koyot

.PRIJE NEGO ŠTO PROKOMENTARIŠEŠ MOJ ŽIVOT MORAT ĆEŠ DA GA PROŽIVIŠ. BITNO MI JE SAMO MIŠLJENJE LJUDI DO KOJIH MI JE STALO. ŽIVOT JE KRATAK DA BIH VOLIO ONE KOJI TO NE ZASLUŽUJU.JA SAM ONO ŠTO JESAM A NE ONO ŠTO DRUGI ŽELE.

26.04.2017.

OD NARODA ZABORAVLJENI ,OD POLITICARA PONIZENI



NAROD VAS JE ZABORAVIO

Slikovni rezultat za branitelji




Od zaborava do zaborava, sve smo bliže da postanemo zaboravljeni narod.

Svjedočili smo 25. travnja prosvjedu zaboravljenih branitelja. Blokirali su granične prijelaze. Koliko simbolike u blokadi prijelaza, koji su upravo u vrijeme njihova ratovanja za tisućljetna ognjišta, bili put u spas, put u slobodu, put u kukavičko bjekstvo ispred zla rata.
Zaboravljeni su blokirali upravo taj put, blokirali da bi ih podsjetili, da su baš oni tamo negdje stali na branik slobode kako bi ovi, koji na njih poslaše specijalce, mogli pobjeći. Dragi naši zaboravljeni, to što mi, vaše kolege branitelji, podržavamo vašu borbu, to je nedovoljno! Narod, narod je taj koji vas jedino može otrgnuti od zaborava, a on šuti.
 Šuti li jer je navikao trpjeti?
 Zato što ga je strah ili jednostavno ne vidi pa šuti. Zaslijepljen je bogatstvom pojedinaca, mogućnošću da kupi neko radno mjesto, zaslijepljen je i, opet ćemo ponoviti, šuti. Pa dragi naš narode, zajedno s njima, s nama, i vama prijeti zaborav.
 Zaboravljeni su i Maka Radić, Paško Ljubičić, Dario Kordić... Zaboravljen je i Željko Džidić Džida, Jadran Topić Ćela, Anđelko Mikulić. Protiv zaborava ovdje se bore Zdenko Andabak, Babo Jašarević i Mile Puljić. S onu stranu Bijače protiv zaborava se bore Jelić, Šiljeg, Obradović, Lasić, Glasnović...
Tamo negdje u Haagu dugogodišnju nepravednu borbu protiv zaborava vodi njih šest. Oni koji ne znaju, ili nikako da shvate, Petar Zelenika, Drago Dragičević, Ilija Nakić, Zdravko Bešlić... I njima prijeti zaborav!
 Dragi naši prijatelji, vi iz udruge Zaboravljeni branitelji, mi koji smo s vama dijelili rovove, mi vas nismo zaboravili. Mnogi od nas su u istim ili sličnim situacijama i, kao što vidite, ne šutimo. Morate shvatiti da niste zaboravljeni od njih, političara, oni vas nisu niti znali, pa kako bi vas mogli i zaboraviti?
 Narod, narod nas je zaboravio, njega morate i moramo motivirati da shvati; gdje su naši novci ili zašto ih nema?
 Njemu, narodu, treba reći da ono što vi tražite, što ste davno zaradili, troše onih 180 županijskih ministara (njihovi savjetnici, tajnice i vozači), vaš, naš novac troše neki federalni, državni parlamentarci i opet njihovi savjetnici, vozači i tajnice.
 Treba zbrojiti samo troškove mobitela, goriva i dnevnica; lako će se vidjeti da je to znatno više od onoga što vi-mi tražimo. Nikada vam neće izglasovati zaslužena prava, na reviziji su i oni koji su uspjeli regulirati svoja prava.
Koja prava od njih tražite kada vam oni tovare akcize i MMF kredite. Matematika je jasna, oni će ih trošiti, a vi ili ćete otići, ili ćete ih vraćati. Vraćat će ih i oni koji su kupili svoja radna mjesta i u zabludi trenutka šute. E naš šutljivi, pardon, trpljivi narode. Ponos ne gubite, za sve što se danas zove hrvatska jednakopravnost i konstitutivnost, vi, "Zaboravljeni branitelji", ste izborili, oni to ne znaju, narod je zaboravio. Narodu se obratite!

 Piše, Franjo Cvitković
14.04.2017.

KAD CE NAROD SKOCIT U PONOR


 

ZELENIKA: Vrh državne politike, sva tri naroda, društvo vodi u propast

 MOSTAR - Vrh državne politike, sva tri naroda, društvo vodi u propast! Kazala je to u intervjuu za Dnevni list ugledna kardiologinja Diana Zelenika, zastupnica HDZ-a 1990. u Parlamentu BiH.
 – Rekla bih da je društvo jako bolesno. Teško je procijeniti da li smo imali tešku prometnu nezgodu, pa nas boli svaki dio tijela ili su kao posljedica teške bolesti, tijelom ovladale metastaze, istaknula je između ostalog Zelenika.
 – Budući da niste definirali koliki period analiziramo, onda ću se ponašati liječnički, a liječnicima se ljudi uglavnom obraćaju kada je bolest uznapredovala. Liječničkim rječnikom rečeno, očito je bolest u terminalnom stadiju, tako da nisam sigurna da li bilo tko, pa i liječnik može pravom dijagnozom i terapijom spasiti situaciju, dodala je Zelenika.

Živimo li u bolesnom društvu? Odnosno, bolje pitati ‘koliko smo mi bolesno društvo’?

 – Rekla bih, jako bolesno. Teško je procijeniti da li smo imali tešku prometnu nezgodu, pa nas boli svaki dio tijela ili su kao posljedica teške bolesti, tijelom ovladale metastaze. Jako teško stanje, što god da je uzrok. Voljela bih da smo pretrpjeli prometnu, jer u tom slučaju neka nada postoji.
 
Liječničkim rječnikom rečeno ‘da krenemo od glave?
 
– Uvijek se najprije gleda u glavu, a rekla bih, kod nas je tu i najgora situacija. Vrh državne politike, sva tri naroda, društvo vodi u propast. Izjave, a na žalost i djela su nesuvisla i samo je pitanje kada će ovako munjena glava (vrh politike) svoje tijelo (narod) natjerati da skoči u ponor ili je već skočio i sada polomljen čeka spas. Znači naglasak je na nesuvisloj politici i čekanju naroda (opet mislim na sva tri)!
 
Možete li se osvrnuti na posljednje događaje, obljetnicu HVO-a, Mostarski gospodarski sajam?

 – Kao Hrvatica, liječnica pripadnica HVO-a sudjelovala sam u Domovinskom ratu. Dvadeset pet godina od osnutka HVO-a u meni budi neopisiv ponos, sudjelovala sam u najznačajnijoj povijesti Hrvata. HVO je obranio Bosnu i Hercegovinu, HVO je obranio hrvatski narod. Ističem hrvatski narod, jer HVO je obranio i južnu Hrvatsku. Politički HVO je izborio konstitutivnost i jednakopravnost Hrvata u svojoj domovini BiH. Vidite, koliko razloga za ponos, zato dužno poštovanje svim obiteljima naših poginulih branitelja, roditeljima, djeci i suprugama. Poštovanje i svim invalidima, ma svima onima koji su bili branitelji pripadnici HVO-a. Hvala im!

U vašem glasu osjeti se doza gorčine kada govorite o tim temama?
 
– To ne želim niti skrivati, lijepo organizirana svečanost, mnogo dragih i zaslužnih lica, dosta i onih protokolom nezaobilaznih, ali bilo je i onih koji ni po kojem osnovu nisu dostojni da nazoče. Dobro, i to se proguta, jer svečani program i govor generala Sopte pokazao je zašto smo tu, što i koga slavimo. Međutim, provokativni govor predsjednika HNS-a Dragana Čovića, kao i uvijek zasjeni sve ono što je lijepo i na što smo ponosni. Izrečene provokacije, jasno upućene herojima rata, našim generalima Jeliću, Šiljegu, Obradoviću, Lasiću.., i da ih ne brojim, gdje ih se poziva da dođu ovdje i ovdje se zajedno s njim bore za svoj hrvatski narod, je bezobrazno i bez presedana.
 Najprije moram reći da je gospodin Čović dobio privilegiju da govori o domovinskom ratu i vojsci (HVO-u) u kojoj nije sudjelovao. Naši generali nisu tu, jer ih proganjaju zakoni i upravo ona politika koju je kreirao gospodin Čović. Drznuo se on da uputi kritiku i svima onima koji su spremni reći što mu ne valja, pa se u tom govoru mogao prepoznati i general Glasnović, kao i svi mi koji ne pripadamo njegovu klanu. Eto, to je neobrisiva mrlja na tako veličanstvenoj obljetnici.

 Preskočili ste jubilarni 20. Gospodarski sajam?
 
– Ma, dok god su ovi na vlasti svaka godina i svaki događaj je jubilaran. Valjda su svjesni sebe, pa se i sami čude i slave, koliko traju. Tu su tri priče: Sajam i izlagači su odlični, pri tome mislim na gospodarstvenike, i takvo što je potrebno zemlji koja traži put razvoja. Druga priča, ili bolje reći pitanje je čiji je to sajam? U čijim ili na čijim prostorima se organizira, čija ga firma organizira. Ne vidim tu ništa državno. Treća, ili posebna priča, pokazuje da su na ovom sajmu naročitu pozornost imali gosti, neusporedivo veću od izlagača. Kako i ne bi, kada se na otvaranju sajma pojavi sva elita, uh „treće Jugoslavije“!
Ovu konstataciju sam usvojila od jednog starijeg Mostarca. On pamti Vladimira Bakarića, Aleksandra Rankovića, Đuru Pucara Starog, Branka Mikulića… Jedino, rekao mi je, ovaj mi ne liči na Džemala Bjedića! Nije krio ni uspomene niti asocijacije, pa je rekao: “Uvijek je Ranković bio jači od Bakarića, samo je ovaj zadnji duže trajao, a onda će, ovaj naš je gori od Mikulića!” Najavljivaše nam dolazak gospodina Plenkovića, kao gosta koji će otvoriti sajam. Pomislih odlično, poslije onog zadnjeg političkog gafa ili namjere, kada nije mogao ni do Zagreba, a ono vijest: pritvoreno 11 pripadnika HVO-a iz Orašja. Treba li reći da je to bila loša poruka Hrvatskoj kao državi, Hrvatskom narodu u BiH ili, da ne gubim objektivnost, ako su i morali biti odvedeni u pritvor, termin i vrijeme su totalni promašaj.

Opet incident ili namjera?

 – Sajam je otvorio gospodin Ivanić, valjda je tako Aleksandar naredio Draganu, a i Đuro, pardon Milorad se podsmjehivao zadovoljan. S obzirom na likove i asocijacije koje navedoh, i njihov stvarni kraj, ostale sudionike neću spominjati. Što su večer prije sajma razgovarali i što su se dogovarali, naravno ne svi sudionici, evo komentirala sam kroz ovo otvaranje sajma. Da li je to sve, to pitanje mi stalno visi u zraku? Vrijeme iza nas me naučilo da o takvim ljudima dublje promišljam, pa sam i ovaj put imala instinkt ili očekivanja da njihova predstava na sajmu nije završila. Nije trebalo dugo čekati. I ovaj put nakon posjete i odlaska gospodina Plenkovića imamo atak na branitelje. “Policijska uprava Trebinje podnijela je izvješće Tužiteljstvu BiH, protiv umirovljenog generala Hrvatske vojske, zbog ratnog zločina nad srpskim civilima u općini Livno!” Znači slijedi podizanje optužnice protiv još jednog generala i heroja domovinskog rata. Generale Gotovina, eto ne osjećajte se zaboravljeni i vi ste došli na red, a vi gospodine Plenkoviću ili ne dolazite u BiH ili napokon otvorite oči i progledajte, valjda ćete vidjeti tko vam je tko ovdje. Samo naivan čovjek do sada nije shvatio relaciju Čović, Dodik i Dodikovu ovisnost od Vučića. Ma, da kažem sve što mislim, ovisnost o Beogradu dvojice prijatelja je starija od vladavine Vučića.

 Mislite li da se nešto po tom pitanju može promijeniti?

 – Može, ako bude narodne volje i hrabrosti, a do tada, ovi će kao i oni nekada posegnuti za primjenom sile zakona koje su sami donosili. Uzimat će se krediti od stranih banaka za potrebe države i naroda. Narod i onako nikada nitko ništa nije pitao, a kada dođu na naplatu, narodu je kredite vraćati. U međuvremenu oni će se hvaliti investicijskim ulaganjima. Gradit će besciljne autoputove i ne perspektivne kombinate, valjda je i to nasljeđe pameti političkih uzora. Naravno, ovi danas nemaju društvenog samoupravljanja, jer su sve privatizirali, to znači da su mnogo bolji od onih prije, pa će svojoj djeci znatno više ostaviti nego nekadašnji, a ni njihova nisu slabo živjela. Evo to je moj komentar sajma, tjelohranitelja, tajnica, vozača i automobila. Jesam li nešto zaboravila?
 Da ne bi bilo dileme, ja za akcize ruku ne dižem

 Što je aktualno u državnom Parlamentu?

– Moram reći, Parlament se trudi da opravda postojanje, inicijativa, rasprava i odluka ima. Za razliku od svega naprijed izrečenog Parlament ima i nas, oporbu, koja je utoliko korisna i dobra što uvijek jasno i glasno iznosi svoj stav. Naravno, oporba smo pa na rezultat odluka malo ili nimalo utječemo. Trenutno su aktualne akcize, odnosno trošarine. Ma kako ih predlagači objašnjavali i opravdavali, za mene je to put ka dodatnom rušenju životnog standarda i uništavanje i ovako lošeg gospodarstva. Da je to nastavak i suptilnije kolonizacije i monetarnog ropstva, najbolje pokazuju i pritisci diplomatskih predstavništava, koji su bili usmjereni prema skoro svim parlamentarcima. Mislim, vrijeme je da shvatimo, zemlja smo sa samo 4,3 milijuna stanovnika. Zemlja smo bogata vodom, šumom, rudama. Imamo izvrsne preduvjete za poljoprivredu i stočarstvo. Nije nam zanemariv niti industrijski potencijal, poglavito malo gospodarstvo. Mislim da je dosta prijetnji MMF-om, da treba država napraviti ozbiljniju kontrolu, ma koliko se govorilo u otvorenom tržištu, dolaska stranih banaka i stranog kapitala. Davno sam čula, “nitko nije bio da je Bosni dao, a da iz nje više nije odnio”! Svakako, ista sudbina je i Hercegovine. Vidjet ćemo, čekaju nas krupne odluke kojima moramo pokazati koliko ovu zemlju volimo i da li vidimo, odnosno želimo budućnost svoje djece u njoj.

Za kraj da ne bi bilo dileme, ja za akcize ruku ne dižem.

10.04.2017.

UDRUGA "ZAVJET"

UDRUGA „ZAVJET“ u Bosni i Hercegovini

 PODRUŽNICA HERCEGOVINA UDRUGA HRVATSKIH BRANITELJA IZ HRVATSKE, BOSNE I HERCEGOVINE I DIJASPORE

 Broj: DO/1-001/04/2017
 Mostar, 10.04.2017. godine

 SVIM MEDIJIMA U BiH

Predmet: Priopćenje za javnost povodom 25. obljetnice HVO-a Svim obiteljima poginulih, svim invalidima Domovinskog rata, braniteljima, njihovim zapovjednicima i političkim čelnicima HZ HB, čestitamo dvadeset petu obljetnicu HVO-a.

Dvadeset pet godina nije malo, a obljetnice se cijelu godinu obilježavaju, s vjerom u boga, nadamo se da nam ovu našu ništa pomutiti neće! Uvijek kada su obljetnice, vrijeme je za sumiranje rezultata. Čak kada se ne ulazi u karakter i ne razmišlja, da li obilježavamo tužni događaj ili prigodno svečarsko sjećanje. Sumiranje je nužno bez obzira da li će netko biti proglašen odgovornim ili zaslužnim. Imali smo centralnu svečanost, slavili smo obljetnicu HVO-a, za hrvatski narod nevjerojatno značajna ili jednako toliko značajna za obranu neovisne, samostalne i cjelovite BiH. To da na takvim svečanostima ima političara bez ikakvih zasluga, to je ne zaobilazna praksa.
Teško da se može utjecati i organizatorima zamjeriti, kada na takvim prigodama, pa i ovog 08. travnja, ima nepozvanih ili nepoželjnih. Normalo je, nepredvidivo, ali i očekivano!
Međutim, kada organizator zaboravi pozvati ili u najmanje spomenuti, čovjeka koji je bio jedan od osnivača HVO-a, čovjeka koji je časno sudjelovao na mnogim ratištima u obrani svoga naroda i HR HB. Čovjeka, heroja u ratu, heroja u miru, jer kako drugačije nazvati nekoga, tko sa toliko časti odratova ono što mu je bilo zapovjeđeno i čovjeka koji sa toliko ponosa dokazuje istinu o HVO-u i Domovinskom ratu. Vjerujući u sudstvo svoje BiH, dostojno jednog pukovnika HVO-a, Zdenko Andabak dokazuje ispravnost postupaka i svoju nevinost. Sud mu vjeruje, jer njegova pojava i stav otkriva karakter tog čovjeka. To što ga se sud sjetio je upravo u funkciji dokazivanja istine o ratu, to jeste uloga suda i tu zamjerke nema. Međutim, nisu ga se sjetili oni koji očito u svojoj prepotentnosti i umišljenosti politike kojoj pripadaju ne primijetiše da je i njih branio, da je na sudu i o njima časno govorio.
Prošla je centralna svečanost obljetnice HVO-a, ponos je tu, ali žal i gorčina su ostali. Pitanje, kako i zašto je zaboravljen, za sada bez odgovora stoji. Bez odgovora je i pitanje, zašto je zvanična politika, pa i braniteljske udruge, bez reakcije propratilo tri godine iscrpljujućeg suđenja pukovniku Andabaku.
 Dok slušamo kako sto tisuća KM luta Livnom, a odobrila ih je gospođa Borjana Krišto nekoj udruzi svoje nevjeste, moramo se zapitati, zna li ta gospođa koliki je trošak pukovnika Andabaka bio u ove tri godine suđenja? Sigurni smo da ne zna. Ma nismo sigurni dali ga uopće poznaje, jer da je drugačije onda bi kao prvi političar Livna, u Suhaču, gdje je skromni dom Andabakovih, ako ništa poslala nekoga od svojih poslušnika. Dovoljna bi bila lijepa riječi potpore ili čokoladica za malu Angelu.
Možda im nije bitno, ali moraju znati, da su ponijeli i spomenutih sto tisuća maraka, niti to dosadašnje troškove suđenja pokrilo ne bi. To da u subotu na obljetnici nema pukovnika Andabaka, morali su primijetiti i Stočani i Mostarci i Uskopljaci, a to što nije došao sa delegacijom Livna, gospođo Borjana, vama na dušu ide! Eto, bilo je svečano, bilo je i ovih i onih, ali nikako veličanstveno, jer uz generala Soptu, lijepo bi bilo da smo čuli i generala Jelića, Praljka, Ćorića, Šiljega, Obradovića, Petkovića, Pušića, Džidića, Stojića, Ljubičića, Lasića, Glasnovića ...imali bi što reći i Prlić i Kordić. Naravno da ih sve nismo nabrojali, naravno da vam ovo ništa ne olakšava pukovniče Andabak, ali eto bar u nečemu niste sami. Nemate se što sekirati, sutra kada u cijelosti dokažete nevinost, svi će biti zaslužni. Kojeg li licemjerstva, slave HVO, a HR HB, nitko osim generala Sopte ne spomenu.
 Utješno je što možemo reći, čestitamo generale!

 IP PREDSJEDNIK Franjo Cvitković

09.04.2017.

ODKUD PRAVO HRVATIMA DA ZAKOLCE BAKIROVE KASABE


                                        NESPORAZUM, INAT ILI NEŠTO TREĆE

 Dok bosansko-hercegovačkom političkom scenom u ime Hrvata dominiraju lideri kojima je jedini nacionalni cilj i problem da promjene izborni zakon koji će im jamčiti da Hrvate mogu birati samo Hrvati i dok ti isti političari kada se okuraže i da za izborne potrebe spomenu treći entitet, koji uzgred rečeno, po njihovoj viziji ne prelazi Livanjsko polje, samostan na Šćitu, spomenik pred Kosačom i drevno Mogorjelo, do tad ili tada, bošnjački lideri silom najbrojnijeg naroda i autoritetom osmanlijskog Sarajeva, kroz nesuvisle izjave age Bakira, ne daju ni milimetar svog aginluka.

Uvjeravati nikog ne treba, jer, tko ne zna, i Ljubuški bijaše Nahija, a Grude Bekija i da ne spominjemo ostala mjesta koja moćnici Hrvatske politike zamisliše kao svoja. Otkud pravo Hrvatima da zakolče Bakirove kasabe, kada nemaju pravo da u eter puste glas svoga jezika, ili kako veliki aga u Mostaru reče : "Razmislit ću što bi Hrvatima mogao dati i pod kojim uvjetima?"
Dok oni, i on i on o zemlji humskoj, o zemlji Ismeta Hadžiosmanovića, Zlatana Mije Jelića, Hame Ibrulja , Joze Marića, Sadika Sadikovića, Anđelka Mikulića, Ice Voljevice, Marina Topića..., raspravljaju čija je i dokle je njihova, njegova ili njegova? Dotle i on i on, ne smiju spomenuti ni Prijedor ni Derventu ni Šamac ni Višegrad, pa ni Srebrenicu, jer nije ni jednom od njih bitno što tu živješe 220 tisuća Hrvata i skoro toliko Bošnjaka, jer pristadoše da to trajno nije njihovo.
Zato je njihov trajni problem Srednja Bosna. I dok oni tako, Dodik i Ivanić kažu Republika Srpska je neprikosnovena, a novokrunisani kralj Aleksandar Balkanski Vučić, valjda nezadovoljan skromnim dočekom u Mostaru, izjavi: "BiH je bure baruta i najveća prijetnja stabilnosti u regionu, probleme bi mogli da izazovu odnosi između Bošnjaka i Hrvata!"
Lepo nam čovek reče, a zašto i ne bi, kad onom nije stalo do hrvatske Posavine, a onaj zaboravi da su Bošnjaci nekada bili većinski narod i u Trebinju. Ovoj dvojici, hrvatskom plemiću i bošnjačkom agi, da kažemo, ako ne znaju, ili da ih podsjetimo: U Kini živi milijardu i četiristo miljuna Kineza, i to na samo 15% od ukupnog teritorija države. Treba li reći da žele i Tibet i da nitko ne smije niti pomisliti odcijepiti ili prepustiti milimetar kineskog teritorija, ma koliko bio naseljen ili nenaseljen
. Da nam je znati što o tome misle ova naša dvojica!?
 Kako hrvatskom plemiću reći da je u Sarajevu i Banjaluci živjelo više Hrvata nego u Širokom, Grudama i Posušju, pa i Čitluku, kada ih se on već odrekao! Kako bi nam nadu i vjeru u njega i njegovu politiku budila izjava : "Nemaš ti nama što davati od onog što je naše!", samo da se odnosila i na Milorada i na Bakira.
 Možda smo ipak u zabludi, možda je ipak krucijalno hrvatsko pitanje u BiH kako i kojim Hrvatima popuniti teritorijalne i demografske rupe u ovoj i njihovoj domovini?

 Možda će nam odgovor dati on i on...i on, ili smo mi samo oni koje su oni namijenili za neki novi njihov rat. Toliko o njima, ali i o nama.

05.04.2017.

SAJAM PRODAVACA MAGLE

DVADESET GODINA MOSTARSKOG GOSPODARSKOG SAJMA


Otvoren je još jedan skupi sajam jeftinih izlagača. Naravno, ova konstatacija se ne odnosi na sve one male i srednje gospodarstvenike, koji su i ove godine popunili sajamske paviljone i štandove. Njihova nada da će ono, što prezentiraju kao svoj proizvod, ponuditi potencijalnom kupcu i sklopiti dobar posao, nažalost zvat će se samo trošak. Naime, glavne sajamske izlagače smo već vidjeli. Opet su se sastali političari, proizvođači magle, ponuđivači iluzija i zabluda.
 Nazočili i izlagali su Plenković, Vučić, Čović, Dodik, Ivanić i Izetbegović, njihove pobočnike ili dekoraciju nećemo ni nabrajati. Očekivano, kao i do sada, njihova sajamska ponuda bila je skromna ili u žargonu jeftina. Nudili su kisele osmijehe, prazne izjave o Jugoistočnoj Europi i Balkanu, rijetki su nam pokušali objasniti da je ustvari riječ o istom regionu. Kako ne biste mislili da su samo pričali o zemljopisu, moramo reći, stvarno nisu, nisu imali niti salvete za crtanje karata. Ovaj put su se bavili darivanjima! Predsjednik Srbije, Vučić, darivao je Plenkoviću pravu srpsku čokoladu (nekada su Srbi darivali pravu šljivovicu). Sretan kao dijete, jer čokolada je čokolada, Plenković drugaru Vučiću obeća da ga vodi u Europsku Uniju, on je tamo domaći, on to može!
Pažnjom Vučić odmah uzvrati, jer srpska uvek mora biti zadnja, pa obeća kako će razgovarati s bogovima ruskog bankarstva i spasiti Plenkovićev, ili sve manje njegov i hrvatski, Agrokor. Poslije višemjesečnih uvrjeda na relaciji Zagreb – Beograd, ljubav spomenutih predsjednika nagna i Izetbegovića na darežljivost, pa i on bahato, a kako bi drukčije, obeća Hrvatima dati jednakopravnost. Doduše, naglasio je, uvjetovanu njegovim pravilima!
 Babo Erdogan je najavio da će biti prvi lider koji će doći u Beograd Vučiću čestitati izbornu pobedu, pa valjda, na tragu te idile, i Izetbegović htjede biti susretljiv i darežljiv Hrvatima. Podcijenio Bakir domaćina Čovića i njegova prijatelja Dodika, pa odgovor koji je dobio od Čovića: "Što to Izetbegović ima davati Hrvatima, što već nije naše", naleti na plodno tlo kod svih nazočnih, a kako i ne bi? Naravno, nema sumnje da će Bakir za svoj drski ispad dobiti i smislen odgovor od Milorada, a kako stvari stoje, i od Ivanića. I, taman kada su se već sastali, pomislismo evo nekog političkog napretka, a ono opet jeftina politička retorika skupih aktera. Da, skupih, a skupi su do te mjere da se moramo zapitati hoće li državni proračun ove naše jadne zemlje moći izdržati ove silne protokole? Dočeci, pričeci, večere, domjenci, noćenja i osiguranja. Stotine automobila, isto toliko vozača, a tjelohranitelja i tajnica sam bog zna koliko. Rotacijska svjetla policijskih automobila nadsvijetliše gradsku rasvjetu (dobro, to u Mostaru i nije problem), tako da je sve ličilo na dobar američki akcijski film. Kako nitko od građana nije išao na sajam, mnogi se Mostarci zapitaše, otkud ovoliko policije na ulicama, koga čuvaju, što se dogodilo, a neki su ih i zagledali, jer nove upeglane uniforme odavno nisu vidjeli. Sad se valja vratiti onim izlagačima na sajmu, da im kažemo, dok čekaju potencijalnog poslovnog partnera (a ne dolazi) i razmišljaju jesu li preplatili štand, gospodo, vi ćete morati platiti i jeftinu priču "političara", i skupi protokol koji napraviše! Pitate se zašto? Pa zato, zbog njih, jer njima se prohtjelo, a kako? E to je pravo pitanje, pa zar ne vidite da su jedini posjetitelji sajma porezni činovnici, ili vam inspektori, a ni ponedjeljak nije daleko. Pa, sretno.

piše Franjo Cvitković

02.04.2017.

PLENKOVIX OTVARA SAJAM HERCEGOVACKOG TODORICA

GOSPODINE PLENKOVIĆU ZNATE LI KOME I ZAŠTO DOLAZITE

 General ili povjesničar, grobar ili vizionar, iz današnje perspektive još uvijek sasvim nejasno, ili jasnije nego ikada?
 Možda su ova pitanja prestroga, ali 25 godina od stvaranja neovisne države Hrvatske i isto toliko godina od priznanja neovisnosti Bosne i Hercegovine, čovjek se mora zapitati što je to Hrvatima donio doktor Franjo Tuđman. Nesporno političar i povjesničar koji je osjetio taj povijesni trenutak kada treba stvarati državu, a generalski ju cijelu osloboditi.
Znao je u povijesne kockice ugraditi i sinove partizana, ustaša, a i one iz građanske klase društva, vječno nezadovoljne, a nikada spremne za bilo kakav bunt. Poslije izjave o dvjesto bogatih obitelji, morali smo se zapitati, je li negdje promašio i postao grobar onoga što mu je kod Hrvata kao prvom poslije devetsto godina uspjelo!
 Danas se vidi koliki je bio vizionar, koliko je kao povjesničar prostudirao Hrvate i imao vizije kako doći do ovog što jesmo i danas imamo. Sad prestanite razmišljati što je sve rat uništio i što pokradoše oni koji su bili u utrci za dvjesto bogatih obitelji.
 Znao je Francek kako smo se odnosili prema društvenom samoupravljanju, "da je svačije uvijek ničije", a još bolje je znao onu narodnu "kada hrđi dadeš dinar, premeće ga iz ruke u ruku dok ga ne izgubi"! Vizionar Tuđman je znao da će doći generacija kojoj će Hrvatska biti sveta, baš kao i onima koji je stvaraše, a koja će imati snage obračunati se sa svakim kriminalom, pa i onim koji napraviše bahati pripadnici onih dvjesto obitelji.
 Mi koji smo uz generala i predsjednika Tuđmana stasali u ratnike i domoljube, mi smo vam gospodine Plenkoviću ukazali povjerenje da viziju pretvorite u stvarnost. Nas ste prepoznali, i poštivanje svega onog iz devedesetih kod vas je evidentno. Prepoznali ste i onih dvjesto obitelji koji objediniše hrvatsko dobro, ovladaše i njime, pa i političarima koji ju vodiše.
 Pokazali ste da nema bogova iz sjene, koji imaju pravo da upravljaju političarima i državom koju vode. Čestitamo za Todorića, uvjereni smo da ćete i ostale Todoriće razodjenuti!
 Međutim, moramo Vas upozoriti, kada već dolazite u posjetu Mostaru, državi BiH, pozvani ste da otvorite privatni gospodarski sajam našeg Todorića. Naš Todorić je svojoj obitelji osigurao, a nama oteo, znatno više od Agrokora. Bio je neusporedivo vještiji (na koncu i školovaniji je), pa je zgrabio pod svoje i društvenu i državnu imovinu. Za razliku od hrvatskog Todorića, koji se trudio upravljati političkom vlašću u državi, naš Todorić, ili da ga zovemo pravim prezimenom, Čović, izravno upravlja političkom vlašću.
Mora se priznati, lukaviji, sposobniji, od čovjeka kojem upravo preuzimate Agrokor, koji će sigurno završiti kao Kutle, Pevec, ...i da ne nabrajamo. Otvarate sajam na prostoru koji je Čović oteo nama i sada je to njegovo privatno vlasništvo, ako nas pitate i samo malo zagrebete u papire, lako ćete vidjeti da je njegov i Aluminijski, HT Eronet, Elektroprivreda,... opet da ne nabrajamo. Samo ćemo vam reći, to je igrač profila Nadana Vidoševića, Ive Sanadera ili Franje Gregorića s kojim se još niste obračunali!
 Pomozite nam, uzeo je naša radna mjesta, a bilo ih je 3500, koja su puno vrjednija od izlagača na sajmu kojeg otvarate! Zrakoplovi i helikopteri, koje smo pravili, prodavani su upravo državama koje na sajmu izlažu, zovu ih partnerskim, pa i šire. Na ovo nam samo nemojte reći da se nećete uplitati u probleme tuđe države, jer je carstvo Čovićevih uveliko rasprostranjeno i po vašoj, a i našoj, Hrvatskoj.
 Krenite od tu, pomozite da nam je lakše vožda srušiti ovdje! Da, vožda se mora srušiti, on upravlja hrvatskim narodom u BiH, a jedan smo narod, jer sve što radite u Hrvatskoj, ako njega ostavite, zvat će se polovičan posao, a polovično je uvijek polovično i nije na tragu tuđmanovske Hrvatske.
 To povijest po pravilu ne oprašta! Gospodine Plenkoviću, moramo vas zamoliti i ovo, upozorite predsjednicu Kolindu da ne dolazi na Čovićevu obljetnicu 25 godina HVO-a! On i ona bi trebali biti centralne figure događaja i događanja u kojima nisu sudjelovali. Njoj ne zamjeramo! Bila bi nam predsjednica Kolinda draga gošća, ali nema je tko dočekati. Mi se borimo s izmišljenim ratnim optužnicama i sudskim procesima Čovićeva suda.
Generali i vođe su nam u Haagu i po raznim izbjeglištvima, pa uz svo poštovanje naše Kolinde, nema ju tko dočekati! Iznijeli smo rat, nosimo se, znat ćemo se iznijeti i s ovim problemima. Predsjednica Kolinda je mlada, imat ćemo kada dostojanstveno proslavljati obljetnice, naravno dočekati ju kako smo i našeg Franceka dočekivali!

Gospodine Plenkoviću, nastavite pisati pozitivnu povijest. U vašim rukama je i bolje sutra Hrvatske i Hrvata izvan nje, ne odustajte, a nećemo ni mi!

23.03.2017.

GENERALI O VAMA JE RIJEC-HNS

STO PUTA PONOVLJENA LAŽ NIKADA NEĆE BITI ISTINA

Kada je Stipe Mesić ponizio pa umirovio generale Hrvatske vojske, hrvatski branitelji vojnici HV-a, HVO-a i HOS-a, doživjeli su nacionalni i moralni šok!
Mislio se da je to vrhunac poniženja Domovinskog rata, a onda je saborska zastupnica Vesna Pusić, baš u sabornici izjavila da je Republika Hrvatska izvršila agresiju na BiH. Šok na šok, tako da kasnije hodanje Mesića, Pusićke i Josipovića po Bosni i trabunjanje uz domjenke više nije bilo nikome zanimljivo. Taman kad se agresija na Domovinski rat i branitelje u Hrvatskoj stišala, uslijediše optužnice protiv pripadnika i časnika HVO-a i krenuše procesi u Sudu BiH.
Izostanak reakcije političara braniteljima i nije nikakvo iznenađenje, oni i jesu donijeli zakone (2003.godine) da se branitelji mogu najokrutnije presuditi, a postojanje ili nepostojanje eventualnog zločinačkog djela, to ih ionako ne zanima. Znači, opet branitelji ostadoše prepušteni sami sebi, samo organiziranju i pokušaju da javnom riječi ukažu na svu nepravdu odnosa koju doživljavaju i tko im to čini. Naravno da su se morali dotaći političara svoga naroda i nedosljedne politike koju sprovode. Nemir kod prozvanih je evidentan, javni istupi i kupovanje savjesti su im takvi da ih ni branitelji ne razumiju. Zar misle, da mi ne znamo za koju smo ideju ratovali. Nisu bili u ratu pa valjda smatraju da smo bili nahuškani na nešto, da smo podložni ideologijama.
 Govori tipa “Treći entitet, milom ili silom” ili “Treći entitet, ili će ga biti ili neće biti BiH”! Gospodo ako mislite da da slijepo prihvaćamo ideje vas koji niste s nama bili ni u prošlom Domovinskom ratu, grdno se varate. Nama ne treba jezik mržnje, zar mislite da ne vidimo kuda vode neprincipijelne koalicije, a što iza kulisa pričate i dogovarate. Znamo, to je sasvim neka druga priča. Priča koja ustvari razotkriva višegodišnju nebrigu i žrtvovanje branitelja za ostvarivanje svojih političkih privatiziranih ciljeva.
 Kako niti jedna vrata nisu dovoljno debela i zatvorena, iza takvih, otvorenih i šupljih, kakvi ste i sami, 20. ožujka se, u ponedjeljak, na sastanku predsjedništva HNS-a, pod predsjedavanjem Dragana Čovića i Bože Ljubića, čulo svašta! Kako napisasmo, Mesić je smjenjivao, ali nije bar verbalno vrijeđao, dok vi i taj luksuz sebi priuštiste! Pričali se o problemima i tužbama protiv visokih časnika HVO-a, pričali se na toliko sraman način da takvu rukavicu izazova od 1991. godine braniteljima nitko ne baci u lice. U naletu negodovanja za tribine koje organiziraju generali HVO-a na čelu sa Zlatanom Mijom Jelićem i onoga što i o čemu na njima govore, kroz komentare HNS-ovaca čulo se i sljedeće; Tamo u nekim emisijama, blate me i voditelji i gosti, misleći na Bujicu, reče Dragan Čović. U nadmetanju tko će se više Čoviću dodvoriti, Božo Ljubić predsjednik GV HNS-a izjavi; "Dodjela činova u HVO-u je bila nakaradna, naši generali su potkapacitirani i kao takvi ne mogu shvatiti politički trenutak. Šta radi onaj Mijo?" Čovjek sa šest članova stranke, Ivan Musa, nije dopustio da itko bolje od njega brani predsjednika Čovića, pa se glasno zapitao: "Tko su ti generali da vrijeđaju predsjednika Čovića?". Treba li reći da Musa kao ni Čović nije sudjelovao u Domovinskom ratu? Impresivan je bio i Željko Raguž, on se zapitao: "Šta su ti generali radili 22 godine, što se nisu javljali kada su dobivali velike novce. Sada se javljaju kada je riječ o njihovoj guzici!" Miro Grabovac Titan zamjeri generalima što su u Hrvatskoj. Obrazlagao je kako je i on bio veliki zapovjednik i nije pobjegao, ne vidi razloga zašto Mijo i ekipa napadaju Čovića. Uz vrijeđanje generala išlo je i ismijavanje istih, pa kada su govorili o generalu Šiljegu, oslovljavali su ga s "pijanac s obrvama". Dragi naši generali, suborci branitelji, ovo je mišljenje o vama onih koji vas ne poznaju, onih kojima ste dali državu, a oni vama poziv za sud. Ponovit ćemo, 2003. godine izglasali su zakone koji podrazumijevaju udruženi zločinački pothvat, zločin protiv čovječnosti i sve one zakone koji im daju zakonsku snagu da vas doživotno strpaju iza rešetaka. Čim se vrate ovi krvnici iz Sirije, neprincipijelno s koalicijskim partnerima će uvesti i smrtnu kaznu!
 Gospoda nije bila u ratu, nisu navikli na krv, pa se moralo čekati na egzekutore-krvnike. Zašto bi mi zaostajali za Erdoganom, zapad je davno ovladao masovnim pogubljenjima, a njihovi glavni uzori, Rusi, više od stoljeća streljaju zbog lošeg i kratkog aplauza dragom vođi. Evo, to je zemlja u kojoj ste ostavili dijelove tijela i najbolje godine svoje mladosti, a čuli ste i mišljenje, njihovo, o sebi. Oni vam ne smiju doći, boje vas se, jednom kukavica, uvijek kukavica, ali budite oprezni, šalju vam svoje misionare. Prodane duše, koje za sitan šićar donose haber od vas njima, njima, jer valja razraditi taktiku kako vas dočekati i sprovesti do Zenice ili kako i što napraviti da vam ne padne na pamet da se vratite.
 Dragi naši generali, to što trenutno radite, sveta je obveza upoznavanja našeg hrvatskog puka tu gdje jeste. Moraju znati za sve naše žrtve i našu zaslugu što je Jadran još uvijek hrvatski, što i Slavoniju imaju. Morate im reći da Herceg Bosna nije bila suluda ideja raspada BiH, nego rješenje spašavanja svakog hrvatskog doma. Ne sumnjamo da ćete i taj zadatak časno i dobro obaviti, a kada krenete doma, ne trebate najavljivati, mi vas pratimo i spremni smo, a njih se ne trebate bojati. Znamo da niste, ali ipak oprez u prometu imaju dobra auta, da se ne sudarite. Mada možda i zrakoplovima odlete? Uglavnom se iz Mostara za Beograd bježalo, a onda požurite, doma vas trebaju, vaša je ovo stina. Da vas i mi trebamo, to znate!

21.03.2017.

EVANDJELJE PO DUSKI


POŠTENO rečeno, uranila naša Duška !

 Samo što je istekao prvi dan završnih obrana šest Haaških uznika, naša Duška na Federalnoj TV htjede donijeti konačnu presudu HR HB! Čuli smo samo Jadranka Prlića, i prije nego dobiše šansu da svoju obranu iznesu Stojić,Praljak,Petrković,Ćorić i Pušić, Duška zaboravi nazov svoje emisije i dopusti da Alija Behram “pošteno” osudi HR HB, a pratar Ivan Šarčević pošteno izblamira.
Vještim voditeljskim presjecanjem ispresjeca i zbuni i onako zbunjena, usuđujem se reći nedorasla za onaj vid emisija, Željka Raguža. Pripremljeni intervjui sa Ivom Lučićem i Miroslavom Tuđmanom samo su pokazali Duškinu vještinu tendencioznog nametanja i umjeća izvlačenja rečenica iz sugovornika. Naravno, koje u datom trenutku njoj odgovaraju. Lučić je objasnio, po najbolje, okolnosti događaja i kako ih treba analizirati i onda eventualno suditi.
Profesor Tuđman je uvjek odmjereni intelektualac, koji naročitu kontrolu ( zbunjenost i nedorečenost ) riječi ima kada mu se pokojni otac spominje, poglavito u kontekstu povjesne krivnje. Ustvari Duška je htjela i napravila da ova dva ništa ne kažu ! Moj stav je kada ih se zove na razgovor o domovinskom ratu, onda ih treba pitati kao sudionike istog sa pozicije načelnika SIS-a i HIS-a, jer to su obnašali, bili! Vrhunac poštenog brukanja i novinarske presude našoj Herceg Bosni i šestorici heroja Haaških uznika,
 Duška režira kroz završni dijalog sa profesorom teološkog učilušta Ivanom Šarčevićem, našim pratrom koji skide habet i ugura se u svjetovne političare. Pratar Ivan održa propovjed kojom zasigurno ulazi u skupinu onih malobrojnih koji tako sočno pljuju po vođama svoga naroda, presuđujući njihova djela kao krivnju, ne razmatrajući ni povjesne okolnosti, a ni volju upravo naroda.
Naš dragi pratar optuži i Tuđmana i Šuška i Bobana i...Bobetka, samim time i njih šest u Haagu. Kako ga Duška nije prekidala (namjerno), valjda je umislio da je veličasni za oltarom i da drži propovjed, a tada se valjda “ne razmišlja” o onim koji su sa druge strane oltara, pa makar bili i iza TV-e ekrana.
 Nije to bila propovjed sa svetog misnog slavlja, a veličasni uživaše upravo iz razloga što ga slušaše i oni koji nisu katolici, Hrvati iz njegove Bosne i Hercegovine. Poslije svega što sam čuo, nemogu reći uvaženi, pa ću, poštovani Ivane Šarčeviću, nacionalna svijest i potreba branjenja svog doma nije navijačka euforija. Veličasni ma kako vam odozgo, sa oltara izgledali, nismo bili nepismeni i dezorjentirani da bi nas netko zadojio zabludama i vodio u nemoguće. Nismo bili sljednenici nikakvih prošlih režima i totalitarizama. Nismo imali niti projekat Hrvatske do Drine, a niti velike Hrvatske. Govorili ste kao da se bojite franjevačkog poslanja i službe unutar Katiličke crkve, pa nam čitate lekcije gdje nikada nismo bili , gdje netrebamo biti ili gdje nikada nećemo biti. Priznajem vaše znanje o Katoličkoj Crkvi je neuporedivo veće od mog, pa neću puno niti o zadaći franjevaca unutar nje. To prepuštam vama i crkvi, vi bolje od nas, mene, znate gdje su naše crkve i samostani nekada bili, ali nikom pa niti vama ne prepuštamo da nam određujete gdje više ne trebamo biti ili kakvi moramo biti da bi tu bili!
 Puno ste se u svojoj propovjedi pogubili, a Duška vas nije prekidala, valjda je žena očekivala i malo duhovnosti, pa joj se ipak ote pitanje; "Jeli to propovjed beznađa?". U uvjerenju sam da ste i 1990. godine politički bili opredjeljeni. Lako mi je odrediti i kako i u kojem pravcu to političko, vaše opredjeljenje je bilo. Međutim, pitam vas zar se baš svega dobrog što mi Hrvati napravišmo za našu BiH, zar se baš svega dobrog ne sjećate? Da ne biste analizirali, da se ne morate raspitivati, jedan sam od onih Hrvata koji je ušao u rat sa isto godina kao Jadranko Prlić (moj školski kolega), Bruno Stojić, Valentin Ćorić, znači sa 33 godine svijestan političkog trenutka i Hrvatskog naroda u njemu, svijestan sebe. Kao ni danas nisam bio zadojen mržnjom, nisam niti sljedbenik partizana, a ni ustaša, ali.., ali ponavljam bio sam jako svijestan političkog trenutka, značaja HZ HB u okviru Bosne i Hercegovine, moje i nedjeljive, pa vas molim, držite se oltara, propovjedi po evanđelju i ne sudite narodu, svome narodu, ako i jeste vaš.
Pošteno, Duška napravila si lošu emisiju i pošteno izvrijeđala BiH Hrvate. Pošteno mi je i priznati Franjo moraš se odlučnije i više zauzeti za “Hrvatski kanal”, Hrvatski medijski prostor, ako ni zbog čega ono zbog poštene prezentacije istine. Ne znam što ćeš ti pratre Ivane, ali ja sada odoh u svoju crkvu, bogu se pomoliti, da moji prijatelji, njih šest Haaških uznika, tom i svim ovozemaljskim sudovima dokažu svoje poštenje, siguran sam da bogu ne moraju!


Autor teksta
Franjo Cvitković

16.03.2017.

CETVEROSED ALEKSANDAR,DRAGAN,BAKIR I MILE

ČETVEROSED ALEKSANDAR, DRAGAN, BAKIR I MILORAD
 JOŠ UVEK NE ZNA TKO IM JE KORMILAR


 Lepo je čuti, Dodik zna šta radi, pa još uz to da je Čović njegov igrač, a da je musliman Izetbegović glup. Dali je sve tako lepo ili se kao i uvek zanosimo? Hrvati jesu najmalobrojniji, Čović jeste u nekim dilovima sa Miloradom, samo bi bilo lepo razdvojiti narodne od ličnih interesa.
 Pustio čovek da Nova banka ovlada Hercegovinom. Naoči lepa bratska priča o krstu i križu, cela administracija doline Neretve je na Novoj, ali bi trebalo postaviti pitanje koliko je kao vlasnik u njoj naš Dodik i koliko je novi suvlasnik u Novoj njihov Dragan. Lepo je do skora izgledalo da je ta ljubav Milorada i Dragana, pa makar i interesno, tvrda.
 Međutim, Dragan je ipak "Hrvat" i razumeo čovek globalnu preraspodelu sveta, pa do jučer njegove ne principelne koalicije sa muslimanima sve više dobivaju na ozbiljnosti. Valjda netko šapnu Dragančetu da su njegovi Hrvati pre rata u Bosni imali 24% grunta, pa čovek shvati da bi vredelo malo i od RS-a da otcepi. Razumeo je Čović da bi trebao malo pažnje posvetiti i Bakiru, jer vredelo bi i sa njim ući u neku trgovinu zemljom, pa makar se odrekao vekovnih katoličkih ognjišta. Pustio je da muslimani kupe Neum, morao ih je pustiti na more, Hrvati ga i onako imaju dovoljno u glavnoj im zemlji Hrvatskoj.
Hteli su muslimani i Stolac. Dao bi to Draganče da Bakir ne izneveri sporazum. Tu beše razlog poništenih izbora u Stocu. Kako tvrdi visoki izvor iz partije SDA, Čović je za Stolac tražio celu Neretvu. Po tvrdnji čoveka iz SDA, sve hidroelektrane na toj reci su trebale biti u rukama Hrvata. Hrvati, Čović se pozivao na vekovna sela u Konjicu, Jablanici i Prozoru koja sa severa i zapada leže uz Neretvu. Navodno je Bakir pristao, ali muslimani Jablanice i Prozora nisu. Mora se kazati da i nekim Hrvatima iz tog dela Hercegovine nije odgovarala takva podela. Upravo ti Hrvati i jesu razlog da Bakir minira izbore u Stocu. Za sada priča oko Stoca je rešena u korist Hrvata, ali je još uvek sve podložno dogovoru, jer energetska vrednost Neretve je velika i za Dragana neproceniva. Onog časa kada Dragan ovlada sa Neretvom, tada Aluminijski kombinat dobiva na ceni, jer jedna brana može, kako je u Jugoslaviji zamišljeno, raditi za tog industrijskog giganta. Koliko je to važno za cenu legure aluminija i eventualnu prodaju kombinata ne treba ni govoriti.
 Čega se još Dragan spreman odreći, ovaj čas teško je dokučivo, ali zbog mira u kući, sve češće, od njega nagovoreni, Hrvati spominju Posavinu. Spremni su čak i menjati neka predele Grahova, Glamoča, Drvara, za kako kažu njihovu Posavinu. Da li je samoljubivi Milorad svestan podlosti Dragana, da li će mu dopustiti da ispreseca Republiku Srpsku treba sačekati i videti. Upitna je odanost bogatog Čovića i prema našem Stanku Čolaku, mada te veze obaveštajnih službi nikada ne pucaju. Lepo bi bilo poverovati u navode, da je Stanko u vodstvo HDZ-a uterao podosta svoje rodbine , pa i dece. Vreme će pokazati koliki je interes za balkan, Erdogana i Putina? Vreme će doneti i odgovor koliko gospođa iz DDR-a, Merkel, poznaje mentalitet Putina i da li će uspeti i od Vučića napraviti još jednog germanskog konjušara.
 Slažemo se u jednom, opet Balkanom vladaju svetski interesi, kakva će biti podela i koji će šićar imati naši lokalni lopovi, i to će se videti! Jedno je sigurno, rata neće biti, lepo su se ovi nakrali, svašta su izgradili da bi pustili da im razbešneli narod ruši. Narode osvesti se, na demonstracijama u Berlinu, Bonu, u zadnje vreme bude se i Poljaci, Mađari, bude više desničara nego što ima ustaša od 1941. do danas, a kod nas odavna je više šajkača u ormarima nego glava na ramenima.

 Razmislite tko je vama kormilar, vreme je!

10.03.2017.

DOKTUR DO DOKTURA


Napravi sebi kao naviku dvije stvari; pomaži, ili bar ne čini nikome štetu.
Hipokrat


 Nekada, sada već davne 2013.godine za Dnevni list je dao intervju gastroenterlog, danas prof.dr.sc.Milenko Bevanda.
 Tada već dekan Medicinskog fakulteta na Sveučilištu u Mostar. Prof.dr.sc.Bevanda odmah u početku intervjua spominje svoje teško djetinjstvo (mada se zna da njegove Bevande i nisu bile siromašne), koje je bilo u istinu takvo samom spoznajom da je ostao bez oca sa 14est godina. U tome intervjuu Bevanda govoti da ga je otac na samrti (na žalost umro je sa 37 godina) nagovorio da bude liječnik, da mu je rekao: "Budi liječnik, ali sačuvaj dušu !"
 Ne sumnjamo u ovu izjavu, mada mnogi liječnici imaju tvrdnju da su od ranog djetinstva znali da će za životni poziv izabrati upravo taj, da su za liječnika predodređeni. Malo nevjerovatno, ali neka im bude. U uvodu, tog intervjua, je najavljen je kao jedan od najboljih gastroenterologa u KBCu Mostar. Naš kratak komemtar, u konkurenciji sa prof.dr.sc.Mladenom Mimicom (njih dva su tada bili jedini), stvarno jeste, moramo dodati, to i nije teško bilo biti!
U intervju 11.06.2015.godine, novinaru Marku Karačiću, povodom simpozija gastoenterologa prof.dr.sc.Milenko Bevanda izjavljuje : "Nema dana da nisam dijagnosticirao jedan tumor !" Strašna činjenica, ako je istinita? Kada je ovo izjavljivao dekan Bevanda se trebao sjetiti onog djela izjave koju mu je pokojni otac rekao: "Budi lijekar, ali ne gubi dušu!" Pokoj mu duši mada je mlad preminuo, ali roditeljski je prepoznao koga je napravio! Prof.dr.sc.Milenko Bevanda, medicinu je studirao 9 godina, radni vjek je počeo u DZ Čitluk (logično). U Čitluku ga i rat zateče. Postao je načelnik ratnog saniteta u Čitluku, a na prvu crtu Ratne bolnice u Mostaru dolazi kada su se ratna događanja stišala. Ipak u malo starijoj životnoj dobi od kolega koji cijeli rat provedoše na prvoj Mostarskoj crti i uz pomoć Čitlučkih generala dr.Bevanda priliku za napredovanje dobija prije drugih. Split i Zagreb su obilježili taj obrazovni napredak, naravno uz onaj dobropoznati Broćanski štih, valja znati koga, gdje i kako počastiti. Bez loze, blatine, pršuta i škije, a svakako uz koju markicu, ni u crkvu se ne ide. Zna dr.Milenko košta, ali se isplati. Za steći specijalizacije, magisterij i zvanje doktora znanosti Bevanda “dušu” (iz ćaćine molbe) ostavi upravo u Mostarskoj bolnici. Kako reče, svaki dan je dijagnosticirao jedan rak (to je talentirano naučio od dr.Mimice), samo nije rekao da je svaki tjedan i izliječio jedan do dva raka! Ta statistika gastroenterologa Bevande, nije propraćena kroz medicinsku dokumentaciju pacijenata, jer je naučna fantastika, ali kroz dojč marke itekako. Svi sretni, i rodbina i pacijent, a i doktor je zadovoljen.
 Ćaća je i onako davno umro, a koga briga za “dušu”? Kada bolje razmislimo i prisjetimo se, to su svakako bilo bezdušna vremena u kojima su prednjačili i današnji njegovi uzori, rođak Vjeko Bevanda i otac nacije Dragan Čović. O bezdušnosti Vjeke, Dragana, Brane, Mire...nećemo trošiti vrijeme, jer nikome se nisu niti zakleli, a nitko im nije niti tražio da dušu čuvaju. Izjavi dr.Bevanda, tada 2013 za Dnevni list, kako su plaće u Mostarskoj bolnici male, nedostatne za normalan život, pa se moramo zapitati, kako dr.Milenko uskladi obrazovanje doškolovavanje, izvan mjesta boravka. Kako i od kojih novaca otvori i opremi privatne ordinacije. Kojim novcima odhrani obitelj i školova djecu i ono najbitnije pitanje, kako to sve uskladi i vremenski stiže napraviti. Stiže prof.dr.sc.Bevanda, napraviti i veliku kuću na Tromeđi, naravno tu je i ordinacija, stiže kupiti stan u Baškoj Vodi, otvoriti ordinaciju u Mostaru, a najnovija saznanja potvrđuju da je Milenko Bevanda u zgradi zvanoj Mljekara, naravno u Mostaru kupio 6 stanova i 8 parking mjesta, navodno za veću i bolju privatnu ordinaciju ili polikliniku. Dobro danas su djeca odrasla pa je u obitelji više i plaća. Može se! Kada smo kod djece, opet se moramo pozvati na doktorovu izjavu iz 2013 godine gdje pred kraj intervjua reče: " Isto tako, moraju osnivači bolnice skrbiti o "svom djetetu", a ne pustiti "djete" na milost i nemilost vremenu"!
 Nitko tada nije razmišljao koliko doktorske djece studira na Medicinskom fakultetu u Mostaru, nitko nije niti razmišljao o težini završavanja, tako ozbiljnog fakulteta, kao ni o činjenici da roditelji predaju svojoj djeci! Doktorsko profesorska suradnja na toj razini je takva da nikome nije niti na kraj pamet da kolegino ili kolegicino djete ne počasti najboljom ocjenom, o gubljenju ispita ili godina se nije smijelo niti razmišljati. Kojeg li kodeksa? U takav stil ponašanja morala se uklopit čak i i rektorica prof.dr.sc. Ljerka Ostojić. Mada poznata kao jako strog profesor. Znala je da nije pametno zamjeriti se kolegama. Nije se smijela zamjeriti ni doktoru Bevandi, mada mu je ona uveliko pomogla u profesorskom napredovanju. Prof.dr.sc.Bevanda je u usponu karijere i uz pomoć rođaka Vjeke i aktualnosti političkog trenutka, nikome pa niti prof.Ljerka nije jasno koje su mu namjere i ambicije. Ovaj čas je dekan Medicinskog fakulteta, uz njega je i fakultet stomatologije, predaje na svim višim i visokim zdravstvenim školama u krugu KBC-a Mostar. Naravno, interna bolnica i gastroenterologija mu je baza i to je zabranjena zona za sve druge.
 Već smo spomenuli višelokacijsku privatnu praksu, a u koliko je komisija na nivou zdravstva u BiH i jeli još negdje angažiran kao profesor, to vjerojatno ni rodijak Vjeko ne zna. Ustvari, što bi i znao, rođo je tu i poslušan je. Može jedino ponekada biti ljubomoran, jer se čuje da prof.Milenko ljubi, ovu pa onu doktoricu i da mu prestaju biti zanimljive kada ga stignu u titulama. Primjetna su i sve bolja auta kod prof.dr.sc.Bevande, radi se, a valja svugdje stići i pokazati se. Čak u velikom stilu, više i ne kuka kada napravi prometnu, jer ima se i može se. Nema šta, ide ga, a i razigro se naš prof.dr.sc. gastroentorolog, poduzetnik i švaler, ali valja mu reći: Mostar nikada ne prašta, ali ni ne zaboravlja svoje mangupe, intelektualce, graditelje one koji su najviše kroz povjest doprinijeli gradu. Jedan od tih i takvih je zasigurno prof.dr.sc.Ante Kvesić. Ratni, poratni i ako bog da vječni ravnatelj Mostarske bolnice. Popularno znan i zvat kao doktor Kvesić ili naš Ante. Veličina bez presedana i u društvenim, političkim , a poglavito narodnim krugovima. Čovjek, naš Ante poslije 30 godina gradnje (ne njegove nego nekih drugih “velikana”) napravi i opremi bolnicu u Mostaru. Sudjelovao je kao najveća snaga i pokretač u osnivanju svih visokoškolskih ustanova vezanih za medicinu i Mostarsku bolnicu, naravno prvenstveno Medicinskog fakulteta. To da će Ante ući u anale bolnice, kao odličan dječiji kiturg, kao nepokolebljivi vizionar, čovek ljudina koji obožava svoju Hercegovinu, to je nesporno ! Međutim, nesporno je i to da mu nikada Mostar i Hercegovina neće oprostiti Bevandu ili danas sve Bevande u Mostarskoj bolnici i još desetak jednako talentiranih doktora ! Što ih pusti pridase dobri Ante? Pošto nije prof.dr.sc.Ante Kvesić tema ove pisanije, ostavimo ga na miru i zapitajmo se gdje je kraj prof.dr.sc.Bevandi i njegovim Bevandićima?
Po bolnici, a to znači po Mostaru i Hercegovini se uveliko priča kako je na Mostarskom internom došao Bevanda, gori od Bevande. Naravno misli se na mladu doktoricu Bevandu, kćerku dekana Bevande o kojoj tako "pohvalno" pacijenti pričaju da je više radne kolege niti ne moraju hvaliti ! To što sve više Mostarske i Hercegovačke djece ide polagati državnu maturu, kako bi svoje obrazovanje nastavili u Hrvatskoj, to dekana Bevandu ne sekira, a i što bi? Biti liječnik je atraktivno svugdje u svijetu, a dekan u intervju sa početka ove priče reče:”Medicina je jako skup fakultet te se mora imati malo više sluha za njegovo financiranje. Naš studij je znatno skuplji od bilo kojeg drugog te bi takva trebala biti i raspodjela novca od Sveučilišta.”.
 Naravno, ovo su bile riječi upućene vlastima i rektorici Ostojić, obzirom da roditelji studenata već jako dobro znaju koliko je skup studij, a i rektor medicine. Da nebi sve bilo kritizerski prema prof.dr.sc. Milenku Bevandi, mora se priznati, za Mostarski Medicinski fakultet, više se ne govori “skupo, a brzo”, novina je “skupo, a dugo”. Da po onoj narodnoj, pravilo ima izuzetak, njegova i druga doktorska djeca ipak fakultet završavaju u roku što potvrđuje onu medicinski dokazanu, djeca nose gene od oba roditelja. Ponovimo veliki dekan je studirao 9 godina. Poštovani čitatelji, ne pljujte po Draganu Čoviću i Vjeki Bevandi, istina oni vas iseljavaju! Kvaliteta liječenja je takva, ako ovdje i ostanete, od Bevanda do Bevande, pa do posljednjeg hrvata.

 Što nedavno jedan stari Mostarac reče, veće bolnice,a manje prezimena, e to nema nigdje. Zovu ih Bevanda stariji, Bevanda mlađa, Tomić prva, drugi, treća. Pa Ostojić stari, Ostojić mladi ili Markota jedan,dva,tri... Što kažete, bolesno, a kako bi drugačije i bilo, pa ta ustanova se i zove bolnica.

05.03.2017.

ODKAD CANE VOLI HDZ-e BIH

OTKAD ĆANE VOLI HDZ-e BIH

 Ne ulazeći u sve detalje prošlosti, da bi se razumjela poruka ovog teksta, samo neke ćemo nabrojati i povući paralele.
 U vremenima velikog nacionalnog naboja, u vremenima raspadanja jedne velike i za Hrvate loše države, ništa nenormalno nije da se jedan Hercegovac, Ljubušak opredijeli za hrvatsku opciju koja je startno bila ekstremno desnija. Ne treba se govoriti o nacionalnoj svijesti nekoga od 22 godine, jer u toj dobi svoje hrvatstvo i katoličanstvo Hercegovci su u genima imali. Ekstremizam koji je ipak i uglavnom bio deklarativan, jer nikako ne prihvaćamo teze da su pripadnici HOS-a, HVO-a i HV-a bili krvožedna teroristička vojska, nastao je nekad ranije, a očuvao se kroz kućna, obiteljska predanja. Nije sramota bilo biti pripadnik hrvatske vojske ni 1941, a niti 1991. godine, bez obzira na savezništva koja su politički lideri hrvatskog naroda sklapali.
 Stanko Primorac Ćane je jedan od onih hercegovačkih momaka (imao je 21 godinu) koji je 1990. godine kao svoje političko opredjeljenje izabrao članstvo u HSP-u. Naravno, ništa loše! U to vrijeme je tu stranku s nekolicinom Hrvata osnovao i u BiH, naravno, ništa loše, jer hrvatstvo nije bilo upitno. Međutim, jedan dio HSP-a u BiH, a njima se idejom priklonio Ćane, ipak je ostao na promišljanjima iz onih godina kada su hrvatski poglavnici muslimane zvali "hrvatskim cvijećem"!
Nije za zamjeriti, oni koji su desetljećima bili u političkoj emigraciji nisu imali uvida u nacionalne odnose i omjer snaga u Jugoslaviji, a poglavito u vrijeme raspadanja te države. Naravno, govorimo o onima koji su došli u svoju BiH u svoj hercegovački zavičaj. U Hrvatskoj je HSP imao drugu dimenziju, rekli bi i zrelost. Emigrantima domoljubima, BiH HSP-ovcima prvi su pristupili upravo oni čiji je križ obiteljske prošlosti bio najteži. Reći ćemo, dobar dio njih je bio upravo kao Stanko Primorac, u venama Hrvat, obrazovanjem skroman, a povijesne spoznaje su mu bile na nivou kućne radinosti.
 Otišao je rujna '91. godine da vojnu obuku i znanje stekne u IX. bojni HOS-a, u Splitu. Brzo stečeno vojno znanje je donio početkom 1992. g. u svoj Ljubuški i pristupio osnivanju satnije pa bojne HOS-a. U to vrijeme, činovi i diplome u Hercegovini su se mogle dobiti na svakom stranačkom šalteru, pa nas, koji smo srcem ušli u rat upravo te '91. i '92., a imali neupitno hrvatstvo i akademsko obrazovanje, jako je zbunjivala ta činjenica. Nismo se bavili tom pojavom, ali smo bili jako iznenađeni okolnostima i političko-vojnim previranjima na relaciji HVO-a i HOS-a, za nas jednakih nacionalnih vojnih komponenti. Kao u pjesmi grupe TBF, nismo se bavili niti pričama “čiji je stari bija ustaša, a čiji partizan", bilo je bitno da branitelj do tebe je Hrvat i da mu možeš vjerovati!
 Onda nastaje period hrvatske gluposti! Čelništvo HOS-a, a tu je bio i Primorac, mada s neusporedivo manjom postrojbom, ne priznaje politički vrh HZ HB, a iz zapovjedništva HVO-a prihvaćaju one zapovjednike za koje se znalo da su potomci najzloglasnijih udbaša? Razmišljanje da se i HVO-a bori za cjelovitu BiH nisu prihvaćali. Oni kao HOS bili su skloniji muslimanima i ABiH, nego nama Hrvatima i HVO-u. Prava nacionalna tragedija, koja i završava tragičnim ubojstvom, zapovjednika, pukovnika HOS-a Blaža Kraljevića.
Bila je to sramotna nacionalna glupost koja se trebala i morala spriječiti, ako ni od kog drugog, onda od strane katoličke crkve u Hercegovini, HDZ-a i HSP-a Hrvatske. Poslije se ipak sve stišalo i počelo ubrzano pospremati, mora se priznati po neočekivanom scenariju. Do tada glavne perjanice HOS-a postadoše uvaženi časnici HVO-a, a za ne povjerovati, prvi i najveći među njima su bili Ivica Primorac i Stanko Ćane Primorac.
Kao rekosmo na početku ove priče, napredovanje činovima i obrazovanjem njima, kao i mnogima, bilo je brže i kraće od nedjeljne mise na Humcu. Kako to uvijek biva, kada nekog naglo visoko digneš, nestane mu kisika u mozgu pa nastaje selektivno i jako često nesuvislo pamćenje. Naglo se takvi, a Ćane je bio upravo takav, sjetiše da su Vice Vukojević, Mate Boban i Valentin Ćorić bili udbaši. Visoko pozicioniran, sebi u glavi, mada počašćen da vodi Ljubušku brigadu, daje za pravo odbiti i takve zapovijedi da njegova postrojba neće ratovati protiv muslimana. Odluka i postupak zapovjednika Stanka Primorca. Vojnički, nema što, u pravim vojskama za takav postupak se sudi i strijelja po kratkom postupku! Baveći se sobom i svojom karijerom, vođen predrasudama i tankim znanjem, Ćane nije mogao shvatiti da su upravo pripadnici MUP-a i ABiH prvi digli ruku na Hrvate, Hrvate Zenice i drugih dijelova Srednje Bosne, i da su oni, ABiH i muslimanski ekstremisti isprovocirali sukobe u Uskoplju i Mostaru. Ćani se nije ratovalo, dobio je što nije niti sanjao, Dayton mu je išao na ruku, a on, ratni bojnik-pukovnik-general, ili što već jest, i novopečeni intelektualac, krenuo u obnovu BiH HSP-a i pravljenje sada već nemale političke karijere.
 Manipulacija ljudima nije plod njegova obrazovanja, to je patološka želja da bude prvi. Namjera je pretvorena u djelo, da on, Ćane, mora biti i jeste lider poglavnik HSP-a BiH u ovih 20 godina iza rata, a tko bi drugi i mogao biti? Pitajte ga. Kada bi uvidio da netko drugi jača u članstvu, neumoran je bio u rušenju struktura stranke, pa u objedinjavanju, i tako u krug. Bilo je tu krasnih momaka, domoljuba, dokazanih branitelja, priznatih intelektualaca, ali mašući navodnom velikom ratnom prošlošću, Ćane je te konzumirao i odbacivao onako kako su politički trenutak i njegova procjena zahtijevali. Majstorski, nema što, poglavito biti u skupštinskim klupama države 15 i više godina, priznajemo, umijeće je kalibra velikih političkih varalica! Grubo bi bilo reći da su drugi tek došli do pameti, ali evo neki uvaženi HSP-ovci ipak pokazaše prkos i iskazaše neslaganje politici koju vodi Ćane. Namjeru da ujedini HSP-ove u BiH, Stanko Primorac je shvatio kao nužnost upravo ovog trenutka. Pritom svjesno zanemarujući da ih je baš on razjedinio, ipak prihvaća da je ujedinjenje realnost nemogućeg.
Kasno, ili ipak na vrijeme, spoznaje da ustvari te razbijene stranke sada i nemaju neki brojan kadar. Mi ćemo reći: njegov veliki grijeh, velika šteta! Međutim, po onoj u BiH dokazanoj, "dušu prodajem, a fotelju i mandat ne dajem", Stanko postade od ustaše drug i prikloni se Draganu Čoviću. Zna se, za biti članicom HNS-a nije bitno koliko članstvo stranka ima, bitno je da ima ime i da je neupitna lojalnost Draganu Čoviću. Naš Ćane ima oboje, ima ostatke jednog od nesretnih HSP-ova, a lojalnost mu je takva da su kod Čovića ugrožene pozicije Bože Ljubića i Ivana Muse, jer to je preduvjet za još jedan skupštinski mandat.
 Iskreno se nadamo i želimo da u BiH oživi i zaživi neki pravi HSP, jer je ta stranka uvijek potrebna kao korektiv političkih lutanja onih koji zaborave nacionalni identitet i interes! Glavni glumac ove priče, naš Ćane, dobiva novi mandat, novo auto i CD grupe TBF. U to smo sigurni! Svjestan je da se Vici Vukojeviću ne mora ispričavati, jer je ionako Dragan Čović veći udbaš i osigurava bolju zaštitu. Tko zna, možda i akademsko napredovanje nastavi, Čović je i dosad najposlušnije nagrađivao doktoratima i profesorskim katedrama na svom sveučilištu! Zamislite prof. dr. Stanko Ćane Primorac, prof. dr. Ivan Lasić, akademik prof. dr. Dragan Čović, govornici tribina na temu: “Zašto sam mrzio HR HB, Matu Bobana, kao uloga i značaj Stanka Čolaka u istrebljenju Hrvata”. Možda bi ipak trebalo Čoviću reći da ubrza proces Ćanine integracije u HDZ BiH. Neozbiljno bi mu bilo, s obzirom na Staka Ćanine Primorca dugogodišnje političke stavove, ako mu već treba, da zanemari njegovu ljubav prema muslimanima koju ovaj desetljećima pokazuje.

Tko zna, i Šepiću fali Hrvata, a u karakter i zube im ne gleda!

03.03.2017.

PREDSJEDNIK RAGUZOVIH REPUBLIKANACA RODJAK BOZO LJUBIC

PREDSJEDNIK GLAVNOG VJECA- HRVATSKOG NARODNOG SABORA BOZO LJUBIC je PREDSJEDNIK HRVATSKE REPUBLIKANSKE STRANKE

Političke manipulacije Dragana Čovića iz godine u godinu, iz poteza u potez dobivaju potvrdu te njegove genijalnosti. To što nije u korist hrvatskog naroda, to nije niti bitno. Mnogima poznato, kako je izmanipulirao HVO i kupio osobni mir 1992. g.
 Vođen politikom Beograda, tek 1996. godine postaje član HDZ-a BiH i od tada neumoljivo čisti sve svoje protivnike u stranci i izvan nje. Licemjernije nije morao niti čistiti, njihov kameleonski odnos mu je značajno olakšavao posao! Kada je htio nagraditi najlojalnije za predsjedničkim stolom HDZ-a BiH, ustvrdilo se, nije bilo mjesta Boži Ljubiću i Martinu Ragužu.

 Njihov karakter i političku dosljednost davno je procjenio, tako da ga mogućnost štete s njihove strane nije uznemiravala. Bio je to povod za osnivanje HDZ-a 1990. Naravno, takvo što diktatora Čovića nije uzbuđivalo, čak je to objašnjavao kao demokratski iskorak Hrvata u BiH. Zamagljivanje očiju, čak i njemu, nije uspjelo, narod je htio promjene pa se pokazalo; Čović je podcjenio HDZ 1990 koji na prvim izborima ostvaruje nemali rezultat.
 Previše uzbuđenja kod Čovića nije bilo, oglasio je poziv na mobilizaciju HDZ-a BiH. Za potrebe stranke neki su promtno instalirani u devedesetku (Vilim Primorac, Stipe Marić...), naravno danas je vidljivo da su za taj posao debelo nagrađeni, mada im je rezultat ipak bio polovičan.
 Problem koji se pojavio bio je taj da se dio članstva devedesetke odlučio misliti svojom glavom. Moralo se mjenjati taktiku, što naravno nije zahtjevalo preveliki napor kada za protivnika ima Ljubića i Raguža! Središnji odbor u HDZ-u 1990 u Čitluku bio je samo početak Čovićeve nove strategije. Obećani dolazak predsjednika i članstva HDZ-a iz RH na Središnjicu HDZ-a 1990 je izostao, upravo na Čovićev zahtjev. Takvo ponašanje i taj događaj je bacio sjenu i na neke povijesne odluke te stranke, upravo tu i tada donesene.
 Projekt kontroliranja odnosa unutar HDZ-a 1990 Čović je započeo upravo na unutarstranačkim izborima, gdje više nema Bože Ljubića, gdje se troši potencijal mladog Slavena Raguža, a u prvi plan stavlja uvijek nejaki Martin Raguž. Projekt u potpunosti uspijeva! Stranka HDZ 1990 ulazi u najturbulentniji period od svog osnutka i iz nje odlazi Božo i svi njegovi ljudi, naravno po zapovijedi Dragana Čovića.
Politički licemjer Božo Ljubić, sklon da naplati svaki svoj potez u zadovoljavanju potreba Dragana Čovića, žrtvuje mladog Slavena Raguža koji pod njegovim patronatom osniva novu, Hrvatsku stranku. Naravno, predsjednik u sjeni je Božo Ljubić, glavni tajnik je neuništivi Josip Merdžo, a Slaven Raguž je eksponent predsjenik.
 Veliki ego Bože Ljubića je jeftino zadovoljen, a Čovića (kao i obično) nije mnogo koštao. Biti predsjednik GV HNS-a ili zastupnik u Hrvatskom saboru, u Božinom slučaju je kao da si igračka na navijanje.
 Izjave mladog Raguža na stranačkom izbornom saboru HDZ-a 1990 u Sarajevu, a on je tu bio protukandidat starijem rođaku Martinu, pokazuju svu njegovu političku brzopletost. Nije bio svjestan kako i koliko ga je Božo Ljubić izigrao i potrošio. Reći da je Čović centarfor hrvatske politike u BiH, da je Božo Ljubić političar svjestan svojih godina i zalaska karijere, naglasiti da su on i Martin 5.-6. koljeno srodstva i da je Martin političar velikog kalibra su početci i kraj Slavenove karijere.
 Sve ostalo je bilo predvidljivo, Božo Ljubić s glavnim i najbližim suradnicima Josipom Merdžom i Damirom Ljubićem napušta stranku, a za njima, ili pred njima, Rudo Vidović, Slavica Josipović i još znatan broj do tada uvaženih članova. Potres svim ovim odlascima možda i ne bi bio velik da Čović i Ljubić (poznajući ga dobro) nisu zaigrali na sujetu i ego Martina Raguža.S njim su se i ranije igrali vruće-hladno, pa on nikada nije znao koliko im treba, kada će oni povući repove prošlosti i uništiti ga.

Kandidatura za hrvatskog člana predsjedništva je zadnji naivan potez na koji je navučen Martin Raguž. Potrošio je svoje i obiteljske novce, stranku doveo u neviđen minus, a pritom zaboravio da duplo više Hrvata stoji uz Čovića. Zanemario je da HDZ BIH bezprijekorno koalira sa SDA i da ta koalicija, ma koliko izgledala neprincipijelna, Čoviću uvijek donosti dovoljno više bošnjačkih glasova! Izborni poraz za Martina Raguža, dokazanog emotivnog nestabilca, bio je više od katastrofe. Osobna tragedija iz koje je morao pobjeći. Napuštanje čelne pozicije HDZ-a 1990, Martin Raguž je uvjetovao kupnjom mandata u vijeću naroda BiH i opraštanje stranačkih dugova.
 Žrtveni jarac trebao je biti, i jeste, Ilija Cvitanović. Već u izbornoj kampanji 2014. godine stavljen za glavnog tajnika, morao je na krilima i svoje ambicije gutati govna Martinove kampanje. Vrhunac zanosa doživio je kada, predložen od Martina, postaje vd predsjednika stranke, a onda, izabran od Martinovih ljudi, i predsjednik devedesetke. Liberalniji (kukavičkiji) poltički nastup trebao je Martinu Ragužu napraviti politički iskorak prema rođaku Slavenu i njegovoj stranci, tj. pod skute Čovića i Ljubića.
Proces je negdje zapeo, valjda ga je Čoviću bilo dosta, pa je propao i projekt da bude BiH ambasador, što mu je (kako se priča) bilo obećano, ili je i sada aktualan na čekanju? Nismo se raspitivali do kad su na mandatu BiH ambasadori u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori, tu Raguž ne bi imao jezične barijere, a s obzirom na to što je sve odradio za Čovića, morao bi mu to napraviti za kraj političke karijere. Svatko bi volio takva slabića za protivnika! S obzirom na političku prošlost, Raguževo Zubakovanje, lutanja sa Jurišićem, kafanski liberalizam sa Rasimom Kadićem, onda nije niti čudan njegov nagli povratak u stranačke aktivnosti, koje neki ipak tumače dvojako. Potopiti stranku i Čoviću dokazati lojalnost ili žrtvovati mladog i perspektivnog Cvitanovića za još jedan mandat u državnim strukturama, ma koliko to stranku koštalo i unazadilo, Ragužu bi bilo opravdano. Hoće li taj scenarij biti realiziran, hoće li ga Cvitanović prepoznati i oduprijeti se ili je spreman za jednu rano ugašenu političku karijeru, to tek treba vidjeti.

Rasplet tih događaja ipak je lakše predvidjeti od onoga što sve čeka Slavena Raguža. Nesporno je da mladi Raguž ima i viziju i potencijal političara koji je trebao predstavljati budućnost, možda i sadašnjost, hrvatskog vodstva u BiH. Kako rekosmo, naivno se prepustio jeftinom kameleonu Boži Ljubiću i neuništivom račundžiji Josipu Merdži jer je previdio da ne postoji politička opcija koju Božo ne bi prihvatio samo da ostvari osobnu korist.
Možda je Slaven Raguž nasjeo i na rodbinsku povezanost svoje mame sa Božom Ljubićem? Možda je ta rodbinska relacija s Martinom Ragužem i Božom Ljubićem presudila još jednoj hrvatskoj šansi? Šansi da Slaven Raguž bude, ponovit ćemo, ono što može i treba biti, jedan od onih koji bi u budućnosti ili već danas, kreirali politiku i položaj Hrvata u BiH. Oči moraju sami otvoriti i Slaven Raguž i Ilija Cvitanović, znanje sigurno imaju, političku drskost moraju pokazati, tu im nitko ne može pomoći, ili su spremni biti samo statisti u lošoj političkoj predstavi već navedenih režisera.
 U matematici, Hrvatska republikanska stranka plus HDZ 1990 jest jednako HDZ BiH ili Božo Ljubić plus Martin Raguž jest jednako Dragan Čović, vidljivo kao dan tu Slavena i Ilije nema!


22.12.2016.

CESTIT BOZIC I NOVA GODINA


CESTIT BOZIC/KOJI SLAVE/ I SRETNA NOVA GODINA.




Otkud čovjeku pet milijuna maraka za gradnju dvorca?
 Cuj od kud?
 ZIVIO TRECI entitet,govori VELIKI  VOZD,prije je govorio ..ZIVIO DRUG TITO.

Zna covjek sta narodu treba


Malo je reći kuća, pa i vila zvuči nekako mizerno, a pravi naziv za zdanje koje je u mostarskim Barama sagradio Dragan Čović je dvorac. Pet milijuna maraka se u BiH ne može zaraditi na pošten i regularan način. Toliki novac se ne može ni uštedjeti na čist način. Otkud Draganu Čoviću pet milijuna maraka za gradnju dvorca? Ili, možda je bolje postaviti pitanje: koliko još u šteku ima milijuna, kad je nekih, za njega sitnih, uspio uložiti u gradnju dvorca. Da se ova gradnja desila u susjednoj Hrvatskoj, da ne idemo dalje u zemlje zapadne Europe, to bi bio signal i znak nadležnim tijelima da odmah krenu u potragu i ispitivanje o porijeklu novca na računu predsjednika HDZ BiH. Kako je moguće da u državi siromašnih, opljačkanih, obespravljenih i gladnih ljudi, političar ima na raspolaganju pet milijuna maraka za gradnju dvorca? Bez imalo stida, i bez osjećaja nelagode Čović je sagradio to carstvo bez trunke suosjećanja s djecom bez roditeljskog staranja u Mostaru, s hendikepiranom djecom, sa siromašnim sugrađanima i desecima tisuća siromašnih, gladnih i obespravljenih. Građani Mostara nemaju ni koru kruha, jer je grad već odavno u kolapsu. Sve više ljudi po dnevni obrok odlaze u pučke kuhinje. Nema novca za financiranje Domova za djecu s posebnim potrebama, ali se jednom moćniku prohtjelo da spiska pet milijuna maraka u dvorac. Otkud mu tih pet milijuna? Hoće li se konačno netko u ovoj državi odvažiti i upitati tog čovjeka odakle mu novac i kako ga je stekao. Javne ličnosti, a pogotovo političari morali bi prikazati svoje stvarno imovinsko stanje i navesti na koji način su došli do novca. Prema našem standardu Draganu Čoviću je trebalo najmanje sto godina da uštedi pet milijuna maraka. Dakle, nemoguće. Isto tako, da zaradi taj novac trebalo mu je pedesetak godina i to da radi od jutra do sutra, da ne spava nikako, da glavu ne diže od posla, i pitanje je opet bi li uspio sakupiti pet milijuna. U ovoj godini će vrlo vjerojatno morati i u BiH doći do nekih konkretnih akcija i istraga, posebno istraga o porijeklu novca i stjecanju bogatstva naših političara. Hrvatska je imala sreću da je morala ispunjavati zadaće za priključenje Europskoj uniji, pa se vrlo lako počela obračunavati s kriminalom među političarima. Hrvatska je na stup srama objesila Ivu Sanadera, nekoć najmoćnijeg lika na ovim prostorima koji je okončao kao jadnik i zadnji ološ osuđen na zatvorsku kaznu od deset godina. Ono što je Sanadera vjerojatno pogodilo jače od zatvorske kazne jeste odluka Suda da vrati novac u državni proračun. Kamo sreće da i naša država krene u ozbiljno izvršenje svojih zadaća kako bi bila primljena u Europsku uniju. Neminovan je i taj proces, i samo je pitanje dana kada će i to krenuti. A, onda to će podrazumijevati i obračun s kriminalcima koje štiti politika i koji se pokrivaju političkim utjecajem. Možda odmah država u obračun s kriminalnom krene na primjeru Dragana Čovića i njegovog dvorca između ostalog, a za Čovićem bi bilo još kandidata i kriminalaca koje štiti politika. Taman lijepo da se gradi novi zatvor u Mostaru. Valjda će svi kriminalci iz politike moći stati između njegovih zidina.

i sjetih se Bozic ide,....je li se narod sjetio?
22.12.2016.

OGLASILA SE I CRKVA


Napokon se oglasila i katolicka crkva.

 Valjda pred Bozic i slavlje rodjenja Isusa Krista,Biskupima i njihovim mudrim glavama,kojima je svijest proradila pred veliko Bozicnje slavlje,dosta politike Dragana Covica i njegovih komunistickih drugova koji su bogatim milodarima nagradjivali crkvu.
Dok cetnicke vodje iz Beograda urlicu....gdje ima samo jedan srpski grob to je Srbija,pa taman se on nalazio na Aljasci.
 Dragan Covic i njegovi partijski drugovi prave filzdan HZHB,da bi mogli pljackat i krast,dok Hrvati u takozvanoj republici srpskoj i drugim djelovima Bosne i Hercegovine ze njih ne postoje.

Svo pisanje na ovom Blogu do sada je satisfakcija vlasniku istog.

 Katolička crkva otvoreno nezadovoljna Čovićevom politikom



Katolička crkva u BiH otvoreno je iskazala nezadovoljstvo načinom na koji Dragan Čović vodi Hrvate i hrvatsku politiku u BiH. Glavni tajnik biskupske konferencije BiH Ivo Tomašević kaže da je kroz sadašnju podjelu BiH na dva entiteta legalizirano etničko čišćenje i da bi treći entitet, to entičko čišćenje samo dodatno legalizirao. Biskupi poručuju i da se ne smije zaboraviti na Hrvate katolike na prostorima gdje su u manjini....



...... Mali broj Hrvata u BiH najbolji je dokaz da su hrvatski predstavnici u institucijama vlasti za svoj narod uradili jako malo, navodi on i dodaje: “Ja mislim da je to politika koja je Hrvate u BiH koštala. Mislim da ta politika može samo tu kalvariju, da tako kažem, podrijevanja Hrvata nastaviti i u slijedećim godinama.”....

Pitanje je hoce li katolici i Hrvati shvatiti vapaj crkvenih poglavara?

16.12.2016.

OLUJA SE SPREMA

TOMISLAV NIKOLIĆ

 NOVA GRMLJAVINA IZ SRBIJE

 'Hrvatskoj je bolje da se pokrije ušima, jer tko sa nama neće lijepo...'

Rece cetnicki vojvoda..


....."Vodu kada pritišćete, pa i ona pokaže otpor, a kamoli narod kao što je srpski. Tko sa nama hoće lijepo - dobiće ljepše, tko sa nama ne želi lijepo više - možda nećemo uzvratiti ružno, ali neka ne očekuje da imamo neku previše dobru suradnju" rekao je Nikolić.... "Hrvatska, da li sprovodi svoju volju ili služi da bi se opravdao zamor proširenja EU, to ćemo vrlo brzo vidjeti jer ne mogu vjerovati da 27 država ne može reći jednoj, da je nemoguće da je 27 država na jednoj strani, a druga država na drugoj i da je ona u pravu i da se to toliko poštuje", rekao je Nikolić.

CETNICKI VOJVODA ALEKSA VUCIC jos 1995 god. porucuje...


Aleksandar Vučić - Granice Velike Srbije će biti Karlobag, Ogulin, Karlovac i Virovitica!
Gospoda sa kravatama i balkanskim vokabularom su izgleda zalutali na geografskoj karti ,u vremenu i prostoru.


Političko vodstvo RS ne razumije način funkcioniranja EU, a prema zadnjim reakcijama, niti prihvaća njezine demokratske vrijednosti. Umjesto ozbiljnog i odgovornog pristupa pregovorima, oni po već viđenom prizemnom balkanskom načinu ponašanja konstruiraju i skreću pozornost sa srži problema, a to je da za pristupanje EU moraju ispuniti potrebne uvjete kao što su to morale učiniti i ostale članice EU. Nakon toga putem medija šalju svađalačku izjavu punu mržnje i frustracije protiv Republike Hrvatske kao da nisu ništa naučili iz bliske prošlosti.

TREBA IH PODSJETIT DA JE REPUBLIKA HRVATSKA U EVROPSKOJ UNIJI I NATU...NEMA VELIKE SRBIJE.....SAN O VELIKOJ SRBIJI JE PROSLOST.

06.12.2016.

DA LI SE €VROPA VRTI U KRUG?

DA LI SE EVROPA VRTI U KRUG?

 Od sredine tridesetih do kraja pedesetih je Evropu obiljezila vladavina fasizma i krvavih ratova
.Svi vladari ondasnje evrope su bili demokratski izabrani od naroda ,i svi su svoj narod odveli u propast.
 Necu ulazit u dubioze,podsjetit cu Vas samo drugog svjetskog krvavog rata o kojemu je sve napisano i objasnjeno,koji je odnio stotine tisuca zivota ....za sto? Da bih nekoliko fanatika zavladalo odredjenim prostorom i narodom
.

Rezultat slika za fasti musolini hitler


Onda na vlast dolazi druga garnitura tirana i vlastodrzaca,samozvanih antifasista i mirovnjaka,o kojima je napisana i ispisana povjest od straha i terora.Ljudi koji su zasluzili bit u kazamatu do kraja zivota.Isti ti ljudi su decenijama drzali narod u ropstvu i kazamatima,u strahu i neizvjesnosti za osobni zivot i zivot obitelji, pojedince  od kojh im je dolazila bilo kakva prijetnja bi  likvidirali.Neki od navedenih monstruma su umrli prirodnom smrcu,a neki surovo zivotom platili od svog naroda kojega su ugnjetovali.
A ugnjetovali i progonili su ih ...za sto?





Pocetkom devedesetih dolaze nasljednici i ucenici istih..nastavljaju prijetnje i vode narod u krvavi rat...zasto?

Srodna slika
Danas nam kapu kroje opet isti fasistickoantifasisticki unuci idioti,prevaranti,kleptomani,ljudi bez morala i karaktera.Sljedbenici demokratsko izabranih fasista od strane naroda sredinom tridesetih godina.....za sto?




Izetbegović u Turskoj otvara mostove, Čović poziva na reorganizaciju BiH, Dodik brani Srbiju!?





Akademici sute?  intelektualcisute?     studenti sute?

Narod suti i dalje bira?


                                                                                                                                    ZASTO?
01.12.2016.

KO JE OVDJE LUD?


Kolinda Grabar Kitarović uz najviše državničke počasti dočekana u Sarajevu.

 Nakon intoniranja himni BiH i Hrvatske, Grabar Kitarović se u zgradi Predsjedništva BiH sastala sa predsjedavajućim Ivanićem i članovima Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem i Draganom Čovićem.

 Grabar Kitarović je poručila kako će kao predsjednica Hrvatske voditi politiku koja će podupirati BiH, ali i ostale države u regiji, na putu ka Europskoj uniji i članstvu u NATO-u. Kazala je i kako nema namjeru miješati se u unutrašnje stvari BiH, kao i da smatra da hrvatski narod u toj zemlji treba u dogovoru sa ostala dva konstitutivna naroda – Bošnjacima i Srbima – postići dogovor o unutrašnjem uređenju BiH. “Podržat ćemo hrvatski narod u BiH, da konačno postanu jednakopravni s ostala dva naroda, jer bez Hrvata, nema ni BiH”, izjavila je Grabar Kitarović u jednom od prvih javnih obraćanja nakon pobjede u drugom krugu predsjedničkih izbora održanih 11. siječnja......


Čović: Kao većinski narod, zahtjevamo treći entitet u BiH

 Gostujući u emisiji Pressing N1 televizije predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović govorio je o 3. entitetu u BiH…

 U BiH postoje tri entiteta! -Postoji srpski, bošnjački i hrvatski entitet, samo što jedan nema zakonodavnu i izvršnu vlast, a sve drugo ima, kazao je Čović. Zamoljen da pojasni svoju tvrdnju Čović je kazao: “Ako krenete od Kiseljaka do Neuma vidjet će te da taj entitet postoji, kroz poštu,vode ceste, telekom… Ako Srbi i Bošnjaci kao većinski narod mogu imati entitet, mogu i bosanski Hrvati, ne vidim u čemu je problem”. Na upit hoće li treći entitet biti i formalno uspostavljen Čović je odgovorio: “Kako se stvari kreću ja mislim da hoće.”

A sta je sa Posavinom i Republikom Srpskom druze Covicu?Ima li tamo Hrvata?

Obiteljska vila bračnog para Dragana i Bernadice Čović se nalazi u Mostaru. Dio zemljišta su dobili na poklon od Blage Prskala, Bernadicinog oca. (Foto: CIN)

Želimo da Hrvati budu ravnopravan konstitutivni narod u BiH Premijer Plenković na čelu hrvatskog izaslanstva boravio je u dvodnevnom posjetu Bosni i Hercegovini

 ....Predsjednik Vlade Andrej Plenković prvi je hrvatski predsjednik Vlade koji je posjetio Kiseljak. Tom prigodom istaknuo je kako Hrvati moraju biti ravnopravni na cijelom teritoriju BiH, uključujući i središnju Bosnu. "Došli smo u Kiseljak poslati važnu poruku o položaju Hrvata u središnjoj Bosni, uputiti jednu političku poruku koja će se konkretizirati kroz projekte Ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske“, kazao je......

 ...Premijer Plenković sastao se također s hrvatskim članom Predsjedništva BiH Draganom Čovićem i drugim dužnosnicima Hrvatskog narodnog sabora BiH, koji okuplja najznačajnije hrvatske političke stranke u toj zemlji. "Odlučan sam kao predsjednik Vlade pomoći na najkonstruktivniji mogući način koheziju zemlje i njezin europski put i biti jamstvo ravnopravnosti Hrvata u BiH", rekao je Plenković nakon sastanka...


Druze covicu od tvog  udbaskog hdz-a , stradalo je vise Hrvata  u Bosni i Hercegovine,vec od komunisticke ruke na Blajburgu.
29.11.2016.

STA CE TE ODGOVORIT?


Zasigurno ste se zapitali cemu Wikpedia,cemu komunisti. ,antikomunisti,fasisti,neofasisti,cemu laprdanje o necemu sto je svima poznato i znano.

U ovoj našoj maloj zemlji na kraju svijeta, decenijama se već politički odlučuje isključivo na etničkoj matrici. Dakako, na toj istoj matrici se i rađa, živi, pa i umire. Drugim riječima, taoci smo tog ekstremno suženog življenja samo na etnos, njegove mitove, simbole, raznorodne, manje ili više brutalne konstrukcije..
 „U lice smo rekli jedan drugom sve“ - značajan je dio izjave nakon jednog od važnih posljednjih susreta političara. „Rekli smo sve“ - ne zvuči baš kao dobar uvod u najavljene nove sastanke. Ali zato odaje rješenje ukrštenice. Pitanje je šta se ima i reći, kad se sve vidi?! Politika nije samo riječ. To je sinergija riječi i djela – dobro ili loše uhodanih interesnih poteza, mudrolija i igara. Intenzivna procesuiranja "sitnih" korupcijskih djela i pozivanje na loš ili nikakav procenat procesuiranosti "krupnih riba"... Kao da se to ne treba raditi stalno. Ukazivanje na ozbiljne mreže organizovanog kriminala od vrha do dna države..
Milorad Dodik odrastao je u radničkoj porodici i u svakoj prilici rado se prisjeća djetinjstva, putovanja po pijacama bivše Jugoslavije i sretne mladosti. Nakon uspješno okončanog studija u Beogradu, vraća se u rodne Laktaše gdje postaje predsjednikom Izvršnog odbora općine Laktaši. Poslanik u Parlamentu BiH bio je od 1990. godine. Dodik, dakle, stanovitog političkog iskustva i ima iz perioda prije agresije.


 No rat cini cuda....

Srodna slika

 
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik učestvovao je u preprodaji naftnih derivata za vrjeme rata u BiH, objavio je portal rtvbn.com!

 – Nisu rjetki slučajevi poslednjih godina da Milorad Dodik ustvrdi da je bio pripadnik Vojske Republike Srpske, te da je dao svoj puni doprinos stvaranju RS i na taj način. Pri tom Dodik odlučno odbacuje sve tvrdnje da se u ratu bavio švercom i da je bio blizak režimu Slobodana Miloševića i njegovim ključnim ljudima, kao što je Mihalj Kertes, nekadašnji svemoćni šef Carina bivše SRJ – navodi se u izveštaju portala BN Televizije. Međutim, ugovori o uvozu nafte potpuno demantuju ove Dodikove tvrdnje i svedoče da se on itekako bavio spekulacijama sa gorivom, navodi se. Štaviše, Dodik je imao firmu u Temišvaru u Rumuniji (kao i većina srpskih „boraca”), preko koje je uvezao hiljade tona nafte (dizel D2) u RS, SRJ i nekadašnju Republiku Srpsku Krajinu. Potvrđuje to i ugovor, potpisan 23.03.1994. godine između firme „Signus” Sofija (Bugarska), kao prodavca nafte, i firme „Vrbas” iz Temišvara (Rumunija), koju zastupa Milorad Dodik, kupac derivata. Predmet ugovora je 12 000 tona D2 dizela, a cena prava sitnica – 4.800.000 dolara, odnosno 400 dolara po toni. Dodik je sa Bugarima dogovorio da se nafta plati u dolarima i to preko banke, što je i učinjeno. Ugovor je potpisao Dodik. Ugovor ima i dva Aneksa, a jednim od njih se precizira da je mesto isporuke Luka Bar, tadašnja SRJ, a drugi se odnosi na bankovni račun prodavca. Aneksi su potpisano 29.03.1994. i 23.04.1994. godine. Nakon potpisivanja aneksa, Komercijalna banka iz Beograda obaveštava Sofija banku i firmu „Signus” iz Bugarske (27.04.1994. godine) da je Dodikova firma „Vrbas” – „kvalitetna i da je u postupku izdavanje garancije za posao”. Tada je na čelu Komercijalne banke bio Ljubomir Mihajlović, Miloševićeva desna ruka za finansije.Garancija je izdata, što potvrđuju dokumenti koji se odnose na plaćanje provizije od 2 odsto, a 28.04.1994. godine nafta je krenula za luku Bar. Nafta je bila ruska. Kada je stigla na ove prostore, njena cena je bila 4 DEM (tadašnje nemačke marke) po litri. Jednostavnom računskom operacijom dođe se do rezultata koji kaže da je Dodik na ovom kontingentu tada zaradio nekoliko desetina miliona maraka. Nemoguće je precizno utvrditi zaradu, jer je jedan deo nafte prodat na teritoriji tadašnje SRJ, gde je njena cena bila niža nego u ratnim područjima RS i nekadašnje RSK. Naravno, nije on jedini bio u ovom poslu, postojao je čitav lanac, ali ovi dokumenti svedoče da Dodik ne govori istinu o svom ratnom angažmanu. Uz to, poslove ovolike vrednosti nije mogao raditi bez podrške režima Slobodana Miloševića, odnosno bez odobrenja Mihalja Kertesa. Treba znati da je Dodik u to vrijeme bio veoma blizak i sa Borislavom Mikelićem, premijerom sada nepostojeće RSK. Naravno, Dodik je svu ovu naftu uvezao i rasprodao zbog patriotizma.


 Na fotografiji koja je zabilježila prolazak navijača Veleža poznatijih kao "Rođeni" kroz grad Split nalazi se nekoliko poznatih lica kao što je mostarski pjesnik Tahir Delić Tašo (lijevo od bubnja) ovdje! te jedan od najuticajnijih bh. političara Dragan Čović (desno od bubnja)  Mostarski Velež je prije rata imao miljenike sa obje strane Neretve, a među njima bio je današnji predsjednik HDZ-a Bosne i Hercegovine i član Predsjedništva BiH Dragan Čović. Obojica su na čelu mostarske ekipe koja se našla u Dalmaciji za vrijeme sezone 1974./75., najvjerovatnije u okviru 22. kola Prve savezne lige Jugoslavije. Protivnik je bio Hajduk koji je tada Splićanima donio razlog za slavlje nakon minimalnih 1:0

. Covic je danas zaljubljen „SOKO“ Mostar,Eronet, EPHZ, i druge da ne nabrajam unosne kriminalne radnje,sa bubnjarima SKJ iz mladosti.

 Bakir Izetbegović do ulaska u politiku radio je kao konsultant u firmi Konsalting, a bio je i direktor Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo. Kao konsultant, bio je angažiran i u izgradnjiBBc centra.

- Nesretni Bakir Izetbegović, koji je s majkom uzeo milijarde KM u Turskoj, Saudijskoj Arabiji, Švicarskoj, a ništa od toga nije investirao u BiH, nalazi se, u za njega, nerješivoj situaciji - nikako ne može uvjeriti ljude da ne vjeruju vlastitim očima. "Dnevni avaz" je najprodavaniji proizvod i najpoznatiji domaći brend u historiji BiH i najveća medijska imperija u historiji Bošnjaka. Zgrade sadašnje "Hypo banke", "Radon Plaze", "Avazovog" tornja ili objekta u Tuzli, s hiljadama uposlenih, nemoguće je sakriti političkim saopćenjima nesposobne SDA. Za dvadeset godina Bakirove vlasti on je doveo do 550.000 nezaposlenih, 600.000 gladnih, a Bošnjake je potpuno izolirao od zapadne civilizacije i saveznika. Iranski obavještajci, mudžahedini, politička ubistva Nedžada Ugljena, Joze Leutara, Hakije Turajlića, Sulejmana Redžića, Irfana Ljubijankića, Juke Prazine, Mušana Topalovića, Ćele Delalića, ne mogu se sakriti montažom Bakirovog kućnog tužioca Dubravka Čampare i njihove jaranice, mafijašice Šejle Turković. Često spominjanog Ćelu Delalića ubila je SDA-ova stranačka državna mafija nakon što je javno rekao da će otkriti Ugljenove ubice, a u toj priči nema Radončića, ali Bakira Izetbegovića i AID-a sigurno ima. Rezultat slika za bakir izetbegovic ce odgovarat za ubistva i opljackano blago Fahrudin Radončić će nastaviti graditi i svaku KM reinvestirati u izgradnju BiH, ali će nakon 12. oktobra od Republike Turske i drugih zemalja tražiti da se narodu i BiH vrati opljačkano zlato te drugo blago i milijarde KM namijenjene bh. građanima, a sada se drže na tajnim privatnim računima u inozemstvu. Radončić - a takvi ljudi su u mnogo većem broju potrebni BiH - nema razloga da se stidi svog uspjeha. Neka se SDA i Bakir Izetbegović stide svog neuspjeha. Radončić je veliki graditelj, za razliku od SDA, koja je samo rušila: od hiljada nekada uspješnih narodnih fabrika napravili su narodne kuhinje.
 Fahrudin Radoncic visokopozicionirani djelatnika KOS-a  kriminalci od zanata.

 Ne govori se mnogo o odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o Mostaru, a odluka o pravima Derve Sejdića i Jakoba Fincija apsolutno se ne pominje. Mediji se, koji dozvole, koriste za propagandne afere i svađalačke predstave – nalik na čuvenog „Jazavca na sudu“. I sve do organizovanja prijevremenih izbornih bajramskih druženja uz bika na ražnju ili slavskih uz muziku pod šatorima... Insistiranja na referendumu o Danu Republike Srpske kao demokratskoj formi, odnosno upozoravanju na antidejtonsku aktivnost i otvaranje pravnog spora između države i entiteta i upozorenja na ugrožavanje mira i stabilnosti. Pominjanje rata je, čini se, legitimno političko sredstvo "držanja" bosanskohercegovačkih glasača pod kontrolom. Pardon, strahom. Jer: „neka ih, dobri su, naši su – vidiš onih drugih, prijete“... Zato gospodo političari kažite već jednom da ste se o ovome davno dogovorili. Ostalo je još malo praznih polja u ukrštenici.

 Pitaće vas neko – hoće li biti rata. Šta ćete tada odgovoriti?! Da pogodim. Prioritet Bosne i Hercegovine je put u Evropsku uniju i NATO. A oni kradu li kradu.
25.11.2016.

LJUDI OD ZANATA

(NE)LJUDI OD ZANATA


Stalnim prizivanjem navodne nemani bosnjastva dobiva se dojam da Hrvati nisu u stanju izgraditi nacionalni i drzavni identitet ako se prethodno ne definiraju kao neprijatelji bosnjaka. A ako nema Bosnjaka onda ih treba izmisliti. Mozda razlog sveobuhvatnoj antibosnjackoj fiksaciji lezi u tome sto politicku klasu u Bosni i Hercegovini, od 1991., pa do dandanas, cine bivsi komunisti,udbasi i bivsi Jugoslaveni kojima je nemoguce krenuti u rat protiv samih sebe.

 Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

 Komunizam je pojam koji ima više značenja tj. može se koristi za opisivanje socijalnog i ekonomskog sistema, ideologije koja podržava takav sistem ili političkog pokreta koji pokušava sprovesti uvođenje komunističkog sustava. Komunizam su definirali Karl Marx i Friedrich Engels 1848. u knjižici sa naslovom "Manifest Komunističke partije" koja je bila prvo objavljena u Londonu. Komunistički manifest je definirao utopiju - komunizam gde svi rade i uzimaju prema svojim potrebama, a u takvom društvu ne postoji privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju , kapitalizam a funkcija države polako odumire. Mnoge ideje koje su Marx i Engels iznjeli nisu bile nove i one su se pojavile prije u dijelima Platona ("Država"), te u dijelu sir Thomasa Morea ("Utopija"), no oni su uskadili te ideje sa tadašnjim vremenom i shvaćanjima. Komunistički manifest je nastao iz kritike tadašnjeg kapitalističkog društva i rastuće industrijalizacije u Europi i u SAD. Komunistički manifest je doveo do stvaranja komunističkih pokreta u mnogim zemljama, i u ranom 20. stoljeću je postala osnova boljševizma i Treće internacionale. Ideje komunizma u interpretaciji Vladimira Iljiča Lenjina dovele su do stvaranja Sovjetskog saveza i kasnijem rasprostranjenju socijalizma kao državnog poretka u mnogim zemljama svijeta (vidi Popis socijalističkih država). Komunizam kao društveni poredak nikad nije stvoren u nijednoj zemlji već samo Socijalizam kao prelazna ili niža faza Komunizma

MILORAD DODIK,DRAGAN COVIC,BAKIR IZEDBEGOVIC
 

To su baje nacionalnih torova.
 Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

 Antikomunizam je zajednički naziv za ideologije, grupe, organizacije ili pojedince koje karakterizira suprotstavljanje komunizmu, bilo kao ideologiji ili političkoj praksi. Za antikomunizam je karakteristično da njegovi predstavnici obično dolaze sa desne strane političkog spektra. Historijski, ekstremni antikomunizam bio je profašistički orijentisan.[1] Ipak, antikomunizam može uključivati širok raspon političkih ideologija, od radikalnih fašista, preko relativno umjerenih zagovornika konzervativnih i liberalnih ideja, pa sve do sljedbenika socijaldemokracije. S obzirom da komunizam ima neprijateljski stav prema religiji, većina vjerskih fundamentalista su antikomunisti; zbog komunističkog inzistiranja na republikanstvu antikomunizam također predstavlja karakteristiku monarhista; ovisno o okolnostima, antikomunisti mogu biti i nacionalisti. Antikomunizam može dolaziti i sa lijeve strane političkog spektra, za što kao primjer mogu poslužiti socijaldemokrati ili anarhisti.

 Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Antifašizam je zajednički naziv za sve grupe, organizacije i ideologije koje se suprotstavljaju fašizmu i nacizmu, neofašističkom i neonacističkom pokretu i njihovim ideološkim obrascima.[1] Izraz je u upotrebu ušao od sredine 1920-ih kada je označavao protivnike italijanskog fašizma, režima koga je u Italiji uspostavio Benito Mussolini; kasnije se počeo koristiti za režime i pokrete koji su u njemu pronašli određenu inspiraciju, a od kojih je najpoznatiji njemački nacionalsocijalizam. S obzirom da su se ti režimi vezivali uz Sile Osovine u drugom svjetskom ratu , izraz "antifašizam" je postao jedan od zajedničkih nazivnika za njima suprostavljene Saveznike. Takvo shvaćanje se zadržalo i godinama nakon rata, odnosno antifašizam se smatra jednom od univerzalnih vrijednosti o čijoj pozitivnoj konotaciji postoji najširi mogući konsenzus. Antifašizam spada među ključne istorijske pojmove XX veka. Njegova borba na život i smrt sa fašizmom, koja je trajala više od 20 godina, mobilisala je desetine miliona ljudi i ostavila dubokog traga u društvima na svim kontinentima. Iako je antifašizam u ratnom sukobu odneo pobedu, veruje se da pretnja od fašizma nije nestala i da se, samim tim, antifašizam ne može prepustiti ropotarnici istorije.[1]

 Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

 Neofašizam je ideologija koja se javlja nakon Drugog svjetskog rata, sadrži bitne elemente fašizma, te sa njime čini kontinuitet. Oznaka neofašizma može se primijeniti na skupine koje izražavaju određeno divljenje prema Benitu Mussoliniju, Adolfu Hitleru ili bilo kojem drugom fašističkom vođi, fašističkoj državi ili pokretu. Neofašizam obično uključuje ultranacionalizam, populizam, antiimigracijsku politiku ili, ponegdje, politički nativizam, antikomunizam, te protivljenje parlamentarnom sistemu i liberalnoj demokraciji. Označavanje neke grupe kao neofašističke može izazvati burnu rekaciju, pogotovo ako se pojam koristi kao politički epitet. Neki režimi nakon Drugog svjetskog rata opisani su kao neofašistički zbog svoje autoritarne prirode, a ponekad i zbog svoje fascinacije i simpatije prema fašističkoj ideologiji i ritualima.

Strah kao psihološko-društveni temelj vladavine karakterise autoritarne i totalitarne rezime . Pozivajuci se na Frojdov koncept da je svako drustvo izgradjeno na odricanju od poriva, prevashodno seksualno-erotskih, njemački kriticki teoreticar prava i politike, Franc Nojman, zakljucuje da u procesima socijalizacije i normiranja drustvenih odnosa ljubav biva zamjenjena represijom (potiskivanjem), sto za posljedicu ima fobicnu reakciju – strah. „Odricanje od poriva i kulturna tendencija ogranicavanja ljubavi operiraju na svim stupnjevima drustva... Freud je i sam izvorno izveo strah iz represije libidinoznih impulsa i u njemu nazreo automatsku transformaciju energije poriva“ (Nojman, Strah i politika). Manifestni oblik ovih potiskivanja javlja se kao strah od opasnosti, sto nosioci politicke vlasti vrlo dobro znaju iskoristiti. Naime, oni najprijee zastrasivanjem djeluju na mase ubjedjujuci ih u bespomocnost u odnosu na prjetnje sto dolaze od (cesto izmisljenog) neprijatelja, manipulisuci tako njihovim osjecanjima i stavljajuci ih u situaciju trazenja spasa u hiperidealizovanom vodji kao jednoj nadljudskoj i obogotvorenoj pojavi. Buduci da im je nametnut strah od proganjanja, nastao usljed „zavjere“ zastrasujuceg „neprijatelja“, masama preostaje da se u identifikaciji sa vodjom „spasu“ od opasnosti i tako steknu navodno osjecanje sigurnosti. „Ta je indicija slika povijesti kojom se sluze mase i vodje. Moze ju se oznaciti kao urotnicku teoriju povijesti. To je slika povijesti lazne konkretnosti.“ Ona omogucava odredjenu tehniku vladanja u kojoj se strah koristi kao sredstvo indoktrinacije i instrumentalizacije masa. Prepustanje sopstvenog Ega ubjedjivackom propagandnom procesu laznog predstavljanja stvarnosti i iluzornih zavjera aktivira mehanizme psihickog unazadjivanja, sto dovodi do obezlicenja pojedinca i njegovog utapanja u masu. Ovo kretanje unazad u psihickom razvoju individuuma sada radja potrebu za jednom nadredjenom figurom koja preuzima navodnu zastitnicku ulogu, cime se postize afektivno identifikovanje mase sa vodjom. Stvara se utisak da strah moze biti „nadvladan pomocu identificiranja s vodjom-demagogom, totalnim odricanjem Ega na korist vodje i njegove klike kojih istinski interesi ne moraju biti nuzno podudarni interesima masa.“ Ova analiza masovne psihologije vlasti umnogome je podudarna sa onim što i Erih From izvodi u svojim istrazivanjima. Naime, on ce tvrditi da nedozreli (pa time i neproduktivni) pojedinac, u vidu slabog Ega, svoje utociste pronalazi u grupi, kojoj, predajuci svoje potencijale, u potpunosti pripada, depersonalizujući sebe i gubeci vlastitu individualnost. Novina Nojmanove pozicije izucavanja odnosa psihologije i politike u stvaranju antidemokratskih sistema je u tome sto on, osim straha od drustvenog otudjenja i drustvene degradacije, za zasnivanje poistovecivanja obezlicene mase sa vodjom pronalazi jos jedan razlog – politicko otudjenje. Ono je manifestovano ustezanjem od bilo kakvog vida ucesca u politickim procesima, a Nojman ga izjednacava sa politickom apatijom. Njeno je prisustvo plodno tle za nicanje antidemokratskih rezima i karakterisu je tri vida politickih reakcija: (1) nezainteresovanost za politiku; (2) shvatanje da je politika tu samo da bi uspostavila red u drustvu; (3) svjesno odbacivanje reflektovanja i mogucnosti izmjene politickog sistema, jer pojedinac smatra da on kao jedinka u njemu ne moze nista promjeniti. „U svim pravilima ta apatija vodi, kada operira unutar socijalnog otudjenja, do parcijalnog paraliziranja drzave i otvara put cezaristickom pokretu koji, preziruci pravila igre, iskoriscuje nesposobnost gradjanina za individualno odlucivanje i kompenzira gubljenje Ega identificiranjem s cezarom.“ Time su sasvim odrješene ruke formiranju autoritarnog vođstva, a za sopstveno održavanje ono će se okoristiti institucionalizovanjem straha kako bi mase bile drzane u pokornosti i ubjedjivane u stalnu opasnost od svakojakih neprijatelja. Izlaz iz ove situacije – na usko psiholoskoj ravni shvacene kao regresija u infantilnost, a na antropoloskoj kao obesvescenost i obezlicenje covjeka – Nojman sagledava u ulozi i djelovanju intelektualaca. U kriznim momentima njihova je reakcija prva na ispitu, jer bi trebalo da predstavljaju najsvjesniji dio drustva, pa je i odgovornost za prepoznavanje opasnosti utoliko veca. Stoga oni ne bi smjeli da zasute, nego da glasno progovore i pisu. Po Nojmanovom vidjenju takvo sto je moguce kroz jedno idealisticko rjesenje kakvo nudi Fridrih Shiler u svojim „Pismima o estetskom vaspitanju covjeka“, dakle, oplemjenjivanjem i odgajanjem karaktera putem umjetnosti. Umjetnik svojim stvaralastvom moze u potpunosti nadvladati strah. „Tako za nas kao pripadnike univerziteta i gradjane ostaje dvostruki napad na strah, a za slobodu: odgoj i politika... Samo nasom odgovornom odgojnom i politickom djelatnoscu iz rijeci idealizma moze nastati povijest“, sto ce reci – realno dogadjanje u vremenu kao djelotvorna akcija samosjvesnih pojedinaca. Drugim rjecima, uz demokratski etos obicnih ljudi biće moguće uspostavljanje sustinskog demokratskog poretka. To bi upravo značilo i nužno ukidanje autoritarnosti, posto „autoritarni element olaksava nastanak diktature“ (Nojman, Biljeske uz teoriju diktature) i predstavlja negaciju istinskih demokratskih procesa zapadne politicke tradicije, a legitimnog i dosljednog nasljednika ovih pozitivnih procesa Nojman vidi u demokratskom socijalizmu, zalazuci se za njegovo uspostavljanje.

A narod,raja,kmetovi,intelektualci,studenti,radnici seljaci ,ko god ima za kartu u jednom smjeru bjezi od pakla....osta samo sirotinja,beskicmenjaci koji bespogovorno slusaju mjuzu velikih vodja,njihova bliza rodbina i uhljebi

18.11.2016.

GRAD HEROJ

GRAD HEROJ




13.11.2016.

PSI RATA OGLADNULI

PSI RATA HUSKAJU LI HUSKAJU

 KO SU PSI RATA U BOSNI I HERCEGOVINI JAVNOSTI JE ODAVNO POZNATO. MEDJUTIM TI ISTI OLOSI OD VODJA POLITICKIH PARTIJA, BIVSI KOMUNISTICKI SLJAM,A U RATU KRIMINALCI I SVERCERI VISOKOTARIFNIH ROBA I DAN DANAS ZNAJU KAKO SE MASOM MANIPULIRA I VLADA.
PREKO DVADESET GODINA SE PRICA O UGROZENOSTRI POJEDINOG NARODA U BOSNI I HERCEGOVINI,A O RADNIM MJESTIMA I EKONOMIJI NITI JEDNE RIJECI. PRIORITETNA DUZNOS TOM KOMUNISTICKOM SMECU JE MANIPULACIJA MASOM.

..KAKO BOSNA I HERCEGOVINA NIJE DRZAVA HRVATA..KAZE COVIC....DODIK DODAJE KAKO NIJE SRPSKA....IZETBEGOVIC SE SLOMI OBJASNJAVAT KAKO JE BOSNJACKA,A SVA TROJICA KRIMINALACA PLJACKA TU ISTU DRZAVU I DRZAVNU IMOVINU,IZVLACE NOVC IZ JAVNIH PODUZECA I KUPUJU NEKRETNINE PO HRVTSKOJ,SRBIJI TURSKOJ,SPREMAJU NA SKOLOVANJE U INOZEMSTVO SVOJU DJECU /KOJA JE VECINA NA DROGI ILI U ELITNOJ PROSTITUCIJI//ZAPOSLJAVAJU BLIZNJEG SVOG.
 A NAROD KO NAROD..NEDJELJOM ODE U CRKVU/DZAMIJU POMOLIT SE BOGU/ALAHU...A TAMO JOS GORE. DUHOVNE VODJE UMJESTO DA PRIPOVJEDAJU VJERU PRIHVATLI SE POLITIKE I BRANE TE ISTE POLITICKE KRIMINALCE I HUSKACE NA RAT.

 Bosić je na pres-konferenciji u Banjoj Luci rekao...

... da je o tome predao obimnu dokumentaciju na pripremnom ročištu u Osnovnom sudu u Banjoj Luci i da očekuje da će mu sud dozvoliti “da iznese” svu dokumentaciju koju su prikupili za ovo suđenje po Dodikovoj tužbi za klevetu. -Ubjeđen sam da većina građana zna sve ovo – naveo je Bosić i dodao da Dodikovo neprocesuiranje u tim aferama ne znači da to nije tačno, već da je pravosuđe u RS-u pod određenom kontrolm.

 



 Prikupio je, kaže, dokumentaciju još o poslovanju Dodika tokom rata, pa u u svim drugim godinama nakon ’90. godine, o ševercu, kako kaže, visokoakciznim robama. -To se u običnom žargonu zove ratno profiterstvo. Dok je stvarana RS, Dodik se bavio švercom nafte i cigareta i prodao ih po mnogo većim cijenama od nabavne…
Žao mi je što moram da kažem, ali po ovoj dokumentaciji je Dodik ratni profiter – ustvrdio je Bosić. Naveo je da čovjek s takvim moralnim karakteristikama nije mogao da osjeti nikakvu bol zbog njegove izjave, koja je bila osnova za tužbu. Iznio je dokumenta koja govore o Dodikovoj saradnji s firmom „Oktan promet” Vojina Mitrovića, koji je, kaže, poznat po aferi „papak” u RS-u. Drugi dio dokaza, po Bosićevim riječima, odnosi se na imovinske kartone Milorada Dodika, gdje se, tvrdi, vidi nesrazmjer s njegovim primanjima i imovinom…
 Sudu je, kaže, dostavio i dokumentaciju o samo nekoliko velikih afera u RS-u, kao što su Robna kuća „Boska”, „Fruit eco”, „Vučetić-Nikola Tesla”, „Bobar”…, a novac koji je “isisan” iz RS-a nije „ispario, već je završio u nečijim džepovima i želja je da se taj novac vrati.


 SRAMOTNO BOGAĆENJE ČOVIĆA I DRUGIH NA MUČENIČKOJ KRVI I SUZAMA HRVATA

 Dragi hrvatski narode!
Kao što obećah, odlučio sam u ovome petom Otvorenom pismu, napisati Čovićevo sramotno bogaćenje na Vašim suzama. No, moram požuriti dok me nisu „roknuli“, jer sinoć sam mogao „skiknuti“, a bogme i „vrisnuti“Pise Josip Simic...
. .....Čuvajte se Čovića i njegovih „Sokolara“! Narode hrvatski, Čović Vam „dolazi u ovčijem odjelu, a iznutra zjapi vuk grabežljivac“. (Usp. Mt 7,15). Ali ne brinite gosp. Čoviću „prepoznat će Vas po Vašim plodovima“ (Usp. Mt 7,16), a plodovi Vaše politike na bh prostorima za hrvatski narod jesu „101 stančić i milijunčić“ u vlasništvu obitelji Čović.
 Ali ne krivim Vas u cijelosti gosp. Čoviću, jer kad je korupcija i pljačkanje hrvatskoga naroda kod Vas u pitanju, ipak je genetika učinila svoje. Ne pišem Dragane moj ova pisma da bih ih „stavio pod krevet ili da bi ostala u tami, nego ih stavljam u javnost, da svi koji čitaju vide svjetlo. Jer ništa nije skriveno što se ne bi otkrilo, i tajno što se ne bi saznalo“. (Usp. Lk 8, 16-17).....
 jer ste se ponašali kao i velikosrpski četnički napadači na BiH, koji su u ratu „dokusurili“ mnogim gradovima „Naše nam Lijepe“ Hrvatske i to upravo onim avionima koje ste im Vi opravljali i servisirali u mostarskoj firmi „Soko“. Ali za sve postoje službeni dokazi u arhivima RH iz kojih se jasno da iščitati da su SRBO-ČETNIČKI avioni koji su granatirali hrvatski Vukovar, i ostale gradove „Naše nam Lijepe“ slijetali u Mostar, gdje su servisirani od strane „Sokola“ kojom ste u to vrijeme, „glavom i bradom“ rukovodili Vi gosp. Čović! No, nikada mi neće biti jasna aktualna podrška pojedinih hrvatskih obitelji, pa i Katoličke Crkve u BiH gosp. Čoviću koji je bio „palica“ u rukama njihovih zlotvora! Ali što bi rek’o naš svijet: „Para vrti gdje burgija ne može“.....

Rezultat slika za covic soko
 ...... u firmi Elektroprivrede „HZ HB“, gdje je sjedio odani kadar Dragana Vrankića i Dragana Čovića, direktor Matan Žarić, koji je i kum s Draganom Vrankićem i Miroslavom Rupčićem, za koga se priča, a imaju bogme i dokazi da je Rupčić uz Ivana Medića najveći ratni profiter, koji je milijune zaradio na hrvatskoj krvi (prodajom oružja, lažiranjem računa), a radi se o „nahapanom“ iznosu oko 100 000 000 milijuna maraka! Uništio je mnoge hrvatske obitelji i „pljunuo“ na krv izginulih očeva hrvatske djece, koji su ginuli u ratu od Rupčićevih metaka i granata koje je prodavao protivničkoj strani i tako svoju djecu financijski osigurao krvavim novcem!!! Ovo nije ni čudo, jer Rupčić kao ni Čović prije nisu bili Hrvati nego Jugoslaveni.

 ..... Njemačka policija dokumentuje Izetbegovića
 Ma koliko se Bakir Izetbegović trudio da glumi skromnog i mirnog čovjeka, ratna prošlost i ratno komandovanje Mušanom Topalovićem Cacom, Ćelom Bajramovićem, Ćelom Delalićem te mnogim drugim ljudima tadašnjeg i poslijeratnog političkog podzemlja, počinju da izlaze na vidjelo...
 Nedžad LATIĆ optužio Bakira Izetbegovića: Ratni profiter, Lopov, Kriminalac i Ubojica političkih neistomišljenika, sakriven iza islama



 .....A kad je Bakir u pitanju, za njega je njegov otac učinio sve da ga zaštiti. U vrijeme kad je optuživan za pronevjeru dvije milijarde dolara humanitarne pomoći u BiH, a na osnovu informacija novinara iz ”Dana”, unajmljen mu je advokat koji je plaćen 700.000 maraka iz ”Elektroprivrede”. Zatim mu je otac, pod ucjenom i prijetnjom ”da bi mu, ipak, sin mogao završiti u zatvoru”, pod pritiskom Roberta Berija (Barry), tadašnjeg šefa OSCE-a u BiH, prepustio stolicu u Predsjedništvu BiH Halidu Genjcu, a zvanično je rečeno da se povlači zbog bolesti, te je potom i stranačku stolicu prepustio Sulejmanu Tihiću, kao garanciju da tu stolicu nije pripremao sinu Bakiru! U takvom halu (duševnom stanju) Bakir je razmišljao o samoubistvu, a dugo godina poslije tvrdio je da se ”ni po kakvu cijenu ne želi baviti politikom”......
 ...... Stvarni razlog sukoba Alijei Harisa, kada je drugi put ”Bosna plakala”, nastali su zbog broda oružja nestalog, navodno, u Jadranu. A sukob Tihića i Izetbegovića na 5. kongresu SDA bio je zbog kontrole finansija u Razvojnoj i BBI banci. Ako bi istražitelji pratili hronologiju od nestalog broda oružja, preko tzv. pakistanskog kredita, do nastanka BBI centra i svega onoga što je danas pod krovom BBI banke, trag bi ih odveo u Napoli, Libiju, zatim Džedu, Kuala Lumpur, Dohu, Istanbul, Zagreb itd.

Rezultat slika za konteneri za smece

 A NAROD I PRISTASE OVIH PROTUHA KOPA PO KONTENERIMA DA BI PREZIVIO!!!
08.11.2016.

HRVATI U RALJAMA YUGOCETNICKOG HDZ-a BiH

HRVATI U BiH U RALJAMA YUGOCETNICKOG HDZ-a BiH

 Dragan Čović je kazao kako je bio dio Domovinskog rata 90-tih godina i da zna kako se ratovalo i što se događalo u tim godinama, zbog funkcija koje u vlasti obnašao.

 Kada je gorio Vukovar i Dubrovnk Dragan Covic je opravljao avione i helikoptere u „SOKO“ Mostar.
 Radio za JNA, KOS.na vezi ga drzao puk.Nikola Maric sef KOS-a.Dragan Covic je bio osnivac i podpredsjednik UJDIJA. U ratu i nakon rata odrzava prisan odnos sa bivsim sefovima UDB-e u,u prvom redu sa Beogradom i Stankom Colakom. Sema ljudi oko Dragana Covica i njegovog HDZ-a BiH

Beograd


Rezultat slika za nikolic covic vucic
Rezultat slika za seselj cetnik

 Aleksandar Vucic cetnicki vojvoda, Stanko Colak sef UDBE u bivsoj yugoslaviji ubijao Hrvate po svijetu Tomislav Nikolic, cetnicki vojvoda
 
Republika srpska

Rezultat slika za mlorad dodik ronhil

 Milorad Dodik/Ronhil/ brat po kriminalu Dragana Covica

Rezultat slika za sredoje novic


/,Sredoje Novic,visokopozicionirani djelatnik YU-UDBEodgovoran za likvidaciju Hrvata po svijetu.Jedno vrijeme bio na listi interpola

Rezultat slika za emil vlajki


 Emil Vlajki..Hrvat po mjeri Dragana Covica 'Pomoći ću Dodiku u obrani srpstva', odlučno izjavljuje gospodin Vlajki, te još odlučnije poručuje Hrvatima iz Srednje Bosne i Posavine kako trebaju i moraju biti osuđeni na propast

. Zastupnici HDZ-a BHi u Domu Republike srpske...

 HDZ BiH podržava referendum RS
HDZ BiH blokirao hrvatski veto na referendum u RS

 
Srednja Bosna
Rezultat slika za mijo kresic

 Mijo Krešić, zamjenik ministra sigurnosti BiH

 Mijo Krešić, još uvijek aktualni zamjenik ministra sigurnosti BiH, rođen je 1.10.1966. godine u mjestu Donje Dubrave u općini Živinice. Nakon srednje škole koju završava u svom rodnom gradu 1989. odlazi u Vojnu akademiju kopnene vojske u Beogradu. Od 1989. – 1992. boravi u Prištini gdje radi kao zapovjednik voda Vojne policije JNA. Tu ostaje do maja 1992. godine, kada se vraća u BiH i priključuje Drugom korpusu Armije BiH u kojoj ostaje do maja 1997. godine, radeći na komandnim poslovima obuke i vaspitanja te kao načelnik komande. Tada postaje direktor u poduzeću "INTER – IMPEX" d.o.o Tuzla gdje je radio do 2007. godine. Sve to vrijeme bio je stranački aktivan.
 Od 1999. godine je predsjednik kantonalnog odbora HDZ BiH Soli.

Rezultat slika za niko lozancic

 Niko Lozancic,milicioner bivse yuge,danas umirovljeni borac iz Kaknja
 Istraživački tim portala javno.ba se htio pozabaviti dvojicom, nama u BiH najzanimljivijih hrvatskih ratnika, Draganom i Nikom.
 Za Čovića se tako navodi kako je još od 10. kolovoza 1991. godine bio pripadnik 156. pukovnije domobranske u Makarskoj, iako se vrlo dobro zna kako je tada još uvijek bio u „SOKO“ Mostar, čuvao avione JNA i pratio koja bi vojska mogla dobiti rat budući za njega nije bilo neprijateljske vojske! I kako se navodi, od 10. kolovoza 1991. godine sve do 20. prosinca 1995. godine taj „domobran“ je branio „Lijepu našu“!
 Još je zanimljiviji slučaj Nike Lozančića, koji je otišao čak na Kvarner i prijavio se u riječku pukovniju gdje je, kako se lijepo navodi, služio od 12. listopada 1991. godine pa sve do 5. prosinca 1995. godine. I sada se pravi kako ne zna otkud mu hrvatska mirovina, pa je kao cijelo vrijeme mislio da prima nekakvu skrb?
 Ovim putem pozivamo zapovjednike i suborce iz navedenih postrojbi da nam ispricaju koju anegdotu o junackim podvizima spomenutih.

 Koja junačina, jelde.
 Naravno, kao i u slučaju Dragana Čovića i u slučaju ovog poznatog kakanjskog milicionera istina je nešto posve drugo s obzirom da je cijelo vrijeme rata bio član Armije BiH, odnosno kako se to u žargonu danas kaže „Bošnjačkog MUP-a“.

 Sarajevo
Rezultat slika za fahrudin radoncic

Fahrudin Radoncic..

U detaljnom iskazu Čandić govori o svom djelovanju unutar KOS-a JNA, te ističe kako je na referiranjima kojima je nazočio vrlo brzo zapazio da se među brojnim civilima, tadašnjim suradnicima KOS-a JNA, ističe suradnik pod kodnim nazivom „Šćepo“, koga je na vezi držao oficir KOS-a Nikola Radujko, koji je zajedno s Čandićem završio Akademiju JNA u Zadru i školu „bezbjednosti“ u Pančevu.
 Sastanak lidera SBB-a i HDZ-a, Fahrudina Radončića i Dragana Čovića, u mjestu Polog u blizini Mostara. Radončić je stigao u Mostar kako bi sa Čovićem razgovarao o aktuelnim temama. Ne znam jesu li zvali Gorankica na sastanak?


 Mostar
Rezultat slika za bozo ljubic

Bozo Ljubic,oficir ABiH,
Rezultat slika za ivan lasic gorankic

 Ivan Lasic-Gorankic, sef sektora II,zloglasne UDBE
Rezultat slika za andjelko hrgic

,Andjelko Hrgic,UDBA sektor II,Ante Djapic ga javno optuzio za ubistvo strica u Njemackoj

  Ispis E-mail
Image










Zlatko Udovicic UDBA sektor II
Rezultat slika za brana kvesic udba

,Brana Kvesic,UDBA,
Rezultat slika za miroslav coric

Miroslav Coric,kum i partiski drug,
Rezultat slika za ante vidacak

,Ante Vidacak..opljacko „SOKO“ sa Covicem,
Rezultat slika za barisa colak

Barisa Colak...rodjak Stanka colaka..ministar pravosudja u dva mandata ..nista za hrvate naprrevio nje.
Rezultat slika za vlado culjak

Vlado Culjak,dousnik UDBE sa Goranaca bivsi maticar.

 I tako u beskonacnost
. Izvinjavam se ako sam nekoga preskocio iz ove garniture!!

 Dragana Covica ne interesuje TRECI ENTITET ZA HRVATE,DRAGANA COVICA INTERESUJE TRECA JUGOSLAVIJA ,PA TAMAN U MALOM.!!!!

 To je Dragan Covic,to je njegov HDZ BiH
02.11.2016.

DRAGI SLAVENE

Dragi Slavene,

Mozda se poznajemo,a mozda i ne,al si me natjerao da moram reagirati na tvoja pisanja koja su izuzetno kvalitetna,al naslovljena na POGRESNU adresu.
 Slavene,adresa kojoj se obracas „politicari u hrvata“je gluha i nijema na tvoje i ljudske molbe i vapaje kojima se Ti sluzis,jer ta adresa je proizvela hapsenja Hrvata i progon hrvatskog zivlja u Bosni i Hercegovini.
 Pa da krenem redom...

 Dragan Covic prijeratni je visokopozicionirani partijski dužnosnik SOKO-la u Mostaru, a u tu je firmu doveden kao provjereni i odani kadar bivšeg i danas kroz njegov HDZ istkanog – Saveza Komunističke Partije Jugoslavije. Dragan Covic se posebno iskazao početkom 90-tih godina, kada je sa svojim kumom Miroslavom Coricem i njihovom jugoslavenskom bratijom, osnovao komunističku stranku UJDI u Mostaru. Dragan Covic se posebno iskazao i u kamenovanju autobusa koji su ispred stranke HDZ-a išli na skupove u Ramu i sarajevsku Skenderiju, kada su postavljani temelji današnjeg HDZ-a (hvala Bogu, ima više svjedoka tih događaja koji su spremni potvrditi sve navode). Naime, UJDI-jevi omladinci predvođeni Draganom Čovićemi Miroslavom Coricem su kamenjem razbijali autobuse kojima su kroz Mostar prolazili članovi HDZ-a. Mahali su njih dvojica malim jugoslovenskim zastavama, te vikali “Jeb… vam majku ustašku, idite u Široki i Ljubuški i propagirajte vaš HDZ, Mostar je bio i ostat će jugoslovenski”! Međutim, ubrzo je HDZ ojačao i postao glavna politička i moralna snaga Hrvata u Bosni i Hercegovini, a Čovićev i Ćorićev UJDI je propao, pa je jadni Miroslav Ćorić iz straha od odmazde, spakirao kofere i pobjegao kao dezerter u Austriju, gdje se dobro skrasio i nekoliko godina radio kao konobar. Kad su ga pitali zašto bježi, on je rekao: “Ovo nije moja borba, ovo su ustaške ideje, ja ću se vratiti kada se ponovno moji komunisti vrate”! I gle čuda, Ćorić se nakon tri godine konobarenja u Austriji vratio u Mostar i upravo je prema svom očekivanju, zatekao svoje komuniste na vlasti:svog kuma  Dragan Čović, Vlado Čuljak, Jadranko Prlić, Miroslav Rupčić i svi ostali redom. Tada se Titov pionir Miroslav Ćorić odmah upisao u HDZ i uz pomoć svojih bivših partijskih kolega ušao u novi Komunističko-zločinački savez.

 Dragan Čović-zadnji predsjednik UJDI-a do polovice 1992.godine,
 Božo Ljubić- "ljekar" u Sarajevu (bolnica Koševo), do travnja 1993.godine pripadnik Armije BiH,
Zvonko Jurišić-čim je "šušnulo" proradio mu znanstveni nagon i pobjegla pizda na specijalizaciju u Zagreb,... I tako dalje i tako,i tako dalje
. ANĐELKO HRGIĆU I SREDOJE NOVIĆU, TKO JE UBIO ANTU ĐAPIĆA 1989. U NÜRNBERGU? ‘Krvi je bilo do stropa. Čekićem i nožem smrskali su mu glavu… Metak u čelo, sjekira i čekić u glavu, nož u srce. Tako su divljački 29. lipnja 1989. u Nürnbergu ubili hrvatskog političkog emigranta Antu Đapića, rodom iz Čaprazlije, sela pored Livna, inače strica poznatog hrvatskog političara.
 Anđelko Hrgić kadar Dragana Čovića Novi čelnik Sipe kao operativac Udbe likvidirao Đapića? Postavio ga predsjednik HDZ BiH Dragan Čović
 SIPA
Anđelko Hrgić je načelnik kriminalističko-istražnog odjela SIPA. Za svog mandata nije podnio nijedan izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv bilo kojeg Čovićevog kadra. Izvještaj o počinjenom krivičnm djelu protiv Bariše Čolaka (krađa španske donacije) rezultirao je otpuštanjem inspektora (Mirsad Hamidić) koji je napisao izvještaj. Dokument nikada nije proslijeđen Tužilaštvu. Izvještaj o pranju novca koji se odnosio na Čovićevog punca (od penzije 450KM kupio vilu vrijednu pola miliona) proslijeđen je mostarskom odjelu SIPA-e i nikad nije ugledao svjetlo dana. To, naravno, nisu jedini slučajevi. A tako će biti i u budućnosti. Čovićev kadar Đuro Kneževć trenutno je vd direktora SIPA-e.
 Zlatko Udovčić, centar SDB Mostar;sektor II,pratio fratre i hrvate po svijetu. Zlatko Udovičić,Predsjednik Komisije za Statut, pravne akte i nadzor zakonitosti, zamjenik predsjednika Odbora za društvene djelatnosti Usao sa liste HDZ-a u gradsko vijece Mostara Diplomirani pravnik (1948.), u Gradskoj upravi Mostara.

 Čovićeva povezanost s komunističkim tajnim službama, a posebice s Kontraobavještajnom službo (KOS) JNA, s obzirom na navedeno i više je nego očita. Čovićev pobočnik koji ga je svojedobno naslijedio u Predsjedništvu BiH, Ivo Miro Jović primjer je pak pravog konfekcijskog komunističkog demagoga koji će bez drhtaja u glasu izreći i najkrupniju laž. Tako je Ivo Miro Jović mjesecima po novinama izjavljivao kako je bio proganjan za vrijeme komunizma. Nakon što su se pojavile informacije da je radio za zloglasnu UDBU Jović ih je odlučno demantirao kazavši kako mu podmeću oni koji su protiv Hrvata u BiH. No, ne lezi Vraže, uskoro su se pojavili i dokumenti koji su eksplicitno potvrdili Jovićev suradnički status u UDBI. U kut stjerani Jović tada je kazao da jeste bio u UDBI ali kratko te da je iz nje udaljen zato što je Hrvat. Neke njegove stranačke kolege su sklone i povjerovati da je iz UDBE potjeran samo zato što je Hrvat, ali se ipak pitaju zašto je primljen u UDBU, ako je iz nje istjeran zbog nacionlnih opredjeljenja?
Neupitnost rada za jugoslavenske sigurnosne službe je i kod Nike Lozančića koji je prije rata znao dobro oplesti pendrekom kakanjske nacionalno svjesne Hrvate. Naime, Loznačić je u skladu sa svojom stručnom spremom u Kaknju sretno obnašao dužnost , zaštitnika komunističkog poretka.
 Posebno značajnu ulogu u Čovićevoj strukturi igra i Bariša Čolak koji je u proteklom razdoblju amortizirao brojne napade unutarstranačkih nezadovoljnika na Čovića i njegove „drugove“. Treba svemu ovome dodati i da Bariša Čolak ima veze s bivšim komunističkim obavještajnim podzemljem, prije svega kako je u rodbinskim odnosima s negdašnjim šefom savezne tajne komunističke policije za Hercegovinu, Stankom Čolakom, koji i danas živi u Beogradu i tko zna kakvu vezu ima u savezništvu „Dodik – Čović“?
Ako uđemo u dublje razmatranje ove teze lako ćemo zaključiti da današnji vrh HDZ-a BiH, okupljen oko Dragan Čovića, čine bivši suradnici komunističkih sigurnosnih službi uključujući i zloglasnu UDBU. Svi najvažniji stupovi moći u današnjem HDZ-u BiH, uključujući i stranačkog predsjednika, na ovaj ili onaj način bili su uključeni u represivni aparat bivše države.
 Slavene moj, diko moja iz našeg u ratu i u miru prodanoga Mostara. Svi (i ja i ti), se trebamo zapitati samo jedno: Gdje su ova govna od političara koja predstavljaju hrvatski narod u BiH i RH, bila u vrijeme dok je gorjelo...? Gdje su bili dok se progonjeni danas casnici i bojovnici HV i HVO krvarili? Ja ću Ti reći gdje su bili, i odmah se ispričavam poradi vulgarnosti: Njih 99,999..% su bili u pizdi svoje lijepe matere, i to u samom njezinom dnu. Mi smo svoju veličanstvenu pobjedu utemeljenu na krvi i pravici uspjeli pretvoriti u svoj sramotan poraz. Svima je dobro osim nama, jer Hrvatska odavno ne vodi svoju politiku, jer je zapravo ni nema. Srbija i dalje fura svoju genocidnu politiku iz Beograda, Bošnjačka politika jača, a mi? Gdje smo tu mi? Kao da nas ni nema, a dobro znamo kako smo nepregaziva vojska kad krenemo.
Čestiti hrvatski branitelji se ne bi smjeli tako brutalno razračunavati sa svojim političkim neistomišljenicima, a osobito ne bi nikako smjeli biti nekorektni i neprincipijelni s dvostrukim mjerilima. Njihovo je demokratsko pravo podržavati bilo koju stranku ili pojedinca, ali je krajnje neoprezno i neoprostivo više štovati i častiti nekog kontroverznog lidera s nekoliko teških optužnica i stalnim sumnjama o stečenoj imovini, milijunski vrijednim vilama, nego nekoga skromnoga intelektualca pa uz to i svećenika s legitimnim i drukčijim stavom i viđenjem političkoga stanja države i svoga naroda. Koordinacija se vrlo rigidno svrstala uz HDZ BiH perfidno pod plaštem ‘krnjoga’ HNS-a.
 “Antikomunistički karakter hrvatskog naroda u BiH i njegova stoljetna odanost kršćanskim vrijednostima doveli su hrvatski narod u Bosni i Hercegovini na rub političkog i biološkog nestanka. Hrvatsko domoljublje i kršćanska vjerodostojnost stoljećima su izloženi politici nacionalne i vjerske asimilacije, raseljavanju i masovnoj likvidaciji”. Kaže se to na početku javnoga proglasa Koordinacije braniteljskih udruga HR HB. Stranka puna komunista Nemoguće je proniknuti u dubinu ove apsurdne teze, a da se ne primijeti kako taj nesretni “antikomunistički nastrojen narod” predvodi ili možda terorizira lider s najmanje 35 godina krutoga komunističkoga staža i jedan od nekadašnjih pripadnika zloglasnoga UJDI-ja u BiH, prepoznatljiv i po uporabi ćirilice u svom svojeručnom potpisu.
 Dragi Slavene,ovo sam izlistao iz nekoliko tiskovina,pokusao malo posloziti ako sam uspio.Samo nekolicinu sam zbog prostora istaknuo,a ima ih jos na stotine.Opet ces reci.... cuj Covica je narod birao ....jest narod ga je birao,zato Ti trebas narodu otvoriti oci,pisati kao sto pise Gsp.Josip Simic,i jos neki svjesni situacije u hrvata.
 A i Ti Slavene kao mlad politicar nisam bas cuo da si se pretrgao napisati neku istinu o „dragom Ti vodji“.
U stranci Dragana Čovića svoje je političko utočište našlo na tisuće okorjelih komunista od čije ruke je stradalo na različite načine, ili barem dobilo batine po glavi i rebrima, također na tisuće čestitih i nesalomivih Hrvata. Hrvatski narod u BiH nikad nije bio uzrokom golgote koja se događala na prostorima jugozapadnog Balkana, ali su se svjetski moćnici uvijek pobrinuli da posljedice snosi hrvatski narod u BiH. Da, i komunistički režim od čijih repova itekako još uvijek traumatiziramo.
Čelnici Koordinacije braniteljskih udruga naprasno su zažmirili i zaboravili komunističku epizodu svoga lidera kojeg su sve do njegovoga penjanja na vrhunac moći pljuvali i blatili svim raspoloživim sredstvima. Čelnika HDZ-a nije nikada volio pokojni ministar Gojko Šušak, a branitelji ga, eto, razriješiše svih grijeha iz prošlosti. Ali, zato će “crna lista” nacionalnih izdajnika po uzoru na Dodikov primitivni staljinistički odstrjel biti popunjena nekim drugim imenima, među kojima ima čak i osnivača HDZ-a, osoba koje su tajno po noći osnivale hrvatski pokret skrivajući se upravo od opakih zaštitnika srušenoga režima Čovićevoga miljea i profila.

 Dragi Slavene ako sam nesto preskocio ili izostavi slobodno nadodaj!!!! Zelim Ti puno uspjeha tebi i HRS.

10.06.2016.

POLITICKI VRH HRVATSKE U KRIMINALU I NEPOTIZMU

Narod je Kolindu prihvatio kao novog, modernog Tuđmana Puno ljudi pustilo je suzu, jer toliko je bilo emocija i ljepote da se suze nisu mogle suspregnuti, čak i vojnici su brisali suzu iz oka, a nije generalu sramota plakat, smatra Tomac

 Inauguracija prve hrvatske žene predsjednice bio je povijesni dan s prekrasnim vremenom, plavim nebom, hrvatskim nošnjama, gardama, ljepotom naše tradicije, Markovom crkvom s jedne strane, Ustavnim sudom, Banski dvorima, Saborom, Gradskom skupštinom, priča politički analitičar Zdravko Tomac o inauguraciji na kojoj je sudjelovao te dodaje kako on, kao i većina ljudi koji su bili dijelom ovog povijesnog dana, nije mogao suspregnuti suze. Diplomatsku karijeru Kolinde Grabar Kitarović spašavali su Budimir Lončar, Stipe Mesić i Ivo

Josipović ovdje!


 

Student obrisao objavu o žučnoj raspravi s predsjednicom Grabar-Kitarović oko Ivice Todorića

Pero Mrnarević postao je poznat javnosti kada se našao na prvom mjestu na upisnoj rang-listi doktorskog studija politologije. Mrnarević se tako našao ispred predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović koja je bila treća. Mrnarević je u utorak na svojem Facebook profilu objavio post u kojem je opisao raspravu koju je vodio s Kolindom Grabar-Kitarović, a vezano uz Ivicu Todorića kojeg je Mrnarević naveo kao primjer financijske i političke elite čiji su interesi iznad nacionalnih.
Rasprava o Todoriću ‘Dragi ljudi, budući da me mnogi često pitaju kako mi je na studiju, evo da vam istine radi, pokušam dočarati kroz kratke isječke žučnih polemika koje vodimo na studiju tek toliko da se ne zaborave: Nakon što sam jučer 02.05.2016. na predmetu ’Globalna politička ekonomija i razvoj’ profesora Brkića, u jednom trenutku primijetio da su nacionalni interesi zapravo tek interesi financijskih i političkih elita koje se sve više preklapaju, a xafsinški promovirani kao interesi svih građanki i građana, pa onda naveo i Todorića, Ivića Pašalića, Sanadera, Vidoševića i ostale pripadnike elite koji su nam godinama definirali nacionalne interese i za njih znamo kako su se i borili, kolegica Kolinda me je jučer, pazite sad, optužila da ja uvijek samo gledam ’what is fair and what is just, a ne rast GDP-a.’ Odgovorio sam da su i feudalni sustav, a posebno robovlasništvo, omogućili itekakav rast GDP-a. Todorić, stade mu u obranu ona, ipak zapošljava 40.000 ljudi’. O najvećem generatoru nelikvidnosti u državi, o probijanju svih rokova plaćanja, o prebijanju (dijela) plaćanja u robama i uslugama, o otkupu obiteljske firme bivšeg guvernera HNB-a na kojoj mu je i obiteljska kuća za nerealno visok iznos, o svim poticajima koje njegove firme dobivaju od države bez kojih bi teško bilo profita (a koje smo doznali tek kod prvog pokušaja preuzimanja Mercatora od Slovenaca), o kriminalnim prenamjenama Kulmerovih dvora iz hotela u obiteljsku rezidenciju, o potplaćivanju radnica i radnika, o 40.000 ljudi koji mu svojim niskim plaćama održavaju luksuzni životni stil, o gušenju kritičke misli u medijima, o ucjenama oglašavanjem medija itd…o tom kolegica ni riječi. Doduše, rekla je da ga ona nema razloga branit budući da je on financirao predizbornu predsjedničku kampanju njenog konkurenta. A da joj je financirao kampanju kao npr. Zdravko Mamić, onda bi ga imala interesa braniti kao što i jest jučer nakon što sam joj rekao da se ona kao predsjednica svih nas, pa i onih koji za nju ni u ludilu ne bi glasali, ne bi smjela družiti s takvim likovima jer da to onda otvara prostor sumnjama za pogodovanje, zlouporabu ovlasti i položaja, političku protekciju, protažiranje i kriminal općenito. Njemu u obranu je dodala da ga je vidjela svega, pazite sad, 3x u životu i da je on nevin dok mu se ne dokaže suprotno. Za mene također vrijedi presumpcija seksualne nevinosti dok mi se ne dokaže suprotno! Uzmemo li u obzir dosadašnje običaje kolegice, kao i činjenicu da je i mene sad već vidjela i više od 3x, za očekivati je da ću joj proslavu sljedećeg rođendana organizirat baš ja. Sapienti sat!’, napisao je Mrnarević na Facebooku.
Objavio razlog brisanja Mrnarević je ipak ubrzo obrisao svoju objavu te je napisao novu u kojoj je objasnio da se odlučio na uklanjanje “bez ikakve prisile” te zato što je “shvatio da je povrijedio pravila seminara”. Da bi ljudi mogli otvoreno i slobodno raspravljati, trebaju vrijediti ista pravila diskrecije za sve, pa i za one s kojima se ne slažem u stavovima. “Vođen vlastitom borbom za pravdu, pod emocijama, objavio sam nešto što je trebalo ostati unutar zidova seminara, pa se ispričavam na tome (ne i na svojim iznesenim i argumentiranim stavovima) prvenstveno kolegici Kolindi, svim ostalim kolegicama i kolegama, profesoru Brkiću na čijem seminaru se sve i dogodilo, kao i Vijeću doktorskog studija”, napisao je Mrnarević.

 A onda premijer...


Premijer Orešković poručio je sljedeće:

 - Pozdravljam drage investitore iz Kanade i INA-om s kojim smo potpisali ugovore koji su osigurali pola milijarde kuna novih ulaganja. Ova investicija je bitna jer pokazuje da je Hrvatska otvorena za ulaganja te je potvrda da je energetski sektor važan za Hrvatsku - kazao je Orešković. Potom je govorio i Tomislav Panenić koji je kazao da je ovo tek prema novim investicijama koje bi mogle prijeći vrijednost od milijarde kuna. ovdje!
 Dodao je da će Sabor odlučiti o njegovoj sudbini, a ne on. - Radi svoje časti, radi institucije premijera, pojavit ću se u Saboru i braniti od lažnih optužbi - ponovio je premijer. Kad je riječ o nacionalnoj sigurnosti, kaže kako su on i predsjednica u stalnom kontaktu. - SOA je dio moje odgovornosti. Čisti spin je da sam ja politizirao SOA-u - zaključio je. kada je rijec o hrvatskim nacionalnim interesima ,cija je INA pPremijeru? ovdje!

KRIJE LI SLAVONIJA ZALIHE CRNOG ZLATA? ovdje!
 
 12. siječnja 2015., intervju za Večernji list, dan nakon pobjede na predsjedničkim izborima U intervjuu za Večernji list novinari su predsjednicu pitala koji su njeni prioriteti. Ovako je odgovorila Kolinda Grabar Kitarovic.

“Apsolutni je prioritet sazivanje sjednice Vlade RH na kojoj će se raspraviti o gospodarskom i socijalnom stanju i da vidimo moguća rješenja. Nema li Vlada rješenja, onda treba inzistirati da idemo – dalje. To uključuje i traženje prijevremenih izbora. Okupit ću sve političke snage u zemlji, jer stanje je doista teško. Trebamo pronaći zajednički jezik kada je riječ o pitanjima od nacionalne važnosti.”

 Ko ti brani predsjednice?

10.06.2016.

LESINARI HRVATSKE DRZAVE

Državno odvjentištvo je zatrpano prijavama protiv AGROKORA i Todorića, ali zakon nezakonja i dalje je na snazi u Hrvatskoj.

 Obrambeni Domovinski rat zasigurno nije bio građanski, a njegove pozitivne rezultate omeo je “građanski” sukob podzemlja oko prava na teritorij. Dok su branitelji ginuli za slobodnu Hrvatsku, najgore društveno i kriminalno podzemlje (uključujući registrirane džeparoše) provelo je novo porobljivanje i provelo širu pljačku od one koju spominjemo kao privatizacijsku. Uz sve te probleme, gramzivi domaći golje i protuhrvatska peta kolona formirali su otuđeni izrabljivački bankarski sektor, sve na razini nagodbe da država stranom kapitalu jamči dobit. “Samostalna Hrvatska” dopuštena je kao zemlja na kojoj će zaraditi svi lopovi ovog svijeta.

 U strašnom genocidu krajem 20. stoljeća Hutiji su nazivali Tutsije “žoharima”. Lenjin je buržuje i kulake opisivao kao “insekte”, “stjenice” i “buhe” koje onečišćuju i zagađuju zemlju pa ih treba istrijebiti u “klasnom genocidu”. Pol Pot i njegovi Crveni Kmeri nazivali su svoje protivnike - evo ih opet! - “mikrobima”, ali i “trakavicama”, “insektima”, “gamadi” i “zmijama” koje će revolucija izbaciti iz tijela kambodžanskog naroda. Žrtve velikih zločina diljem svijeta i tijekom cijele povijesti nazivane su i miševima, štakorima, kukcima, krticama, glodavcima, psima, kojotima… Proglašavani su virusima i bakterijama, kliconošama kuge i rakom na tijelu naroda, uzročnicima svih zaraza, bolesti i smrti.A oni kradu li kradu...

Poslovna karijera Ivice Todorića, vlasnika Agrokora, započinje kasnih 70-ih
 godina.

 

Nakon što se njegov otac, Ante Todorić vratio sa odsluženja zatvorske kazne, na koju je bio osuđen zbog krađe 6 miliona tadašnjih njemačkih maraka u Agrokombinatu, gdje je bio direktor, zajednički osnivaju privatnu firmu za proizvodnju cvijeća i sadnica. No, njegov pravi uspon počinje tek 90-ih godina, kada u vrijeme najgoreg rata, kroz privatizaciju postaje vlasnik nekoliko važnih kompanija iz prehrambenog sektora i trgovine. Iako se uz njegove kompanije, tokom godina vežu brojne afere, u Hrvatskoj nikada za ništa nije odgovarao i kako stvari trenutno stoje, neće još zadugo. Poseban status Todorić uživa zbog čvrstih veza sa politikom. Podržavali su ga svi. Od Franje Tuđmana, sa čijom porodicom je bio i u poslovnim odnosima, preko Ive Sanadera i Jadranke Kosor, pa sve do Radimira Čačića, koji je kao prvi potpredsjednik Milanovićeve vlade, interes Agrokora poistovjetio sa interesom Hrvatske. ‘Interes Agrokora je interes Hrvatske’, izjavio je Čačić 2011., komentarišući, tada još neizvjesno Todorićevo preuzimanje Mercatora. HDZ-ove vlade, na čelu sa Sanaderom i Jadrankom Kosor, otpisale su dugove kompanijama iz sastava Agrokora, u iznosu većem od 400 miliona kuna. Nakon što bi Todorić preuzeo neku firmu, Vlada bi par mjeseci kasnije otpisala sva njena dugovanja. Uz pomoć politike, a na račun građana i malih firmi koje su s njim, kao najvećim kupcem, bile prisiljene poslovati, Todorić je postao milijarder i najmoćnija osoba u Hrvatskoj, a sada i na Zapadnom Balkanu. Šta je sve Todorićevo?

 




Početkom 2007. godine, sastaje se sa Srbijanskim milijarderom, Miroslavom Miškovićem, inače vlasnikom Srbijanskog mega koncerna DELTA HOLDING. Zajedno najavljuju udruživanje kapitala i formiranje najmoćnijeg prehrambenog diva na ovim prostorima. U jedanaestom mjesecu 2007. Agrokor se natječe za kupnju turske mega kompanije Migros Turk sa sjedištem u Istanbulu, čija je tržišna kapitalizacija iznad 3 milijarde američkih dolara, a tvrtka je lider na tržištu maloprodaje Turske, ima oko 900 prodajnih mjesta s ukupnim prometom za 2006. od 2,7 milijardi dolara. Agrokor je, kako navode, 05.11.2007. predao neobvezujuću ponudu za kupnju većinskog udjela u toj kompaniji, te ušao u drugi zaključni natječajni krug za preuzimanje Migros Turka. No izgubio je u utrci. Uglavnom, poslovni apetiti Todorića su golemi, preuzima Magmu 2011 kada njen vlasnik Goranko Fižulić pada u dugove. Također ne vidi se više u RTL pa izlazi iz dioničkog udjela u Hrvatskoj ali zato se koncentrira na Merkator. Slovenci su pobunjeni a određeni mediji imaju dokaze da državno odvjetništvo štiti Todorića od velikih kaznenih progona za najveće afere u zemlji od pljačke žita, preko nametanja crkvenih bonova, do ortačkog ugovora u Kamenskom sa Miroslavom Kutlom i Ninoslavom Pavićem. Svoju moć dokazao je kada je zajedno sa Tomislavom Karamarkom izvršio pritisak na Hloverku Novak Srzić i skinio sa programa HRT Latinicu jednu od najgledanijih emisija koja je otkrivala njegov put bogaćenja.

 Bivši agrokorov menadžer
 Pa se, potom, počelo govoriti da će Ratko Čačić i Milorad Pupovac podržati Zdravka Marića. Ako je sve to točno, ovdje se radi o drugoj najvećoj prevari birača u aktualnom izbornom ciklusu. Naime, Zdravko Marić, koji može biti vrhunski stručnjak, politički i strukturalno govoreći, nije ništa drugo nego Tihomir Orešković. Baš kao i Tihomir Orešković, ni Zdravko Marić nije sudjelovao u izbornom procesu, što znači da on ne posjeduje apsolutno nikakav legitimitet da bi se uselio u Ured predsjednika Vlade. Zdravko Marić, bivši Agrokorov menadžer, teško bi, usput, kompromitirao sam Agrokor, jer bi cijela Hrvatska govorila o tome kako je Ivica Todorić odredio tko će biti hrvatski premijer (što i Todoriću i Mariću treba najmanje na svijetu), a još bi teže kontaminirao političke procese u zemlji. Todorićev “Agrokor” traži 4.000 radnika Najpoznatiji biznismen Hrvatske Ivica Todorić rekao je da je njegova firma Agrokor tražila 4000 radnika, da se na poziv javilo njih 400, a ostalo je da radi njih 40. „To je problem Hrvatske a ne da li su se koalicije dogovorile ili nisu“,rekao je Todorić aludirajući na političku situaciju u zemlji. „Mi nemamo radnika. Išli smo u Ministastvo rada i na zavod za zapošljavanje jer nam treba 4000 radnika. Od tih 4000 javilo nam se 200 od kojih je raditi ostalo samo 40 ljudi. Za nepovjerovat. Agrokor i Ivica Todorić radnike već duže vrijeme plaćaju u bonovima (određeni dio plaće) što je nezakonito, a Vlada koja je očigledno pod utjecajem ovog megabogataša ne reagira

Ili smo mi krivi ili tamo u tom ministarstvu. Želio bih taj slučaj da rasvjetlimm i da se oko toga naši mediji zainteresuju. To je problem Hrvatske, a ne jesu li se kolaicije dogovorile ili nisu. Negdje jesu, a negdje nisu. To su procesi, ali ovo su problemi“, rekao je Todorić, a prenio zagrebački Jutarnji list. Najteže će biti u metropoli. Tamo se nalazi hobotnica, od sluzave glave na Markovom trgu do zastrašujućih pipaka; državnih institucija, pravosuđa, povezanih poduzeća, agencija, rođačkih tvrtki – ukratko umreženog kriminala. Mnoge stvari morat će se rješavati radikalno, prelomiti preko koljena. Trulo jaje ne može se popraviti – treba ga razbiti. Ne treba se zavaravati da su svi naši tajkuni i bogati političari primitivni Kerumi ili Linići koji glavom probijaju zidove. Mnogi od njih znaju da slijedi katarza, ali samo rijetki su se lukavo povukli i udobno sjede u svojim zlatnim foteljama. Iz nedavne prošlosti možemo izdvojiti dobar primjer doktora Ivića Pašalića. Povukao se, mirno spava (?), nekoliko milijuna je ispod jastuka, ostali su u bankama na Kajmanskim otocima. Željku Rohatinskom, donedavno pojmu pravednosti i poštenja, spala je maska.


Visoki, šarmantni, uvijek elegantno odjeveni guverner HNB imao je vrlo visok rejting u javnosti. Čak ni njegova teška govorna mana nije narušavala besprijekorni image. Ali, Željko Rohatinski nije nikakav genijalni bankovni mag koji je spašavao Hrvatsku od monetarnih udara izvana – nego lice s ožiljkom, dio hrvatske hobotnice. Otkriven je s prstima u pekmezu, šurovao je s profiterom, tajkunom Todorićem – dovoljno da svaki pošteni čovjek okrene glavu od njega! Na zaobilazan način Todorić je gurnuo Rohatinskom dva milijuna kuna u džep. Za obavljenu uslugu! Todorić ga je kupio i bilo kakav kredibilitet koji je Rohatinski njegovao rasprsnuo se poput pregorjele žarulje. To je ono što znamo, a gdje je ostalo? Zločin je velika ovisnost, ni jedan zločinac ne ostaje kod prvog pokradenog ili opljačkanog milijuna… Rohatinski slijedi trag hrvatskih političkih dužnosnika koji ni nakon evidentnih zlouporaba položaja, korupcije ili direktne krađe – ne daju ostavke. Pa, zašto bi to učinio Rohatinski? Zašto bi to učinio kad su nacionalne televizije prešutjele njegovu aferu s Ivicom Todorićem, kad je oporba odbila komentirati tako "osjetljivu temu", kad su poreznici i stručnjaci izjavili da se "ne bi željeli zamjerati guverneru" i kad je Agrokor zastrašio medije koji su otvorili priču. Ne čudi stoga što je javnosti stiglo bahato priopćenje o tome kako "nema razloga ni potrebe za guvernerovim osobnim sudjelovanjem u daljnjem javnom rastezanju ove isforsirane i iskonstruirane priče, čija će se pozadina i inspiratori vjerojatno bolje raspoznavati u nekom doglednom vremenu". Nisu nikad. A, naš „šarmantni“ Željko živi u kući koju mu je kupio Ivica Todorić. Ili se pobrinuo da je ne izgubi zajedno s firmom, što je u osnovi isto. Ruka ruku mije, dobra je i pozitivna poslovica iz prošlosti koju su HDZ i ostali politički šljam, pretvorili u novokomponiranu hrvatsku inačicu: „Čuvaj mi leđa dok kradem“. Todorić zna „posao“, Todorić je milijarder zato jer je u Hrvatskoj i jer ga Hrvatska nije upitala odakle mu prvi milijun (zalihe žita i t.d.). Nema sumnje da je, ili guverneru HNB-a vratio dugove, ili osigurao da mu guverner ostane dužan do kraja života.
Naš najveći problem je to što nemamo Javnog tužitelja kao što ima Italija, nego Državnog odvjetnika (odvjetnici brane, a ne tuže!), pa naša Banda lopovska ne brine previše. Ni za porez ne brinu. Našu političku bagru i satelitske tajkune nema tko upitati: „Jesi li platio porez?“ Ali, taj Netko - pojavit će se!

08.06.2016.

MAFIJA POKLOPILA POLICIJU I PRAVOSUDJE

UDBA nastavlja posao

Vijest da Ivan Čermak preuzima DIOKI mnogima se učinila pozitivnom u smislu kontinuiteta djelovanja ove mega firme. No, background te vješto lansirane priče o tajnim pregovorima Ivana Čermaka i Roberta Ježića nema ružičasto, ni pozitivno ozračje. Po svemu se čini da su i Ježić i Čermak samo šahovske figure pravog vlasnika petrokemijskog carstva Diokija. Igra s naftnim milijunima eura ili bolje reći s naftnim milijardama kuna, kao i uvijek, odvija se podalje od javnosti i objavljenih podataka. Jer, sve što ima miris nafte u Hrvatskoj daleko je od legalnih normi i podliježe samo tvrdim kodeksima umreženog sustava. Robert Ježić i Ivan Čermak, perjanice HDZ-a, nedvojbeno pripadaju vrhu grupe od 200 obitelji kojima je Franjo Tuđman namijenio ulogu kreatora blagostanja u Hrvatskoj. Nagli uspon obojice dogodio se 1991. ali korijeni tamnih mrlja naftne hobotnice sežu dublje u prošlost. I Ježić i Čermak zapravo su posljednja generacija izdanaka velikog jugoslavenskog klana kojeg je davnih 1970. -ih instalirao osnivač komunističke tajne policije, jedan od tzv. „vođa revolucije“ Ivan (Stevo) Krajačić. Političko teritorijalna jezgra te grupe tijekom 1980.-ih godina bila je u tadašnjem Gradskom komitetu Saveza komunista Zagreb. Još uža jezgra nalazila se u općinskom komitetu SK Trešnjevka. Klan je preuzeo Franjo Gregurić, visokorangirani službenik komunističke Gospodarske komore Grada Zagreba i pripadnik nomenklature Gradskog komiteta SK Zagreba. Franjo Gregurić hrvatski je državni naftni monopol INA preuzeo 1981. godine, nakon ubojstva tadašnjeg direktora Stjepana Đurekovića koji je pripadao rivalskom komunističkom klanu. Gregurić je bio uključen u sve kriminalne aktivnosti komunističke tajne službe koje su se odvijale preko poduzeća Astra. Bila je to trgovina oružjem jugoslavenske proizvodnje, šverc naftom, te stvaranje crnih financijskih fondova Astre Zagreb. Tim tajnim fondovima Gregurić je sudjelovao u financiranju dolaska HDZ-a na vlast, te je kasnije bio vođa jedne od dviju frakcija vladajuće stranke. ovdje!
 Njegovom inicijativom, Tuđman je promovirao Nikicu Valentića, najprije u direktora državnog naftnog monopola INA, a zatim u premijera hrvatske Vlade. Nakon Valentića predsjednik Vlade Republike Hrvatske bio je Zlatko Mateša, u privatnom životu zet Franje Gregurića. Sljedeća Račanova Vlada također je bila pod utjecajem Gregurićevog klana, koji je preko Zagrebačke banke imao financijsku vlast, a Ivica Račan mu je bio marioneta. Klan je tuneliranje državnog naftnog monopola vršio preko raznih off shore kompanija s kojima je INA poslovala, zatim poslovnim operacijama u Rusiji, ali i putem kompanije CRODUX u Zagrebu. Na ovom mjestu počinje i nevjerojatni uspon obrtnika, vodoinstalatera Ivana Čermaka u zagrebačkom predgrađu Trešnjevka. Čermak je bio „politički aktivan“ u tom predgrađu (Savez komunista, Socijalistički savez radnog naroda) i to na području općinskog komiteta komunističke partije Trešnjevka, središta najuže jezgre tzv. „Krajačićevih kadrova“. Ta grupa u drugoj je polovini 1980.-ih godina na svoje čelo postavila Franju Gregurića. Ivan Čermak 1991. godine postaje glavni logističar HV i vlasnik kompanije Crodux. U dvije ili tri godine, u vrijeme Domovinskog rata, Čermak od osrednjeg vodoinstalatera postaje general i enormno bogati naftni magnat. Danas se njegova imovina procjenjuje na 100 milijuna eura.
Prvu tvrtku pod nazivom Crodux, prodao je austrijskom OMV-u. Crodux je 1996. od Janafa dobio pravo na gradnju rezervoara u Omišlju na Krku, pri čemu je Janaf bio i jamac za kredit. Nedugo nakon što je rezervoar izgrađen, Čermak je krajem 1999. OMV-u prodao Crodux, tvrtku s 15 benzinskih tvrtki, navodno za 150 milijuna eura. Prvi Crodux je ugašen, ali nove tvrtke imaju isto ime. Ovih dana Čermak najavljuje gradnju atraktivnih nebodera u Zagrebu u vrijednosti 500 milijuna kuna, te vrijednu donaciju vukovarskim braniteljima. ovdje!
Robert Ježić također je produkt Gregurićevog klana. Njegova priča ima sve značajke uspona u HDZ-ovim tajkunskim krugovima. Ježić je početkom devedesetih uspostavio bliske kontakte s Franjom Gregurićem koji se vratio iz Moskve. Ježić se upisuje u HDZ i dobiva iskaznicu s brojem 83. Počeli su veliki poslovi. Direktor Plive, Branko Mikša usmjerava poslove u okviru Plive Hamburg posredno preko Ježića. Gregurić tada postaje predsjednik Vlade RH i Ježić obavlja za njega povjerljive poslove i privatne, poslovne aranžmane. Uskoro Ježić vodi svoje poslove u Hrvatskoj i uvodi tvrtku Landmark Chemicals SA iz Švicarske, te firmu BMS iz Belgije. Landmark Chemicals i BMS vrlo brzo, sredinom 1993. i 1994. godine postaju najveći partneri INA-e čiji je generalni direktor Franjo Gregurić. U rafineriji Rijeka Ježić i sponzori na račun INA-e zaradili su milijarde USD. U istom periodu Ježić je u Zugu u Švicarskoj osnovao tvrtku Forus koja je zajedno s INA-om osnovala tvrtku ITT u krugu Rafinerije Rijeka (INA je zapravo besplatno stavila na raspolaganje Ježiću svoju infrastrukturu). Iako je INA u postupku privatizacije djelomično prodana stranim investitorima, strukture Franje Gregurića uvijek su je u cijelosti kontrolirali, a i danas je kontroliraju. ovdje! Ježićevi poslovi šire se u INA-inim petrokemijskim dijelovima, OKI, DINA, Adriavinil Split, te Polikem Zadar. Robert Ježić praktički je preuzeo kontrolu nad cijelom hrvatskom petrokemijskom industrijom, posebno nad OKI-jem. Nakon povlačenja Gregurića, klan preuzima Hrvoje Šarinić i postaje mentor Roberta Ježića. Relativno brza smjena Šarinića nije omela poslove, jer su Gregurić i Šarinić bili i dalje vrlo utjecajni u gospodarskim krugovima.


 Svi podaci upućuju da je Robert Ježić od početka bio povjerenik HDZ-ovog paralelnog sustava, zapravo čvrsto organizirane Mreže koja je u ime trećih osoba sustavno pljačkala hrvatske resurse. Iza nominalnih vlasnika, duboko u sjeni krila se (i krije se!) politička i kriminalna elita – pravi vlasnici hrvatskih resursa. Ta Mreža, ogranak spomenutog klana, bila je srž tranzicijskog procesa u Hrvatskoj u režiji Franje Tuđmana i HDZ-a. Povjerenici su uz stvaranje enormnih fondova Mreže (tranzicijski, ratnoprofiterski plijen) osigurali i svoju osobnu milijunsku imovinu. Taj proces kulminirao je uhićenjem Ive Sanadera, ali i Roberta Ježića, te još nekih marginalnih satelitskih pipaka. Neosporno je da će se taj krug znatno proširiti, „povjerenici“ su uzdrmani, ali svi pokazatelji usmjeravaju na zaključak da Mreža panično pokušava nastaviti svoj posao. Ostaju vrlo intrigantna pitanja: “Raspada li se taj umreženi produkt HDZ-a?“ i „Čije su najveće firme, kompanije i banke u Hrvatskoj, jesu li nominalni vlasnici i pravi vlasnici?“ Je li DIOKI Ježićevo vlasništvo, ili možda HDZ-ovo? Možda Ivan Čermak spašava vlasništvo HDZ-a koje će i nakon fiktivne transakcije, prodaje i kupnje, i dalje ostati vlasništvo HDZ-a? Pritvoreni i sutra zatvoreni, Robert Ježić postao je nepogodan povjerenik i treba što prije pokidati sve veze s njim. Danas ili sutra slijedi mu oduzimanje nezakonito stečene milijunske imovine i DIOKI, kao dio ratno profiterskog plijena, postat će vlasništvo Republike Hrvatske. A to ni najmanje ne odgovara umreženim vlasnicima u sjeni. Na scenu stupa Ivan Čermak sa svojim nagomilanim fondom eura. On može učiniti da DIOKI ostane u Mreži. No dogovor nije postignut, jer „neposlušni“ Ježić ne želi jeftino prodati svoj dio kolača. Po njegovim riječima, ima partnere kompetentnije od Čermaka. Zakulisna igra oko spašavanja mega tvrtke DIOKI ukazuje da se zaista događa rasplet tranzicije. Zbog dugova od cca milijardu i pol kuna, nad tvrtkom DIOKI lebdi stečaj kao i nad mnogim velikim i malim firmama. Prezadužena Hrvatska tone, uskoro će dotaknuti dno, prijeti bankrot! Dio vlasti je u Remetincu, elita gubi kompaktnost i disciplinu. Ježić se pokušava otrgnuti iz umreženog sustava i odbija suradnju. HDZ –u i planerima ostali su povjerenici sa sve slabijim kredibilitetom. Ivan Čermak danas je u boljem položaju od Ježića, ali su dostavljene kaznene prijave o njegovom ratnom profiterstvu i stjecanju enormne imovine u vremenu srpske agresije. Novi Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, garantira da neće biti zastarijevanja i da će se istražni postupak dogoditi kad – tad. Vrlo je vjerojatno da će DIOKI ipak na kraju promijeniti vlasnika i da će taj vlasnik biti Republika Hrvatska. Način na koji je Ivan Čermak stekao bogatstvo za sada je u domenu znanstvene fantastike, ali je građanima Hrvatske i korumpiranoj HDZ i te kako prihvatljiv. Oslobođeni Ivan Čermak, nakon povratka u zemlju koja je bila u fazi histerije, dočekan je kao heroj iako bi se njime, zbog mnogih financijskih malverzacija sada trebao baviti hrvatski sud. Umjesto toga, premijerka ga je izljubila i izgrlila, kako dolikuje HDZ vlasti koja je Čermaku omogućila da od vodoinstalatera preko noći postane jedan od najbogatijih ljudi. Nakon promidžbe domoljubne histerije koja je zahvatila Hrvatsku poslije presude generalima, bilo je teško povjerovati da će se neko usuditi dirnuti u ovu svetinju i pogledati za koliko milijuna eura je Čermak oštetio građane Hrvatske, te tko mu je to dozvolio. No, euforija je kratko trajala, danas sve više ljudi otvara oči. Iz gornjeg slijedi da objava preuzimanja DIOKI-ja najavljuje dalekosežne refleksije i početak jedne dugotrajne misije razlaganja hrvatskog tranzicijskog procesa. Pred nama je vraćanje civilizacijskih normi u Hrvatsku, oduzimanje opljačkane imovine i procesuiranje povjerenika Mreže.
 Na snazi je još uvijek aktualni državni spin – da su za oduzimanje imovine potrebne dugogodišnje istrage i beskrajni pravosudni procesi. U razvijenim demokracijama to ne radi neki uspavani DORH ili USKOK i korumpirano pravosuđe, nego Ministarstvo financija i Porezni ured. Dovoljno je upitati hrvatske milijunaše: „Odakle vam to?“ i „Jeste li platili porez na to?“ Ukoliko nema relevantnog odgovora – slijedi oduzimanje nezakonito stečene imovine!
Imena hrvatske HDZ-ove političke elite koja je preko tajnih računa parainvesticijskih fondova otvaranih u Lishtensteinu, u dogovoru i koordinaciji sa Hypo Grupom prala novac kojeg su sustavno izvlačili iz Hrvatske 1990.-ih godina, preko svoje mreže povjerenika koji su prema odobrenju HDZ-ovog vrha u Zagrebu rukovodili tim financijskim operacijama. Franjo Tuđman, Ivić Pašalić, Pero Jurković, Marijan Hanžeković ( otac ovršnog grobara Hanžekovića), Jozo Martinović, Ivo Sanader, Mate Granić, Ivica Todorić, Franjo Gregurić,Miroslav Kutle, Vladimir Zagorec, Hrvoje Petrač, Ivan Čermak, Miomir Žužul, Neven Barać, Milan Bandić, Tomislav Horvatinčić, Goran Štrok, Ninoslav Pavić, Anto Nobilo, pokojni Ivo Pukanić, Božidar Kalmeta, Ivan Jakovčić, Branimir Glavaš, Robert Ježić, Božidar Prka, Zlatko Mateša, Ivan Tolj, Walter Wolf ( poznat iz afere Mesić), tvrtka Soboli i tadašnji vlasnik tvrtke Tomislav Karamarko, Željko Žužić, Mićo Carić, Zdenko Zrilić, Krešimir Starčević, Joško Zavoreo, Vladimir Berneš, Radojka Olić, Milan Naperotić, Miro Oblak, Igor Kodžoman, Zoran Sikirica, Božo Jusup, Davor Gnjatić, Odvjetnički ured Hoop & Hoop u Lichtensteinu, u vlasništvu odvjetnika Geralda Hoopa koji je sve pravno „zatvarao“…. Svaki daljnji komentar je nepotreban i suvišan!

08.06.2016.

NEMOZE NAM NIKO NISTA...

INA UNISTENA SVJESNO DA BI NJOME VLADALI STERN,GREGURIC I MATESA
Najveci kriminalci u ovom dijelu Europe

Sumnjivi milijarderi u panici zbog obveze otkrivanja skrbničkih računa


 Više nema skrivanje, jer je 2016. godina rok do kada će se morati otkriti skriveni vlasnici velikih tvrtki. Oni koji su se skrivali, do tada moraju prodati svoje udjele, tvrde analitičari


Prvi provedbeni tim za prodaju INE


Tada su provedbeni tim tog privatizacijskog projekta činili: Franjo Gregurić, Hrvoje Šarinić, Davor Štern, Branko Mikša, Nikica Valentić, Zlatko Mateša, Mladen Vedriš i Ivan Čermak. Osim toga, Valentić, Vedriš i Čermak, ciljano su osnovali naftna poduzeća koja su trebala sudjelovati u kupnji manjih vlasničkih udjela INE, kako bi njihov ruski partner, potajno preuzeo veliki, kontrolni paket dionica.

 

S tom su svrhom nastala poduzeća: NIVA petrol d.d. i CRODUX d.d., u vlasništvu Nikice Valentića i Ivana Čermaka. Između 1997. i 1999. godine preko ta dva poduzeća izvlačen je novac iz poslovnih banaka, s izdvojenih računa pojedinih banaka, posebno iz Dubrovačke banke, kako bi se osigurala financijska zaliha s kojom su kasnije trebali sudjelovati s Rusima u kupnji INE. Iako su dobronamjerni informatori više puta pokušali upozoriti predsjednika Franju Tuđmana o ovakvim aktivnostima “Gregurićevog klana”, dotok informacija pokojnom predsjedniku spriječavao je osobno Hrvoje Šarinić.

 Šarinić je prikrivao izvlačenje novca iz banaka

Predsjednički kandidat Ivan Vilibor Sinčić najavio je više puta tijekom kampanje da će se kao predsjednik zalagati za povratak INE u vlasništvo Hrvatske, a nekoliko puta je isticao da ima dokumente po kojima su Inini stvarni vlasnici hrvatski tajkuni Ante Vlahović, Ivica Todorić, Franjo Luković, Nikica Valentić i Franjo Gregurić.
 'Imam dokumente! 49 posto Ine je u vlasništvu petorice tajkuna' ovdje!


 Vlada nije vlasnik INE i ne može prodavati opljačkanu imovinu građana !
 Povrat opljačkanih vlasništva resursa, banaka i HNB, nama ljudima koji smo vlasnici opljačkane imovine, temeljem odluka Sabora RH o ne zastarijevanju ratne pljačke i profiterstva i temeljem odluka Državne revizije je jedini zahtjev koji predstavlja interes svih ljudi u domovini. Bez povrata te imovine, svi ljudi u domovini budućnosti nemamo ! To danas vide svi građani u domovini, osim onih koji su opljačkali resurse, banke, HNB i što sve ne. Pozivamo sve ljude u domovini, radnike, seljake, težake, ribare, intelektualce, stranke u domovini koje nisu učestvovale u pljački Hrvatske, da stanu uz radnike i vlasnike INE !
 Kako pljačkašima nikada nije dosta pljačke, jer drugo nisu u stanju raditi, vrijeme je da svi stanemo kao jedan i pokrenemo proteste s jasnim zahtjevom.

06.06.2016.

KOGA STITE HRVATSKE POITICKE ELITE?


Pa hrvatsku državu su zaposjeli hrvatski komunisti (Todorići, Gregurići, Valentići, Mesići, etc), a ne nipošto Gotovci, Veselice, Đapići i slični...

 Tito i bogatstvo ?? Stvar osobnosti !!

 Pitaj Štroka odakle mu lova (sin Titovog generala), Čačića, Mesića, Todorića, pitaj sve budže onog vremena gdje su, što rade... sigurno nisu gladni kruha; mogli su jamiti ako su htjeli...

Tko ih stiti? Oni...



SLAVICA RADIĆ ECCLESTONE (UDBINA MATA HARI) DANAS MILIJARDERKA

 Ne jasno nam je kakve uloge imaju, ali ih je spomenuo: Vesnu Pusić, Radimira Čačića, pokojnog Željka Malnara, Ninoslava Pavića, Gorana Štroka, Slavka Linića i Slavicu Radić Ecclestone. Njemačka neće odustati dok ne rasvjetli ergelu Udbaških krvnika po cijenu najnižih ucjena Hrvatskih političara, do samih političkih eliminacija i rušenja vlasti ukoliko ne budu poštivana njena traženja. Nobilo ne smije pristupiti Perkoviću, a svi koji su ga štitili od Bajića do Milanovića i Josipovića postali su Njemačkim pravosudnim organima osobni neprijatelji. Udbaska nafta ,nekad hrvatske INNE ovdje!

Tko ih stiti?? on....




Slikovit primjer „uspješne zlatne mladeži“ je bivši predsjednik vlade Zoran Milanović, sin jednog zagrebačkog partijskog aparačika; Ivo Josipović, sin jednog rigidnog partijskog ideologa; Mladen Pejnović, Srbin i nećak Kate Pejnović (koja referenca?!), ali predstojnik kabineta Mike Špiljaka!? i danas upravitelj hrvatske državne imovine (Državni ured za upravljanje državnom imovinom); Franjo Luković, Miloševićev kolega iz Jugobanke, sin Irineja, oznaškog kolege Budimira Lončara; ili nešto stariji primjer, Vanja Špiljak, sin partijskog seniora i vječiti trgovac naftom za državne potrebe, ... i da se ne nabraja tisuće takvih „uspješnih karijera“ tzv. zlatne partijsko- jugoslavenske mladeži po cijeloj državi. Gdjegod se zagrebe proviruju dobro umreženi sinovi, kćeri, zetovi, snahe i nećaci partijske nomenklature iz one prve, prvotne, predratne i ratne akumulacije kada se lojalnost Partiji, kao ulaznica u odabrano društvo, dokazivala krvavim rukama vlastoručnog zločina. Inicijacijom približnoj onoj kod organiziranog kriminala i Kominterne. Dobar prolaz u sam vrh partijskih struktura imali su i djeca palih boraca, izuzetno odani majci Revoluciji i ocu Titi, o njihovim se karijerama Partija posebno brinula. ovdje!

 
PERKOVIĆ PROZVAO SLAVICU, PUSIĆKU, MALNARA, PAVIĆA, ŠTROKA, ČAČIĆA I LINIĆ!
Ožujak 7, 2014


Jedan od najzaštićenijih udbaša u Hrvatskoj Zdravko Mustač po zahtjevu rodbine pokojnika, a nalogu Vrhovnog suda mora biti izručen Njemačkoj, unatoč odlukama žalbenog vijeća. Iako su vodeći Hrvatski mediji slučaj nazvali Lex Perković, nije samo Perković u pitanju, Lexova je mnogo. Kako doznajemo iz izvora njemačke istrage Josip Perković je ipak progovorio o ulogama Mike Špiljaka, sina mu Vanje Špiljaka, Zdravka Mustača i ljudima povezanima sa INA-om.

 Tko ih stiti?


Vlasnici Atlantic grupe, Agrocora, Franca, Koninga, Adris grupe, Croatia osiguranja, EPH, Liburnia hotela... tko je prodao banke strancima i tko je dolaskom na vlast INA-u prodao MOL-u, čije su slavonske šećarane, Uljanik... Ili na što danas sliči hrvatski Pyongyang – Rijeka,
 Zlatna komunistička mladež pred demokratske izbore u Hrvatskoj već je imala asistenciju YUTA-e, Yugoslovenske tajne armije. Nema službenog popisa, nema ni rituala kao kod masona ili opusa, samo su tragovi YUTA-ine nazočnosti prepoznatljivi, čak i predvidljivi. YUTA je nastavila s akumulacijom partijskog blaga i cijelo vrijeme išla u dva jednako važna i stalno isprepletena segmenta: U gospodarstvo, gdje su zagospodarili lukovići, todorići, čačići umičevići, gregurići, pavići, hanžekovići, strokovi, hanžekovići, radmani, santrići ..., i prema javnim poduzećima poput HEP-a, HŽ-a, HRT-a, Hrvatskim šumama, HAC-u..., gdje se postavlja „provjereni kadar“ i u politiku, gdje se na lokalnoj i državnoj razini neprekidno proizvode milanovići, josipovići, pusići, komadine, merzelice, ostojići, šipuši, violićke, mrsići, bauci, marasi, mrak-sataraši... . U Pravosuđu je partijska nomenklatura bila toliko ukorijenjena da se kontinuitet sam od sebe nastavljao po istoj matrici kako je to bilo pri ministarstvima (načelnici, šefovi odjela, referade). Nisu to samo uhljebljenja nego prava ugrađivanja u državni aparat za buduća vremena i svaku eventualnost.

04.06.2016.

HA-DE-ZE-OVSKI HRVAT I PATRIOT

Socijalizam je filozofija propadanja, kodeks neukosti i evanđelje zavisti. Njegova jedina vrlina je podjednako dijeljenje bijede.
 Winston Churchill


Tko je bivši UDBAŠ koji je Karamarku dao kodno ime?

 
Što je skrivao Karamarko, na vidjelo je došlo tijekom izbora za predsjednika HDZ-a kada se je na Internetu pojavila Karamarkova "biografija" koja umnogome odudara od one "službene". Ispalo je da je "katolik" bio suradnik SDS-a, da je "domoljub" bio glavni generator mnogih nezakonitosti koje su počinjene u progonu generala Gotovine, da je čovjek koji HDZ vraća Tuđmanu bio onaj koji je godinama zastupao politiku koja je Tuđmana nastojala poništiti. ...ovdje! Nakon velikog otpora od Sanadera postavljene šefice HDZ-a Jadranke Kosor, u svibnju 2012. organizirani su unutarstranački izbori s više kandidata. Na njima je u iscrpljujućoj bitki protiv Milana Kujundžića, pobijedio Tomislav Karamarko, koji se nekoliko mjeseci ranije na poziv Jadranke Kosor učlanio u stranku i odmah započeo kampanju za dolazak na njeno čelo. Za tu svrhu angažirane su i profesionalne PR agencije koje su “odrađivale” posao sa svim ključnim medijima u Hrvatskoj, uključujući i Pavićev Jutarnji list. Ključnu prevagu na tim izborima odradio je Božidar Kalmeta, protiv kojega je u međuvremenu podignuta sudska optužnica zbog udruživanja radi počinjenja kaznenih djela na štetu državnog proračuna. Nije nikakva tajna da su Karamarkove privatne tvrtke surađivale s Kalmetinim ministarstvom i tvrtkama kojima je kao ministar upravljao, te da Kalmeta i danas, unatoč potvrđenoj optužnici, uživa Karamarkovu zaštitu. Unutar HDZ-a je dogovoreno da će se idući unutarstranački izbori održati nakon lokalnih, i to prema novom načelu – “jedan član, jedan glas”. Karamarko je izbore u roku godine dana obećao i u svom nastupnom govoru na saboru stranke. Na temelju tog programatskog govora, on je s neznatnom razlikom izvojevao pobjedu. No, dano obećanje nije održao ni u sljedeće tri godine. Jedno preispitivanje vlastite prošlosti unutar stranke bilo mu je sasvim dovoljno. No i ono koje je prošao i koje je završilo stranačkim trijumfom, ostavilo je dugoročne neželjene posljedice. Postavljena su pitanja i iznesene tvrdnje na koje još nismo čuli smisleni odgovor. Jedno od njih je poglavlje vezano uz Karamarkove aktivnosti u posljednjih nekoliko godina komunističkog režima. ovdje! Zanimljiv profil Tomislava Karamarka Profil Tomislava Karamarka vrlo je zanimljiv. U posljednjih dvadeset godina išao je od jedne do druge funkcije u državnoj strukturi; bio je šef Kabineta predsjednika Vlade Josipa Manolića i Franje Gregurića, šef Kabineta predsjednika Sabora Stjepana Mesića, načelnik zagrebačke Policijske uprave, savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Stjepana Mesića, ravnatelj više tajnih službi bez obzira tko je na vlasti (UNS, POA, SOA), ministar unutarnjih poslova u vladi Ive Sanadera i Jadranke Kosor. Osmislio je i vodio Mesićevu antituđmanovsku kampanju dvijetisućite. Svojim djelovanjem i “nedjelovanjem” štitio je bokove Sanaderovoj kriminalnoj hobotnici. No, vrhunac njegove političke karijere bio je dolazak na čelo HDZ-a. Njegovo cjelokupno političko djelovanje je bez nekog spomena vrijednog sadržaja ili originalne političke ideje. Predstavljajući sebe kao “profesionalca” kojega su u prošlosti cijenile sve vladajuće nomenklature, on vješto koristi Mesićeve recepte koje karakteriziraju: nametanje ideoloških podjela, ušminkavanja, neučinkovitost, ispaljivanje floskula i proganjanje nepoćudnih koji bi mu mogli zasmetati u budućnosti. Na tom putu su mu mnogi “problematični dečki” bili prijatelji koje se “ne dira”. Nezakonita predaja državnih dokumenata s oznakama tajnosti stranim službama, izdaja Domovinskog rata, istrage komunističkih zločina, ubojstva UDBE, hvatanje krupnih riba narkomafije, krađa Ine, sve je to nestalo u oblaku neučinkovitosti i “proceduralnih pogreški”. Oni koji su s njim radili kažu da je znao biti miran, staložen, simpatičan, a ako mu nešto ne bi bilo po volji, u trenutku je mijenjao raspoloženje. Onaj tko bi ga naljutio, trajno bi izgubio sve pozicije na radnom mjestu. Kako se je munjevito uspinjao na hijerarhijskoj ljestvici, nitko se više nije usuđivao išta oko njega “provjeravati”. On sam je o sebi gradio sliku kao “katoliku”, kojeg je proganjala SDS u bivšoj Jugoslaviji. Što je skrivao Karamarko, na vidjelo je došlo tijekom izbora za predsjednika HDZ-a kada se je na Internetu pojavila Karamarkova “biografija” koja umnogome odudara od one “službene”. Ispalo je da je “katolik” bio suradnik SDS-a, da je “domoljub” bio glavni generator mnogih nezakonitosti koje su počinjene u progonu generala Gotovine, da je čovjek koji HDZ vraća Tuđmanu bio onaj koji je godinama zastupao politiku koja je Tuđmana nastojala poništiti. No krenimo od početka. ovdje! Služba državne sigurnosti (SDS) zloglasna je tajna policija za vrijeme komunističke Jugoslavije, koja je pomoću brojnih doušnika služila kao sredstvo zastrašivanja i terora protiv disidenata i kritičara komunističkog režima. Na temelju doušničkih izvješća mnogi su nevini građani završavali na dugogodišnjim robijama, od Golog otoka do Gradiške, a državnim terorom i ubojstvima od 1946. do 1990. godine, UDBA je ubila 69 hrvatskih disidenata, a osmorica su nestali. Najpoznatiji zločin te jugoslavenske službe je ubojstvo hrvatskog emigranta i vođe, Brune Bušića 16. listopada, 1978. godine u Parizu. Poznanstvo sa Željkom Malnarom Dolaskom u Zagreb krajem 70-ih godina, Karamarko je običan skroman i pošten momak koji živi Peščenici. No kada je upoznao Željka Malnara, koji je tih godina slovio kao boem s predznakom frajera koji je obišao svijet pod krinkom pustolova, njegov život otići će u potpuno neočekivanom smjeru. Uz Malnara, za kojeg je poslije utvrđeno da je bio suradnik KOS-a, Karamarko je širio krug poznanstava od “gradskih mangupa” do osoba romske nacionalnosti s izrazitim darom za “privatno poduzetništvo”. Bivšim kolegama na fakultetu ostao je poznat po tome da je znao ponuditi svoje usluge u nabavci razne tehničke opreme, odjeće i drugih stvari iz inozemstva, opravdavajući se da ih nabavlja njegov bliži susjed, no ispostavilo se da ta roba dolazi iz inkriminirajućih radnji njegovih poznanika. Nakon nabavke jednog radio prijemnika 1982., Karamarkov poslovni poduhvat je završio kriminalističkom obradom u milicijskoj postaji na Zrinjevcu. Da bi izbjegao sankcije, kao i kompromitaciju kod roditelja, na Malnarovu sugestiju ponudio je svoje usluge u borbi protiv “antidržavnih elemenata”. Na tu ponudu odmah je reagirala Služba državne sigurnosti koja je slučaj dodijelila svom operativcu Mladenu Šupi. Šupe je obavio prvi razgovor, a potom ga pustio na slobodu. U svom izvješću djelatnik Šupe je naveo kako je Tomislav Karamarko svojevoljno pristao na suradnju sa Službom, prije svega zbog kompromitacije pred roditeljima, radi inkriminiranih aktivnosti u kojima je zatečen. Bio je ovo tipičan slučaj kako je SDS dolazio do svojih doušnika. Zbog mladenačke ludosti ili sitne krađe, mnogi su postajali ucijenjeni doušnici, pa se ovaj manevar ne može pripisati Karamarku kao grijeh kojega je počinio iz uvjerenja i kao angažman kojega je odrađivao s posebnom strašću. No trag suradnje je ostao. Nekoliko dana nakon boravka u postaji milicije, udbaš Šupe je kontaktirao Karamarka na njegovoj adresi u namjeri da mu izda konkretne zadatke za osobe koje su u tom trenutku SDS-u bile operativno interesantne. Dok je udbaš Šupe očekivao prva izvješća od svog novog doušnika, u sjedište SDS-a u Zagrebu stigao je dopis u kojem je naređeno da sve aktivnosti sa doušnikom Tomislavom Karamarkom poduzimaju isključivo uz konzultaciju s operativcem Željkom Škrovrljom. Željko Škovrlj, operativac SDS-a ispostave Šibenik odmah je “preuzeo” Karamarka kao svog suradnika, zavodeći ga pod pseudonimom “Garavi”. Kasnije će Karamarko na sudu ustvrditi da Škovrlja ne poznaje i da ga nikada u životu nije vidio. Iako mu je udbaš Željko Škovrlj rođak po majčinoj strani! Iz do sada dostupnih podataka nije jasno kakva je bila aktivnost Karamarka i s čime je rezultirala suradnja s udbašom Škovrljom. Je li uloga Škovrlja bila čisto obiteljska, “da zaštiti” mladog Karamarka od Službe državne sigurnosti ili je posrijedi bilo nešto drugo? Šteta što se Karamarko odlučio braniti na način da negira bilo kakav odnos sa Škovrljem i Službom i time sam sebe onemogućio da istinom o prirodi tog odnosa eventualno uvjeri javnost u ovo prvo; da ga je služba “uhvatila na lijevoj nozi”, da je eskivirao suradnju i da ga je u konačnici iz Udbinih ralja izvukao rođak Škovrlj. Ovako je otvorio prostor sumnjama o prirodi, naravi, učincima i trajanju tog odnosa što, obzirom na kasniji životni put Karamarkovog “operativca” iz SDS-a otvara puno ozbiljnija pitanja i nove probleme. Željko Škovrlj – simbol izdaje Tko je Željko Škovrlj? Taj rođak Tomislava Karamarka bio je visokopozicionirani dužnosnik jugoslavenske tajne policije. Njegova udbaška karijera počela je ’80-ih godina u centru SDS-a u Splitu, a nakon toga u ispostavi SDS-a u Šibeniku. Početkom “balvan revolucije” 1990., Škovrlj napušta Šibenik i bježi u Knin, gdje se zajedno sa svojim kolegama Acom Dračom, Miloradom Graovcem, Đurom Tesla stavlja na raspolaganje srpskim teroristima na čelu s Milanom Babićem, Milanom Martićem i Ratkom Mladićem. Željka Škovrlja i njegova brata Joška stanovnici drniškog kraja smatraju simbolom izdaje. Oni su sa srpskim teroristima aktivno sudjelovali u okupaciji Hrvatske rušeći sela u kojima je pobijeno gotovo 50 civila, među kojima su jedanaestogodišnja djevojčica i petogodišnji dječak. Prema provjerenim podacima Željko Škovrlj, udbaš i rođak Tomislava Karamarka, bio je nakon 1990. šef operative u centru Resora državne bezbednosti tzv. Krajine u Kninu, u čijim zatvorima su umirali mnogi Hrvati. Po svojoj poziciji u krajinskoj tajnoj službi, on je direktno sudjelovao u svim događanjima tijekom terorističke pobune i za vrijeme okupacije. Stoga je u najmanju ruku čudno da Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku protiv njega do danas nije podnijelo kaznenu prijavu! Da sramota bude veća, za vrijeme vlade HDZ-a i Ive Sanadera, dok je Tomislav Karamarko bio Ravnatelj POA-e, o trošku poreznih obveznika obnovljena je njegova kuća u selu Razvođu. Stoga, ako želi biti premijer, Karamarko duguje mnoga objašnjenja, kakva je bila njegova veza sa Službom državne sigurnosti, kako je u Jugoslaviji zaposlen u Državnom arhivu kao arhivist povjesničar bez diplome, a bio “proganjan”, kako je mogao proći sigurnosne provjere i obavljati važne državne funkcije kad mu je rođak Škovrlj vodio operacije krajinske tajne službe, kako je bez dana staža u policiji mogao postati načelnik najveće policijske uprave u državi, jer to nije politička već stručna funkcija, itd. ili možda ipak ima neko stručno iskustvo prije ’90. U jednom od svojih intervjua 2000., kada je Tomislav Karamarko bio predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost i savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Republike Stjepana Mesića, na pitanje novinara Slobodne Dalmacije: Što bi trebalo učiniti s tim dosjeima i nije li već vrijeme da Udba zauvijek ode iz Hrvatske?, Karamarko je odgovorio: “Naravno da jest. Mislim da napokon sva ta debela vrata i sve te razne sefove treba zaključati.” Sad znamo zašto! U sljedećem broju: Kako je Karamarko kao Načelnik policije živio u stanu mafijaša Petrača. Zašto Karamarko ide kod bosanske gatare. Karamarkova uloga u rušenju sustava nacionalne sigurnosti 2000. I kako je napravljena nova Udba… Lustracija na Karamarkov način: Udbašu koji ga je vodio kao suradnika Hrvatska obnovila kuću! Za vrijeme vlade HDZ-a i Ive Sanadera dok je Karamarko bio ravnatelj POA-e, obnovljena je kuća Karamarkova rođaka Željka Škovrlja, šefa operacija Krajinske tajne službe. Karamarko na sudu opovrgnuo poznanstvo s vlastitim rođakom i operativcem koji ga je držao na vezi Djelatnik SDS-a Miroslav Šupe o svemu poduzetom u predmetu Tomislav Karamarko, iznio je u tri zasebna izvješća, koja su bila u posjedu djelatnika SDS-a Franje Vugrinca (umro 2014.). Prvim kontaktom sa Škovrljom, čemu je nazočio i Željko Malnar, Tomislav Karamarko je naveo kako ga je djelatnik Šupe pitao za imena nekih osoba uglavnom s područja Dalamcije, uz ostale i za Dražena Budišu. Po pravilima SDS-a operativni djelatnik vodi “doušnika”, dajući mu zadatke i upute, a kada obavi zadatak poneku nagradu. Je li jedna od nagrada bilo i zapošljavanje u Državnom arhivu, ne može se kategorički tvrditi, ali ostaje činjenica da je Karamarko, ako za sebe kaže da je tada bio proganjan, dobio 1987. radno mjesto u toj državnoj instituciji kao arhivist povjesničar bez diplome (diplomirao je 23. siječnja 1989.!) i to na odjelu za “Kaptolski depozit”. Ispada da režim i nije bio toliko represivan ili da Karamarko nije bio njegov neprijatelj.

 Lopov je lopov...

04.06.2016.

ZBOGOM LEGENDO

Odlazak legende: Umro Muhamed Ali



 


Znam gdje idem i znam istinu. Ne moram biti ono što vi hoćete da budem. Slobodan sam da budem ono što ja hoću.

Muhamed Ali



 

"On je bio najbolji bokser svih vremena, ali je njegova bokserska karijera manje važna u odnosu na doprinos koji je on dao svijetu", izjavio je za AP promoter Bob Arum. "Ali je učinio više na promjeni međurasnih odnosa i stanovišta ljudi čak i od Martina Lutera Kinga", naveo je Arum. Uprkos svojoj teškoj bolesti, Ali je putovao po čitavom svijetu, a svi su ga primali sa oduševljenjem uprkos tome što nije više mogao da koristi svoj moćni glas, a uspijevao je da komunicira tek slabašnim osmijehom ili treptajem oka. Alija, koji je na vrhuncu karijere bio impozantna figura sa 190 centimetara i 95 kilograma težine, poštovali su milioni ljudi širom svijeta, ali ga isto toliko ljudi nije voljelo. Ta bokserska legenda se borila tokom tri različite decenije, a karijeru je završio sa rekordnim skorom od 56 pobeda, od čega 37 nokauta, i pet poraza, a bio je i prvi čovjek koji je tri puta osvojio titulu šampiona svijeta u teškoj kategoriji.


 Mi imamo samo jedan život koji će uskoro završiti. Ono što smo udarili radi Boga će jedino ostati.
 Muhamed Ali


Stariji postovi

koyot
<< 04/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

. najmračnija mjesta u paklu rezervirana su za one koji ostaju neutralni u vrijeme krize morala

M O J I L I N K O V I
Blogger.ba
Sarajevo-x.com
Market.ba
index.hr
seo.hr
tutorijali
monitor
ask.com
via
sutra
novilist
osvemu
24sata












-U svakom slučaju zakone formira vladajuća elita za vlastite interese ~ Platon

Nikad ništa ne izaziva pobunu više od nepravde; sva druga zla, koja trpimo, nisu ništa prema ovom ~ Kant




















............................
I kao što istinu ne možemo posjedovati, niti njome upravljati, tako smo samo suputnici ovozemaljskih bića gdje istina svijetli upravo onim čime mi prihvaćamo njezinu bit.
Povijest nije ono što se dogodilo, nego ono što je imperij ostavlja iza sebe. Iako te događaje imperij plaća tuđom krvlju, službena povijest je već napisana, a činjenice negdje stoje. Zar se može promijeniti ono što je bilo? Mi smo samo svjedoci istine o događajima kojih se dotakla prolaznost osobne naravi i života po kojima tumačimo svijet oko sebe. A laž; zar se može svjedočiti laž? Laž je samo iskrivljena interpretacija tuđe nesreće u kojoj zaboravljamo kako se obećana radost krije u nama; u našim mislima i u našim nakanama.Ne osuđuj i ne proklinji, jer ne znaš zašto se nešto događa i s kojom svrhom. I pamti ovo: ono što ti proklinješ proklet će tebe, a ono što osuđuješ, jednog ćeš dana postati.







B E Z R I J E Č I
Jer ima pozne mudrosti, krvave osvete vremena kada čovjek providi svoju šupljinu i svoje bivše neznanje. Treba čekati deset i dvadeset i daleko više godina da se uzmogne kazati: Bili smo u zabludi. Nas su prevarili. Ta će daleka mudrost stići jednoga dana da nas kazni prije same smrti za čitav jedan život zabluda i propusta.
Ima kasnih spoznaja kada su gole riječi moćne bez nakita, i kada se sni proziru, ili će se prozreti. Koji poživimo, doći ćemo k njima. One će doći k nama. Ja ih ne pozivam, jer su kasne i zato žalosne. Ja bih želio ranijih, boljih spoznaja, otkrića o podlozi stvari, dok još sat nije minuo, dok je na vrijeme. Ja vas opominjem.
Ne pozivam se ni na kakvo pokajanje, ali ura ispaštanja putem istine će doći, mora doći. Kao pjesnik koji je upozorio svoju draganu: „Jedne večeri, kada ostarite, uz svijeću...“ Ura istine i kazne će doći. Sve će biti golo, sve će biti jasno, ali kasno.
Bit će kasno. I za mnoge utjehe i revanše koje ćemo dobiti (mi rijetki, jedini, izabrani), ja se ne veselim, jer će doći kasno. Stariji naraštaj i potomstvo moći će opet da beskorisno i sasvim ututanj kažu: Bio je jedan glas, jedan čovjek koji je na vrijeme govorio istinu, ali ga nisu slušali.
Za bivše načinjene nepravde, za ispade iz vremena nezrelosti, mnoge će vikače i istupnike prekoriti, kao glas savjesti, razboritije sjećanje na naša prošla vremena i sat kasnih spoznaja kada večernje sunce neumitnih jeseni na izmaku obasja zlatni vinograd i bakarne lugove.

TIN UJEVIC

UPLOAD ALAT
brojac poseta



widgets


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
169017

Powered by Blogger.ba