih jedinica odgovorne za najstrašnije zločine u Hrvatskoj, a na snimci njihov se zapovjednik "hvali" kako im je jedna od najuspješnijih akcija bila ona u Škabrnji.

Međutim, na snimljenom materijalu koji traje 90-tak minuta u jednom se trenutku vide snimke žene koja srdačno grli i ljubi neprijateljskog vojnika za koju Banijci tvrde da je upravo sadašnja županica Marina Lovrić Merzel.

Taj detalj nalazi se u 31.minuti videa, a ono što je još tragičnije je činjenica da su autori koji su prikupili i objavili ove materijale koji nedvojbeno svjedoče o četničkim zločinima na Baniji tijekom Domovinskog rata, sve to poslali nadležnim institucijama (MUP-u i drugim pravosudnim tijelima u RH) još 1995.godine, te nekoliko puta i kasnije ali nitko nikada s tih snimki nije procesuiran u Hrvatskoj.

 
26.10.2013.

SAVO STRBAC,CETNIK U OFANZIVI.

Zbog čega je hrvatskom pravosuđu nezanimljiv Savo Šrbac?


Zbog čega je hrvatskom pravosuđu nezanimljiv Savo Šrbac? - See more at: http://www.braniteljski-portal.hr/Novosti/Drustvo/Mladen-Pavkovic-Zbog-cega-je-hrvatskom-pravosudu-nezanimljiv-Savo-Srbac#!prettyPhoto[gallery]/0/

Zbog čega je hrvatskom pravosuđu nezanimljiv Savo Šrbac? - See more at: http://www.braniteljski-portal.hr/Novosti/Drustvo/Mladen-Pavkovic-Zbog-cega-je-hrvatskom-pravosudu-nezanimljiv-Savo-Srbac#!prettyPhoto[gallery]/0/
Zbog cega je hrvatskom pravosudju nezanimljiv
Savo Strbac?

Zbog čega je hrvatskom pravosuđu nezanimljiv Savo Šrbac? - See more at: http://www.braniteljski-portal.hr/Novosti/Drustvo/Mladen-Pavkovic-Zbog-cega-je-hrvatskom-pravosudu-nezanimljiv-Savo-Srbac#!prettyPhoto[gallery]/0/




Mladen Pavković: Zbog čega je hrvatskom pravosuđu nezanimljiv Savo Šrbac?


 

Koprivnička Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91) nikako se ne može načuditi kako i zbog čega hrvatski organi gonjenja neprestano optužuju pojedine hrvatske branitelje, dok ratne zločince poput Save Štrbca nitko i ne dira, već se mnogi prave kao da oni i ne postoje.

Naime, u Beogradu, odnosno u Banja Luci, već godinama djeluje jedna, prema svemu sudeći, zločinačka organizacija s nazivom Dokumentacijsko – informacijski centar Veritas, koju vodi ratni zločinac Savo Štrbac, a koja je za svoj rad dobila preporuke (da čovjek ne povjeruje) Ujedinjenih naroda (United Nations), Međunarodnog Komiteta Crvenog križa (International Committee of the Red Cross) i Međunarodnog Krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (International Crime Tribunal for the Former Yugoslavia).

Ta se organizacija isključivo bavi progonom Hrvata,(zamislite da se nešto slično događa Amerikancima ili Izraelcima), optužujući ih (kao i  vrh hrvatske političke i vojne strukture) da su tijekom  Domovinskog rata izvršili agresiju (sic!) na tzv. Srpsku krajinu, ali i na druge dijelove – Hrvatske, te da su na taj način ubijali, pljačkali i protjerivali „nevino“ srpsko stanovništvo, koje je samo u toj tzv. krajini imalo „tek“ 30.000 vojnika, koji se, zamislite, u vrijeme oslobođenja hrvatskog teritorija (!), odnosno briljantno izvedene vojno – redarstvene akcije Oluja, nisu mogli obraniti, kako se često naglašava u priopćenjima ove organizacije, od daleko nadmoćnijeg neprijatelja tj. hrvatske vojske, koja ih je napala s mnogo većim brojem ljudi!

Veritas su, prema nekim izvorima, kako je jednom napisao Robert Frank, osnovale srpske obavještajne službe s ciljom vođenja antihrvatske propagande kroz prikupljanje dobrim dijelom lažnih i netočnih podataka o planirarnim i provedenim ratnim zločinima Hrvatske vojske nad civilnim stanovništvom.

Ono što je za nas i te kako bitno je činjenica da ova organizacija nesmetano djeluje, redovno, pa čak i na njihov zahtjev, dostavlja Haaškom sudu, ali i mnogim drugim institucijama, pregršt lažnih i krivotvorenih informacija o hrvatskom Domovinskome ratu, neprestano podmećući kako je Hrvatska, a ne tzv. Jugoslavija bila agresor!

Na sve te njihove teške i ničim dokazane optužbe, koje se mogu pročitati i na internetu, u Hrvatskoj, osim pojedinih novinara, nitko ne protestira i ne žali se, a najmanje to čini Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić. Po Bajiću, ali i po drugima, kao da je  posve „normalno“ što postoji jedna takva organizacija, umjesto da putem svojih kolega u Srbiji pod hitno zatraže odgovornost za njihov rad, odnosno skidanje njihovih stranica s interneta. A na koji način gotovo svakodnevno iznose teške laži i klevete možda ćete se najbolje uvjeriti ako ćemo citirati tek neka od njihovih „saopštenja“. Tako primjerice u jednom od njih na ovakav se način opisuje slom Srba nakon Oluje.

- „Četvrtog avgusta 1995. hrvatske oružane snage, uz odobrenje i podršku NATO-a, u sadejstvu sa snagama Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije BiH, izvršile su agresiju na Srpsku oblast  Krajina (sjeverna Dalmacija, Lika, Kordun i Banija), u sastavu Republike Srpske Krajine. (...) I dok je cjela Krajina bila izložena dotad neviđenoj artiljerijskoj vatri i dok su hrvatski vojnici ubijali i spaljivali sve što je srpsko, Vrhovni komandant hrvatske vojske i Predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman, preko radija i TV-a, „u ime demokratske vlasti Hrvatske“ pozivao je Srbe „da ostanu kod svojih kuća i bez bojazni za svoj život i svoju imovinu, dočekaju hrvatsku vlast“.

Nadalje se u istom „saopštenju“ navodi kako su „hrvatski vojnici (a za njima nisu zaostajali ni muslimanski) nad Srbima sa kojima su došli u kontakt, upotrebljavali već toliko puta isprobane metode likvidacija (klanja, spaljivanja, metak u potiljak, bacanje u jame...) ali i neke nove metode (zamrzavanje i spaljivanje kemikalijama).

Po tom Savi Štrbcu i Veritasu agresor (tako oni isključivo nazivaju hrvatsku vojsku!) ubijao je ljude u izbjegličkim kolonama i do Une i preko Une, duboko u teritoriju Republike Srpske tako da su na putovima kojima su se kretale krajiške izbjegličke kolone ostajali leševi ubijenih artiljerijskim granatama, avionskim bombama, snajperskim hicima, noževima...

Mogu li ove laži nekoga od hrvatskih vlasti barem malo uznemiriti, pa da se  napokon  netko (kad već ne će Državno odvjetništvo) počne  baviti i podizanjem optužnica radi iznošenja laži i kleveta, ili se pak nitko u Hrvatskoj, osim novinara, ne uzbuđuje kakvu sliku o hrvatskom Domovinskom ratu svakodnevno šalju pojedini Srbi, na čelu sa Savom Štrbcem? To tim više što ti isti prešućuju i marginaliziraju zločine u Vukovaru, Škabrnji, Voćinu, Kusonjama, Osijeku, Dubrovniku,  Gospiću i mnogim drugim mjestima i gradovima  diljem Hrvatske. Njih se nimalo ne tiče što se rat vodio u Hrvatskoj i što smo mi oslobađali svoje, a još manje ih briga koju su ulogu u agresiji imali Srbi, a ona se može usporediti samo s najgorim terorizmom!

Međutim, stvari postaju još teže kad se zna da su Veritas i Savo Štrbac vjerodostojni suradnici Haaškog suda, odnosno da taj sud često više vjeruje njima nego istini. A Štrbac iz mjeseca u mjesec i dalje  na ovaj sud dostavlja neprovjerene i lažne informacije, optužujući sve i sva, od predsjednika Tuđmana pa do (opravdano) Mesića. Navodno da je ova organizacija za zločine nad srpskim narodom u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku optužila više od dvije tisuća Hrvata! Pa, čak su optužili Hrvate i za ubojstva Srba koji danas normalno žive i rade!

No, kad se zna tko je Savo Štrbac (rođen u selu Raštević kod Benkovca), onda bi vjerujemo i „pticama na grani“ moglo biti jasno o kakvom se zlotvoru radi. On je do početka balvan – revolucije radio kao sudac Okružnog suda u Zadru, a često se hvalio i kao općinski sudac u Benkovcu kada je izricao presude isključivo Hrvatima zbog „krivičnog djela protiv bratstva i jedinstva“ i tome slično. Za vrijeme srpske agresije bio je aktivni član Ratnog štaba Benkovaca, a zatim i tajnik Vlade tzv. Republike Srpske Krajine. Posebno se isticao u vrijeme zločina nad hrvatskim civilima u Škabrnji. Jednom je napao i odvjetnika Čedu Prodanovića. Naime, zamjerio mu je što je kao Srbin „izdao srpsko pitanje“! Međutim, Prodanović je o njemu izjavio: „Prevelika je Štrpčeva moralna i ljudska mrlja da bi sada kritički govorio o meni, no to mu ne smeta da se cinički prikazuje samozvanim borcem za ljudska prava“.

U suđenju hrvatskim generalima, pred Haaškim sudom, Štrbac je vidio šansu za Srbe da legitimnim sredstvima obnove Republiku Srpsku Krajinu, čiji grb, kako kažu, i danas s ponosom čuva u prostorijama Veritasa. (Ali se malo prevario.)

Štrbac je autor i nekoliko knjiga u kojima se manipulira i blati Hrvatska, a koje su uzete i kao „krunski svjedoci“ protiv Hrvata u Haagu, na što nitko u Hrvatskoj nije reagirao.

- „Tragedija je da Republika Hrvatska srpske žrtve koje su bile hrvatski građani prepušta srpskoj strani koja ih sebi pribraja. Podsjećam da su partizanske vlasti nakon 45-te, kako bi ojačale svoju poslijeratnu poziciju, sve žrtve, uključujući i ustaše i četnike, pa čak i dio Nijemaca, prikazale kao svoje žrtve. Iz pragmatičnih bi razloga i Republika Hrvatska to trebala napraviti, a ne da prepušta srpskoj strani da ih ona prikaže kao svoje žrtve kojima će sutra Štrbac manipulirati“ – kazao je jednom prof.  Žarko Puhovski, bivši predsjednik HOO-a.

Ovaj okrutni  ratni zločinac, koji je već odavno trebao biti iza rešetaka, a ne da i dalje uživa potporu srpsko-crnogorskog političkog i inog vrha, zaboravlja tko je bio agresor na Hrvatsku, te na koji je način stvorena Republika Srpska.

Stoga,  Glavni državni odvjetnik, ali i druge institucije u Hrvatskoj trebaju već jednom dostaviti svojim kolegama  u Srbiji i Crnoj Gori zahtjev za  pokretanje postupak  protiv Dokumentacijsko- informacijskog centra Veritas i Save Štrbca, zbog kontinuirane lažne propagande protiv Hrvatske i njezinih branitelja. Također treba, kako već rekosmo, odstraniti Veritasove internet stranice, jer "zagađuju" prostor.


Stariji postovi

koyot
<< 09/2014 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930

. najmračnija mjesta u paklu rezervirana su za one koji ostaju neutralni u vrijeme krize morala

M O J I L I N K O V I
Blogger.ba
Sarajevo-x.com
Market.ba

index.hr
seo.hr
tutorijali
monitor
ask.com
via
sutra
novilist
osvemu
imageshack
24sata

=http://

-U svakom slučaju zakone formira vladajuća elita za vlastite interese ~ Platon

Nikad ništa ne izaziva pobunu više od nepravde; sva druga zla, koja trpimo, nisu ništa prema ovom ~ Kant




















............................
I kao što istinu ne možemo posjedovati, niti njome upravljati, tako smo samo suputnici ovozemaljskih bića gdje istina svijetli upravo onim čime mi prihvaćamo njezinu bit.
Povijest nije ono što se dogodilo, nego ono što je imperij ostavlja iza sebe. Iako te događaje imperij plaća tuđom krvlju, službena povijest je već napisana, a činjenice negdje stoje. Zar se može promijeniti ono što je bilo? Mi smo samo svjedoci istine o događajima kojih se dotakla prolaznost osobne naravi i života po kojima tumačimo svijet oko sebe. A laž; zar se može svjedočiti laž? Laž je samo iskrivljena interpretacija tuđe nesreće u kojoj zaboravljamo kako se obećana radost krije u nama; u našim mislima i u našim nakanama.Ne osuđuj i ne proklinji, jer ne znaš zašto se nešto događa i s kojom svrhom. I pamti ovo: ono što ti proklinješ proklet će tebe, a ono što osuđuješ, jednog ćeš dana postati.







B E Z R I J E Č I
Jer ima pozne mudrosti, krvave osvete vremena kada čovjek providi svoju šupljinu i svoje bivše neznanje. Treba čekati deset i dvadeset i daleko više godina da se uzmogne kazati: Bili smo u zabludi. Nas su prevarili. Ta će daleka mudrost stići jednoga dana da nas kazni prije same smrti za čitav jedan život zabluda i propusta.
Ima kasnih spoznaja kada su gole riječi moćne bez nakita, i kada se sni proziru, ili će se prozreti. Koji poživimo, doći ćemo k njima. One će doći k nama. Ja ih ne pozivam, jer su kasne i zato žalosne. Ja bih želio ranijih, boljih spoznaja, otkrića o podlozi stvari, dok još sat nije minuo, dok je na vrijeme. Ja vas opominjem.
Ne pozivam se ni na kakvo pokajanje, ali ura ispaštanja putem istine će doći, mora doći. Kao pjesnik koji je upozorio svoju draganu: „Jedne večeri, kada ostarite, uz svijeću...“ Ura istine i kazne će doći. Sve će biti golo, sve će biti jasno, ali kasno.
Bit će kasno. I za mnoge utjehe i revanše koje ćemo dobiti (mi rijetki, jedini, izabrani), ja se ne veselim, jer će doći kasno. Stariji naraštaj i potomstvo moći će opet da beskorisno i sasvim ututanj kažu: Bio je jedan glas, jedan čovjek koji je na vrijeme govorio istinu, ali ga nisu slušali.
Za bivše načinjene nepravde, za ispade iz vremena nezrelosti, mnoge će vikače i istupnike prekoriti, kao glas savjesti, razboritije sjećanje na naša prošla vremena i sat kasnih spoznaja kada večernje sunce neumitnih jeseni na izmaku obasja zlatni vinograd i bakarne lugove.

TIN UJEVIC

UPLOAD ALAT
brojac poseta



widgets


FAVORITI...
MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
91766